Paška sol prvi autohtoni proizvod s Unijinom oznakom izvornosti

paska-sol-midiHrvatska po tradicionalnim zaštićenim proizvodima znatno zaostaje za zemljama u regiji, jer ih, primjerice, samo Makedonija ima 40. Velike zemlje, kao Italija i Španjolska, nositeljice su po 200 takvih proizvoda koji na tržištu imaju dodanu vrijednost

Hrvatska ima samo devet zaštićenih autohtonih prehrambenih proizvoda, a i oni se moraju preregistrirati žele li dobiti oznaku izvornosti Europske unije koju će među prvima dobiti paška sol, dok je na listi čekanja slavonski kulen, domaći čvarak, stara šljivovica i niz odabranih autohtonih domaćih proizvoda.

Pitanje zaštićenih proizvoda ovih je dana ponovo u prvom planu, jer je Slovenija pokrenula diplomatsku ofenzivu da bi zabranila hrvatsku kranjsku kobasicu.

No, put do prepoznatog proizvoda, koji onda ima i osjetno veću tržišnu cijenu, dug je.

Na zahtjev slavonskobrodskog proizvođača kulena Tomislava Galovića Državni zavod za intelektualno vlasništvo izdao je patent kojim su čvarci stekli status autohtonog slavonskog proizvoda s geografskim podrijetlom.

Za čvarke je izrađen patent kojim je zaštićeno i geografsko podrijetlo na razini Hrvatske, te je zaštićen industrijski dizajn i ambalaža. Tim je dokumentima precizno definirano tko i na koji način može proizvoditi čvarke u Hrvatskoj te ih plasirati na tržište.

Sljedeći korak je udruživanje hrvatskih proizvođača čvaraka da bi zajedno ishodili patent na europskom tržištu. Podsjetimo, Galović je kao svoj prvi patent prije 12 godina zaštitio autohtoni slavonski kulen. Riječ je o vrhunskom proizvodu u koji ide samo najbolje meso, a na tržište dolazi u posebnoj ambalaži.

Hrvatska po tradicionalnim zaštićenim proizvodima znatno zaostaje za zemljama u regiji, jer ih, primjerice, samo Makedonija ima 40.

Velike zemlje, kao Italija i Španjolska, vlasnice su po 200 takvih proizvoda koji na tržištu imaju dodanu vrijednost. Primjerice, pršut u Španjolskoj, koja ima najskuplje pršute u Europi, stoji i 1500 eura, a kod nas stotinjak.

U Hrvatskoj su zasad zaštićeni slavonski kulen-kulin, drniški i istarski pršut, torkul (maslinovo ulje), cetinski sir, paški baškotin (vrsta dvopeka), dingač, paški sir i stara slavonska šljivovica.

No, samo dingač, paški sir i stara slavonska šljivovica imaju i oznaku zemljopisnog podrijetla. To je važno zbog zaštite njihove domaće proizvodnje, odnosno nastupa na tržištu, ali se i oni moraju preregistrirati u skladu s europskom legislativom.

Primjerice, veliki turistički potencijal ima paški baškotin, koji prema izvornim receptima rade časne sestre na Pagu. Dobar soparnik, autohtoni proizvod Dalmatinske zagore, mogao bi zamijeniti pizze i bureke.

Tu je i domaći prezvuršt, odnosno tlačenica, koja polako gubi bitku s polutrajnim i trajnim kobasicama, koje najčešće nemaju dobar okus, boju i miris.

Zbog velike potražnje na tržištu, ali i zbog nove genetike mesnatih svinja koje pri uzgoju stvaraju vrlo malo masti, čvarci postaju sve skuplja i cjenjenija roba. Galović planira još ove godine okupiti konzorcij proizvođača slavonskih čvaraka koji će pokrenuti i registraciju njihova patenta pri Europskoj uniji.

U Sloveniji, pak, drže da nema smisla zaštititi čvarak jer da nije samo slavonski, nego i europski proizvod. No, slovenska mesna industrija proizvodi i prodaje sremsku kobasicu i kulen pripravljen po slavonskoj recepturi.

Proces registracije prilično je dugotrajan, ali i skup. Dobivanje europskog patenta stajat će oko 5000 švicarskih franaka, ali danas je na otvoreno tržište nemoguće izaći bez razvijenog brenda.

Na domaćem se tržištu čvarci prodaju i u velikim šoping-centrima, a uvezeni su iz Austrije, Nizozemske, Mađarske i Italije. Riječ je o zemljama iz kojih se u Hrvatsku uvozi najviše svinjskog mesa. Kilogram čvaraka u Slavoniji stoji oko 30 kuna, dok je oko 40 kuna na gradskim tržnicama. Kilogram čvaraka u zagrebačkim mesnicama premašuje 50 kuna. (Vjesnik)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *