Analiza hrvatske duhanske industrije

cigarete-ftd1Prošla će se godina pamtiti kao godina izrazitih negativnih promjena u gospodarstvu, kao godina političkih šokova te kao godina ozbiljnih socioekonomskih poremećaja. No, ta godina pamtit će se i po još jednoj novoj pojavi u hrvatskom društvu, a potom i po njezinu brzom nestajanju.

Naime, u svibnju 2009. uvedena je zabrana pušenja u svim javnim zatvorenim prostorima i ta se zabrana dotada smatrala nemogućom misijom za društvo u kojem je otprilike svaka četvrta odrasla osoba pušač. Zabrana je uvedena zbog ozbiljnih zdravstvenih tegoba uzrokovanih pušenjem, a potaknuta je pozitivnim europskim trendom suzbijanja ovisnosti o duhanskom dimu. Četiri mjeseca poslije ta je zabrana ukinuta. Jedan od razloga ukidanja bio je pritisak sektora ugostitelja zbog gubitaka uslijed pada prometa u ugostiteljskim objektima, što je pak prouzročilo pad prihoda državnog proračuna od oporezivanja te djelatnosti. Drugi navedeni razlog bio je potencijalni  dugoročni pad prihoda od trošarina i prihoda od proporcionalnog posebnog poreza na duhanske proizvode. Dakle, može se zaključiti da su gospodarski razlozi prevladali alarmantne zdravstvene probleme vezane uz pušenje. Stoga na osnovi pregleda financijskih pokazatelja jedinoga domaćeg proizvođača cigareta treba pokazati koliko je industrija duhanskih prerađevina gospodarski snažna te saznati u  kojoj je mjeri taj sektor važan za državni proračun.

Stvaranje monopolske pozicije TDR-a
Kada govorimo o proizvodnji duhanskih prerađevina u Hrvatskoj, ponajprije cigareta, zapravo govorimo o Adris Grupi d.d. iz Rovinja koja je praktički „izrasla“ iz Tvornice duhana Rovinj (TDR d.o.o.), a preobrazila se u grupaciju koja se, uz proizvodnju duhana i cigareta, bavi turističkom djelatnošću i trgovinom kroz mrežu poduzeća. TDR d.o.o. ima svoje korijene još u davnoj 1872. godini, a od 1963. godine, lansiranjem prve filter cigarete, etabilirao se kao snažan hrvatski proizvođač. Od 1992. godine, kad je TDR imao nešto više od 30 posto tržišta nacionalne prodaje, danas je postao monopolist u domaćoj industriji cigareta jer jedini preostali domaći proizvođač. TDR proizvodi robne marke Avangard, Ronhill, Walter Wolf, MC, Filter 160, Kolumbo, Largo 25, York, Benston i Respect, od kojih je Ronhill najprodavanija marka. Svaka je vrsta cigareta namijenjena zasebnoj skupini potrošača što potvrđuju i cijene koje variraju u rasponu od gotovo deset kuna, dok je robna marka Respect namijenjena isključivo izvozu. Iz široke proizvodne palete jasno se vidi da TDR nastoji zadovoljiti potrebe gotovo svakog pušača na domaćem tržištu i konkurirati mnogim markama na inozemnom tržištu, što je odlika poduzeća koja nastoje zadržati domaći monopol i regionalnu prisutnost, a istodobno istisnuti svaku prijetnju inozemne konkurencije. TDR je u 2008. godini proizveo 773 milijuna paketića cigareta od čega je čak 46,8 posto, ili, točnije,  362 milijuna paketića bilo izvezeno na inozemna tržišta. Usporedimo li proizvodnju za domaće tržište sa svega 73 milijuna uvezenih paketića, vidi se da na tržištu cigareta prevladava domaća proizvodnja s tržišnim udjelom od 82 posto. S druge strane, gotovo polovina domaće proizvodnje izvozi se u zemlje bivše Jugoslavije, ali i u Italiju, Španjolsku, Njemačku i Češku, što je znatan doprinos hrvatskom izvozu. Imamo li na umu da prosječna kutija sadrži dvadeset cigareta i da otprilike svaki četvrti odrasli Hrvat puši, pa pretpostavimo da su sve proizvedene i uvezene cigarete prodane u istoj godini, doći ćemo do zdravstveno zabrinjavajućeg podatka da je prosječan pušač u Hrvatskoj tijekom 2008. godine popušio otprilike 9.697 komada cigareta, odnosno 485 kutija. To je u prosjeku 1,33 kutije dnevno po pušaču. No, zdravstveni problemi i trošak za hrvatsko zdravstvo ipak su tema za neku drugu analizu. Uz presjek proizvodnje TDR-a, slijedi prikaz puta kojim je TDR došao do pozicije jedinoga domaćeg proizvođača cigareta.

TDR dobiva bitku protiv BAT-a i Phillip Morrisa
Od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, TDR je činio svega trećinu ukupne hrvatske duhanske industrije. Prva ozbiljna promjena prema današnjemu monopolskom položaju dogodila se 1994. godine, kad je TDR preuzeo vodeću poziciju na hrvatskom tržištu cigareta. Godine 1998. TDR d.o.o. je kupio Tvornicu duhana Zagreb d.d. i danas je ona u njegovu sastavu, a iste godine TDR je povećao svoj udjel u nacionalnoj prodaji na visokih 85 posto. Već tada se TDR morao ozbiljno početi opirati snažnim međunarodnim multinacionalnim proizvođačima duhanskih proizvoda. Glavni interesenti za kupnju hrvatskih tvornica duhana i ulazak u domaću proizvodnu strukturu bili su British American Tobacco (BAT) i Philip Morris. BAT je potkraj devedesetih kupio Tvornicu duhana Zadar nakon što to nije uspjelo TDR-u. Zajedno s troškom preuzimanja BAT je u nju uložio oko 60 milijuna eura, nakon čega je planirao obnoviti proizvodnju cigareta u Zadarskoj tvornici. Godine 2003. u Nacionalu je najavljeno da će BAT iz Budimpešte u Zagreb preseliti svoj regionalni ured, a špekuliralo se da BAT namjerava kupiti TDR za 100 milijuna eura.  Suprotno početnim očekivanjima, 2005. godine BAT je kupio tvornicu cigareta u Vranju, u Srbiji, i posve se povukao iz Tvornice duhana Zadar, koja je potom i propala, a proces eventualne kupnje TDR-a nikad nije ni počeo. Bilo je mnogo medijskih špekulacija u vezi s nemogućnošću BAT-a da osigura respektabilnu tržišnu poziciju u Hrvatskoj. Predstavništvo BAT-a u Hrvatskoj javno je ukazalo na neprimjerenost Pravilnika o duhanu i sustavu trošarina koji u lošiji položaj stavljaju inozemne proizvođače, prigovaralo je da ne mogu ostvariti ravnopravnu poziciju na kioscima zbog prejakog lobija TDR-a, da ih se onemogućuje u normalnom poslovanju i slično. Ugledni časopis Forbes je u rujnu 2005. pisao da je“balkanska zemlja neprijateljski raspoložena prema stranim ulagačima“, a BAT je izjavio da odlazi iz Hrvatske zbog „neprijateljskog okruženja prema stranim ulagačima i zbog legislative koja štiti monopol najjačega domaćeg proizvođača“. Ističući problem legislative referirali su se na činjenicu kako prema zakonu 70 posto duhana u cigaretama mora biti domaćeg podrijetla, a TDR je odavno pokupovao većinu domaće proizvodnje duhana koja je sada u sastavu Adris grupe, odnosno u sastavu poduzeća Hrvatski duhani d.d.. Konačnom odlasku BAT-a iz Hrvatske presudio je Visoki trgovački sud uspješno poništivši dokapitalizaciju Tvornice duhana Zadar jer, među ostalim, BAT nije platio spornih 20 dionica. Sve u svemu, British American Tobacco nije nikad ni dosegnuo željen tržišni udjel od 75 posto i na kraju se povukao, a TDR je iz cijele „bitke“ izašao jači nego ikad. Tvornica duhana Zadar zatvorilase i jedino je još preostalo je oduprijeti se Phillipu Morrisu.

Od 1994. godine, TDR je za Phillip Morris proizvodio i distribuirao Marlboro za hrvatsko tržište. Istodobno se nekoliko godina pripremao za preuzimanje TDR-a, a posljednji pokušaj bio je početkom 2005. godine. No Uprava TDR-a tražila je da se, kupi li Morris TDR, proizvodnja u pogonima rovinjske tvornice mora održati još devet godina. Phillip Morris u pravilu ima drukčiju strategiju, a ona se svodi na zatvaranje manjih kupljenih tvornica jer su postojeće moderne tvornice u Europi više nego dovoljne da pokriju proizvodnju za cijelu regiju.  Do dogovora o kupoprodaji nije došlo, pa je Phillip Morris početkom prosinca počeo s drukčijom (agresivnijom) strategijom. Raskinuo je ugovor o licenciranoj proizvodnji Marlboroa u TDR-u i odlučio sve svoje proizvode dovoziti u Hrvatsku nneposredno iz tvornice u Nizozemskoj te time kompletno zaobići domaću industriju cigareta. TDR je 2006. odgovorio uvođenjem  marke Avangard po tadašnjoj cijeni od 17 kuna za kutiju kako bi pokrio segment tzv. premium cigareta i postao konkurent inozemnim premium brendovima.Iako je rat za tržišnu poziciju trajan proces u kojem se stalno moraju voditi bitke s konkurentima, TDR je tijekom posljednjih dvadesetak godina izrastao u regionalnoga industrijskog giganta i tržišnog monopolista. Uvoz i prodaja inozemnih cigareta čini manje od 20 posto domaćeg tržišta, a ostatak popunjava TDR. Kako je rovinjska tvrtka istisnula ostale tvornice i poduzeća iz sektora proizvodnje cigareta te cijeli proces zaokružila 2006. godine zatvaranjem zagrebačkog pogona Tvornice duhana Zagreb d.d. i preseljenjem cjelokupne proizvodnje u moderan pogon u Kanfanaru, možemo reći da je monopolska pozicija TDR-a zasad čvrsto usidrena.

No, omjeri snaga mogli bi se za koju godinu promijeniti u korist inozemnih konkurenata odnosno u korist uvoznih cigareta. Od 1. lipnja 2009. godine promijenili su se iznosi posebnog oporezivanja (trošarina) na duhan duhanske proizvode, i to u korist inozemnih cigareta. Dotad se na cigarete skupine A plaćalo 175 kn/1.000 komada, na cigarete skupine B 197,5 kn/1.000 komada, na cigarete skupine C 310 kn/1.000 komada, te se na sve tri skupine plaćao još i proporcionalni posebni porez u iznosu 30 posto od maloprodajne cijene.  Skupine su određene Zakonom o duhanu, a podjela se radi prema udjelu, vrsti i kvaliteti duhana u koji se koristi u cigaretama. Takav je trodiobeni sustav trošarine koristio domaćoj proizvodnji jer u njoj dominiraju cigarete skupine A i B, dok kod inozemnih cigareta dominira skupina C. No, od 1. lipnja iznosi trošarine izjednačili su se na 180 k/1.000 cigareta za sve skupine, odnosno na 3,6 kn za kutiju od 20 cigareta. Propocionalni dio trošarine od 30 posto na maloprodajnu cijenu ostao je isti. Dakle, povećale su se trošarine za jeftinije cigarete  pa je porasla i njihova cijena, a smanjile su se trošarine na najskuplje (uvozne) cigarete. Osim promjena u sustavu trošarina, prema novom Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda “zabranjuje se svako isticanje naziva i logotipa duhanskog proizvoda kroz svijetleće reklame, plitice, stalke za prodaju, letke, kataloge i ostale promidžbene materijale na svim prodajnim mjestima gdje se prodaju duhanski proizvodi”. To se može smatrati dodatnim udarcem na cijelu duhansku industriju, pa tako i na TDR.

Financijsko stanje monopolista
Pitanje je što zapravo netom objašnjena monopolska pozicija znači za TDR d.o.o. i njegovo financijsko stanje, te kako na prihode utječu sve veće trošarine i sve stroža ograničenja u vidu dopuštenih mjesta za pušenje i mogućnosti oglašavanja? Najprije valja imati na umu činjenicu da su cigarete, a i duhanski proizvodi općenito, roba koja izaziva ovisnost i stoga su njihovi kupci izrazito neosjetljivi na promjenu u cijeni. Potražnja za cigaretama se zato pokazala stabilnom, pa promjene u prihodima proizvođača nisu rezultat naglog povećanja ili smanjenja pušača, već su najčešće rezultat promjena u poreznim stopama i tržišnim cijenama. Prosječan će pušač u pravilu kupiti kutiju cigareta neovisno o promjenama u njenoj cijeni, osim ako cijena ne postane izrazito visoka u kratkom vremenskom razdoblju što prosječnom potrošaču zbog ograničenog dohotka onemogućuje kupnju cigareta na dnevnoj razini. Primjera radi, takva bi izrazita promjena bila jednokratni skok u cijenama za triput od početne cijene. Prema dostupnim godišnjim financijskim podacima, TDR d.o.o. je u 2008. godini ostvario ukupni prihod od  dvije milijarde i 28 milijuna kuna, a 97,8 posto tog prihoda ili milijardu i 985 milijuna kuna čine prihodi od prodaje (cigareta). Godinu prije ukupni su prihodi iznosili neznatno veće dvije milijarde i 49 milijuna kuna, iako su prihodi od prodaje iznosili nešto manjih milijardu i 948 milijuna kuna. U strukturi ukupnih troškova prevladavaju materijalni troškovi s udjelom od 69 posto, od kojih su najveći troškovi sirovina i materijala s udjelom od 42 posto u ukupnim troškovima. Ukupni troškovi iznose milijardu i 323 milijuna kuna na kraju 2008., te milijardu i 359 milijuna kuna na kraju 2007. TDR je poduzeće sa stabilnom pozitivnom dobiti koja je u 2007. iznosila 549 milijuna kuna, a godinu poslije nešto većih 562 milijuna kuna.

Ukupna imovina poduzeća na kraju 2008. godine iznosila je dvije milijarde i 814 milijuna kuna što je  505 milijuna kuna više nego na kraju 2007. godine. To je povećanje ponajprije proizašlo iz povećanja kratkoročnih potraživanja sa 409 na 887 milijuna kuna u promatranom razdoblju. Ukupna materijalna imovina gotovo se i nije mijenjala i na kraju 2008. godine iznosila je milijardu i 87 milijuna kuna. Očekivano, građevinski objekti dominiraju s 560 milijuna kuna vrijednosti, postrojenja i oprema iznose 462 milijuna kuna, a zemljišta svega 21 milijun, a zanimljivo je da je TDR d.o.o. na kraju 2008. u vlasništvu imao 196 milijuna kuna dionica kod povezanih poduzetnika. Temeljni kapital TDR-a iznosi 490 milijuna kuna, a vlasnički kapital na kraju 2008 iznosi milijardu i 534 milijuna kuna od kojeg 482 milijuna otpada na zakonske rezerve, 482 milijuna na ostale rezerve i 562 milijuna na dobit poslovne godine. S obzirom na to da su obje vrste rezervi godinu prije iznosile 383 milijuna kuna, vidljivo je da TDR u zakonske i ostale rezerve stavlja jednake iznose iz ostvarene dobiti. TDR uopće nema dugoročnih obveza u obje promatrane godine, što je vrlo iznenađujuće za proizvodno poduzeće te veličine. Naime, to znači da je TDR sva ulaganja u dugotrajnu imovinu, uključujući ulaganja u novu tvornicu u Kanfanaru 2006. godine, platio iz vlastitih rezervi ili eventualno uz pomoć kratkoročnih obveza.

Zbog velikog iznosa imovine i nikakvih dugoročnih obveza TDR spada u vrlo solventna poduzeća, odnosno TDR ima veliku kreditnu sposobnost. Altman Z’ score, prediktor solventnosti ili insolventnosti, pokazuje vrlo dobrih 2,62 na kraju 2007. i nešto nižih 2,13 na kraju 2008. Kratkoročne obveze poduzeća su na kraju 2008. iznosile milijardu i 203 milijuna kuna, što je povećanje u usporedbi s 831 milijun u godini prije. U strukturi tih obveza u 2008. godini prevladavale su obveze prema povezanim poduzetnicima u iznosu od 573 milijuna kuna (pretpostavljeno najviše prema poduzeću Hrvatski duhani d.d.), a ostatak otpada na obveze za poreze i doprinose. Struktura obveza bila je slična i godinu priije. TDR se može smatrati i likvidnim poduzećem jer mu kratkotrajna imovina umanjena za zalihe gotovo u cijelosti pokriva kratkoročne obveze, no niski novčani omjer od 0,01 može biti signal potencijalnog nastanka nelikvidnosti. Uzrok niskoj razini dostupne gotovine može se naći u velikoj razlici između prosječnog vremena naplate potraživanje koje, prema dostupnim podacima, iznosi 119 dana, dok je prosječno vrijeme potrebno TDR-u za plaćanje svojih obveza mnogo kraćih 19 dana. Pribrojimo li prosječno vrijeme obrtaja zaliha od 51 dan, ispada da ciklus konverzije novca u TDR-u iznosi 150 dana, odnosno pet mjeseci.

Profitabilnost TDR-a je očekivano visoka upravo zbog prirode njegova proizvoda ili, točnije, zbog prirode stabilne potražnje kupaca za cigaretama. Bruto profitna marža na kraju 2008. iznosila je 54,39 posto, EBITDA marža 40,82 posto operativna marža 36,31 posto te neto profitna marža 27,72 posto. Izračuni prinosa pokazuju da je prinosna ukupnu imovinu (ROA) iznosila 19,98 posto, a prinos na vlastiti kapital (ROE) 36,63 posto. Posljednja zanimljivost u financijskom pregledu jest podatak da je TDR na kraju 2008. zapošljavao nešto više od 600 radnika čija je prosječna neto mjesečna plaća iznosila 8.998 kn. Iz priloženog se vidi da stvorena monopolska pozicija TDR-a itekako dobro služi svrsi ostvarivanja visokih zarada i visoke profitabilnosti te omogućuje da se to poduzeće širi i investira praktički bez podrške banaka odnosno bez eksternog financiranja. Nazire se pitanje bi li za prosječnog potrošača bilo bolje da na tržištu postoji ozbiljna konkurencija? Bi li zbog toga bile niže cijene i veći izbor i kvaliteta cigareta? Vrlo je upitno bi li cijene zaista pale i za to je potrebna zasebna studija, iako bi veći izbor cigareta u svakom slučaju pridonio zadovoljstvu potrošača. Prisutnost inozemnih brendova i borba TDR-a na inozemnim tržištima u svakom slučaju već djeluju na održavanje zadovoljavajućeg standarda kvalitete.

Utjecaj tržišta duhanskih proizvoda na državni proračun
U uvodnom smo dijelu spomenuli utjecaj duhanskih proizvoda na državni proračun koji pak indirektno utječe na donošenje ili ukidanje propisa vezanih uz njihovu potrošnju. Cigarete i slični proizvodi doista spadaju  u posebnu kategoriju proizvoda jer uzrokuju ovisnost i jer ih svakodnevno kupuje približno milijun Hrvata. Ovisnost o cigaretama uzrokuje nužnost za njihovom kupnjom, a istodobno se negativni zdravstveni učinci koji proizlaze iz potrošnje cigareta smatraju visokim troškom za moderno društvo. Ta kombinacija stabilne potražnje i negativnog učinka po zdravlje i okolinu dovodi do činjenice da je poreznim vlastima svugdje u svijetu cigareta jedan od omiljenih proizvoda za oporezivanje. Zbog štetnosti cigareta smatra se da treba smanjiti njihovu konzumaciju, a prvi način da se to učini jest visoko oporezivanje. Istodobna stabilnost u potražnji i mala osjetljivost kupaca na promjenu cijene osigurava da porez ne smanji konzumaciju, nego će samo (znatno) povećati prihode državnog proračuna uz gotovo nikakav otpor građana. Problem je dakako u tome što se gotovo cijeli teret poreza kroz rast cijena svaljuje na kupce, dok vrlo mali dio poreznog tereta snose proizvođači i distributeri. Kroz praćenje kretanja prihoda od posebnih poreza može se neposredno uočiti iznimna važnost duhanskih prerađevina u prihodima proračuna. U 2008. godini ukupno je prikupljeno 12 milijardi i 423 milijuna kuna trošarina, a od duhanskih prerađevina prikupljeno je čak 25 posto tog iznosa ili tri milijarde i 30 milijuna kuna. S obzirom na to da je ukupni prihod državnog proračuna u 2008. godini iznosio 134 milijarde i 737 milijuna kuna, samo trošarine na tu jednu skupinu proizvoda činile su 2,29 posto ukupnog proračuna, i to bez obračuna njihova doprinosa u prihodima od PDV-a. Također je znatno da prihod od trošarina na duhanske prerađevine raste iz godine u godinu, pa se sa 2,7 milijardi u 2006. povećao na 2,9 milijari u 2007. i postupno na 3,08 milijardi u 2008. godini. Prošlogodišnja slabija turistička sezona (manje kupaca), gospodarska kriza, rast cijena cigareta i četveromjesečna zabrana pušenja prouzročili su tek manji pad prihoda od trošarina na duhanske proizvode. U razdoblju od prvih devet mjeseci prikupljene su dvije milijarde i 206 milijuna kuna, dok je u istom razdoblju godinu prije prikupljeno nešto više, tj. dvije milijarde i 230 milijuna kuna.

Ovaj analitički izvještaj nije poziv na kupnju i/ili prodaju vrijednosnih papira poduzeća navedenih u njemu. Njegova uporaba nije supstitut investicijskom savjetu dostupnom od licencijom autoriziranog investicijskog savjetnika.  Iako su financijske informacije sadržane u izvještaju preuzete iz izvora koji se mogu smatrati pouzdanima, Avidus Grupa d.o.o. ne jamči za njihovu točnost ili potpunost te ne daje jamstva za točnost izvedenih rezultata.  Informacije sadržane u ovom izvještaju mogu postati netočne kao rezultat prolaska vremena. Potencijalnom investitoru napominje se da prije donošenja investicijskih odluka zatraži savjet od licenciranog investicijskog savjetnika. (Liderpress.hr)

Piše: Filip Šverer
Avidus Grupa d.o.o.
www.avidus.hr

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *