Plastične vrećice – tek vrh “otpadnog” brijega

plasticni-otpad-odlagaliste-midiNakon višetjednog sučeljavanja stavova o najavljenoj zabrani dijeljenja besplatnog, a ekološki pogubnog proizvoda u Hrvatskoj, odluka o tome odgođena je do daljnjeg. Ali počelo se ozbiljnije govoriti o zbrinjavanju otpada.

Svi se u Hrvatskoj slažu da odbačene plastične vrećice guše planetu, jedino se mišljenja sukobljavaju oko načina rješavanja toga problema u ovoj državi.

Otkako je sredinom svibnja ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy zbog ekoloških motiva najavila zabranu dijeljenja besplatnih vrećica u trgovinama od iduće godine, naime, ne stišava se diskusija između podijeljenih strana s oprečnim stavovima, piše Deutsche Welle.

Jedni tako zastupaju drastičnu ministričinu opciju, kojom bi zacijelo iz opticaja ubrzo nestala većina te jeftine i sveprisutne ambalaže, a drugi navijaju za alternativnu mogućnost organiziranog zbrinjavanja i reciklaže otpada – svakog, pa tako i plastičnog.

Među potonjima prednjače, dakako, proizvođači vrećica, koji se među ostalim argumentima pozivaju na činjenicu da bi preorijentacija na papirnate vrećice teže ugrozila prirodu, kao i da bi nagla obustava proizvodnje plastičnih rezultirala ukidanjem oko 3000 radnih mjesta.

Rješenje u zbrinjavanju otpada
“Faktička zabrana čitave jedne vrste materijala koji ipak nije direktno štetan po zdravlje i prirodu, ne može biti dobro rješenje”, rekla je Gordana Pehnec-Pavlović, tajnica Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore, “a struka je dokazala kako bi masovna proizvodnja vrećica od prirodnih materijala bila pogubna za prirodu. Više je nego jasno da Hrvatskoj u stvari nedostaje samo kvalitetan sustav zbrinjavanja otpada koji zasad skončava, nažalost, u prirodi”.

Marijan Galović, voditelj Programa zbrinjavanja otpada u Zelenoj akciji, najuspješnijoj domaćoj nevladinoj udruzi za zaštitu okoliša, međutim, smatra da hrvatski plastičarsko-proizvođački lobi u znatnom dijelu svoje argumentacije nije u pravu: “Poziv na očuvanje radnih mjesta je samo prigodna njihova retorika, znamo li da ni u kojem slučaju država ne bi zabranila čitav jedan materijal. Primjerice, meso i razna druga hrana i dalje će se zasigurno pakirati u plastiku”.

Inzistirajući na tezi da se proizvođači mogu preorijentirati na razne neophodne proizvode koji ne mogu bez plastike, Galović pojašnjava da industrijalci trebaju modernizirati svoje poslovanje i tako sebi otvoriti šire tržišne mogućnosti, umjesto skrivanja iza priče o radnim mjestima.

Tome u prilog on podsjeća na istovjetnu retoriku u ne tako davnom slučaju tvornice Salonit, kad zbog radnih mjesta nije blagovremeno zatvoren opasni pogon za preradu azbesta; posljedica su kasniji brojni smrtni slučajevi uslijed bolesti azbestoze.

Odgoda do zaključivanja strategije
Ali, uza sva neslaganja, bilježimo više nego značajnu slogu sukobljenih strana oko definitivno strateškog pitanja sustavnog zbrinjavanja otpada, koje pritom nadilazi temu same plastike.

“Jedva da možete naći grad u Hrvatskoj koji je u potpunosti riješio gospodarenje otpadom. Čakovec jest, recimo, ali Zagreb nije. A zabrana dijeljenja vrećica također može biti uspješna jedino kao dio cjelovitog plana prevencije nastanka otpada”, kaže Galović za Deutsche Welle.

Voditelj programa zbrinjavanja otpada Zelene akcije sklon je smirivanju medijski potaknutih strasti, tvrdeći kako u čitavoj ovoj temi nema zbiljskoga novog momenta, budući da se ništa neće odlučiti bez sudjelovanja svih relevantnih strana u raspravi. Tako su i HGK i ZA bili uključeni u proces donošenja Zakona o otpadu, što je za očekivati i ovom prilikom. Nadalje, sva je prilika da to i neće biti baš tako skoro.

Nešto slično tome, mada ne sasvim dorečeno, obznanilo je ovih dana Ministarstvo zaštite okoliša i prirode RH, iz čega se moglo zaključiti da se o vrećicama ipak neće donositi zaključci prije negoli bude zaokružena strategija vezana uz otpad u Hrvatskoj.

Za očekivati je da odgovorna tijela obrate pažnju i na postojeće prakse u Europskoj uniji, gdje ovaj problem također još nije u potpunosti riješen, iako su neke članice odmakle puno dalje u njegovom rješavanju. Sve zemlje EU-a morat će iduće godine osmisliti plan prevencije nastanka otpada.

Raznolika iskustva Europe
Dotle, u prilog raspravi, evo samo nekolicine primjera: Njemačka obuzdava pošast plastičnih vrećica diferencijacijom istih, od trgovca do trgovca i od robe do robe. U supermarketima i trgovinama prehrambenim namirnicama se za vrećice u pravilu plaća. Besplatne su tek slabašne prozirne vrećice za povrće i voće.

U robnim kućama i trgovinama odjećom se, pak, dijele besplatno, a postoji i nekoliko zanimljivih, izdvojenih modela poslovanja kao na primjer u lancu Drogerie Markt (dm), koji nudi povratnu platnenu vrećicu uz kauciju od jednog eura.

Francuzi su zabranili plastične vrećice prije dvije i pol godine; Irci su prije deset godina uveli svojevrsni porez na svaku vrećicu u iznosu od 15 euro-centi, koji se usmjerava u ekološke svrhe, a nakon toga se potrošnja plastičnih vrećica smanjila navodno za 90 posto. Italija je lani uvela zabranu dijeljenja besplatnih plastičnih vrećica, dok se Švicarska još uvijek ponaša kao, primjerice – Hrvatska. (Deutsche Welle)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *