Jaka alkoholna pića i rakije: za druženje i opuštanje

jaka-alkoholna-pica-midiSvako se podneblje diči svojim specijalitetima – Francuzi su svijetu podarili konjak, Rusi votku, Škoti viski, a kod nas svaki kraj ima svoju rakiju.

Tko ne voli druženja! Da je dati više vremena (i novca) vjerujem da bismo svi voljeli češće sjesti s bliskim prijateljima, organizirati obiteljsko okupljanje ili visiti u kvartovskom kafiću s ekipom. U takvim prigodama dobro raspoloženje, ili možda baš zbog njega, često biva začinjeno čašicom žestice. Nije da se ne može družiti bez alkohola, ali ne može mu se poreći opuštajuće djelovanje. Uostalom, kultura uživanja u plemenitim kapljicama nije nastala jučer, niti ima dijela svijeta koji ne nudi svoja tradicionalna i zanimljiva pića. Tradicija im je duga koliko i civilizacija – već su Sumerani imali napitke od fermentiranih žitarica. Svako se podneblje diči svojim specijalitetima – Francuzi su svijetu podarili konjak, Rusi votku, Škoti viski, a kod nas svaki kraj ima svoju rakiju. Lozovača (komovica), travarica, šljivovica, orahovica, medica … i baš će svatko za svoju (iako ne uvijek i opravdano) reći kako „ovakvu još nisi probao, prava je!“

Kategorija jakih alkoholnih pića (JAP) obuhvaća više vrsta, pa se tu ubrajaju likeri (slatki i gorki), brandy (brandy, cognac i vinjak vode se kao isti segment), votke, viskiji, rakije, rum, džin, tekile, vermuti te mješavine alkoholnih pića kojima su baza jaka alkoholna pića (npr. ‘breezeri’). Najveći dio otpada na likere (39% količinski), potom na brandy/cognac/vinjak (27%), slijede votke (13%), a potom rakije i rum (po 7%), dok ostale vrste imaju male udjele. Maloprodajno tržište Hrvatske prema Nielsenovom panelu trgovine (koje ne uključuje cash&carry i diskontne trgovine te ugostiteljstvo) u posljednjih je godinu dana (listopad 2008. – rujan 2009.) „teško“ je 418,4 milijuna kuna, odnosno 4,83 milijuna litara, što je za 4,3% manje u istom razdoblju lani.

slide28

Kategorija je sezonalnog karaktera s izraženovećom prodajom u vrijeme božićnih blagdana te tijekom ljetnih mjeseci. No sve se vrste ne ponašaju jednako, pa tako primjerice rum ima izrazito dobru prođu oko Božića (zbog kolača vjerojatno), također i viski (iako ne zbog kolača), dok rakije svoj „boom“ imaju ljeti.

slide36

Svaki je segment specifičan i ima svoje lidere, no zbog vrlo izraženog lokalnog karaktera i tradicije, ovog puta izbliza ćemo se osvrnuti na rakije.

Sasvim sigurno se velike količine rakija proizvode i troše u „privatnoj radinosti“, uostalom – nije li nam to tradicija, uz obalu i u kontinentu? Nadalje, velik dio sasvim sigurno ide i kroz ugostiteljstvo (čak 70-75%), no i dio koji se proda kroz maloprodajne kanale nije zanemariv. Pa se tako tijekom posljednjih 12 mjeseci prodalo 340.000 litara rakije vrijedne 32,5 milijuna kuna. Ipak, to je za 11,6% manje nego u istom razdoblju godinu prije (kriza?). Zanimljivo, u studiji ponašanja kupaca koju Nielsen provodi svake godine (‘ShopperTrends’) na pitanje kupcima „čega ćete se odreći zbog povećanja cijena“ (a to možemo protumačiti i „čega ćete se odreći zbog manjka novca“) upravo su alkoholna pića na uvjerljivo prvom mjestu!

slide43Rakija ima više vrsta, no u osnovi se razlikuju po tome što im je baza (loza, tj. kom), šljiva ili primjerice kruška. Iako je baza za travarice uglavnom komovica, ipak su travarice prema svom nazivlju i specifičnim okusima posebna vrsta. Dakle, rakije možemo podijeliti na travarice (46% količinski), šljivovice (24%), lozovače (ili komovice, 23%), kruškovače (ili viljamovke, 5%), dok 2% otpada na ostale vrste (medice, rogačice, orahovice i ostale voćne rakije).

Vodeći proizvođači u maloprodaji su Vinoplod, Badel 1862, Imota i Maraska, a tu su još Dalmacijavino i Dalmata, uz jednu karakteristiku koju osim rakija jedva da ima ijedna druga vrsta jakih alkoholnih pića – velik broj malih proizvođača, koji samostalno ostvaruju male udjele, no zajedno čine preko 10% (količinski). Upravo su mnogi mali proizvođači prepoznali priliku na tržištu rakije, nudeći autohtoni proizvod koji tijekom turističke sezone privlači kupce, podjednako kao piće, kao i suvenir s putovanja.

slide5

A s obzirom da pričamo o maloprodaji vrijedno se još osvrnuti i na lokaciju prodaje rakije, uz usporedbu s lokacijom prodaje cijele kategorije jakih alkoholnih pića. Gotovo 50% rakija proda se kroz supermarkete (301-2500 m2), za razliku od JAP (39%), zatim kroz velike trgovine mj.robe (101-300m2) 21% (JAP 19%), te kroz male i srednje trgovine mj.robe (do 100m2) 18% (JAP 29%). Hipermarketi (>2501 m2) prodaju 12% rakija (JAP 9%), dok su kiosci i benzinske postaje od minornog značaja za rakije (ipak, za JAP 4%). Dakle, za razliku od ukupne kategorije, rakije bolje idu kroz velike trgovine, i po tom su negdje između stranih alkoholnih pića (viski, džin), koja su u još većoj mjeri koncentrirana u ‘top-end’ maloprodaji i domaćih (pretežno brandy/vinjak i likeri), koji imaju ravnomjernije raspoređenu lokaciju, s još uvijek važnom ulogom tradicionalne trgovine.

Rakije nisu autohtono hrvatsko piće, ali su duboko ukorijenjene u našu tradiciju (kao uostalom i vina). Raznovrsnost ponude, kvaliteta i specifičan okus sve više se koriste kao obilježja još jednog brenda koji se nudi stranim i domaćim gostima, ali i „vjernoj“ klijenteli tijekom godine. Živjeli!

Kategoriju analizirao: Ivan Junaković
Voditelj odjela za odnose s klijentima
nielsen_logo-40-small

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *