Nova tvrtka za upravljanje Labudom, Badelom i Kutrilinom TPV

labud-uprava-ftdTri tvrtke u vlasništvu Ivana Vučkovića odnedavno imaju novu organizacijsku strukturu. Tita grupa, kojoj je na čelu Ante Todorić, bivši potpredsjednik koncerna Agrokor, pokušat će ono što bivšem obiteljskom menadžmentu nije uspjelo – brendovima poput Čarlija, Kiska i Sanitara vratiti stari sjaj.

Od kraja kolovoza Ivan Vučković, vlasnik triju zagrebačkih tvrtki, Labuda, Badela i Kutrilina TPV, prestao je direktno upravljati svojom imovinom. Umjesto njega to će činiti tvrtka imenom Tita grupa, koju će voditi dugogodišnji menadžer u Agrokoru Ante Todorić.Sudski registar trgovačkih društava u Hrvatskoj pod imenom Tita grupa d.o.o. navodi da je tvrtka osnovana 21. kolovoza i ima sjedište u Chromosovu tornju u Zagrebu, a osnivački kapital joj je minimalnih 20 tisuća kuna. Kako kaže Ante Todorić (ne sin Ivice Todorića, nego osoba istog imena i prezimena, koji je dugo godina bio direktor Zvijezde te potpredsjednik Agrokora zadužen za istraživanje i razvoj), tvrtka će funkcionirati kao holding koji će operativno voditi tri kompanije u vlasništvu Vučkovićevih – Labud, Badel i Kutrilin TPV.- Još se nismo ni uselili u nove prostorije pa vas molim za razumijevanje oko detalja reorganizacije poslovanja – kazao je u kratkom razgovoru Todorić, inače magistar kemije, kojemu stupanje na čelo grupacije predstavlja povratak u branšu za koju se školovao.

Superjaki konkurenti
Iako je i u Agrokoru nominalno bio zadužen za razvoj i istraživanje, zbog činjenice da je Agrokor u danima svoga sazrijevanja bio ponajprije preuzimač i konsolidator, Todorićev je posao bio više organizacijski nego istraživački, pa tako sada u petom desetljeću života ima priliku ponovno se vratiti u staru branšu. Pred njim je veliki posao, no u razgovoru, iako oprezan, ostavlja dojam da je svjestan problema i izazova koji ga čekaju. Naime, tvrtke Vučkovićevih, unatoč činjenici da posjeduju nekolicinu vrlo vrijednih proizvoda i brendova u nekoliko segmenata, od raspada bivše države konstantno gube udio na tržištu. Prvi je razlog gubitak regionalnog tržišta, dok je drugi puno ozbiljniji za tvrtke poput Labuda i Badela – konkurencija velikih svjetskih multinacionalki koje u svakome segmentu imaju po nekoliko konkurentskih proizvoda.Riječ je o korporacijama poput Procter&Gamblea, Henkela, Unilevera i Colgatea, čija je financijska moć nemjerljiva s Tita grupom, no oni na svako tržište ulaze s određenim kalkulacijama koje određuju i jačinu njihova nastupa i vrijeme u kojemu su spremni podnositi gubitke.

Budući da se Vučković godinama odupirao pokušajima preuzimanja, može se zaključiti da ovaj (ponovni) pokušaj revitaliziranja njegovih tvrtki ima dva moguća smjera: onaj koji bi vodio jačanju prihodovnih i profitnih stavki tih kompanija ili onaj koji bi vodio ‘šminkanju’ bilance i ujedinjavanja poslovanja te nekoj budućoj prodaji. I za jednu i drugu opciju potrebno je ipak dosta vremena te Todoriću i ekipi predstoji zasigurno nekoliko godina tijekom kojih će morati teško raditi kako bi opravdali povjerenje vlasnika. Osim Todorića koji je predsjednik Uprave nove tvrtke, ostala dva člana dolaze iz samog Labuda. Petar Cota trebao bi biti zadužen za financije, dok će se Denis Zlatić baviti tehnologijom i logistikom. O tome da je reorganizacija na samome početku najbolje svjedoči činjenica da Uprava još uvijek nije stigla izraditi vizitke, te se Cota i Zlatić još koriste onima sa starih radnih mjesta u Labudu. Budući da Vučković osim triju spomenutih tvrtki posjeduje i nekoliko praonica rublja, i one će biti ujedinjene u jednom poduzeću također nedavno osnovanom, imena Renteks usluge.

Raste samo Kutrilin
Todorić objašnjava da je zamisao da Tita grupa posluje kao holding-kompanija koja bi nadgledala ukupno poslovanje svih tvrtki koje bi i dalje ostale zasebne pravne cjeline. Neki poslovi, poput financija, vodili bi se direktno iz nove tvrtke iz jednostavnog razloga što bi se time ostvarili bolji efekti (čitaj: uštede), nego kada bi se time svaka tvrtka bavila zasebno. Ukupno je sva grupacija prošle godine imala 278 milijuna prihoda te gubitak u iznosu 11 milijuna kuna. Mjereno prihodima, svega desetak posto otpada na Badel, nešto više od četrdeset posto ima Kutrilin, dok ostatak prodajnih rezultata ostvaruje Labud. Što se tiče poslovanja, Badel i Labud stagniraju, dok jedino Kutrilin u posljednjih nekoliko godina ima zavidne stope rasta. – Kutrilin radi polusirovine ili sirovine potrebne kemijskoj industriji, od kojih dobar dio izvozimo jednoj uglednoj europskoj kompaniji – kaže Todorić.

Naime, Kutrilin je u svega četiri godine udvostručio vlastite prihode, dok s druge strane druge tvrtke iz godine u godinu stagniraju. Na strani dobiti situacija je obrnuta – najveći gubitak u prošloj godini imao je upravo Labud (14 milijuna kuna), dok su druge dvije članice grupacije pozitivnim poslovanjem smanjile ukupan minus Vučkovićevih kompanija. Stoga se pred novo vodstvo postavlja dosta težak zadatak – vratiti Labudu i njegovim brendovima vrijednost koju su za potrošače imali prije dvadesetak i više godina. Iako nas mnoge reklame uvjeravaju kako su proizvodi za pranje posuđa i kupaonica iz dana u dan sve bolji dodajući svakojaka zrnca ili neke druge novotarije, neovisna istraživanja vjerojatno bi zaključila kako prevelike razlike u kvaliteti pranja zapravo i nema. Dakle, ključ je u dvije stvari – jačoj marketinškoj prisutnosti i ponovnom ulasku Labudovih brendova u svijest potrošača te u pametnoj cjenovnoj politici koja Labudove proizvode ne bi previše udaljila od njihove konkurencije ili pak sveprisutnih robnih marki. Iako službenih podataka o tržišnim udjelima nema, deterdžent Čarli i dalje zauzima visoko mjesto po prodaji u Hrvatskoj, dok Sanitar sa svoja tri proizvoda također dobro stoji u odnosu na konkurenciju.

Zaduženost minimalna
U ostalim segmentima, poput proizvoda za pranje rublja, Labud je na znatno lošijem položaju i ima vrlo malen tržišni udjel. Problem Labuda jest i činjenica da za tvrtku koja je u europskim okvirima relativno mala ima preveliki proizvodni asortiman koji je teško promovirati svaki zasebno, pa će novo vodstvo morati poraditi i na reduciranju broja proizvoda, kojih je do prije nekoliko godina bilo više od 250. Labud u dovoljnoj mjeri ne koristi ni svoju prepoznatljivost u zemljama regije, pa su mu u prvoj polovini ove godine prihodi iz inozemstva, na koje inače otpada svega 15-ak posto ukupne prodaje, dodatno smanjeni više od 60 posto. Usmjerenost na podizanje jakih brendova, neraspršivanje u neprofitabilne segmente, približavanje kupcima i traženje niša razvojem i istraživanjem novih proizvoda mogli bi poboljšati Labudovu tržišnu poziciju, iako je riječ o vrlo koncentriranoj industriji.Što se tiče zaduženosti kompanija u sastavu nove grupacije, samo je Kurtilin opterećen dugoročnim obvezama u iznosu od samo dva milijuna kuna, dok ostale tvrtke nemaju dugoročnih bankovnih kredita.

Cijela grupacija ima problem s kratkoročnim obvezama koje iznose više od 90 milijuna kuna, od kojih su dobar dio dugovi prema dobavljačima. Todorić kaže da im to predstavlja problem, pogotovo zbog toga što im strani dobavljači smanjuju rokove za naplatu. To otvara prostor za aranžmane s bankama o dugoročnom kreditiranju koje bi tvrtkama omogućilo da imaju manje troškove za kamate te da određena sredstva utroše i za razvoj, no pitanje je koliko su ti izvori financiranja u ovome trenutku dostupni. Budući da tvrtke svoje proizvodne pogone imaju na poprilično atraktivnim lokacijama, kolateral za takve kredite nije u pitanju kada kreditna kontrakcija kojoj smo svjedoci ove godine barem malo popusti. Dotada će Todorić i Tita grupa najvjerojatnije rješavati određene organizacijske probleme kako bi sve tri tvrtke što optimalnije poslovale. Sveprisutna kriza nije pretjerano pogodila Vučkovićeve tvrtke, barem ako je suditi prema rezultatima poslovanja. Nelikvidnost i ucjenjivački pristup velikih trgovačkih lanaca svakako im predstavlja problem, prvenstveno s likvidnošću, no tvrtka ove godine nije otpuštala ni gomilala vlastite zalihe zbog smanjenja potražnje, tako da izgleda da šanse za ponovni uzlet nisu samo puka nada. Čini se da je Vučković shvatio da tvrtki treba nova krv u liku nekog iskusnog menadžera (Todorića), dok su sve ostale pozicije zadržali ljudi s popriličnim iskustvom u Labudu, Kutrilinu ili Badelu. Kako kaže jedan od konzultanata, posao vodećeg čovjeka nije nikakva magija, jer jedna osoba i ne može sama promijeniti ono što su stotine njih gradile dugi niz godina. Važan je samo novi pogled, energija i pristup problemima. Ova i sljedeća godina pokazat će je li Ante Todorić pravi čovjek za to. Iskustva mu svakako ne nedostaje. (Amir Kulenovic, liderpress.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *