Cigarete na prodajnom mjestu: Začarani krug

zabranjeno-pusenje-znak-ftdPrema izmjenama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda “zabranjuje se svako isticanje naziva i logotipa duhanskog proizvoda” kroz promidžbene materijale na svim prodajnim mjestima, odnosno “zabranjena je svaka izravna i neizravna promidžba”

Predstavlja li izlaganje duhanskih proizvoda na prodajnom mjestu oblik izravne promidžbe istih? To je pitanje uzburkalo duhove zadnjih mjeseci te dovelo trgovce u nezavidan položaj, a sve zbog institucionalne kafkijanske aure koja je podržana očito nedovoljnom komunikacijom između ministarstava nadležnih za ovaj segment prodajnog procesa.

Rezimirajmo: Jedno ministarstvo kaže da je izlaganje duhanskih proizvoda na prodajnom mjestu suprotno odredbama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda te inspektori Državnog inspektorata taj naputak krenu provoditi upozoravanjem trgovaca i naplaćivanjem kazni.

Zatim, drugo ministarstvo izađe s drukčijim tumačenjem po kome pri izlaganju spomenute kategorije proizvoda nema ništa sporno, a ono prvo ministarstvo prihvati takvo tumačenje, no unatoč tome inspektori i dalje naplaćuju kazne od trgovaca po starom (i nevažećem) naputku. Može li to biti? Pa u Hrvatskoj može, kaže čelni čovjek Ceha trgovine pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, Boris Vukelić.

(Ne)izravna promidžba
Prema posljednjim izmjenama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda “zabranjuje se svako isticanje naziva i logotipa duhanskog proizvoda” kroz promidžbene materijale na svim prodajnim mjestima, odnosno “zabranjena je svaka izravna i neizravna promidžba”.

U odgovoru na naš upit iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi ističu: “Člankom 1. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (NN 125/08, 55/09 – ispravak i 119/09) propisano je da se navedenim zakonom između ostaloga utvrđuju mjere za smanjenje i ograničavanje uporabe duhanskih proizvoda, a sve u cilju zaštite zdravlja građana. Kao jedna od mjera smanjenja i ograničavanja uporabe duhanskih proizvoda, članom 9. stavkom 2. navedenoga Zakona, propisana je zabrana izravne promidžbe duhanskih proizvoda. Ovim putem posebno napominjemo da je 2008. godine RH ratificirala Okvirnu konvenciju o duhanu te s tim u vezi RH kroz nacionalne propise u obvezi provesti i međunarodno preuzete obveze, tj. mjere smanjenja i ograničavanja uporabe duhanskih proizvoda, uključujući i zabranu izravne promidžbe duhanskih proizvoda.”

Iako bi zakoni, po svojoj prirodi, trebali funkcionirati po principu retoričkog pitanja, odnosno onog pitanja koje je po prirodi takvo da ne traži odgovora, cijela sila upita trgovaca i proizvođača duhanskih proizvoda, upućenih Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, ukazuje na to kako novim zakonskim propisima nije postignut odgovarajući stupanj razumijevanja. Postavlja se pitanje razlikuje li zakonodavac izravnu od neizravne promidžbe?

Naime, promidžba svakog proizvoda na prodajnom mjestu započinje istog momenta kada kupac vidi proizvod, a je li moguće da bi se nekom zakonskom regulativom od trgovca zahtijevale takve, gotovo nadnaravne, sposobnosti da uspije prodati proizvod koji je prethodno skrio od vlastitoga kupca? E to je primjer retoričkog pitanja.

Izravna promidžba, između ostalog, podrazumijeva da se za određenu kategoriju proizvoda ne dopušta direktni marketing usmjeren na kupca. Na prodajnom mjestu to bi značilo da nije dopušteno, primjerice, dijeljenje letaka i drugih promidžbenih materijala ili slične aktivnosti trgovca ili druge osobe koje bi kupca izravno poticale na kupnju cigareta.

No, da se duhanski proizvodi nalaze na vidljivom mjestu, na propisanim policama, čini se logičnim, pogotovo ako se pozicioniranje jakih alkoholnih pića u prodavaonici, što je također jedna od kategorija proizvoda za koju nije dopušteno izravno oglašavanje, nalaze nadohvat ruke svim kupcima.

Dakako, valja istaknuti kako primjera neizravnog i prikrivenog oglašavanja ima u različitim segmentima javnog komuniciranja, ne samo u trgovini, i da ih se treba sankcionirati, no ho-ruk intervencija zakonodavca u praksu izlaganja duhanskih proizvoda u prodavaonicama klasični je primjer miješanja općeg s posebnim. U takvom sustavu razmišljanja, najlakše je ne razmišljati, najlakše je sve zabraniti. I to tumačenjem, a ne zakonom.

Stajalište trgovaca

Suma sumarum, duhanski proizvodi po sad već nevažećem tumačenju nisu se mogli nalaziti niti ispred niti iza trgovca na prodajnom mjestu. Da je to zaživjelo bili bi pogođeni i sami trgovci, ali i proizvođači te potrošači tih proizvoda.

Može se govoriti, i to opširno, o štetnosti duhanskih proizvoda po zdravlje konzumenta, ali ne valja pretjerivati ni u čemu pa niti u ovome. Zakon je važan instrument uređivanja društvenih odnosa, no isto tako su važne i osobna sloboda, sloboda izbora i poduzetnička sloboda.

A te su slobode zajamčene ustavom pa sve dotle dok je dopuštena konzumacija cigareta i kada su potrošači više nego svjesni štetnosti pušenja po vlastito zdravlje, onda postupajmo sukladno tome.

Boris Vukelić ističe kako je poduzetničku slobodu, po Ustavu, moguće ograničiti, među ostalim i zbog zaštite zdravlja stanovništva, no to mora biti izričito određeno zakonom, nikako mišljenjem i nikako preširokim tumačenjem zakona.

“U cijelosti podupiremo stavove Ministarstva gospodarstva i Državnog inspektorata te, dapače, naglašavamo kako je trgovac dužan, slijedom jasnih zakonskih propisa, izložiti svu robu koju ima u prodaji te u ovom slučaju odraslom potrošaču omogućiti izbor između različitih proizvoda i različitih cjenovnih kategorija. Upozoravamo i na apsurd da preširoko tumačenje zakona omogućava i da prodavač bude kažnjen kada (skrivene) cigarete prodaje kupcu i u tom ih času – čini vidljivim. Pred turističku sezonu bi se stranim kupcima na ovaj način onemogućilo uvid u paletu proizvoda bitno jeftinijih, nego u njihovim domicilnim zemljama, a s aspekta državnog proračuna istovremeno daleko najatraktivnijih”, navodi Vukelić.

Pritom ističe kako je ovo eklatantan primjer stvaranja pravne nesigurnosti kod gospodarskih subjekata. Voluntaristički primjer pristupa poduzetničkim temama ukazuje na nepostojanje koordinacije u trenucima teške krize, što pak znači da interes gospodarstva definitivno nije uvijek na vrhu liste prioriteta.

“Stav je Ceha trgovine da izloženost duhanskih proizvoda na prodajnom mjestu nikako ne može biti osnova za kažnjavanje trgovca te da bi svaki takav pokušaj na sudu – pao. Još bitnije, očito je da je nužno reaktivirati Hitrorez, pojednostaviti ukupni zakonski okvir gospodarstva i šumu zakonskih propisa učiniti prohodnom”, zaključuje Boris Vukelić.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *