Boris Listeš: Proizvođači nas zanemaruju, a država kažnjava nepromišljenim zakonima

boris-listes-2Boris Listeš, predsjednik Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije i Saveza udruga malih trgovaca Republike Hrvatske: Želimo da nas domaći dobavljači počnu uvažavati stvarno, a ne kao do sada, deklarativno. Napravit ćemo revizije ugovora i pokušati ih objediniti na nivou Hrvatske sa što više velikih kompanija

Mali trgovci u Hrvatskoj još uvijek drže oko 30% trgovine. A iako se država kune u očuvanje radnih mjesta, a poslovno-političke strukture u nedodirljivost domaćeg proizvoda, svjedoci smo svakodnevne i često neuspješne borbe malih za golu egzistenciju. Od sve teže ekonomske krize, naprečac donesenih zakona, preko ignoriranja od strane velikih dobavljača, do raznih  podmetanja od strane velikih trgovaca, izgleda kao da se protiv malih sve urotilo. No, čarobna riječ koja vraća u život glasi: udruživanje! Poučeni primjerom mnogo većih firmi koje na taj način traže spas u sve okrutnijem poslovnom okruženju, nekoliko se stotina hrvatskih malih trgovaca ‘dosjetilo jadu’ – 19. svibnja ove godine su se četiri regionalna udruženja ujedinila u Savez udruga malih trgovaca Hrvatske. Osim Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije osnovane u ožujku 2007.godine, savez čine udruge iz Rijeke, Siska i Zagreba, a samo najstarija, međimurska, još nije u savezu. Sa 212 članica, 366 trgovina i bruto prometom od preko 900 milijuna kuna, nameću se kao ozbiljan subjekt Hrvatske trgovačke scene. O osjetljivoj i važnoj temi male trgovine u Hrvatskoj razgovarali smo s Borisom Listešom, predsjednikom Udruge malih trgovaca Splitsko-dalmatinske županije i Saveza udruga malih trgovaca Republike Hrvatske.

Koji su zajednički poslovi koje obavljate pod okriljem Udruge?
Naš je glavni zajednički interes povoljnija nabava roba, to je osnova udruživanja, i zasad smo sklopili 18 ugovora s dobavljačima. No, nisu samo cijene bitne. Vrlo je važna stvar pravovremeni protok informacija – sve što se dešava na tržištu pratimo i usvajamo brže nego što to mogu veliki lanci, oni su tromi. Dolazimo do podataka, cijena, akcija, međusobno ih javljamo i prilagođavamo im se trenutno. Tu je i smanjivanje troškova poslovanja. Kao udruga potpisali smo ugovor s tvrtkom koja održava klima uređaje, tvrtkom koja proizvodi i prodaje potrošni materijal – vrećice sa logotipom… Svaki je član uštedio najmanje 30 tisuća kuna kroz Udrugu, prosječno 50, a i do preko 100 tisuća kuna.  Zajedno smo uštedjeli preko 3,5 milijuna kuna! To nije mali novac za male trgovce. A članstvo za Udrugu plaća se samo 200 kn mjesečno.

Jeste li prepoznati od potencijalnih partnera?

Od Splitske smo banke odmah dobili bolje uvjete na kartičnom poslovanju, uvjete o kojima prije nismo mogli sanjati dok smo počinjali raditi sami, a koji su se sasvim približili uvjetima koje imaju veliki lanci. Pola naših članova uopće nije radilo s karticama, ali sad su počeli skoro svi, kad su vidjeli da je to povoljno i da se isplati. Danas se bez kartica gubi veliki postotak prometa. Banka nam je izašla u susret i sa minusom i kreditima, jer treba opremiti i ponekad obnoviti trgovine. Što se potpore tiče, najznačajniju smo dobili od Obrtničke komore koja nam je dala prostorije i infrastrukturu bez čije bismo pomoći teško uopće stasali. Interesi nam se ne preklapaju, kao i sa onima iz Hrvatske gospodarske komore čiji nam stručnjaci daju svu potrebnu stručnu i pravnu pomoć, jer smo i ‘njihovi’. Naime, u našoj je udruzi pola obrta, a pola poduzeća. Od nedavno imamo zaposlenog profesionalnog tajnika, koji rješava preko 20 upita dnevno od strane našeg članstva.

Što je potrebno za biti član udruge?
Uredno poslovanje, ne smijete biti blokirani nijednom tijekom godine, te promet od 100 tisuća kuna mjesečno, što smatramo minimumom koji može svaka mala obiteljska trgovina ostvariti. Ako ne mogu ispuniti taj mali uvjet, ne može im se ništa ni dati. Imamo i jakih članova sa nekoliko trgovina koji su prepoznali da im udruga treba. Iako su već imali neke povoljne ugovore, sad su ih sklopili još nekoliko. Ne primamo članove koji rade na crno, jednostavno im savjetujemo da ne ulaze u Udrugu, jer ih Udruga kao takve neće i ne smije pratiti.

Jeste li razmišljali o kapitalnom povezivanju?
Intenzivno razmišljamo, mnogi naši članovi to predlažu, no smatramo da nije pravo vrijeme jer treba pričekati da kriza prođe i da se sredi stanje u državi. Ovo je vrijeme za konsolidaciju, a ne za razvojne iskorake. Ukoliko se odlučimo, bit će to po principu dioničarskog društva sa kapitalom koji je dostatan da se biznis započne. Najbolje bi bilo da u buduću tvrtku uđu sve članice, ali i 50 ih je dosta. Neka svaka članica naše Udruge dade 50 tisuća kuna koje su uštedjeli kroz Udrugu i to je već 2,5 milijuna kuna. Odabrat ćemo pravo ime i siguran sam da ćemo imati velike simpatije javnosti. Francuski Intermarché, koji je danas vrlo jak trgovački lanac, nastao je 60-tih godina prošlog stoljeća udruživanjem malih trgovaca.

Koje su prednosti malih trgovina nad trgovačkim centrima?
Prvenstveno lokacija, zatim brža prilagodba na nove situacije, brži protok informacija, brža opskrba artikala dnevne potrošnje – svako jutro imamo svježe voće, povrće, meso, a mi na tim proizvodima „vrtimo“ od 50 do 80 posto prometa. Također, postotak domaćih proizvoda u našim je trgovinama veći od 90 posto, što je potrošačima vrlo važno i što nema niti jedan veliki lanac.

Jeste li zadovoljni odnosom sa velikim domaćim dobavljačima?
Želimo da nas domaći dobavljači počnu uvažavati stvarno, a ne kao do sada, deklarativno. Napravit ćemo revizije ugovora i pokušati ih objediniti na nivou Hrvatske sa što više velikih kompanija. Zašto ne bismo, primjerice, sa TDR-om, čije proizvode svi prodajemo, radili na nacionalnom nivou? Veliki domaći proizvođači pokušavaju napraviti programe za male trgovce, nakon što su nam mnogi naštetili krivom politikom svojih menadžera. Koncentrirali su se na velike trgovce jer im je bilo jeftinije raditi sa 5 velikih nego 5 tisuća malih. I sad su postali ovisnici o njima koji im diktiraju cijene i rokove plaćanja, što im se kod nas ne bi dogodilo. Dobili su jedino na smanjenju troškova poslovanja, a morali su otpustiti ljude, izgubili su na cijeni i izgubili su na asortimanu robe. Velike tvrtke im od cijelog proizvodnog asortimana uzimaju samo nekoliko proizvoda koji se nabolje prodaju. A s nama se pregovara sa zadrškom, odnosno argumentom da nam ne mogu dati veće popuste jer će veliki trgovci to doznati pa će od njih ‘dobiti po glavi’, jer oni za sebe traže uvijek veće popuste, a onda još u svojim centrima prodaju robu ispod cijene.

Upozoravate na damping…?
Pitam se što radi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, je li itko bio kažnjen ili je odgovarao za damping cijene, kao i nelojalnu tržišnu utakmicu. Svaki dan tome svjedočimo, robe se prodaju ispod tvorničkih cijena, i to po 20%, pa mi mali trgovci sa svojim realnim cijenama ispadamo lopovi u očima kupaca. Primjer nelojalne tržišne utakmice je „kresanje“ naših marži na duhanu, novinama, telefonskim karticama i bonovima. Smanjili su nam marže na kartice, a na novine sa 12 na 8 posto. Na taj nas način ucjenjuju, jer mi te, vrlo tražene proizvode, moramo imati u trgovinama. U Njemačkoj se oni prodaju u posebnim trgovinama. I ako se u nas to ne dogodi, doći će do toga da ćemo im ih morati besplatno prodavati.

Poruka strukturama?
Željeli bismo da nas ljudi koji mogu utjecati na očuvanje radnih mjesta u trgovini bolje zastupaju, da se više konzultiraju s nama i obrtničkom komorom kad donose zakone koji se odnose na trgovinu, da budu prihvatljivi svim skupinama u trgovini, velikima i malima. Mali trgovci rade na rubu egzistencije. Veliki su lanci kupili terene u Hrvatskoj kojima je vrijednost mogla samo rasti, i oni ih mogu prodati i orijentirati se na drugi biznis, propasti neće sigurno. A što će mali ako propadne? Još nas jedan udar očekuje na jesen, kad će zbog kresanja plaća i mirovina pasti kupovna moć, pa će bolje ići uvozna „bofl“ roba koja je jeftinija nego naša, a kupovat će se u velikim centrima na akcijama. Ako je interes naše države da se stvaraju novi tajkuni, onda smo na dobrom putu. A ako nije, kao što se deklarativno ističe, onda zakoni koje donose trebaju ići i nama u prilog, što do sada nije bio slučaj. Jako se dobro zna koji će zakon na što utjecati.

Prebrojavate li ‘mrtve’ nakon ukidanja neradne nedjelje?
Od stupanja Zakona na snagu koji je regulirao rad nedjeljom i praznikom do njegovog ukidanja zatvorilo se oko 1150 trgovina u Hrvatskoj. U našoj Udruzi zatvorila su četvorica, od 82 člana koliko smo ih imali (sa 118 trgovina). Teško je reći koliko ih je zatvoreno zbog recesije, a koliko zbog nedjelje, ali ona je sigurno dolila ulja na vatru. Da se ovako nastavilo, garantiram da bi se do jeseni zatvorilo ukupno 3000 trgovina. Naime, pad prometa iznosio je od 15 do 20 posto. Mi mali nedjelju ne možemo nadoknaditi drugim danima, a veliki mogu. Štoviše, subotom se povećao promet u velikim centrima, gdje ljudi kupe namirnice za sutra, pa nemaju potrebe uzimati ništa kod nas. Naš je stav da onoga tko misli da može zaraditi treba pustiti da radi, ostalo je stvar državnih institucija i njihove kontrole. I sada ima trgovaca koji uopće neće raditi nedjeljom, ili će kao prodajna mjesta moje tvrtke, raditi do 13 sati jer im se toliko isplati. Ali ima ih koji žele, i zašto se njima to ne bi dozvolilo?

——————-
Razgovarao: Tomislav Čizmić Marović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *