Trgovci ispod dvije milijarde kuna neće dugoročno opstati

trgovina-praznaKonzultant Damir Horvat smatra da su i trgovci s prometom od oko dvije milijarde kuna na vrlo skliskom terenu, a samo je promet od najmanje pet milijardi kuna, uz pametno vođenje tvrtke, sigurna garancija za preživljavanje

Željko Kerum, splitski kralj trgovine, prisiljen je prodati svoje trgovačko carstvo, za koje će, kako je najavio, tražiti 200 milijuna eura. Iako prodaju Kerum opravdava svojim velikim angažmanom u politici, pravi je razlog prodaje, neslužbene su procjene, njegovo veliko zaduženje. Kako pokazuju podaci Fine Kerum je, barem što se tiče razdoblja od 2004. do 2008. godine, poslovao dobro, ali je bio, i ostao, previše zadužen. U tom je periodu ukupna imovina tvrtke porasla za 296 posto, no i dugoročne su obveze povećane za 470 posto.

»I ja i moja sestra imamo previše obaveza, pa razmišljam o prodaji trgovačkog dijela tvrtke, koja ima godišnji prihod od milijardu i pol kuna, te trenutno pregovaram s nekoliko potencijalnih kupaca, no najbliži sam da to bude NTL – Narodni trgovački lanac«, najavio je nedavno splitski gradonačelnik, neupitnom nazivajući cijenu od 200 milijuna eura, koliko će tražiti za svoje carstvo.

Iako je, međutim, cijena stvar pregovora, praksa pokazuje kako se u maloprodaji fer cijena za kompaniju kreće od 40 do 60 posto ukupnih godišnjih prihoda, što bi značilo (prihodi trgovine Kerum u 2008. iznosili 1,2 milijardu kuna) da bi cijena kompanije mogla iznositi od 500, do najviše 800 milijuna kuna.

Sklizak teren
Niti jedan trgovački lanac s godišnjim prometom manjim od dvije milijarde kuna nema šanse za dugoročno preživljavanje, pa će i u 2010. godini biti novih trgovačkih preslagivanja, kakva su obilježila i 2009. godinu, smatra Damir Horvat, vlasnik konzultantske tvrtke Deport i bivši predsjednik uprave Bille. Po njemu, čak su i trgovci s prometom koji se kreće oko dvije milijarde kuna na vrlo skliskom terenu, a samo je promet od najmanje pet milijardi kuna, uz pametno vođenje tvrtke, sigurnija garancija za preživljavanje.

U Hrvatskoj se lani dogodilo nekoliko preslagivanja, pa je tako početkom godine Spar preuzeo Ipercoop, a krajem godine i Getro s Mercatorom-H potpisao ugovor o strateškom povezivanju.

Kako je dogovoreno između Spara i Ipercoopa, sa četiri Ipercoopova hipermarketa, ukupne površine od oko 30 tisuća kvadrata upravlja Spar, no zadržao se Ipercoop-ov naziv, te njegove robne marke. Kako je iz Spara i Ipercoopa poručeno prilikom preuzimanja, vođenje Ipercoopovih trgovina prelazi u ruke Spara, a nekretninama, u kojima se nalaze prodajna mjesta, zajednički upravljaju talijanski i austrijski trgovac. Coop Consumatori Nordest i Spar Austria osnovali su zajedničko društvo za upavljanje nakretninama, u kojima svaka tvrtka ima 50-postotni udio. Prilikom preuzimanja Ipercoopa poručeno je iz austrijskog Spara kako preuzimanjem imaju namjeru udvostručiti svoj prihod u Hrvatskoj. Kako pokazuju podaci za 2008. godinu, Spar je imao prihod od 960, a Coop od 460 milijuna kuna, što je, u slučaju Coopa, bilo za 28 posto manje u odnosu na rezultate ostvarene u 2007. godini.

Nakon dugotrajnih nagađanja kome će pak Vjekoslav Gucić prodati Getro, lani u prosincu taj je posrnuli lanac, 16 trgovačkih centara na 110 tisuća četvornih metara, preuzeo Mercator koji će, kako je dogovoreno, preuzeti poslovanje, opremu, brand, robne marke i sve zaposlenike Getroa, dok će u Gucićevom vlasništvu ostati nekretnine za koje će Mercator sklopiti ugovor o dugotrajnom zakupu.

Što će one Mercatoru, čija se prodajna mjesta bitno razlikuju od većine drugih, a posebno Getroovih, nije poznato, kao, uostalom, ni sami razlozi kupoprdaje, budući da Getro i Mercator imaju potpuno različite poslovne koncepte, a i nalaze se na sličnim lokacijama. Činjenica je, međutim, da se formiranjem Mercatora i Getroa formira drugi po veličini maloprodajni lanac u Hrvatskoj, s procijenjenim tržišnim udjelom između 8 i 9 posto, te s više od 4.500 zaposlenih.

Bit će gusto

»Sukladno dogovoru kupca i prodavatelja, financijski parametri transakcije su povjerljivi«, stajalo je u službenom priopćenju Getroa i Mercatora o prodaji, pa ostaje nepoznato i to po kojoj je cijeni Mercator kupio Getro. Poznato je kako je vlasnik Getroa Gucić tražio sto milijuna eura, što je bila izuzetno visoka cijena s obzirom na krizu. Za kupovinu Getroa bilo je puno zainteresiranih, no pregovori su redom propadali kad bi se povela riječ o cijeni.

»U 2010. će, očekujem, biti još dosta preslagivanja, a duboko sam uvjeren i u to da će kroz par godina u Hrvatskoj postojati najviše dva lanca hipermarketa, četiri do pet lanaca supermarketa i najviše jedan, do dva diskontera. Za tržište veličine hrvatskog to je apsolutno primjereno«, mišljenje je Damira Horvata, koji napominje i to kako je teško prognozirati hoće li današnji mali subjekti biti prodani, hoće li propasti ili se pak kapitalno udružiti. »Sigurno je samo da će biti gusto«, zaključuje Horvat, dodajući kako se neke stvari, pa tako i trgovačka preuzimanja, u Hrvatskoj događaju puno sporije nego što je to slučaj u normalnim tržišno razvijenim zemljama.

»Veliki gazde«
»U Hrvatskoj je na djelu još uvijek samodopadno razmišljanje ja – gazda, koje zasljepljuje realne činjenice. Mnogi trgovački lanci koji danas još egzistiraju, jer se ponajviše iz naprijed navedenog sindroma nisu htjeli prodati ili udružiti, te time sami sebe skinuti sa pijedestala big bossa, doživjet će propast. Razlog tome je struktura troškova, jer promet od 200 milijuna kuna traži gotovo jednaku infrastrukturu kao i promet od dvije milijarde. Mali nemaju više šansi za preživljavanje takve tržišne utakmice jer je i borba za potrošača sve jača, a cijene, pa tako i marže, stalno padaju. Pridoda li se tome i recesijski pad prometa, suvišno je govoriti o težini situacije«, ističe Horvat, mišljenja kako trgovačka preuzimanja, kad je krajnji kupac u pitanju, ali i općenito, apsolutno imaju smisla. Dobavljači, pojašnjava, mogu sniziti svoje troškove poslovanja u slučajevima okrupnjene trgovine – koja to od njih ovako i onako zahtijeva. S druge strane, pojačava se tržišna borba jer »igraju veliki« – što u svakom slučaju odgovara krajnjem potrošaču, ne samo zbog sniženja cijena, nego i zbog poboljšanja usluge.

»Bilo bi jako pametno da vlasnici današnjih trgovačkih centara razmisle o svojoj poziciji i budućim akcijama. Neki su mogli dobiti puno više novaca da su prodali na vrijeme, a neki su, poput Peveca, zbog uvjerenosti u svoje sposobnosti – propali«, zaključuje Damir Horvat.  (Novi list)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *