Kriza je najmanje utjecala na proizvođače hrane

polica-prehrana-ftdPrehrambena industrija povećala je dobit u kriznoj godini za 12,4 posto, zaposlila je dva posto više radnika, ali je u prosjeku ulagala četvrtinu manje. Problem je uvoz prehrambenih proizvoda kojima je rok korištenja na isteku, čime se Hrvatska pretvara u odlagalište europskog smeća

Recesija je snažno pogodila hrvatsko gospodarstvo, no ako je suditi po podacima o poslovanju prehrambene industrije – nije svima baš tako crno. Iako je prerađivačka industrija ostvarila bruto dobit nižu za dvadesetak posto, poduzetnici prehrambene industrije, prema podacima koje je objavila Fina, u devet mjeseci 2009. prilično su dobro poslovali. Naime, ostvarili su bruto dobit – višak prihoda nad rashodima – od 980 milijuna kuna, što je, prema 872 milijuna kuna iz prvih devet mjeseci prethodne godine, više za čak 108 milijuna kuna ili 12,4 posto.

Poslovanje tvrtki u tom sektoru u odnosu na druge djelatnosti bilo je relativno stabilno. To pokazuju i podaci o zaposlenosti koja je povećana za dva posto, dok su ukupni prihodi smanjeni tek za pola posto. Niži su i rashodi, i to za jedan posto, što je dovelo do znatnijeg povećanja bruto dobiti.

No kako sve ne bi bilo bajno, kriza se ipak dobrano odrazila na određenom dijelu poslovanja. Investicije u dugotrajnu imovinu u ovoj branši pale su za više od četvrtine, odnosno za 25,4 posto.

Prehrambena industrija ima značajan udio u hrvatskoj prerađivačkoj industriji, posebice u zapošljavanju, proizvodnji pa i izvozu. U ukupnom hrvatskom gospodarstvu sudjeluje s pet posto zaposlenih, jednak udio ima u prihodima i rashodima, a ostvaruje i 4,5 posto bruto dobiti. U ukupnom broju poduzetnika prehrambene tvrtke imaju udio od 1,5 posto.
Zaposleni u toj industriji prosječno su za svoj rad u prvih devet mjeseci prošle godine primali 4335 kuna neto. Taj broj je viši za 1,1 posto od prosjeka prethodne godine, no plaće u ovom sektoru su prosječno niže za 214 kuna, odnosno 4,7 posto od prosječnih plaća svih hrvatskih radnika.

Neelastičnost prodaje hrane
Prehrambena industrija spada u realni sektor gospodarstva i stoga je neovisna o ekonomskoj problematici virtualnog gospodarstva koja dominira gospodarstvom u zadnje vrijeme, kaže Stipan Bilić, direktor tvrtke Kondin i Udruženja hrvatske konditorske industrije. “Potrošnja prehrambenih proizvoda neelastična je i to daje dodatnu stabilnost proizvodnji. Uz to, ova je industrija zadnjih nekoliko godina investirala više od drugih industrija, i to su osnovni razlozi njenih dobrih rezultata i ekonomskih pokazatelja”, ističe Bilić.

U ostvarenju još boljih poslovnih rezultata prehrambenu industriju sprječava i činjenica da dio poljoprivrednih problema država rješava na teret prehrambene industrije što značajno poskupljuje sirovine, smatra Bilić. “Sada je domaći šećer dvostruko skuplji od šećera na svjetskom tržištu, a velik dio uvoza konditorskih proizvoda u koji se ugrađuje jeftini šećer država oslobađa plaćanja carina. Slično je i kod drugih sirovina poput mlijeka i mliječnih proizvoda, biljne masnoće, mesa i stoke. Drugi problem je uvoz prehrambenih proizvoda kojima je rok korištenja na isteku čime se naša država pretvara u odlagalište europskog smeća, jer nam prodaju one prehrambene proizvode koje bi morali uništiti i time imati troškove zbrinjavanja. Takvi proizvodi su iznimno jeftini i niskom cijenom upropaštavaju domaću proizvodnju”, ističe Bilić.

tablica_hrana

Konditorska industrija je kao najbolji dio domaće prehrambene industrije zabilježila rast proizvodnje i prihoda. Volumen prodaje na domaćem tržištu konditorskih proizvoda u 2009. bio je manji za 2,6 posto, i to ponajprije na račun uvoznih proizvoda koji su porasli za dva do tri posto. No, količinski izvoz hrvatskih konditora porastao je za 6,1 posto. Ulaskom u EU industriju očekuju iskušenja jer se naše tržište dodatno otvara europskim proizvođačima, pa će uvozni pritisci biti veći.

EU i nelikvidnost
“Prehrambena industrija u posljednjem je desetljeću bila izložena dvama šokovima, a da na to nije bila pripremljena. Prvo je bilo bilateralno otvaranje prema zemljama Cefte, kada je naglo zbog carinskih povlastica porastao uvoz. Drugi šok je bio ulazak država Cefte u EU, pa su uvozne bescarinske kvote prenesene na EU, i tada je veći broj europskih proizvođača, koristeći beneficije tih kvota, povećao izvoz na naše tržište. Naša država ni jednom mjerom nije tada pomogla prehrambenoj industriji i očekujemo da ćemo prije ulaska u EU zajedno s državom obaviti pripreme kako otvaranje našeg tržišta ne bi značilo i zatvaranje ove industrije”, smatra Bilić.

Što se tiče nelikvidnosti koja muči cijelo hrvatsko gospodarstvo, Bilić kaže kako je ona naslijeđena iz vremena socijalizma jer tada gospodarstvo nije raspolagalo vlastitim obrtnim kapitalom i vlast nad gospodarstvom imala je gospodarska i politička elita koja je utjecala na odobravanje bankarskih kredita. “Najveći manjak obrtnog kapitala tada je bio u trgovini, a kroz privatizaciju kapital nije došao ni u proizvodnju, a još manje u trgovinu. Trgovina je postavljena kao jedini most preko kojega proizvođači dolaze do kupaca pa je iskoristila priliku da vlastiti razvoj obavlja na teret domaće industrije. Od prehrambene industrije traže se neprimjereno visoki rabati – umjesto jedan do dva posto traži se 25-30 posto, te odgađa plaćanje i do 180 dana”, kaže Bilić. Vlada i HNB moraju naći način da se osiguraju krediti trgovini te propisati da trgovina na malo mora tim kreditima platiti dugovanja uz rok plaćanja do 30 dana. Dok se ne riješi problem nelikvidnosti trgovine, nelikvidnost će se premještati iz jednog oblika poslovanja u drugi”, zaključuje Bilić.

Bruto dobit ne znači i pozitivan rezultat
Iako prehrambena industrija ostvaruje bruto dobit u prvih devet mjeseci, to ne znači da će godinu završiti u plusu, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Bruto dobit se razlikuje od dobiti koja se računa samo na kraju godine pa se još uvijek ne može govoriti o pozitivnim rezultatima te industrije. Isto tako, ove podatke treba uzeti s rezervom jer je riječ o rezultatima za cijelu granu prehrambene industrije, što znači ili da je većina poduzetnika polučila takve rezultate ili da su veliki povukli cijelu granu.

Hoće li proizvodnja prehrambenih proizvoda bilježiti dobre financijske rezultate u idućem razdoblju, teško je odgovoriti, kažu u HGK-u, s obzirom na to da je prema podacima DZS-a u prva tri kvartala 2009. proizvodnja u ovoj grani industrije bila manja za 6,9 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, dok je za cijelu 2009. proizvodnja bila manja za pet posto. Međutim, početkom ove godine (prva dva mjeseca) bilježi se rast fizičkog obujma prehrambene proizvodnje od 1,4 posto. No, to je ipak prekratko razdoblje za točnu ocjenu daljnjeg kretanja te grane industrije, iako ocjenjuju kako će daljnje tendencije biti pozitivne s obzirom na to da je vrh krize na globalnom i domaćem tržištu iza nas.

Kako kaže predsjednica Sektora poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva HGK-a Božica Marković, u proteklom je razdoblju u prehrambenoj industriji došlo do privatizacije i konsolidacije velikih tvrtki čime su stvoreni preduvjeti za pozitivno poslovanje i rast prihoda. “Samo u PPK-a Valpovo novi vlasnici Žito i M-San uložili su više od 100 milijuna kuna. Vupik je prodan koncernu Agrokor koji se obvezao u pet godina uložiti 430 milijuna kuna i zadržati 847 zaposlenih. Ostvarene su ili su u planu investicije od nekoliko milijuna eura za modernizaciju mehanizacije i proširenje stočarskih kapaciteta”, ističe Božica Marković. Oko 600 novih radnih mjesta otvoreno je u Belju, Žitu i PIK-u Vinkovci, a privatizirana je i Sladorana Županja u koju će novi vlasnik Viro uložiti 10 milijuna eura.

“Prema podacima HGK-a, uvoz prehrambenih proizvoda ostvario je znatno veći pad od pada izvoza prehrambenih proizvoda, dok potrošnja nije bitno padala, što upućuje na veću potrošnju domaćih roba iz ovog sektora”, zaključuje Božica Marković. (PV)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *