Važnost ambalaže u modernoj maloprodaji

ambalaza-kutija-vizual-midiAmbalaža, kao jedan od segmenata u procesu kreiranja novog proizvoda, u mnogočemu pozitivno ili negativno utječe na njegovu prodaju

Zahvaljujući napretku tehnike i tehnologije ambalaža omogućava brzu prilagodbu tržištu i potrebama potrošača, a stručnim i racionalnim odabirom tehnologije i vrste ambalažnog materijala može donijeti i znatne uštede kako proizvođačima, tako i trgovcima.

Kako bi se određeni proizvod pravovremeno pojavio na prodajnom mjestu treba uspješno obaviti niz poslova koji uključuju: izbor tehnologije i procesne opreme, izbor opreme za pakiranje, konstruiranje, tehničko i grafičko oblikovanje ambalaže, deklariranje i označavanje proizvoda sukladno propisima HR i Direktivama EU, kodiranje, optimizaciju pakiranja, logistiku pakiranja, odabir optimalnih ambalažnih materijala te izradu tehničko-tehnološke dokumentacije koja uključuje tehničke nacrte, specifikacije ambalaže i izjave o sukladnosti.

Materijali i primjena
Dobro poznavanje zakonodavstva Republike Hrvatske te poznavanje i praćenje promjena u zakonodavstvu EU, koje detaljno uređuje područje upotrebe određenih ambalažnih materijala, neophodan je preduvjet za stručan pristup osmišljavanju kvalitetne ambalaže.

Danas je, osim klasične podjele ambalaže na staklo, plastiku, papir, karton, metal i drvo, u primjeni mnogo potpuno novih ambalažnih materijala, i po strukturi i po sastavu.

U većini slučajeva to su različite kombinacije kompozitnih (višeslojnih) ambalažnih materijala, kreiranih s ciljem da se uz najmanje maseno učešće materijala ostvari maksimalna zaštita tijekom željenog životnog vijeka proizvoda.

U području prehrane prisutna je zasigurno najveća raznolikost upotrebe ambalažnih materijala, što je i logično, s obzirom na ogromnu količinu najrazličitijih vrsti prehrambenih proizvoda. Upravo zato, potrebno se malo detaljnije osvrnuti na pojedine segmente koji vrlo precizno uređuju područje ambalaže za hranu.

Prije svega, kad je riječ o ambalaži za hranu nezaobilazan je pojam zdravstvene ispravnosti ambalaže. Zdravstvena ispravnost ambalaže uređena je Zakonom o hrani (NN 46/07) i Zakonom o predmetima opće uporabe (NN 85/06, 75/09 i 43/10), te Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom (NN 125/09 i 31/11).

Pravilnik vrlo precizno utvrđuje granice zdravstvene ispravnosti pojedine ambalaže koja se koristi u procesu proizvodnje hrane.  Ispunjavanje odredbi ovog pravilnika utvrđuje se određenim laboratorijskim ispitivanjima ambalaže odnosno ambalažnog materijala.

Pravilnici i deklaracije

Segment deklariranja proizvoda uređen je Pravilnikom o općem deklariranju ili označavanju hrane (NN 114/04). Ovim se Pravilnikom propisuju opći zahtjevi i način deklariranja ili označavanja zapakirane i nezapakirane hrane, kao i određena pravila vezana uz prezentiranje i reklamiranje hrane.

Za segment deklariranja proizvoda važan je i Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05 i 115/05) i Odluka o uvjetima označavanja ambalaže izdana od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 155/05).

Deklaracija proizvoda je obvezna i izuzetno važna. Pomoću deklaracije proizvođači komuniciraju s potrošačima, ali i s inspekcijskim i drugim nadležnim tijelima. Svi oni trebaju dobiti potpunu informaciju o proizvodu kako bi ga mogli ispravno upotrijebiti i vrednovati.

O sastavu ambalaže, količini, načinu uporabe i ostalim karakteristikama do načina odlaganja otpadne ambalaže. Upravo je mogućnost reciklaže i ponovne uporabe važan faktor pri odabiru i definiranju ambalaže za proizvod, a pravilno označavanje ambalaže preduvjet za informiranje potrošača i prepoznavanje vrste materijala u momentu kad ambalaža postane otpad.

Pravilnik kojim je uređeno područje tehničkih zahtjeva za ambalažu jest Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine i boce kao mjerne spremnike (NN 90/05, 32/06, 32/09 i 35/09). Svi proizvođači i korisnici ambalaže i ambalažnih materijala moraju, osim zakonodavstva RH, kontinuirano pratiti i zakonodavstvo EU, posebno u slučaju kada su orijentirani na izvoz u europske zemlje.

U procesu poslovanja s ambalažom proizvođači i korisnici ambalaže moraju imati uređene poslovne odnose. Kvalitetu ambalaže proizvođač ambalaže korisniku dokazuje atestom o zdravstvenoj ispravnosti ambalaže i izjavom o sukladnosti kojom dokumentira da su ispunjeni zahtjevi hrvatskog i europskog zakonodavstva za predmete koji dolaze u neposredan kontakt sa sadržajem te da su ispunjeni zahtjevi za zbrinjavanje ambalažnog otpada.

Izjave o sukladnosti obavezne su za sve vrste ambalaže, a ispravno vođenje dokumentacije o ambalaži vrlo je važno kod tvrtki koje su certificirane prema ISO 9000.

Smanjenje mase i troškova
Područje ambalaže vrlo je složeno i zahtijeva veliko znanje za uspješan rad. Osnovna je pretpostavka da je stručnjak koji se bavi ambalažom i tehnologijom pakiranja vrlo dobro upoznat s mogućnostima proizvodnje ambalaže te različitim proizvodnim procesima, kako bi u konačnici mogao osmisliti najbolje rješenje ambalaže za novi proizvod.

Velike korporacije, zbog raznolikosti i volumena proizvodnje, imaju stručne timove koji uspješno pokrivaju područje ambalaže. Kod manjih tvrtki s malim volumenom proizvodnje nije realno očekivati da postoji stručni kadar koji će se isključivo baviti pitanjima ambalaže jer nema stalne potrebe i nije ekonomski isplativo. U takvim slučajevima takve tvrtke traže pomoć “sa strane”, odnosno od tvrtki koje se profesionalno bave ambalažom.

U procesu kreiranja i konstruiranja ambalaže za proizvod važan parametar je maseni udio ambalaže u pakovini. Smanjenju mase ambalaže prethodi cijeli niz ispitivanja koja se odnose na kvalitetu proizvoda i na određivanje roka uporabe proizvoda.

Smanjenje mase važno je zbog obaveze zbrinjavanja otpadne ambalaže i u Republici Hrvatskoj, ali i u Europskoj Uniji i svijetu. Za to se izdvajaju velika financijska sredstva, jer svijet počinje shvaćati potrebu za smanjenjem zagađenja okoliša te se na različite načine pokušava osmisliti ambalaža čija će masa u pakovini biti što manja. Time se ujedno postiže smanjivanje naknade za zbrinjavanje otpadne ambalaže.

Drugi važan argument, kad govorimo o otpadnoj ambalaži, je biorazgradiva ambalaža. Uporaba biorazgradive ambalaže stimulira se određenim financijskim poticajima jer se upotrebom takve ambalaže smanjuje i ukupna količina ambalažnog otpada budući da, u određenom vremenskom roku, dolazi do njezine razgradnje.

U konstrukciji ambalaže za proizvod potrebno je voditi računa i o količini punjenja u odnosu na veličinu ambalaže. Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine i boce kao mjerne spremnike jasno je uređen taj odnos. Time se također posredno utječe na manje učešće mase ambalaže u odnosu na masu proizvoda.

Komercijalna i transportna

Razvoj osnovne odnosno primarne ambalaže nije jedini segment ambalaže gdje se ostvaruje značajan iskorak u njezinom razvoju i primjeni. I kod komercijalne i transportne ambalaže dolazi do određenih pomaka i poboljšanja, a posebice kad je u pitanju komercijalna i transportna ambalaža za maloprodaju.

Pojmovi Retail Ready Packaging i Shelf Ready packaging u pravilu se odnose na komercijalno-transportno pakovanje koje u trgovinu dolazi kao gotova prodajna jedinica, a dimenzijama je u potpunosti prilagođena polici.

Takvo pakovanje mora ispuniti nekoliko funkcionalnih zahtjeva i pritom mora: biti jednostavna za identifikaciju, lako se otvarati i stavljati na policu, lako se odlagati kao otpadna ambalaža, pozitivno utjecati na optimizaciju procesa ponovnog punjenja police te utjecati na bolju uočljivost proizvoda od strane potrošača.

Ovaj segment pakiranja i njegova problematika stručno se prati putem udruženja IGD (Institute of Grocery distribution) i ECR Europe (Efficient Consumer Response).

Svojevremeno je od strane ECR Europe osnovan projektni tim, koji čine proizvođači, dobavljači ambalaže te predstavnici trgovačkih lanaca, a kao rezultat njihovog rada nastao je cjeloviti vodič za zajednički pristup rješavanju SRP-a.

Prema podacima iz istraživanja GfK, o udjelu prvih 10 trgovačkih lanaca kao glavnom mjestu kupnje robe široke potrošnje u 2009. godini, može se zaključiti da veliki trgovački lanci u 10 od 11 zemalja centralne i istočne Europe drže više od polovice tržišta robe široke potrošnje uključujući prehranu i sve ostale potrepštine za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu. Grafikon u prilogu prikazuje podatke za 2009. godinu.

ambalaza-graf-largePrema podacima spomenutog istraživanja u Hrvatskoj se oko 81 posto roba prodaje u velikim lancima. Uvažavajući  prethodne podatke, uvođenje SRP-a ima budućnost i može poslužiti kao sredstvo za ostvarivanje određenih ušteda uz:
¤ veće količine u narudžbi ambalaže,
¤ veće proizvodne serije,
¤ manja komercijalna odnosno transportna pakovanja,
¤ dostupnost asortimana u većem broju trgovina,
¤ brži obrtaj proizvoda.

Osim ostvarivanja ušteda u pojedinim segmentima cjelokupnog opskrbnog lanca, to će rezultirati povećanim vrijednostima za sve sudionike, od potrošača do proizvođača.  Naravno da su u određenim slučajevima neophodna financijska ulaganja, bilo da je riječ o promjenama pakiranja, izmjenama na linijama za pakiranje ili promjenama u procesu skladištenja i manipulacije u trgovini.

Na kraju, možemo konstatirati da se ambalaža i tehnologija pakiranja vrlo intenzivno razvijaju, a za uspješno vođenje procesa i razvoj novih ambalažnih materijala potrebno je mnogo znanja i želje za usvajanjem novih tehnika i tehnoloških postupaka pakiranja.

DIREKTIVE EU O AMBALAŽI
Za savitljivu višeslojnu ambalažu i ambalažne materijale: direktive 94/62/EC i  2004/12/EC, 2002/72/EC, amandmani 2004/1/EC, 2004/19/EC, 2005/79/EC i 2007/19/EC  te uredbe (EC)1935/2004 i (EC)2023/2006.

Za metalnu ambalažu: direktive 94/62/EC i  2004/12/EC, 2002/72/EC, amandmani 2004/1/EC, 2004/19/EC, 2005/79/EC, 2007/19/EC i 2008/39/EC  te uredbe (EC)1935/2004, (EC)1895/2005 i (EC)2023/2006. Pod pojmom metalna ambalaža podrazumijevaju se: krunski i Al navojni zatvarači, aluminijske tube, limenke vučene i varene, TO poklopci za staklenke i dr.

Za staklenu ambalažu: direktive 75/106/EEC, 75/107/EEC, 94/62/EC, 2002/72/EC i 2004/12/EC.
Za plastičnu ambalažu: direktive 94/62/EC i  2004/12/EC, 2002/72/EC, amandmani 2004/1/EC, 2004/19/EC, 2005/79/EC, 2007/19/EC i 2008/39/EC  te uredbe (EC)1935/2004, (EC)1895/2005 i (EC)2023/2006.

Za papirnu i kartonsku ambalažu: direktive 94/62/EC i 2004/12/EC, 2002/72/EC, amandmani 2004/1/EC, 2004/19/EC, 2005/79/EC, 2007/19/EC i 2008/39/EC te uredbe (EC)1935/2004  i (EC)2023/2006.

PAMETNA AMBALAŽA
Razvoj ambalaže i tehnologije pakiranja, osim velike diversifikacije oblika i kombinacija materijala koje se koriste prilikom proizvodnje ambalaže, ide prema primjeni nanočestica u proizvodnji ambalaže. Upotreba nanotehnologije u industriji hrane ima za cilj povećati sigurnost i hranidbenu vrijednost hrane, a uključuje pametno pakiranje, konzervanse i interaktivnu hranu. Pametna ili inteligentna ambalaža sadrži vanjske ili unutarnje pokazatelje kojima se određuje kvaliteta proizvoda. Jedan od klasičnih primjera pametne ambalaže su pakovine koje sadrže pokazatelje temperature i vremena, a u većini slučajeva se apliciraju na vanjsku površinu ambalaže. Na sličan način mogu se upotrijebiti i pokazatelji prisutnosti kisika i ugljikova dioksida u pakovini.


dipl. ing. Zoran Gošek

ga-consulting-logo

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *