Slobodan Vučićević: U ‘jugosferi’ mora se spojiti čak 10-15 velikih kompanija

slobodan-vucicevic-ftdPredsjednik Uprave Droga Kolinske Slobodan Vučićević govori o strateškim planovima svoje kompanije, povezivanjima kompanija u regiji i jedinstvenom regionalnom ekonomskom prostoru.

Ponovo se priča o spajanju Podravke, Droge Kolinske i Centroproizvoda?
– Kao i u svijetu, povezivanje kompanija mora se dogoditi i u našoj regiji. Prije nego što globalni igrači dođu na naš teren, mora doći do takvih spajanja. U idućih nekoliko godina sigurno će se dogoditi desetak pa i 15 velikih spajanja, kupnji, akvizicija na ovim prostorima. To je nužnost zato što će tvrtke koje se ne razvijaju biti osuđene na propast.

Ima li već konkretnih pregovora?
– Što se tiče povezivanja Droge Kolinske, Podravke i Centroproizvoda, iznenadio me tekst u medijima. Da biste kupili kompaniju, treba vam barem šest mjeseci, a za strateško povezivanje tri godine. Kako je sada Podravka u nedefiniranoj vlasničkoj situaciji, a poznati su i naši problemi u Istrabenzu, ne vidim tu snagu i tko bi to mogao uraditi.

Hoće li Droga Kolinska uskoro na prodaju?
– Prije Nove godine sklopljen je aranžman o reprogramiranju dugova Istrabenza, a Droga Kolinska bit će posljednja iz grupacije koja će na prodaju. To je dobro jer imamo mogućnost da se konsolidiramo i još ojačamo. Paradoks je što svi misle da smo pred propašću, ali činjenica je da smo mi jedno neovisno društvo unutar Istrabenza koje dobro posluje.

Može li onda Droga kupiti državni udjel u Podravki?
– To bi bio prevelik zalogaj. Mi razmišljamo o malim kupnjama.

Govorite o povezivanjima kompanija u regiji. Koga vidite u tim kombinacijama?
– Neke se stvari već otprilike znaju, jer svaka od kompanija sigurno ima dva, tri targeta – tvrtke koje bi voljela kupiti ili koje bi mogle akvizirati nju. Sigurno je samo to da ne očekujem neprijateljska preuzimanja.

Može li doći do udruživanja s Franckom koji je kao i vi lider na tržištu kave i grcikalica?
– Grand u Srbiji drži 55 posto tržišta kave, u Makedoniji 40 posto, a u BiH 20 posto. Barcafe u Sloveniji ima 70 posto, a Franck u Hrvatskoj vjerojatno 60 posto tržišta. Ne postoji niti jedan racionalan razlog da ne dođe do povezivanja Francka i Droge Kolinske.

Jeste li već razgovarali o tome s obitelji Artuković?
– Sve je to bilo na bazi predrazgovora. Vidjeli smo se, ali to je samo jedan od mogućih velikih logičnih dogovora. Nelogično bi bilo da se ovakvo spajanje ne ostvari.

Kažete da srpski kapital teško ulazi u Hrvatsku?
– Iz vlastitog iskustva, problem je očigledan. Srpskih investicija u Hrvatskoj gotovo da nema, a pitanje je koji je razlog. Smatram da ima problema i s naše strane. No to je manji problem. Puno veći je problem u glavama političara, vlasnika nekih trgovačkih lanaca, pa i samih potrošača u Hrvatskoj.

Koje su to barijere, zakonske ili neke druge?
– Nigdje ne piše da nešto ne može, a u biti se ništa ne dešava. Statistički je nemoguće da imamo milijardu dolara robne razmjene i da pritom nema srpskih kompanija u Hrvatskoj, a u Srbiji je 200 ili 300 hrvatskih.

Jeste li pokušali u Hrvatsku ući kroz akvizicije?
– Imali smo nekoliko targeta, ali nismo se službeno javljali na natječaje. Uskoro ćemo se pojaviti pa ćemo vidjeti kako ćemo proći. Radi se o prehrambenoj industriji, ali ne mogu otkrivati detalje.

U Hrvatskoj nema ni vašeg brenda kave?
– Imali smo problem s imenom Grand koji je zaštićen od Getroa. Ali prisutni smo s Barcafeom. Nadam se da ćemo se uskoro pojaviti i s Grandom.

Koliki je vaš udjel u Drogi Kolinskoj?
– Vlasnik sam pet posto kompanije Droga Kolinska nakon strateškog povezivanja odnosno prodaje svojih kompanija Soko Štark i Grand Prom. Iz tog sam razloga zainteresiran za razvoj Droge Kolinske.

Hoćete li još prodavati brendove poput Čokolešnika koje je kupila Podravka?
– Podravki smo prodali Čokolešnik i džemove. Prodajemo i suhu dječju hranu u Rusiji i Ukrajini, ali zbog krize nismo našli kupca.

Da smo slušali Markovića, svi bismo danas bili u EU
Asocijacija menadžera Srbije organizirala je skup “jugosferu” koji imenom budi stare duhove?
– Tim nazivom skrenuli smo pozornost i svjetskih stručnjaka. Zemlje bivše Jugoslavije brže se povezuju i surađuju u ekonomiji nego što su to drugi očekivali. Najteže ide u politici. Tekst u The Economistu govori o “jugosferi” kao o području gdje narodi govore istim ili sličnim jezicima, slušaju istu glazbu, konzumiraju iste proizvode i vrlo brzo zemlje prostora mogu ući u snažniju ekonomsku fazu. Možda je “jugosfera” utopija za političare, ali za ljude iz ekonomije je realnost.

No upravo je Srbija podigla protutužbu za genocid protiv Hrvatske. Koliko politika šteti ekonomiji?
– Mi privrednici već smo navikli da nemamo veliku pomoć od politike. Ne bih htio zvučati kao jugonostalgičar, ali u ekonomiji ipak treba biti realan i budućnost graditi na jačem povezivanju tržišta. Čitao sam nedavno feljton o projektu Ante Markovića. Velika je šteta što njegove ideje nisu zaživjele nego se skrenulo u drugom smjeru. Mi bismo kao regija u bilo kakvoj tvorevini danas sigurno imali dvostruko veći standard i bili bismo dvostruko bogatiji, a sigurno bismo već odavno bili članica EU, i to bez žrtava. Marković je namirisao ogroman ekonomski potencijal koji smo imali u vrijeme pada Berlinskog zida, no nismo šansu iskoristili.

Ali Markovićeve ideje bile su akutalne prije 20 godina?
– Da, ali treba vidjeti što sada od tog maksimuma uzeti da bi nam bilo bolje. Dok Hrvatska na uđe u EU, kao i druge zemlje u regiji, postoji mogućnost da se na području simbolički nazvanom “jugosfera” tržišno napravi velik iskorak i da se povežu ekonomije jer je suradnja sa susjedima najbolja. Ne zaboravite, to je tržište od 20 milijuna ljudi. Svi bismo mi voljeli prodavati u EU, ali to ide teško. Srbija ima 2,5 puta veći izvoz u Crnu Goru nego u Rusiju. Privlačna je Rusija, ali za jače proboje treba mnogo novca.

Pustite Smoki u hrvatske centre
Iz svog primjera pitam i zašto nema brenda Smoki u najvažnijim trgovačkim lancima u Hrvatskoj? Smoki je megabrend, generičko ime za svaki flips.

Jeste li pregovarali s vodećim trgovcima?
– Bilo je obećanja, ali neki vlasnici lanaca otvoreno su rekli da ga nikad neće biti na njihovim policama.

Zbog osobnog animoziteta ili Francka?
– Mislim da nemam neprijatelje u Hrvatskoj. Ima još srpskih brendova koji bi Hrvati htjeli, ali ih nema na policama. (Jutarnji.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *