Gary Vaynerchuck – čovjek koji sljubljuje vino s internetom

gary-vaynerchuk-prezentacija-003Zagreb u možda ponajljepšem izdanju, a to je za većinu nas po lijepom vremenu koncem svibnja, imao je priliku dočekati i ugostiti Gary Vaynerchuka, mladog američkog biznismena bjeloruskog porijekla koji je nešto široj hrvatskoj javnosti po svoj prilici postao poznat koncem 2008. nakon prve prezentacije hrvatskih vina u svom popularnom vinskom show-u Wine Library TV.

Simpatije prema još uvijek relativno nepoznatoj vinskoj Hrvatskoj Gary je već tada iskazao u svome nastupu koji je redovito osebujan, iskren, dinamičan i nepretenciozan.

Prva epizoda posvećena hrvatskim vinima, 553. po redu općenito puno je značila za modernu hrvatsku vinsku scenu koja se nekako sve više okreće prema mlađoj publici. Značila je dosta i za samog Vaynerchuka koji je svoju popularnost zahvaljujući internetskim medijima proširio tako i na našu državu.

“It smells like Zebra” neke su od riječi u salvi hvalospjeva tada upućenih Plenkovićevom Plavcu, a koje su dobro ostale urezane u sjećanje mnogih koji su gledali navedenu emisiju. Izvrstan opis za zemljani karakter i pomalo “divlji” miris kušanog vina, a upravo ta ista rečenica opisuje i Garyjev nekonvencionalan stil odmaknut od ustaljenih vinskih fraza, nerijetko kompliciranih, pretencioznih i nejasnih za širu publiku.

Upravo zbog toga, a i zbog svoje srdačnosti i susretljivosti prema svima koliko je to moguće, Gary ima iznimno široku i vjernu publiku, a unatoč svojoj zabavnosti i jednostavnosti uspijeva biti vrlo stručan, relevantan, informativan i na koncu dosljedan u svojim stavovima.

Nakon famozne emisije bilo je samo pitanje dana kada će američka zvijezda vinske scene, interneta i društvenih mreža prvi puta posjetiti Hrvatsku.

Dogodilo se to proteklog petka tijekom Zagrebačkog festivala oglašavanja IdejaX, gdje je nakon održanog predavanja pred gotovo punom dvoranom, o utjecaju interneta u današnjoj ekonomiji, druženje nastavljeno u Akademiji Agrokor vina.

Ovoga puta zbog kapaciteta samog prostora publika je bila ipak malobrojnija nego na Velesajmu te po svemu sudeći i više eno-gastro orijentirana, a takvo ozračje omogućilo je još bolju interakciju prilikom izlaganja i kušanja ponajboljih vinskih proizvoda iz Agrokorove palete.

Jedno bijelo i tri crna vina našla su se ovoga puta na repertoaru. Sve od krajnjeg istoka Hrvatske (Iloka), preko Istre do gotovo krajnjeg juga (Pelješca).

Kako to obično biva započelo se sa bijelim. Graševina Principovac 2008, svježe nagrađena zlatom na International Wine Challenge (IWC) u Londonu, vino izrazito zlatne boje i ugodnog okusa Gary je prokomentirao kao nešto što bi zbog svoje slatke crte isprepletene pomalo slankastim tragom vjerojatno odgovaralo američkoj publici zbog općenite popularnosti takve vrste vina trenutno, a i zbog samog nepca Amerikanaca naviknutog na slatko. Cijena koja je, u ovom slučaju za relativno nepoznatu Hrvatsku, pomalo ambiciozna, mogla bi možda predstavljati problem.

Agrolagunina Festigia Castello 2009.. Nagrađena srebrom na istom natjecanju, dosta popularna u Hrvatskoj, zbog izrazite voćnosti nešto je što Garyjevom nepcu, kako sam tvrdi, prije nekoliko godina možda ne bi odgovaralo, no kako se sklonosti mijenjaju danas je situacija ipak nešto drugačija u tome pogledu. Promjenu sklonosti i ukusa izvrsno je opisao kroz svoju strast prema rajčicama koju je prije nekog vremena odjednom izgubio, a tako je i s mnogim stvarima u životu koje nekad jednostavno dosade ili vas zasite, pogotovo ako ste ih konzumirali u velikim količinama. Na koncu navedena kupaža Caberneta i Shiraza okarakterizirana je kao vino koje obzirom na jak voćni miris i pomalo džemasti karakter naginje više vinima Novoga svijeta. Obzirom na različitost ukusa i sklonosti nekima bi to više, a nekima manje odgovaralo.

Teran Laguna Histria 2010.. Nakon prvih kapi prokomentirano je kao vino koje se baš ne ističe po pitanju kompleksnosti, no unatoč svemu izazvalo je stanku i zainteresiranost nakon čega je uslijedilo pitanje kako se navedeno ljubi s hranom i koja hrana uz njega najbolje ide. Naravno, na kraju se postavilo i pitanje cijene koje ga je nakon odgovora da se radi o skromnih 5 dolara ugodno iznenadilo.

I na koncu na red dolazi nekad u Wine Library TV slavljeni Plavac, ovoga puta jedan nešto južniji Pelješki Postup Donja Banda 2007. brončani na IWC-u. Plavac je po Garyju sorta sa kojom bi Hrvatska u svijetu imala vjerojatno najveće šanse. Zato što je dobra, zato što je zanimljiva i zato što je autohtona. Ipak napomenuo je tijekom kušanja da je do sada sa svojim ljudima kušao dosta Plavaca, no da rezultati nisu uvijek bili zapanjujući. Štoviše na broj od deset kušanih dešavalo bi se da bi izdvojio tri odlična dok ga ostali često nisu pretjerano oduševljavali.

U svakom slučaju Hrvatska će po svemu sudeći u vremenu koje dolazi biti zanimljiva priča i to već u kontekstu istočne Europe čija se blistava vinska budućnost već pomalo nazire. Jedan po Vaynerchucku od mogućih načina prezentacije Plavca mogla bi biti i usporedba sa Zinfandelom na raznim vinskim događajima i druženjima. Uz napomenu da se ne ide na rivalstvo i traženje boljega vina već na edukaciju, igru i otkrivanje sličnosti i razlika.

Na kraju kako obično završavaju njegove emisije, s izdvajanjem najdražeg. Gary je nakon pitanja iz publike odgovorio da bi od četiri kušana izdvojio Teran i to kao vino koje bi mogao piti gotovo cijelu večer na nekoj ljetnoj terasi uz dobro društvo i razgovor, a ključ za takav izbor ležao bi zasigurno i pristupačnoj cijeni koja se kod ostalih vina često pojavljivala kao previsoka za dosta kompetitivno američko tržište.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *