Slatka pobjeda stevije

stevia-largeSve popularnija ljekovita biljka noćna je mora za industriju zaslađivača i šećera. Stevija je produkt prirode i kao takva ne može se patentirati te na tome ubirati ekstraprofit. Ipak, svijet je obožava.

Primjenom direktive 2004/24/EC početkom svibnja ljekovito bilje i tradicionalni biljni lijekovi, žele li s takvom deklaracijom opstati na tržištu, moraju na skupa testiranja kao i oni sofisticirani, ali i ekstraprofitni proizvodi farmaceutske industrije. Dosad u velikom dijelu svijeta zabranjena i progonjena, jedna biljka izlazi iz ilegale i potrošačkom društvu otkriva sve vrijednosti.

Riječ je o steviji koju je u Paragvaju 1899. godine otkrio švicarski istraživač Moises Santiago Bertoni i klasificirajući je prema binarnoj nomenklaturi nazvao Stevia rebaudiana (Bertoni). Iako su pripadnici plemena Guarani tradicionalno upotrebljavali ka’a he’e kao ljekovitu biljku, stevija je tek nakon Bertonijeva otkrića krenula u suvremenu civilizaciju.

Nažalost, za razliku od Azije koja ju je objeručke prihvatila, Zapad je gotovo do današnjih dana područje embarga za tu biljku. Stručnjake je fascinirala neobična slatkoća svježih listova koji su osušeni i samljeveni u prah 30 do 40 puta slađi od šećera.

Francuski su kemičari početkom 30-ih godina izolirali nekoliko glikozida, među kojima su steviozid i rebaudiozid A, glavne supstancije koje ekstrahirane imaju čak 300 do 400 puta slađi učinak od šećera.

Međutim, kako je brzo moćna industrija šećera i kasnije za zdravlje još opasnija industrija umjetnih zaslađivača saharina, aspartama, ciklamata i sličnih spojeva prepoznala u steviji veliku, gotovo revolucionarnu opasnost za utjecaj i profit, društvenim i financijskim utjecajem uspjela je tu biljku proglasiti štetnom i protjerati je u ilegalu.

Za razliku od SAD-a i mnogih zemalja pod njihovim utjecajem, stevija je u Hrvatsku donesena još 1920. godine. Prema riječima dr. sc. Brune Novaka, zamjenika predstojnika Zavoda za povrćarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, stevija se od 1920. godine kao biljna vrsta nalazi na listi dopuštenih kultiviranih biljnih vrsta, čime je Hrvatska u prednosti u odnosu na mnoge zemlje u kojima još nije dopušten ni njezin uzgoj.

Nažalost, Hrvatska nije iskoristila tu prednost iako su opsežna istraživanja, koja unatrag sedam godina na Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta provodi profesor Bruno Novak, pokazala velik potencijal uzgoja stevije u Hrvatskoj, čak i u kontinentalnim klimatskim uvjetima uz poštovanje njenih specifičnosti i osjetljivosti na niske temperature.

– Unatoč golemim naporima svjetske industrije šećera i umjetnih zaslađivača da steviju ocrne, sva nezavisna istraživanja pokazala su upravo suprotno. Ne samo da je stevija benigna biljka nego njezina brojna ljekovita svojstva imaju znatno važniju ulogu od pukog zaslađivanja. No, dodatni je problem način puštanja stevije i njenih pripravaka na tržište: ako bi se ona službeno deklarirala kao dodatak prehrani, mora se poštovati Zakon o hrani koji je vrlo principijelan i točno određuje što se smije, a što ne smije upotrebljavati – objašnjava dr. sc. Novak i dodaje kako to nema izravne veze s uzgojem stevije, ali ima s primjenom i odgovarajućim deklariranjem. Samo ako Zavod za javno zdravstvo izda potreban certifikat, taj pripravak na tržište.

Upravo zbog velike borbe na razini Europske unije da se konačno otvore vrata tržišta steviji, čime se bavi i Europska agencija za sigurnost hrane EFSA (European Food Safety Authority), i u Hrvatskoj je 2010. godine bila vrlo aktivna komisija stručnjaka iz Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, Agronomskog fakulteta iz Zagreba, Hrvatske agencije za hranu iz Osijeka, Instituta Ruđera Boškovića i Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo.

Kao što je godinama kočila uporabu i štitila šećerno-zaslađivačku industriju, FDA je kapitulacijom potkraj 2008. godine odobrila uporabu stevije kao prirodnog zaslađivača, ali ne i kao dodatka hrani.

Službeno, odobrenje je provedeno izdavanjem statusa tzv. GRAS-zaslađivača, (Generally Recognized As Safe – općenito prepoznatljiv kao neškodljiv), nakon čega su je u proizvodnju počeli uvoditi svjetski divovi poput Coca-Cole, Pepsi Co., te proizvođač sastojaka za prehrambenu industriju Cargill Inc. i Merisant Co.

Ovaj posljednji čak je izlaz iz financijskih teškoća potražio lansiranjem novog zaslađivača brenda PureVia utemeljenog na steviji. Cargillov je odgovor lansiranje brenda Stevia Truvia u suradnji s Coca-Colom.

– Stevija je ipak probila barijeru i u ovom trenutku gotovo da ju je EFSA i priznala kao dodatak prehrani. No, moraju se razlučiti dvije stvari, dva glavna pojavna oblika stevije na tržištu: bijela i zelena. Bijeli prah stevije mješavina je ekstrakata dvaju glikozida-steviozida i rebaudiozida A. Taj prah služi isključivo kao kvalitetan i nekaloričan zaslađivač, ali bez ljekovitih svojstava. Zeleni prah dobiven je mljevenjem suhog lišća stevije. Osim spomenutih glavnih glikozida sadrži ostale glikozide, ali i niz vrlo ljekovitih tvari pa se može upotrebljavati na mnogo načina – kaže prof. Novak.

Na kraju razmatranja svih aspekata, i hrvatska komisija se zaključku priklonila kriterijima i pravilima koje je odobrila EFSA. To znači da se smije rabiti samo onaj oblik stevije koji ima minimalno 95% čistoće, što znači da 95 posto sastojaka moraju činiti steviozid i rebaudiozid.

Tako se ponajprije nastoje zaštititi potrošači od neželjenih primjesa koje se mogu pronaći u stevijinu prahu uvezenom iz Kine. Odobrenjem uporabe ekstrakata donesena je i generalna preporuka o doziranju, ovisno o tome je li riječ o bijeloj ili zelenoj steviji. Za bijeli stevijin koncentrirani zaslađivač preporučen dnevni unos jest do 5 mg po kilogramu tjelesne težine, a za zeleni prah dnevna je doza i do tri grama.

– Budući da dopušten uzgoj stevije u Hrvatskoj, u  zaključku naše komisije stoji da se njeno lišće može upotrebljavati kao dodatak prehrani, ali samo u smjesi s ostalim biljkama s liste Pravilnika o hrani. Zatim je riječ o deklariranju: ako se napiše da je to čaj od stevije i mente, nema nikakvih problema. A da na deklaraciji zelene stevije piše samo stevija za zaslađivanje, to bi bio problem i to je formalnost koja nema veze s logikom. Zato se i u EU tome domišljaju na različite načine: u Njemačkoj, gdje je stevija pod posebnom paskom, na tržištu se pojavljuje u bočicama s deklaracijom da je riječ o kozmetičkom pripravku. Nema problema ako taj sadržaj skuhate kao čaj ili njime zasladite napitak – kaže Novak.

U takvoj zakonskoj prereguliranosti dolazi se zapravo do novog apsurda. Odjednom se dopušta uporaba stevijinih ekstrakata propisane koncentracije kao zaslađivača, ali se gura iz područja ljekovitog bilja, čak i prije posljednjeg propisa o obveznom testiranju ljekovitog bilja radi stavljanja u promet s takvom deklaracijom.

Unatoč donesenom zaključku koji je usklađen sa stajalištima EFSA-e, uporaba stevije u Hrvatskoj još nije i službeno regulirana. Novak smatra da je kriva neusklađenost između Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva poljoprivrede koje nije bilo upućeno u sve aspekte. Naravno, nije isključeno ni lobiranje domaćih šećerana i trgovaca umjetnim sladilima čije bi pozicije, uspije li se stevija proširiti, mogle biti izložene velikom izazovu.

Na pitanje ima li uopće mogućnosti dodjele poticaja za uzgoj stevije u Hrvatskoj, Novak kaže da se sad, kad su objelodanjena mnoge spoznaje o njezinoj o vrijednosti, u Ministarstvu poljoprivrede mogu čuti i takva razmišljanja. To bi se moglo provesti kroz sustav registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava orijentiranih na komercijalni uzgoj stevije. Ne čekajući pasivne mjerodavne institucije, prof. Novak je istodobno s vlastitim istraživanjima uzgoja inicirao stvaranje malih plantaža stevije u suradnji s OPG-ima.

PROTIV OVISNOSTI
Kao posebnost te biljke, dr. sc. Bruno Novak ističe njezinu ulogu u reduciranju ovisnosti o alkoholu i pušenju. Naime, pušači u početnoj fazi odvikavanja izostanak pušenja nastoje kompenzirati čestom konzumacijom bilo čega slatkoga. Umjesto toga, preporučuje se pijenje ukusnog čaja od zelenog stevijina praha koji stvara efekte sitosti od slatke hrane. Zato se konzumacija tijekom dana, a posebice prije jela, preporučuje kao dijetalna metoda kojom se oslabljuje osjećaj gladi i istodobno čisti organizam.
secer-zlica-midi1BIJELA UBIJA BIJELOG UBOJICU
Nakon godina žestoke borbe protiv stevije, čini se da se industrija zaslađivača prilagođava novonastaloj situaciji po pravilu ljutih rivala ‘ako ga ne možeš pobijediti, pridruži mu se’. Na tržište je lansirala niz zaslađivača od ‘bijele’ stevije u obliku kapljica ili tableta. Prije nego što ju je EFSA službeno odobrila, u Francuskoj se proizvedena Fanta zaslađuje stevijom, a u Švicarskoj razne vrste sokova.

U ostalim državama proizvođači i trgovci moraju raznim lukavstvima zaobići apsurdnost propisa kako bi steviju sa svim njenim ljekovitim svojstvima ponudili kupcima. Zeleni stevijin prah također je dostupan na tržištu, ali s obzirom na apsurdnost novih propisa, mora se paziti kako se deklarira, odnosno da se ne ističe njezina ljekovitost. Naravno, na pomolu je novi biznis u svjetskim razmjerima, a uspije li stevija izbaciti iz upotrebe opasne umjetne zaslađivače, kao i šećer, bit će to više nego slatka pobjeda. Izgleda da je ‘bijeli ubojica’, kako medicinari zovu šećer, dobio napokon svog ubojicu, u obliku bijele stevije. (Lider)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *