Potrošači: Prestrašeno racionalni

potrosaci-kolica-blur-midiBiti ili ne biti potrošač nije pitanje sad. Svi smo potrošači, htjeli mi to ili ne

Potrošačke navike Hrvata značajno su se promijenile u razdoblju recesije. Krizu preživljavamo tako što znatno više kupujemo proizvode na akcijama, češće odlazimo u šoping i kupujemo ciljano, više posjećujemo diskonte i kupujemo ‘nebrendirane proizvode’ odnosno trgovačke robne marke, neki su od trendova otkrivenih u prošlogodišnjem istraživanju ponašanja potrošača u doba krize koje je provela agencija GfK.

Na nove obrasce ponašanja hrvatskih potrošača utječe realno smanjenje prihoda, povećanje nezaposlenosti i strah od gubitka posla. Dugotrajna kriza, koja traje već četvrtu godinu, prisilila je hrvatske građane da postanu racionalniji kupci.

Racionalniji pristup kupnji znači da više razmišljamo gdje i što kupujemo, idemo češće u manje kupovine, pratimo akcije, čekamo sniženja i češće idemo u diskonte. To je bilo prošle godine.

Očekivanja potrošača u 2012. nisu se umnogome promijenila, jer oko 47 posto kućanstava njihovo sadašnje financijsko stanje ocjenjuje lošijim nego prije godinu dana. U ovim posebno osjetljivim vremenima za hrvatskog potrošača tema zaštite njihovih prava više je nego aktualna. A toj aktualnosti posebno doprinosi i Svjetski dan zaštite potrošača koji se svake godine obilježava na dan 15. ožujka.

ŠTO JE ZAŠTITA POTROŠAČA?

Potrošač je svaka fizička osoba koja na tržištu u osobne, nekomercijalne svrhe pribavlja robu i usluge, a pravo zaštite potrošača važno je zato što se njime štiti svakog pojedinca.

Politiku zaštite potrošača čini niz mjera kojima se pospješuju i štite interesi potrošača koji se na tržištu pojavljuju radi pribavljanja roba i usluga. Te mjere uključuju: informiranje potrošača o svojstvima i cijeni robe i usluga, educiranje potrošača o njihovim pravima i obvezama, promicanje i podupiranje organiziranja potrošača kako bi mogli štititi svoja prava, omogućivanje predstavnicima potrošača da sudjeluju u radu tijela koja odlučuju o njihovim pravima i obvezama.

Pravo zaštite potrošača sastoji se od pravnih pravila za zaštitu njihova zdravlja i sigurnosti te njihovih ekonomskih interesa.

STVARNO STANJE

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju RH se obvezala uskladiti svoje pravo s pravnom stečevinom EU-a i danas je ono u području zaštite potrošača potpuno usklađeno. Ne samo to, politika zaštite potrošača usklađena je s politikom zaštite potrošača u Europskoj uniji. Barem tako navode iz resornog Ministarstva gospodarstva.

Ilija Rkman, predsjednik društva “Potrošač” koje je član Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, ne bi se baš složio s takvim viđenjem stvari. Štoviše, u “Potrošaču” kažu kako suradnje s mjerodavnim institucijama gotovo da i nema, već se, kao što je često običaj u našoj zemlji i u drugim sektorima društvenog i gospodarskog života, teorija usklađenosti smatra samodovoljnom, dok se u praksi malo ili nimalo čini da bi se propisano i oživotvorilo.

S druge strane, hrvatsko je društvo iznimno partikularizirano te je stanovit osjećaj zajedničke svijesti o problemu uistinu teško ostvariv u tim uvjetima jer je prevladavajuće stajalište: “To je nečiji tuđi problem”.

Biti ili ne biti potrošač nije pitanje sad. Tu nema izbora. No, kada je riječ o potrošačkoj populaciji, kojoj svi pripadamo, ne može se reći kako u tom ‘svezajedničkom’ području postoji iole viši stupanj svijesti.

U javnosti se o zaštiti prava potrošača razmjerno malo govori. U tome prednjači javna televizija s jednom tjednom emisijom, dok se u drugim medijima ovoj tematici pristupa gotovo isključivo sa stajališta senzacije i infotainmenta.

26 UDRUGA
Ipak, ‘umirući’ Vjesnik pisao je o ovoj temi u veljači navodeći kako je potrošač u našoj zemlji uglavnom prepušten na milost i nemilost trgovaca i pružatelja usluga koji imaju znanja i moći dobiti i eventualni sudski spor s kupcem ili korisnikom usluge.

O tome svakodnevno svjedoče brojni primjeri da građani moraju banci ili telekomunikacijskom operateru zbog duga od nekoliko kuna na kraju platiti i više od tisuću kuna za kamate i opomene, s tim da lavovski dio iznosa uzmu odvjetnički uredi i javni bilježnici.

Pritom možemo govoriti o nesrazmjeru između obveza i prava potrošača, odnosno korisnika usluge, što se u mnogim zemljama podvodi pod nepoštenu poslovnu praksu banke ili telekomunikacijskog operatera.

U mnogim razvijenim europskim zemljama o zaštiti potrošača brine nezavisno tijelo na nacionalnoj razini, što bi bilo dobro rješenje i za Hrvatsku u kojoj o potrošačima trenutno skrbi čak 26 udruga za zaštitu potrošača, te Državni inspektorat i Ured za zaštitu potrošača. U Europskoj uniji udruge za zaštitu potrošača uglavnom su sponzorirane i potpomognute od države.

DUGOROČNO PROMIŠLJANJE
Na kraju, važno je još jednom naglasiti krucijalno značenje zaštite prava potrošača na ukupni društveno-socijalni i gospodarski život zemlje. Upravo u ovom imanentno zajedničkom segmentu svih stanovnika države postoji naglašena potreba da se promišlja dugoročno, a što se poglavito odnosi na državne instutucije kojima je briga o građanskim pravima i glavni zadatak.

Jednako tako, u tome svoj interes pronalaze i ponuditelji proizvoda i usluga na tržištu kojima je cilj ne pridobiti, već zadržati potrošača na dugi rok. Stoga, interesi su jedinstveni, a ključna karika u tom lancu uvijek će biti zadovoljan potrošač koji s pravom ima osjećaj kako su njegova u prava u odgovarajućoj mjeri zaštićena.

Svjetski dan zaštite potrošača
Od 15. ožujka 1983. godine u 110 država, čije su udruge za zaštitu potrošača članice Consumers Internationala, obilježava se Svjetski dan prava potrošača. Dvije godine kasnije, 9. travnja 1985., Glavna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Rezoluciju 39/248 u sklopu koje i “UN-ov vodič za zaštitu potrošača”. Vodič je sadržavao osam temeljnih prava potrošača kroz smjernice koje osiguravaju okvir za definiranje nacionalnih politika za zaštitu potrošača kao sustava zaštite temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i gospodarskih interesa potrošača – fizičkih osoba na tržištima roba i usluga. Proslava ovog dana svoje porijeklo ima u “Deklaraciji o osnovnim pravima potrošača” koju je donio bivši američki predsjednik John F. Kennedy 15. ožujka 1962. godine. Spomenutom Deklaracijom definirana su četiri temeljna prava potrošača na tržištu roba i usluga: pravo na sigurnost roba i usluga, pravo na cjelovitu, istinitu i pravovremenu informaciju, pravo na izbor roba i usluga i pravo potrošača da se čuje njihov glas.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *