Optimiranje zaliha – efikasan način upravljanja troškovima

maloprodajaU vrijeme rezanja troškova i sveopće štednje mali broj kompanija prepoznaje optimiranje zaliha kao efikasnu mjeru smanjenja troškova. Razlog tome je što se u doba stabilne ekonomske situacije o upravljanju zaliha ne govori mnogo. No padom prodaje zalihe se počinju gomilati te dolazi do problema popunjenih skladišta i povećanih troškova poslovanja.

Naime, poduzeća su na tržištu dodatno opterećena visokim kamatnim stopama, inflacijom i otežanom naplatom, te loše upravljanje zaliha stvara probleme vezanja financijskih sredstava i postaje jedan od važnijih zadataka upravljanja poslovanjem.

Kvalitetno planiranje prodaje, smanjenje naručenih količina i zaliha niskoobrtajnih artikala samo su neki od načina upravljanja zalihama. Da bi se zalihe održale na optimalnoj razini i izbjegli povećani troškovi prvenstveno je potrebno kvalitetno prognozirati prodaju. No odlučiti koliko, kada i koje zalihe naručiti u nestabilnom okruženju u kojem se navike potrošača mijenjaju nije lako. Ključ je u povezivanju odjela Prodaje i Nabave te zajedničkom kreiranju realnih prodajnih planova prema kojima se onda plasiraju narudžbe.

Smanjenjem naručenih količina moguće je značajno smanjiti zalihu, no to za sobom nosi i određene rizike. Potrebno je pripaziti koje artikle se manje naručuje kako bi se izbjegla neželjena nedostupnost robe. Pouzdan način je segmentacija artikala prema volumenu i volatilnosti prodaje prema kojem se onda određuje smanjenje zalihe za segment. Prema praksi A.T. Kearney-a, pri izradi analize je najbolje uzeti tjedne isporuke proizvoda tijekom promatranog perioda te pratiti odstupanja od srednje vrijednosti tjedne prodaje.

Slika 1. Segmentacija zaliha

Slika 1. Segmentacija zaliha

Ovisno o volumenu i volatilnosti prodaje artikli se zatim svrstaju u segmente. „Runneri“ su artikli koji imaju relativno veliki volumen prodaje uz nisku volatilnost. To znači da je njihova potražnja na tržištu stabilna te su narudžbe kupaca predvidljive. Iz tog razloga je za ove artikle potrebna je najmanja zaliha te se upravo tu mogu ostvariti najveće uštede. Druga skupina artikala su takozvani „Noiseri“, artikli koji se sporadično prodaju u malim količinama. Kod njih je moguće imati vrlo nisku zalihu ili nultu zalihu uz definiranje nižeg stupnja usluge te ih nabavljati po potrebi, tek kad kupac plasira narudžbu. Treća skupina artikala su takozvani „Filleri“. To su najčešće artikli koji se koriste u akcijama. Oni imaju relativno stabilnu prodaju i volumene koji za vrijeme se za akcije često i višestruko povećaju. Prema iskustvu A.T. Kearney-a, na ovakav način moguće je brzo doći do smanjenja zalihe do čak 30% čime se osigurava pozitivan utjecaj na poslovanje kompanije.

Smanjenje zalihe niskoobrtajnih artikala moguće je napraviti dodatnim marketinškim akcijama, rabatima, povećanjem ulistanja artikala, ali najefikasniji način je poticanje prodaje. Često kompanije imaju veliki broj prodajnih artikala, te oni s manjim prodajnim volumenom ostanu zaboravljeni na skladištu. Primijeti ih se tek kad dođe do isteka roka trajanja, te ih se onda mora donirati ili uništiti. Za efikasno poticanje prodaje takvih artikala potrebna je njihova identifikacija za koju se često kreiraju posebni izvještaji. Određivanje prioriteta i planiranje prodaje niskoobrtajnih artikala najčešće se radi prema financijskom volumenu zalihe te se nakon toga komunicira Prodaji. Kako bi se osigurala održivost ovakvog načina smanjenja zalihe potrebno je Prodaji zadati ciljeve, pratiti ih te po potrebi korigirati.

Glavni čimbenik rasta zaliha je pad prodaje, što znači da kompanije trebaju u upravljanje zaliha uključiti više odjela s ciljem dobivanja realnih prodajnih planova, koji su usklađeni s kretanjima tržišta. Na temelju realnih prodajnih planova, segmentacije artikala te upravljanja niskoobrtajnim artiklima moguće je značajno smanjiti zalihu.

Prilog pripremili: Ivan Bavoljak i Vanja Radeljić
at-kearney-logo

Vaš savjetnik

Ivan Bavoljak

Ivan Bavoljak

Ivan Bavoljak, dipl. ing. strojarstva, rođen je 1982. godine u Zagrebu, a diplomirala je 2006. godine na Fakultetu Strojarstva i Brodogradnje u Zagrebu, Procesno energetski smjer. Svoju poslovnu karijeru započinje u američkoj konzultantskoj kući A.T. Kearney gdje trenutno i radi, te paralelno upisuje Menadžerski edukacijski program za inženjere u Zagrebu koji završava 2007. godine.

Danas je konzultant A.T. Kearney-a s višegodišnjim iskustvom u projektima razvoja integriranog supply-chaina, optimiranja procesa proizvodnje i logistike te restrukturiranja s posebnim naglaskom na optimizaciju troškova.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *