Đuro Gavrilović: Sada je kasno razmišljati o krizi

gavrilovic-duro-ftd Mesarski obrt Gavrilović iz Petrinje, čija je Zimska salama još 1893. godine nagrađena zlatnom kolajnom Cara Franje Josipa za iznimnu kvalitetu, prvi se put spominje sredinom 17. stoljeća. Đuro Gavrilović, vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora tvrtke Gavrilović, kaže kako je u zadnjih nekoliko godina u tvrtku uloženo više od 50 milijuna eura kako bi se nastavila proizvodnja visokokvalitetnih proizvoda te snažnije krenulo u borbu s inozemnom konkurencijom.

Osjećaju li se u Gavriloviću posljedice gospodarske krize?
– Razmišljati o krizi, njenim posljedicama i načinima kako da se ona izbjegne sada je kasno. Zbog loše strukture izvora financiranja i velike zaduženosti mnoge inozemne i domaće tvrtke sada su u problemima jer su svoje poslovanje temeljile prvenstveno na tuđim izvorima financiranja odnosno kreditima. Logično, ovom krizom povećavaju im se troškovi financiranja tako da neće moći jednostavno servisirati dugove.

Gavrilović se oduvijek držao zlatnog pravila financiranja, a već godinama je naša čvrsta tržišna pozicija rezultat stalne solventnosti i rentabilnosti poslovanja. Srećom, za sada još nismo osjetili velike posljedice ekonomske krize. Vlastita proizvodnja i maloprodaja, niska stopa zaduženosti i, najvažnije od svega, mogućnost podmiravanja tekućih obveza i plaća – to su naši preduvjeti koji nam dopuštaju da pozitivno razmišljamo o rješenju krize.

Kakvo je hrvatsko tržište mesnih proizvoda?
– Promatrajući trenutačno stanje tog tržišta u Hrvatskoj, može se uočiti cijeli niz problema. Jedan od najvećih problema je nedostatak kvalitetne domaće sirovine, što znači da hrvatski proizvođači mesa u ovom trenutku nemaju dovoljno kapaciteta za zadovoljavanje domaćih potreba. Mi u Hrvatskoj sirovinu kupujemo koliko je ima, a kako je nema dovoljno, pojedine komponente moramo uvoziti.

Veliki problem je i to što je Hrvatska potpisnica ugovora kojim se obvezala da neće kontrolirati recepture za uvozne proizvode. To konkretno znači da se na hrvatsko tržište mogu uvoziti proizvodi s, primjerice, više polifosfata, škroba ili vode nego što je dozvoljeno domaćim proizvođačima, a to onda znači da je uvozni proizvod znatno jeftiniji. Niža cijena uvezenih proizvoda zavarava naše potrošače jer je kvaliteta tih proizvoda neizbježno lošija od kvalitete domaćih proizvoda. Cijela ta situacija na tržištu domaće proizvođače stavlja u izrazito nepovoljan i nekonkurentan položaj u odnosu na strane proizvođače, a ništa manji problem nije ni sivo tržište.

Kakvo je Vaše mišljenje o trgovinskoj trzavici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kome bi uvođenje carina najviše štetilo?

– Ukidanje carinskih davanja, odnosno potpuna liberalizacija trgovine jedna je od temeljnih ideja prihvaćenih Ugovorom o slobodnoj trgovini i pravilima trgovanja unutar Cefte, a što nas u punom obliku u budućnosti, pristupanjem u EU, i očekuje. Jednostrano uvođenje bilo kakvih mjera u suprotnosti s već prihvaćenim ugovorima ne bi bilo dobro, bez obzira o kojoj je državi potpisnici riječ, te bi svakako naišlo na neodobravanje EU-a. Stoga, rad na poboljšanju konkurentnosti, prvenstveno kvalitetom proizvoda, asortimanom, smanjenjem troškova, kvalitetom distribucije i sličnim instrumentima svakako je dugoročno promatrano ispravnije nego poticanje poslovanja uz veliku zaštitu države.

Stalno investiranje je dio poslovanja

– Nakon završetka rata, 1995. godine i ponovnog uspostavljanja proizvodnje u Petrinji, u Gavriloviću je bilo zaposleno dvjestotinjak radnika. Danas je u Gavrilović Grupi zaposleno više od 3100 ljudi, u tvrtki Gavrilović oko 800, a već godinama je taj broj u stalnom porastu, posebno kad je riječ o visokoobrazovanim stručnjacima. Zadnjih smo godina investirali više od 50 milijuna eura vlastitih sredstava u obnovu i razvoj proizvodnog pogona i pripadajućih objekata, što je naravno pridonijelo visokoj kvaliteti naših proizvoda koji se već takmiče s inozemnom konkurencijom. Stalno investiranje u Gavriloviću je dio poslovanja – naš dugoročni plan je izgradnja nove tvornice koja će zadovoljavati sve visoke zahtjeve tržišta Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, a gradit će se u produžetku sadašnje tvornice. Izrazito smo zadovoljni s plastenicima za hidroponski uzgoj rajčice, pa je već u planu izgradnja i trećeg. Uglavnom, imamo velike planove tako da posla neće nedostajati.


Koliko od ukupne proizvodnje izvozite i u koje zemlje, te koji su glavni problemi u nastupu na tim tržištima?

– Od ukupnog prometa izvoz čini otprilike 15 posto, a najviše izvozimo na tržišta Bosne i Hercegovine, Slovenije, Sjedinjenih Američkih Država, Australije, Makedonije, Crne Gore, Kanade i Srbije. Također, prisutni smo u Luksemburgu, Švedskoj, Engleskoj i Slovačkoj. Udio izvoza u našem ukupnom prometu bio bi i mnogo veći da nema velikih izvoznih ograničenja, a jedna od najvećih kočnica je zabrana izvoza termički neobrađenih proizvoda (trajnih kobasica) na tržišta zemalja EU-a. Također, kod uvoza naših proizvoda u nekim zemljama još uvijek postoje velika carinska davanja, primjerice, u Srbiji je to visokih 20 posto. Ništa manji problem nisu carinske barijere, pa tako Srbija ima zabranu uvoza govedine ili proizvoda koji sadrže govedinu.

Međutim, otvaranjem granica naša je velika prednost certificirani sustav upravljanja sigurnošću hrane prema međunarodnoj normi ISO 22000. Također, godinama uredno prolazimo sve domaće i inozemne inspekcije i time dokazujemo da naši proizvodni procesi udovoljavaju najstrožim europskim i američkim standardima kvalitete. Trenutačno smo u procesu implementacije sustava upravljanja kvalitetom ISO 9001 i sustava upravljanja okolišem ISO 14001. Cilj nam je stvoriti integrirani sustav upravljanja koji će još jednom potvrditi domaćim i stranim kupcima da osim sigurne hrane i sve druge procese obavljamo kvalitetno i uz brigu o zaštiti okoliša.

Kakva je situacija sa stručnim kadrom?
– Kada govorimo konkretno o Gavriloviću, na tržištu rada ima dovoljno prehrambenih tehničara i može se izabrati kvalitetan kadar, međutim situacija je drukčija u slučaju mesara. U cijeloj našoj županiji zanimanje mesar je, na žalost, deficitarno i neatraktivno i to nam predstavlja veliki problem. Naravno da u popularizaciji tog zanimanja najveću ulogu ima hrvatsko školstvo koje mora raznim programima u školama približiti zanimanje učenicima. U Gavriloviću definitivno postoji velika potražnja i oni koji se odluče za mesarsku struku, barem kad je o našoj županiji riječ, mogu biti sigurni da ih čeka posao. U proteklom razdoblju kupili ste Dionu, ali i Puris.

Kakvo je danas poslovanje tih tvrtki, bilježe li rast?
– Puris je sada u vrlo dinamičnom razdoblju i na početku svog ponovnog tržišnog uzleta, u tijeku je financijsko i operativno restrukturiranje tvrtke te definiranje nove strategije i organizacije poslovanja. Uvjereni smo u pozitivan ishod tog projekta, a cilj nam je vratiti Puris na mjesto tržišnog lidera u proizvodnji puretine i proizvoda od puretine.

Situacija nije sjajna, ali smo optimistični. U zadnjih desetak godina pokazali smo da se znamo nositi s teškim situacijama. Nekoliko posrnulih tvrtki, uostalom i Dionu, postavili smo na noge, nadamo se da će tako biti i s Purisom. Sve te tvrtke danas uspješno posluju, uz pomoć Gavrilovića ponovno su postale tržišni konkurenti i bilježe stalni rast poslovanja.

Planirate li možda izlazak na burzu s tvrtkom Gavrilović ili nekim drugim poslovnim subjektom? – Sad još ne razmišljamo o tome, ali nije isključeno da s nekim svojim tvrtkama kćerima čije poslovanje nije naš core bussines u budućnosti nećemo izaći na burzu. (SEEbiz)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *