Branko Roglić, Orbico: Najbolje bi bilo da Mercator i Konzum razmijene dionice

branko-roglic-250S Brankom Roglićem, negdašnjim predsjednikom i jednim od osnivača Hrvatske udruge poslodavaca te savjetnikom za strana ulaganja predsjednika Republike Hrvatske razgovarali smo o tome koliko su istinite informacije o njegovom preuzimanju slovenskog trgovačkog lanca Mercator. Roglić nam je iznio i svoje mišljenje o utjecaju globalne krize na hrvatsko gospodarstvo te nužnim mjerama za ublažavanje njenih posljedica. Roglić je, kao počasni slovenski konzul u Splitu, ocijenio hrvatsko-slovenske gospodarske odnose i iznio svoje predviđanje o neminovnosti potpisivanja ugovora između Hrvatske i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Inače, Roglić je vlasnik 14 tvrtki u državama nastalim raspadom bivše države i u Bugarskoj. Petnaestu tvrtku nedavno je osnovao u Moldaviji, a planira širenje i na Rumunjsku.

Koliko je realno vaše preuzimanje Mercatora?
– Teško mi je to reći. Imao sam neke kontakte. U svakom slučaju, to bi bio veliki izazov i više od toga ne mogu reći. Još nije poznato po kojem modelu će se i kome prodati Mercator. Zainteresirano je mnogo tvrtki i fondova, pa ćemo vidjeti. U Sloveniji već imam iskustvo u preuzimanju tvrtki. Poznato je da sam Emonu u samo godinu dana restrukturirao i iz gubitaša pretvorio u profitabilnu tvrtku. Moja komparativna prednost je to što imam tvrtke u mnogo zemalja.

Bilo je govora o tome da slovenska vlada ne gleda baš blagonaklono na namjeru Agrokora da preuzme Mercator. Bi li tako moglo biti i s drugim našim tvrtkama?
– Postoje razne špekulacije. Jedna od njih je i ta da me je Agrokor eksponirao kako bi preuzeo Mercator. To, naravno, nije točno. Moje je osobno mišljenje da bi za oba trgovačka lanca, i Konzum i Mercator, bilo najbolje kada bi međusobno razmijenili dionice. To bi bilo najbolje za regionalnu stabilnost tih dvaju sustava.

Što je potrebno učiniti u Hrvatskoj kako bi se ublažile posljedice globalne krize?
– Najprije treba uvesti reda na tržištu. Naša država je preskupa. Sindikati nam nisu nimalo elastični nego optužuju poslodavce. Pitam se koji je cilj njihovih optužbi u situaciji kada poslodavci jedva mogu podijeliti plaće. Uz to, poslodavcima se prijeti kaznenim prijavama ako ne budu mogli podijeliti plaće. Tko se u takvom ozračju može odlučiti za poduzetništvo, u situaciji kada država poslodavce opterećuje davanjima kakva su kod nas te u nesređenoj situaciji na našem tržištu? Ovakvu ocjenu imam pravo reći jer nikada nisam zakasnio s isplatom plaće radnicima niti obvezom prema banci, a i zato što su moji radnici plaćeni mnogo više od hrvatskog prosjeka i što su moje dvije tvrtke, prema anonimnoj anketi, među 10 najpoželjnijih tvrtki za zapošljavanje.

Što je onda potrebno učiniti?
– Država se mora najprije restrukturirati. Naše gospodarstvo ne može izdržati i opsluživati državnu i 22 županijske administracije. Potrebno je potpuno restrukturirati tvrtke u državnom vlasništvu i tu je najveća mogućnost uštede. Činjenica je da državne tvrtke nisu nikada svoju dobit uplaćivale u državni proračun i tako smanjivale opterećenje poduzetnika. Praksa je bila upravo suprotna, pa su tvrtke u državnom vlasništvu sanirane novcem iz proračuna. Slična je situacija i s tvrtkama u gradskom vlasništvu. Njih se sanira ili iz proračuna ili golemim poskupljenjem njihovih usluga. Potrebno je ugovoriti maksimalni rok plaćanja od 30 dana te državu obvezati na poštivanje tog roka. Država mora funkcionirati kao odgovorna tvrtka kako bi manje opterećivala gospodarstvo. Potrebno je obustaviti i velike infrastrukturne projekte. Brodogradilišta se mogu prodati samo onome tko se uspješno bavi brodogradnjom, a hoteli samo uspješnim hotelskim lancima.

Koliko nas opterećuje problem vanjskog duga?

– Nije problem to što smo dužni, nego što se ne možemo prestati zaduživati. A da bismo se prestali zaduživati moramo provesti restrukturiranje. Vlada te mjere mora provesti i prestati se zaduživati te odmah početi smanjivati dug. Mora odrediti rok do kojega se dug mora osjetno smanjiti ili čak vratiti.

Zadužuju li se i tvrtke vani?
– Kod tvrtki je zaduživanje druga stvar. One imaju projekt za koji podižu kredite, a ako ga ne mogu otplaćivati propadaju i idu u stečaj. Kod države je drukčija situacija. Kada se država ne može zadužiti vani, zadužuje se unutra i na taj način uzima novac koji pripada gospodarstvu. Bitna je razlika i u tome što gospodarstvenici, za razliku od države, stvaraju višak vrijednosti. Nije mi jasno zbog čega nitko ne postavi pitanje: zašto je proračun u petnaestak godina narastao gotovo tri puta, a imamo otprilike isti broj stanovnika?

Mislite li da je onda neizbježno potpisivanje ugovora s MMF-om?

– Potrebno je objaviti dan kada ćemo se prestati zaduživati te restrukturirati državu kako bi bila jeftinija. Zato mislim da je aranžman s MMF-om neizbježan jer nas samo on može uozbiljiti.

U čemu je Hrvatska konkurentna na svjetskom tržištu?

– U turizmu smo najkonkurentniji. Da bismo postali konkurentniji, potrebno je osposobiti generaciju kvalitetnih menadžera, što, do sada, nismo uspjeli. Na ključne funkcije dolaze nam ljudi koji o poslu ne znaju ništa.

Hoćete li još više investirati u turizam? Spominjan je vaš interes za preuzimanje Hotela Makarska?

– Kako sam već vlasnik dvaju hotela i 14 vila za odmor, opredijelio sam se za turizam. Druge tvrtke će mi voditi sinovi. Za Hotele Makarska više nisam zainteresiran, jer je preuzimanje tvrtki koje su poslovale u bivšem sustavu, a uz to su predugo ostale u državnom vlasništvu najskuplje, unatoč tomu što ih dobijete po povoljnoj cijeni. Interesantni su mi samo objekti i hoteli u privatnom vlasništvu koji imaju uredne papire.

Kako ste uspjeli premostiti teške političke odnose između država u užoj regiji?
– Kako ne bih izgubio tržište, morao sam osnovati tvrtku u svakoj novonastaloj državi što se pokazalo dobrim potezom. Poznato je da tvrtke koje su izgubile neko tržište imaju velikih problema pri povratku na njega. Započeo sam od Slovenije, a proširio sam se na istok.

Kako posluju vaše tvrtke?
– Prednost mojih 14 tvrtki, koje ostvaruju gotovo 700 milijuna eura godišnjeg prometa, jest to što su one minimalno zadužene, nekih 70 milijuna eura, od kojih polovinu čine jamstva za moje poslovne partnere. Moje tvrtke se nisu razvijale iz kredita nego iz ostvarenog profita. U 2009. godini planiramo ostvariti promet od 850 milijuna eura i taj se plan ostvaruje. Za dvije godine planiramo promet od milijardu eura što ćemo postići dobivanjem novih zastupstava i rastom u južnim zemljama regije. Zapošljavamo 2300 radnika. Naši proizvodi i proizvodi koje zastupamo nalaze se u svim trgovinama u regiji. Imamo 1250 vozila i kupujemo ih još 100. Snaga mojih tvrtki su njihovi zaposlenici i naš međusobni odnos. (Jozo Vrdoljak, Privredni vjesnik)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *