Može li Kerum d.o.o preživjeti krizu i nastaviti s razvojem?

Tvrtka Kerum među najvećim je trgovačkim lancima u Hrvatskoj, vrlo poznat javnosti, a njegov vlasnik Željko Kerum i direktorica Nevenka Bečić godinama pod posebnim povećalom medija, pogotovo nakon ulaska u politiku i splitsku gradsku vlast.

kerum-zeljko-midiGospodarska kriza koja je prouzročila velik pad u domaćoj potrošnji stvorila je velike financijske probleme trgovačkim lancima, među kojima i Kerumu. Stoga detaljan prikaz poslovanja tog poduzeća pruža uvid u njegovu mogućnost preživljavanja krize i potencijal njegova daljnjeg razvoja. Ovaj se tekst bavi detaljnim prikazom poslovanja i analizom financijskih izvještaja poduzeća Kerum d.o.o..

Kerum d.o.o. jedno je od zanimljivijih domaćih poduzeća zbog više razloga. Riječ je o tvrtki koju je Željko Kerum, današnji splitski gradonačelnik, osnovao 1989. vlastitim kapitalom.

Kerum d.o.o. ostvarivao je vrlo visoke stope rasta u vremenu teških gospodarskih uvjeta 90-ih; one su gotovo neometano nastavile dvodesetljetnu ekspanziju, a kompanija pritom nije prodana inozemnim ulagačima.

Željko Kerum otvorio je 1990. prvu trgovinu mješovitom robom u obiteljskoj kući u Splitu. U prve tri godine otvorio je pet trgovina u tom gradu, 1992. osnovao je tvrtku za distribuciju ribe Ribamix, a već 1996. otvorio je veliki trgovački centar Kerum u splitskoj Lori.

Danas poduzeće Kerum ima 92 prodajna objekta, od čega se trećina nalazi u Splitu i okolici. U međuvremenu su njegov osnivač i današnji vlasnik Željko Kerum, kao i direktorica i vlasnikova sestra Nevenka Bečić, postali medijski vrlo eksponirane osobe koje su ušavši u splitsku gradsku vlast postavile temelje za dugoročnu prisutnost u domaćoj politici.

Međutim, upravo u vrijeme njihove političke aktivacije, prije koje je Željko Kerum počeo sve više ulagati u sektor turizma i hotelijerstva te općenito diverzificirati poslovanje, prihodi od glavne djelatnosti, točnije od prodaje mješovite robe i kućanskih potrepština, najprije su stagnirali, a zatim su počeli padati.

Pregled poslovanja i financijska analiza
Poslovni prihodi poduzeća Kerum d.o.o. povećavali su se kontinuirano do kraja 2008. U 2007. bili su 1,13 milijardi kuna, u 2008. povećali su se na 1,32 milijarde, što je veliko povećanje od 16,63 posto, a u 2009. blago su se smanjili 0,76 posto na 1,30 milijardi kuna.

S obzirom na to da u svim godinama prihodi od prodaje čine 90-ak posto navedenih poslovnih prihoda, jasno je da je zaustavljanje povećanja poslovnih prihoda rezultat smanjenja obujma prodaje u Kerumovim prodavaonicama. Drugim riječima, povećanje potražnje kupaca zaustavljeno je.

Ukupni prihodi, koji uključuju financijske i izvanredne prihode, povećali su se od 1,18 milijardi u 2007. na 1,44 milijarde u 2008. te, konačno, na 1,37 milijardi kuna u 2009.

Poslovni i ukupni rashodi usporedno su pratili kretanja poslovnih i ukupnih prihoda, što govori da je većina Kerumovih troškova operativne naravi, odnosno to su varijabilni troškovi koji ovise o obujmu prodaje i u skladu s time o obujmu troškova operative.

Poslovni rashodi povećali su se s 1,08 milijardi u 2007. na 1,29 milijardi u 2008., a u 2009. ostali su gotovo nepromijenjeni, na 1,29 milijardi. Najveći udio u poslovnim rashodima, točnije 76 posto, bili su troškovi prodane robe.

Ukupni rashodi kretali su se od 1,15 milijardi u 2007. na 1,43 milijarde u 2008., a u 2009. smanjeni su na 1,35 milijardi kuna. Primjetna razlika kretanja poslovnih i ukupnih rashoda nastala je zbog znatnog smanjenja izvanrednih rashoda s 83,49 milijuna kuna u 2008. na samo 1,01 milijun u 2009.

Očito je da je Kerumova prva reakcija na smanjenje prihoda bila veliko smanjenje izvanrednih rashoda, a poslovne je rashode (troškovi prodane robe, osoblja, amortizacije, materijalni troškovi) bilo mnogo teže srezati.

Neto poslovni rezultat u sve je tri promatrane godine bio pozitivan. Naime, Kerum d.o.o. ostvario je neto dobit od 21,85 milijuna kuna u 2007., zatim 2,91 milijun u 2008. te 12,68 milijuna kuna u 2009. godini. Pozitivan poslovni rezultat uvijek je potreban za buduću stabilnost poslovanja i znak je politike usklađivanja prihoda i rashoda.

Vrijednost ukupne imovine (aktive) poduzeća Kerum d.o.o. mijenjala se poput kretanja prihoda i rashoda. Ukupna imovina u 2007. bila je 1,25 milijardi, u 2008. mnogo većih 1,50 milijardi (+ 20,30 posto), a u 2009. smanjena je na 1,40 milijardi kuna (– 6,96 posto).

U 2008. povećale su se sve stavke kratkotrajne imovine, a ona se ukupno povećala s 473,45 milijuna kuna na 559,77 milijuna. Međutim, u 2009. kratkotrajna je imovina smanjena 517,77 milijuna kuna, i to zbog smanjenja potraživanja i financijske imovine, a raspoloživa gotovina i stanje zaliha blago su se povećali.
Slično kretanje vrijednosti zabilježeno je i u dugotrajnoj imovini koja se kretala sa 776,28 milijuna u 2007. na 943,72 milijuna u 2008. te na 880,67 milijuna u 2009. godini.

Devedeset pet posto dugotrajne imovine činila je materijalna imovina u sve tri promatrane godine, od čega većina otpada na građevinske objekte, što znači da se vrijednost i broj građevinskih objekata mijenjala sa stanjem potražnje odnosno prihoda (vrijednost zemljišta i ostale imovine vrlo se malo mijenjala). To pokazuje da Kerum d.o.o. otvara i zatvara prodavaonice ovisno o kretanju potražnje za robom široke potrošnje iako točna struktura objekata nije dostupna.

Vlasnički kapital poduzeća Kerum d.o.o. bio je 41,03 milijuna kuna u 2007., a u iduće dvije godine 31 milijun kuna. Vlasnički kapital vrlo je malen u odnosu na vrijednost imovine.

Ključni je problem u odnosu kapitala i duga, odnosno u odnosu vlastitog iznosa uloga u kompaniju i iznosa eksternog financiranja. Naime, ukupan dug poduzeća Kerum d.o.o. bio je 1,02 milijarde kuna u 2007., zatim je povećan 20,29 posto na 1,28 milijardi kuna u 2008., a u 2009. smanjen je 4,88 posto na i dalje vrlo visoke 1,22 milijarde kuna.

Dugoročne obveze, koje se potpuno odnose na obveze prema uzetim bankovnim kreditima i izdanim vlasničkim i dužničkim financijskim instrumentima, kretale su se sa 660,82 milijuna u 2007. na visoku 1,01 milijardu u 2008., a ponešto su smanjene u 2009. na 921,32 milijuna kuna.

Kratkoročne obveze, od kojih 89 posto otpada na obveze prema dobavljačima, kretale su se s 363,08 milijuna u 2007. na mnogo manjih 270,04 milijuna u 2008. te na 300,47 milijuna kuna u 2008.

Iz navedenog primjetno je vrlo veliko povećanje obveza na osnovi dugoročnih kredita od 2007. nadalje, a obveze prema dobavljačima i ostale kratkoročne obveze smanjivale su se, i to, vrlo vjerojatno, zbog pada prihoda od prodaje, što izravno utječe na smanjenje vrijednosti narudžbi robe.

Dugoročni krediti, ili izdavanje dužničkih instrumenata, u pravilu se rabe radi financiranja većih investicija u dugotrajnu imovinu.

No u slučaju poduzeća Kerum d.o.o. vidljivo je da je od 353 milijuna kuna obveza po dužničkim papirima izdanim u 2008. samo 40 posto iskorišteno u financiranje materijalne imovine, a ostatak je, vjerojatno, upotrijebljen za reprogramiranje starih kredita i pokrića tekućih troškova. No treba napomenuti da se iz te perspektive ne može sa sigurnošću reći na što je sve priljev novca od tog zaduženja potrošen.

Broj zaposlenih u Kerumu d.o.o. varirao je u posljednje tri godine, a usporedno s tim mijenjala se i prosječna neto plaća. Broj zaposlenih kretao se od 919 u 2007. na 768 u 2008., a u 2009. povećan je na 1.054.

Prosječna neto plaća povećala se s 3.888 na 4.434 kune, a u 2009. smanjena je na 3.671 kuna po zaposlenom. Dakle, što je više zaposlenih, to je manja prosječna plaća, što je i očekivano jer radnici koji rade u trgovinama primaju znatno manje plaće od menadžmenta i njih je najviše u ukupnom skupu zaposlenih.

Točnije, prosječna neto plaća zaposlenih u prodavaonicama zapravo je manja od 3.671 kune. Ukupni prihodi po zaposlenom znatno su se mijenjali u tri promatrane godine.

kerum-vrecica-midiPovećali su se s 1,28 milijuna kuna po zaposlenom na 1,88 milijuna, a u 2009. smanjeni su na 1,3 milijuna. Zanimljivo je da je u 2008., kad su prihodi dosegnuli najveću dugogodišnju vrijednost, broj zaposlenih bio mnogo manji nego u 2007. i 2009. Efektivnost zaposlenih, odnosno iznos prihoda koji svaki zaposleni ostvari na svaku kunu svoje plaće, mijenjala se sa 16,97 kuna u 2007. na 21,56 u 2008., a u 2009. ponovno je smanjena na 17,99.

Efikasnost zaposlenih, odnosno iznos dobiti koju svaki zaposlenik ostvari na svaku kunu svoje plaće, mijenjala se poput efikasnosti: od 0,31 kune u 2007. na 0,04 kune u 2008. te na 0,17 kuna u 2009.

Ukupno gledajući, u 2009. efikasnost i efektivnost smanjile su se na razinu iz 2007., a ukupni su prihodi počeli padati, što govori o pogoršanju efikasnosti upravljanja radnom snagom.

No s druge strane poduzeće Kerum u 2009. uspjelo je smanjiti prosječne troškove zaposlenih na 72,37 tisuća kuna, što je tri tisuće kuna manje nego u 2007. i 10 tisuća kuna manje nego u 2008.

To je učinjeno jednostavim smanjenjem plaća, što je dobro za upravljanje troškovima, ali loše za radnike i njihovu produktivnost. Riječ je o odluci koja na kratki rok olakšava troškovno opterećenje, ali na dulji rok smanjuje poticaj za rad.

Poduzeću Kerum d.o.o. u 2008. u prosjeku je trebao 21 dan da naplati potraživanja i 78 dana da isplati svoje dobavljače; u 2009. vrijeme naplate potraživanja poboljšalo se na 18 dana, a vrijeme isplate dobavljača na 74 dana.

Ta neusklađenost između naplate i isplate nastaje zbog toga što Kerum d.o.o. prodaje većinom fizičkim osobama koje plaćaju odmah, što uvelike ubrzava prosječno vrijeme naplate potraživanja.

Njemu pak treba tri i pol puta više vremena da plati svoje račune. To se u pravilu događa u nelikvidnim poduzećima, ali financijska analiza pokazuje da poduzeće Kerum ni u jednoj od tri promatrane godine nije bilo nelikvidno.

U 2007. kratkotrajna imovina umanjena za zalihe bila je devet posto veća od kratkoročnih obveza. U 2008. ta kratkotrajna imovina umanjena za zalihe bila je 77 posto veća od tih obveza, a u 2009. pokrivala ih je s 44 posto većom vrijednošću. Ako se na kratkotrajnu imovinu dodaju zalihe, koje se u slučaju poduzeća Kerum d.o.o. odnose na gotovu robu namijenjenu izravnoj prodaji, što ih čini likvidnom imovinom, dobijemo tekući omjer, odnosno pokrivenost kratkoročnih obveza ukupnom kratkotrajnom imovinom.

Taj je omjer od 2007. do 2009. redom bio 1,3, 2,07 i 1,72. Uz to poduzeće Kerum sve je tri godine zadržavalo nešto nižu količinu raspoložive gotovine od one potrebne za potpunu likvidnost, ali novčani omjer od 0,18, 0,17 i 0,16 govori da novčane likvidnosti nije potpuno nedostajalo.

Čak je i defanzivni interval pokazivao da bi poduzeće Kerum zbog trenutačne obustave prihoda moglo plaćati sve svoje obveze idućih 130 dana. Ukupno gledajući, nelikvidnosti nije bilo i može se pretpostaviti da je razlog toliko dugom razdoblju isplate dobavljača u Kerumovoj praksi da dva mjeseca zadržava novac prije isplate dugova. Takva praksa upozorava na oprez ili, jednostavno, na prilagođavanje hrvatskom načinu neplaćanja na vrijeme koja u svakom slučaju nije povoljna za Kerumove dobavljače.

Solventnost poduzeća Kerum nešto je sasvim drugo od likvidnosti. Ukratko, Kerum d.o.o. prezadužen je i insolventan. Altmanov Z-score, koji se rabi kao prediktor stečaja i pokazatelj solventnosti ili insolventnosti, u posljednje je tri godine, počevši od 2007., imao vrijednosti 1,23, 1,27 i 1,28.

Ima li poduzeće vrijednost manju od 1,23, insolventno je i prijeti mu stečaj. Kerum d.o.o. posljednje je tri godine na rubu insolventnosti. Razlog takvu stanju preveliko je opterećenje obvezama, a pogotovo dugovima bankama za uzete kredite i obvezama na osnovi izdanih zadužnica.

Razlog je jednostavan: dugogodišnje povećanje duga zbog financiranja ekspanzije poslovanja i broja prodajnih objekata. Omjer dugoročnih obveza i dugotrajne imovine u posljednje tri godine imao je vrijednosti 0,85, 1,08 i 1,05, što znači da dugoročne obveze prelaze ukupnu vrijednost dugotrajne imovine.

Ukupan dug poduzeća Kerum u 2009. bio je čak 39 puta veći od vlasničkog kapitala, a u prijašnjim je godinama bio veći 41 (2008.) i 25 (2007.) puta.

Dakle, u njemu problem nisu kratkoročne obveze koje su pokrivene i samom vrijednošću kratkotrajne imovine, nego vrijednost primljenih dugoročnih kredita i izdanih zadužnica koji zajedno guše tu kompaniju.

Profitabilnost poduzeća Kerum godinama je pozitivna, što je važno za stabilnost kompanije i pogotovo za njezine kreditore.

Operativna marža bila je, počevši od 2007., šest posto, zatim pet i na kraju šest posto. Neto profitna marža bila je dva, nula i jedan posto, a marža bruto operativnih zarada 10, 10 i 11 posto. ROA je bila dva, nula i jedan posto, a vrlo visoke stope ostvarene su u povratu na vlasnički kapital. Naime, ROE je bila 53, devet te na kraju 40 posto. Toliko visoka stopa nije rezultat visokih prinosa, nego (pre)niske razine kapitala.

Stanje u Kerumu d.o.o i najava prodaje

Cjelokupna analiza govori da je Kerum d.o.o. kompanija koja je trenutačno dosegnula maksimum svoje ekspanzije prodajnih prostora i prihoda. Prevelika zaduženost ograničava fleksibilnost kompanije da smanji troškove i zaduži se da bi prebrodila privremenu situaciju stagnacije i pada prihoda.

Zaduženost ujedno ograničava mogućnost uzimanja novih kredita radi investicija u povećanje prodajnog prostora. Dosadašnja ekspanzija prodajnih objekata dobrim se dijelom financirala kreditima, no to se, očito, odvijalo prebrzo jer takvo poslovanje trenutačno je velik problem za tu tvrtku.

Prošle je godine prostora za smanjenje troškova bilo jedino izvanrednim rashodima, i upravo je njih Kerum d.o.o. znatno smanjio. Osim u tom segmentu uvijek postoji mogućnost smanjenja broja zaposlenih, koji se povećavao do kraja 2009., no to je vrlo nepopularan potez koji negativno utječe na produktivnost i zadovoljstvo radnika koji ostaju.

Velika vrijednost akumuliranog duga pokazuje da je vodstvo Keruma d.o.o. računalo na kontinuiran rast prihoda tijekom mnogo godina i nadalo se da će trenutak ekspanzije biti dovoljan da pokrije troškove financiranja.

No prihodi su u 2009. počeli padati, a Kerum d.o.o. ostao je insolventan. To je problematična situacija na koju u slučaju daljnjeg pada prihoda postoje tri odgovora.

Prvi i najbolji bio bi vlasnička dokapitalizacija jer je iznos kapitala, pogotovo temeljnoga, vrlo nizak u odnosu na vrijednost duga i imovine. Uostalom, vlastiti kapital ostaje u rukama vlasnika i nije opterećen kamatama. Druga je opcija prodaja Keruma d.o.o. trećoj strani, o čemu se u medijima raspravlja od početka godine. Treća opcija jest drastično rezanje operativnih troškova jer se krediti moraju otplatiti. Uz to trebalo bi se reorganizirati poslovanje i štedjeti na svakom koraku.

Jedino je pozitivno što su kamate, odnosno trošak financiranja, u posljednje tri godine ipak bile pokrivene operativnim zaradama. Početkom godine Željko Kerum u javnost je plasirao informaciju da će se trgovački dio poduzeća Kerum d.o.o. vjerojatno prodati, ali u više je navrata izjavio kako ne želi da ga preuzmu inozemni investitori.

Osamnaestog svibnja 2010. u medijima je izašla informacija o kojoj se dugo nagađalo, da će Narodni trgovački lanac, udruga šesnaest hrvatskih trgovaca i proizvođača prehrambenih proizvoda čiji je suosnivač upravo Željko Kerum, preuzeti 60-ak trgovina poduzeća Kerum, a trgovine na području Splita ostat će u Kerumovim rukama. (Lider, www.avidus.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *