Poštivanjem zakona do uspješnog pčelarstva

Koordinacija tvrtki iz pčelarske proizvodnje pri HUP-u radi na suzbijanju sive ekonomije, ubrzanju stvaranja akreditacijskih laboratorija, poticanju primarne proizvodnje te izradi mjera za zaštitu kvalitete hrvatskih pčelarskih proizvoda, ističe Renata Varžak, dopredsjednica Koordinacije

Unutar Udruge malih i srednjih poduzetnika 2008. godine formirana je Koordinacija tvrtki iz pčelarske proizvodnje. Među razlozima za osnivanje bilo je poticanje primarne proizvodnje i izrada mjera za zaštitu kvalitete hrvatskih pčelarskih proizvoda, ali i rješavanje ključnih problema ove djelatnosti kao što su siva ekonomija i nelojalna konkurencija. O djelovanju Koordinacije i općenito o situaciji u hrvatskom pčelarstvu razgovarali smo s dopredsjednicom Renatom Varžak.

Kada i s kojim ciljem je osnovana Koordinacija tvrtki iz pčelarske proizvodnje pri HUP-u?
Koordinacija tvrtki iz pčelarske proizvodnje osnovana je u lipnju 2008. godine i okuplja deset članica, odnosno tvrtki koje se bave proizvodnjom, pakiranjem i stavljanjem meda i pčelinjih proizvoda na tržište. Možemo slobodno reći da su to najveće tvrtke u pčelarskoj proizvodnji koje su se dugogodišnjim poslovanjem uspjele izboriti za svoje mjesto na tržištu, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Koordinacija je osnovana radi što boljeg reguliranja odnosa u ovoj djelatnosti, a kroz razne aktivnosti tvrtke članice Koordinacije aktivno su uključene u kreiranje gospodarske politike i zakonske regulative u području pčelarstva. Konkretno radimo na suzbijanju sive ekonomije, ubrzanju stvaranja akreditacijskih laboratorija, poticanju primarne proizvodnje te izradi mjera za zaštitu kvalitete hrvatskih pčelarskih proizvoda.

Na koji način se pčelinji proizvodi distribuiraju na tržište?

Mali medari svoje proizvode prodaju na kućnom pragu, sajmovima, tržnicama ili pak prodaju med u rinfuzi kao sirovinu tvrtkama koje ga dalje pakiraju i stavljaju na tržište. Bitno je naglasiti da je u trgovačkim lancima najveća koncentracija prodaje, a tamo sa svojim proizvodima mogu konkurirati tvrtke koje moraju poštovati zakonske okvire. I mali medari mogu naći svoje mjesto na policama velikih centara, ali pritom se moraju prilagoditi zakonskim okvirima, što zahtijeva velika financijska ulaganja i u krizi predstavlja velik rizik. Iako je konkurencija uvijek dobrodošla, danas svakako nije vrijeme za svaštarenje i treba odvojiti primarnu proizvodnju od trgovine.

U kojoj mjeri surađujete s velikim trgovačkim lancima u Hrvatskoj?
Tvrtke u trgovačkim lancima imaju 100% udjela jer ne uvoze pakirani med pa je ponuda bazirana samo na domaćim proizvođačima. U trgovačkim lancima med se nudi kroz robne marke i brendove koje su tvrtke same izgradile u svom poslovanju.

Može li proizvođač meda u Hrvatskoj proizvesti dovoljne količine da bi postigao nacionalnu zastupljenost?
Može. Svaka tvrtka ima proizvode koji su preko trgovačkih lanaca i njihove distribucije zastupljeni po cijeloj Hrvatskoj. Nažalost, u posljednje vrijeme trgovci sve više favoriziraju robne marke i njihovu zastupljenost na policama, a redoviti asortiman proizvođača zanemaruju. Inzistiranje na robnim markama trgovačkim lancima omogućuje konkurentnost i bolju cijenu, ali mi smatramo da istovremeno treba raditi na stvaranju prepoznatljivog brenda hrvatskog meda koji će imati dodatnu vrijednost i animirati potrošače da kupuju “domaće”.

Koliko u Hrvatskoj ima registriranih pčelara i pčelarskih zajednica te u kojoj mjeri je pčelarstvo razvijeno s obzirom na pašne potencijale?
Prema podacima godišnjeg izvješća Hrvatske poljoprivredne agencije za 2009., u Republici Hrvatskoj je registrirano 300.000 pčelinjih zajednica kod 3395 pčelara. Razmjerno tome proizvodnja meda u 2009. iznosila je 2858 tona. Hrvatska je zemlja s bogatom florom i velikim pašnim potencijalom. Imamo sve paše, od repice, suncokreta, amorfe, bagrema, lipe, kestena, preko medljike – šumskog meda (bor ili hrast), te kadulje do vrijeska i drače u Dalmaciji. U posljednjih nekoliko godina pčelarstvo u Hrvatskoj je znatno napredovalo što se vidi u tendenciji povećanja broja košnica i proizvodnji meda. Međutim, smatram da nisu dovoljno iskorištene mogućnosti bavljenja pčelarstvom, a razlog je činjenica da ono zahtijeva znanje, strpljenje i stalno ulaganje. Pčelarstvo je rizično zato što proizvodnja ovisi o vremenskim prilikama za vrijeme glavnih medonosnih paša. Ako se poklopi loše vrijeme, prinosi meda su mali, a samim time mala je i dobit. Posljednjih smo godina svjedoci velikog pomora pčela iz nepoznatih razloga, što predstavlja dodatni rizik za nova ulaganja u pčelinje zajednice i planiranje prinosa meda.

Kolika je godišnja proizvodnja meda u Hrvatskoj?

Proizvodnja se procjenjuje na oko 4000 tona meda. Podaci variraju od godine do godine i treba ih uzeti s rezervom jer se velike količine meda prodaju “na crno”. U svakom slučaju, kada je godina dobra, Hrvatska ima meda i za izvoz.

Tržišna vrijednost meda manje je značajna od vrijednosti oprašivanja, a dohodak pčelara u razvijenim pčelarskim zemljama u znatnoj se mjeri sastoji od prihoda dobivenih oprašivanjem voćnih nasada. U Hrvatskoj dohodak od oprašivanja gotovo ne postoji. Možete li nam to malo pojasniti?
U drugim razvijenim državama to je regulirano na državnoj razini određenim zakonima i pravilnicima. Kod njih je oprašivanje prepoznato kao neiskorišten potencijal koji donosi višestruku korist cijelom lancu proizvodnje – od police do trgovine. Od većih prinosa kultura po hektaru obradive površine, povećanja poljoprivredne proizvodnje i u konačnici same ostvarive dobiti. I sami pčelari od toga imaju financijsku korist jer im država plaća oprašivanje. U Hrvatskoj na tome treba još poraditi i animirati državna tijela, od nadležnog ministarstva poljoprivrede do Hrvatskoga pčelarskog saveza, krovne institucije pčelara u
Hrvatskoj.

Na crnom tržištu se bez kontrole kvalitete i bez plaćanja poreza proda čak do 5000 tona meda i ostalih pčelinjih proizvoda i materijala za potrebe pčelarstva te su na taj način kvazipčelari postali dominantni na tržištu. Koje konkretno mjere treba poduzeti da bi se to spriječilo?
Jedan od ciljeva Koordinacije je upravo suzbijanje prodaje na crno. Došlo je vrijeme da svi shvate kako moraju plaćati poreze i poštivati zakon, a tek tada možemo od države tražiti poticaje i pomoć. Nažalost, nemamo dovoljnu podršku nadležnih institucija koje bi trebale ozbiljnije pristupiti ovom problemu. Donesen je zakon i pravilnik, ali nadzor se radi samo na malom broju subjekata u proizvodnji meda i repromaterijala za pčelarstvo. To nije dovoljno i nadam se da će se ulaskom Hrvatske u EU dogoditi neke znatnije promjene u tom smjeru.

Europska unija najvažnije je svjetsko uvozno tržište meda, no za hrvatsko pčelarstvo je to zasad neiskorištena izvozna prilika. Zašto?
Naš je med izuzetno kvalitetan i cijenjen kao sirovina u inozemstvu. U posljednje dvije godine izvoz rinfuznog meda bio je velik, ali naš bi cilj trebao biti izvoz gotovog proizvoda, dakle pakiranog meda i pčelinjih proizvoda. To je ono na čemu treba raditi.

Profesionalno bavljenje pčelarstvom može biti dobra prilika za zaradu. Koje uvjete je potrebno zadovoljiti?

Onaj tko razmišlja o bavljenju pčelarstvom odmah na početku mora odlučiti hoće li to biti hobi ili profesija. Početna ulaganja su velika, od košnica, repromaterijala, kvalitetnoga pčelinjeg društva, prijevoznih kamiona za seleće pčelarstvo, opreme za vrcanje itd. Ministarstvo poljoprivrede je donijelo pravilnike i zakone o pčelarstvu koje treba poštivati, treba puno i ozbiljno raditi pa učinak neće izostati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *