Srca potrošača lakše osvajaju – tradicionalisti

tradicija-fotografija-midiNjegovanje tradicije i istodobno prilagođavanje trendovima nije nimalo jednostavan zadatak, što potvrđuje i podatak da je trećina tvrtki koje su se našle na Fortuneovoj listi 500 najvećih kompanija iz 1970. ugašeno u idućih 13 godina

Prošlost ne možete kupiti novcem. Iako se ta izreka najčešće upotrebljava u kontekstu novopečenih milijunaša koji su pod neobičnim okolnostima došli do bogatstva, i te kako se može primijeniti na kompanije i brendove.

Ako postoji obilježje koje brendu na početku pruža kompetitivnu prednost, onda je to svakako tradicija. Kompanije s dugom poviješću imale su vremena osvojiti srce i misli više naraštaja potrošača, a novi brendovi to tek trebaju učiniti.

Teško da vam se pod kožu neće uvući proizvod koji je rabila vaša majka ili baka, na čiji ste se okus, miris i izgled navikavali godinama. Tom fantastičnom prednošću, dugom tradicijom, može se pohvaliti samo nekoliko tvrtki u Hrvatskoj jer je glavnina osnovana tek nakon osamostaljenja države, odnosno danas su te tvrtke uglavnom tek u tinejdžerskoj ili adolescentskoj dobi.

Hvala strancima
Jedna od najpoznatijih domaćih tvrtki s iznimno dugom tradicijom svakako je Gavrilović, čija povijest seže još u 17. stoljeće. Obitelj Gavrilović nastanak mesne industrije dijelom može zahvaliti Turcima jer su se upravo zbog bježanja pred njima braća Ivan i Petar Gavrilović doselili u Petrinju i počeli se baviti mesarskim zanatom.

I dok su Turci dijelom zaslužni za Gavrilovićev nastanak, u Gredeljevu stvaranju pomogli su Mađari, a Name Austrijanci. Naime, Tvornica željezničkih vozila Gredelj utemeljena je 1894. kao glavna radionica Mađarskih državnih željeznica za popravak i glavni pregled parnih lokomotiva, a najpoznatiju hrvatska robnu kuću osnovali su austrijski trgovci Carl Kastner i Hermann Öhler.

Njih dvojica tražila su način svoje ime i trgovačko posredovanje iz Beča prenesu u Zagreb. Iako stranci, a osobito strani vladari, nikad nisu bili omiljeni u Hrvatskoj, neki su od njih osim gorkog okusa u ustima iza sebe ostavili temelje važnih industrija.

Kralj Ferdinand I. zaslužan je tako za uspostavu prvog poštohoda u Hrvatskoj na relaciji Graz – Maribor – Celje – Jastrebarsko 1525., njemačko-rimski car Karlo VI. za osnutak Brodogradilišta Kraljevice 1729., TDR je pak nastao na temeljima pogona za opskrbu cigarama časnika austrougarske vojske, a u vrijeme vladavine Franje Josipa I. utemeljena je prva željeznica u zemlji.

Budući da se datum vožnje prvog vlaka u Hrvatskoj uzima kao početni u razvoju Hrvatskih željeznica, ta se 151 godinu stara tvrtka ubraja među jedan od deset najstarijih gospodarskih subjekata u zemlji.

Napici kao hobi
Dulju tradiciju od HŽ-a ima najpoznatiji domaći proizvođač kave Franck, koji je osnovao Johann H. Franck – zahvaljujući svojoj opsesiji da pretvori cikoriju u topao i jeftin napitak.

Naime, nakon posjeta Francuskoj, u kojoj je vidio kako tamošnji seljaci pretvaraju cikoriju u kavovinu, taj mladi njemački poduzetnik odlučio je isto pokušati u Zagrebu i tako stvoriti jeftiniju zamjenu za kavu, ‘kavu za malog čovjeka’.

To mu je napokon pošlo za rukom 1827., a ubrzo nakon toga kupio je nasade, zasadio plantaže i pokrenuo tvornicu za preradu cikorije. Njegov sin biznis je proširio na mnoge zemlje pa je početkom 19. stoljeća Franck postao prva multinacionalna korporacija na ovim područjima.

Za razliku od Francka, koji je obožavao kavu, hrvatski baruni bili su veliki obožavatelji napitka od hmelja. Barem takav zaključak nameće podatak da su i Zagrebačku i Karlovačku pivovaru stvorili upravo pripadnici tadašnje elite.

Kao utemeljitelj Karlovačke pivovare, čija povijest datira u 1854., smatra se barun Nikola Vranyczany, a glavni su inicijatori gradnje Zagrebačke pivovare bili grof Gustav Pongratz i barun Petar Dragutin Turković.

Svakako je zanimljiv podatak da je Zagrebačka pivovara od početka, dakle od 1892., formirana kao dioničko društvo i je njezin vrt bio osvijetljen električnim svjetlom, dakle 15 godina prije nego što je Zagreb dobio električnu rasvjetu.

Dobra kapljica, čini se, oduvijek se cijenila u Zagrebu. Zahvaljujući tomu nastao je i Badel 1862. Godina koja stoji u Badelovu nazivu uzima se kao početna u nastanku te tvrtke jer je tada Franjo Pokorny u Zagrebu postavio temelje proizvodnji jakih alkoholnih pića.

Iako je sâm proizvodio, pakirao i distribuirao alkohol, svoje proizvode ubrzo je plasirao u brojne srednjoeuropske zemlje; svojim likerima opskrbljivao je i carski francuski dvor Napoleona III.

Na dobro vino, čini se, nisu bili imuni ni svećenici, jer upravo su oni udarili temelje vinskoj tradiciji na kojima je poslije nastala tvrtka Kutjevo.

Naime, prije gotovo osam stoljeća u Kutjevu su vinski podrum sagradili redovnici cisterciti, poznatiji kao ‘bijeli fratri’. Kako su se mijenjali osvajači toga slavonskoga gradića, mijenjali su se i vlasnici podruma i vinograda, no vinska tradicija podruma i kutjevačkog kraja sačuvala se do danas, a Kutjevo i kutjevačka vina postala su jedan od simbola hrvatske kontinentalne vinske kulture.

Dugom tradicijom može se dičiti i Čateks, koji je 1874. nastao iz male bojadisaonice vlasnika Samuela Neumanna, Zdenka, čija bogata povijest seže u 1897., kad u mjestu Velikim Zdencima počinje raditi prva prva parna mljekara na ovim prostorima, te Belišće, koje je kao najveću europsku pilanu za prorez hrasta 1884. izgradila obitelj Gutmann.

Ta godina smatra se i početkom razvoja Croatia osiguranja i HEP-a jer je upravo tada počela elektrifikacija u Hrvatskoj i sagrađene su prve istosmjerne elektrane.

Njegovanje tradicije i istodobno prilagođavanje novim trendovima nije nimalo jednostavan zadatak, što potvrđuje i podatak da je trećina tvrtki koje su se našle na Fortuneovoj listi 500 najvećih kompanija iz 1970. ugašeno u idućih 13 godina – postale su mete akvizicija, spajanja ili su jednostavno bankrotirale.

To je još jedan dokaz koliko treba imati znanja, sreće i umijeća da bi tvrtka godinama uspješno poslovala i mogla se dičiti tradicijom od nekoliko stoljeća.

Tvrtke koje su u tome uspjele svakako su pokazale da imaju iznimnu sposobnost prilagoditi se promjenama u poslovnoj okolini i da se mogu suočiti sa svim izazovima koje im nameće novo stoljeće.

Revolucionarni deterdženti
Kako zanatska radionica za proizvodnju sapuna može prerasti u vodećeg proizvođača deterdženata i sredstava za pranje i čišćenje pokazuje primjer Saponije, koja je nastala prije 117 godina. Tvrtka, naime, vuče podrijetlo od male zanatske radionice za proizvodnju sapuna koju je u Osijeku osnovao Samuel Reintz. Radionica je s vremenom prerasla u obrtno poduzeće, a industrijski karakter proizvodnje dobila je 1913. gradnjom prvoga tvorničkog dimnjaka. U početku 95 posto ukupne proizvodnje činili su sapuni, a pravu je revoluciju 1956. izazvala proizvodnja prvog sintetskog deterdženta “Plavi Radion”.
– Gotovo nema potrošača koji nije upotrebljavao ili bar čuo za neke naše proizvode kao što su Faks helizim, Ornel, Arf, Zirodent ili Likvi. Današnji potrošači sjećaju se da su se čak njihovi roditelji koristili Saponijinim proizvodima i uvijek poistovjećivali kvalitetu sa Saponijom. Takva uloga velika nam je čast i odgovornost za godine koje su pred nama. Povijest nam je postavila temelje za današnju egzistenciju, ali i jamstvo je naše budućnosti u koju ulazimo mirni i spremni za nove izazove – ističe Dajana Mrčela, članica Uprave za komercijalne poslove Saponije. (Lider)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *