Lijek za Podravku: Strateški partner ili SPO

Uspije li sekundarna ponuda dionica burza bi mogla oživjeti, a Podravki priskrbiti titulu prve kompanije kojoj je uspjelo za poslovanje prikupiti kapital na tržištu

Iako je na spomen Podravke prva asocijacija mnogih afera “Spice”, devetomjesečni rezultati najveće prehrambene kompanije pokazuju napredak u poslovanju i labaviji odnos menadžmenta i politike. Podravka nije prezadužena premda više nije u “sigurnoj zoni”, pokazuje dublja analiza, a i pokazatelji profitabilnosti su u porastu.

koeficijent-duga-largeZa razliku od devetomjesečne neto dobiti od 118 milijuna kuna koju ne treba podcijeniti, ulagače ipak ponajprije zanimaju pokazatelji zaduženosti i profitabilnosti. Iako se često može čuti da je Podravka prezadužena s gotovo 1,5 milijardi kuna duga, bitniji je pokazatelj zaduženosti omjer duga i bruto zarade (EBITDA).

Prema izvorima Poslovnog dnevnika, Podravka je izašla iz “sigurne zone” koja se proteže u rasponu od 4 do 5. Budući da je zasad nejasan financijski rasplet odnosa s OTP-om, taj je omjer negdje u rasponu od pet do šest, što se može okarakterizirati kao žuta zona. Problemi prezaduženosti nastaju, prema analitičarima, kad taj koeficijent dosegne prag od 7 ili više, no prehrambena industrija po definiciji trpi više razine zaduženja.

Podsjetimo, zasad je nepoznanica koliko će se problem OTP banke reflektirati na zaduženost. Uz dosadašnji otpis oko 400 milijuna kuna štete rješavanje odnosa s mađarskom bankom neizbježno će do kraja godine stvoriti nov trošak između 100 i 200 milijuna kuna, ovisno o pregovaračkim adutima Uprave. Zbog toga, ali i činjenice da u prvoj polovici godine na naplatu stiže oko 600 milijuna kuna kratkoročnih obveza, Uprava je odlučila refinancirati kredit o čemu se s kreditorima vode intenzivni razgovori.

“U vezi s dugom Podravke stvorena je fama o prezaduženosti, što nije točno, ali situacija nije ni idealna”, ističe jedan sugovornik blizak Nadzornom odboru kompanije. Pad ukupnih prihoda od tri posto na 2,59 milijardi kuna za prehrambenu industriju je relativno puno, posebice jer je u taj pad uračunat pad Belupa.

Iako se tri posto ne čini puno u usporedbi s padom maloprodaje (-3,1%), pad prodaje na domaćem tržištu iznosi 8 posto, a treba naglasiti da u statistiku maloprodaje ulazi i prodaja, primjerice, automobila, čiji je strmoglav pad zaustavljen tek u kolovozu ove godine.

“Pad prodaje bolje je usporediti s, primjerice, Konzumom, čiji je asortiman puno bliži Podravkinu, a tu nema pada, već je rast prihoda od 0,4 posto”, kaže izvor dobro upoznat s poslovanjem tvrtke.

Profitabilnost koprivničke kompanije je u porastu. Bruto marža, EBITD(A) marža i neto marža bilježe porast između 140 i 160 baznih bodova u odnosu na 2009.

Unatoč padu prihoda rast marže ukazuje na vrlo važnu činjenicu, upozoravaju sugovornici Poslovnog, a to je da se menadžment unatoč repovima afere ipak uspio djelomično osloboditi ralja politike smanjivši troškove.

“Tvrtka je na dobrom putu što se tiče profitabilnosti, no još se može puno učiniti”, kaže neimenovani sugovornik.

“U trenutnim uvjetima stopa rasta prihoda za grupu Podravke (s uključenim Belupom) optimalno bi trebala biti oko nule, i to ukazuje na stratešku bolest tvrtke. Jaki brendovi poput Čokolina i Vegete, tvrde izvori, rastu sporije od tržišta i de facto su u padu, što uz manjak kapitala znači vezanje ruku menadžmentu za strateški razvoj.

Problem je što problemi neće izroniti na površinu u sljedećim godinama, već je izvjestan rast neto dobiti i profitnih marži. Ta situacija služi vlasnicima za izvlačenje dobiti iz kompanije i plaćanje visokih kamata kreditorima, u prvom redu bankama, što može trajati godinama.

Dugoročno pak to znači nazadovanje i gubitak vrijednosti brenda u tvrtki. Stoga je dokapitalizacija nužnost i najvjerojatnije će se rješavati u paru s problemom 10,64 posto dionica OTP-a.

I sam predsjednik Uprave Miroslav Vitković istaknuo je da tvrtki treba između 500 i 750 milijuna kuna kapitala, što bi s paketom bilo oko milijardu svježih kuna.

Jasno je da mirovinci u jednadžbi mogu sudjelovati samo djelomice. Ne nađe li se strateški partner, jedna od opcija, neslužbeno se može čuti, jest i sekundarna ponuda dionica (SPO). Uspije li, SPO bi mogao oživjeti domaće tržište kapitala, a Podravki priskrbiti titulu prve tvrtke kojoj je uspjelo za poslovanje prikupiti kapital na burzi. (pd)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *