Mljekomati rješenje za male farmere, velikima izlaz u preradi i udruživanju

U Italiji ih je više od 2000, u Sloveniji oko 150, a u Hrvatskoj 17. Mljekomat je opcija za one koji proizvode 200-300 litara na dan.

To vam je kao da razmišljate biste li pojeli šniclu ili paštetu. Tim riječima Ivan Peko iz osječke tvrtke Žito objašnjava razliku između kakvoće mlijeka koje se prodaje putem mljekomata i onoga u trgovačkim lancima. Ukupno je diljem Hrvatske trenutačno instalirano 17 mljekomata, a Žito je prvak te kratke liste s njih pet i planom da uskoro postavi još dva.

Prvi su postavili lani u svibnju, svih pet ih je u Osijeku, a prodaja je, ističu, sve bolja. Pospješila ju je nedavna afera s aflatoksinom.

Buduće lokacije Žito će tražiti u promjeru 30-40 km od farme Mala Branjevina, gdje drže 1170 krava. Ta se udaljenost smatra optimalnom za isplativost projekta. “Za Žito ovaj model prodaje nije temeljen na profitu nego je zamišljen više kao marketinški projekt na popularizaciji zdrave hrane”, ističe Peko.

Novom brendu, lancu mljekomata, dali su naziv Mala Muu. Mljekomat, ističu, zadovoljava zdravstveno-higijenske standarde, a automatiziran je do te razine da ako temperatura mlijeka poraste iznad 6 Celzijevih stupnjeva aparat sam zaustavlja prodaju.

Mlijeko se u pravilu u mljekomate dovozi 12 sati nakon mužnje i zdravstveno je ispravno za konzumaciju u sljedeća četiri dana. No, uglavnom se proda znatno prije.

Zdravstveno ispravni
U Italiji je postavljeno više od 2000 mljekomata, Slovenija ih ima oko 150, a mi, ilustrira Peko, tek radimo prve korake. Pripremajući se za ovaj projekt, otkriva, obišao je mnoge inozemne destinacije s namjerom da preslika najbolja iskustva.

Za početak su stavili prodaju boca, pa kupci mogu mlijeko točiti u one koje donesu ili one koje kupe na automatu. Drugi korak bio je prodaja svježih sokova. Paletu proizvoda, najavljuje Peko, namjeravaju širiti, sve što ubuduće stave u prodaju bit će u kategoriji zdrave hrane.

Prodaja mlijeka putem mljekomata razapeta je između propisa dvaju ministarstava: poljoprivrede i zdravlja. Pozitivna iskustva farmera s mljekomatima doprla su navodno i do mjerodavnih razina, pa više ne kompliciraju s administracijom.

Da bi prodavao putem mljekomata, proizvođač mora biti upisan u Upisnik Ministarstva poljoprivrede, gdje registrira svoje gospodarstvo i sva grla koja drži na farmi, a tek onda Ministarstvu zdravlja može poslati zahtjev za postavljanje mljekomata.

Sanitarna inspekcija nadležna je za nadzor mljekomata, u kojima se može prodavati isključivo svježe mlijeko koje mora potjecati iz objekata koji su registrirani pri Ministarstvu poljoprivrede. Putem jednoga automata može se prodavati mlijeko isključivo jednoga vlasnika.

Mljekomati se smatraju modelom prodaje na malo izvan prodavaonica, mogu biti postavljeni na mjestima koje je odredilo predstavničko tijelo grada ili općine. Mljekomat ne mora biti registriran pri Ministarstvu zdravlja već inspektor pri nadzoru traži rješenje o registraciji vlasnika mljekomata ishođeno od Ministarstva poljoprivrede.

U posljednje dvije godine nadzor mljekomata uveden je kao dio redovitoga sanitarnog nadzora, no njihov broj do pojave problema mikotoksina u mlijeku bio je beznačajan, podsjećaju u Ministarstvu zdravlja.

U posljednjih nekoliko mjeseci, navode, ponovno raste interes proizvođača za prodajom mlijeka putem automata. Ovih je dana, kažu u Ministarstvu zdravlja, završila akcija uzorkovanja mlijeka na mljekomatima, a podaci dobiveni nakon laboratorijskih ispitivanja pokazuju da su svi analizirani uzorci mlijeka zdravstveno ispravni.

Problem će produbiti EU
Upravitelj kutjevačke zadruge Simentalac Miroslav Kovač upozorava na to da mljekomati nisu rješenje “nacionalnog problema i hrvatske ovisnosti o uvozu hrane, ali i dužničke krize”. Posrijedi je, ističe, djelomično rješenje za pojedina obiteljska gospodarstva.

Hrvatska će, oslanjajući se na trenutačna rješenja, sve dublje tonuti u ovisnost o uvozu, ocjenjuje Kovač, jer proizvodnja mlijeka i dalje pada, kao i broj krava i obiteljskih gospodarstava koja se bave tom proizvodnjom. Trebaju nam, smatra Kovač, mljekare u vlasništvu onih koji proizvode mlijeko, a  više se takvih udruga mora povezati.

“Drugog rješenja za domaće mlijeko nema, posebno nakon 2015., kada se ukidaju kvote na zajedničkom tržištu EU i još više liberalizira proizvodnja, a time i trgovina. Zar ćemo se boriti s divovima u EU postavljajući mljekomate?”, pita se Kovač. Gospodarstva koja proizvode velike količine mlijeka imaju i veće probleme.

“Netko tko na dan proizvodi 1000 litara mlijeka, neka 200 proda na mljekomatu, što će s  ostalih 800? Što ako svi koji imaju farme počnu postavljati mljekomate? Koliko prostora imaju, koliko će plaćati ta mjesta? Ako to postane atraktivno, uključit će se i politika, hoće li se tada stvoriti konkurencija koja će smanjiti i tu cijenu litre mlijeka?”, upozorava Kovač.

Priča o mljekomatima podsjeća ga, kaže, na svojedobne ideje o nojevima, puževima i sl. koje su trebale rehabilitirati naše selo i gospodarstvo uopće. Lani je zadruga koju Kovač vodi tražila novac od Ministarstva poduzetništva, javili su se na natječaj. Dobivenim novcem namjeravali nabaviti dva mljekomata, no projekt im je odbijen. Mlijeko se, ističe Kovač, mora prerađivati ako hoćemo na njemu zarađivati. U lancu od sirovine do police mora biti što manje posrednika.

“Tako će mlijeko biti najkvalitetnije, proizvodi zdraviji, a proizvođači zadovoljni. Potrošač mora kupnjom ulagati u proizvodnju. Onaj tko postavlja mljekomat pojedinac je, a razvoj zajednice i njezin opstanak ne mogu se temeljiti na pojedinačnim slučajevima”, upozorava Kovač.

S dva automata godišnja zarada 500.000 kn
Rezultatom koji je postigao u relativno kratkom roku vrlo je zadovoljan Marijan Pavković, koji je mljekomat na tržnici u Samoboru postavio u prosincu 2012. Kupio ga je u Švicarskoj za 7300 eura, transport je špediteru platio 450 eura, a i državni je proračun dobio svoju tarifu kroz PDV.

Nasreću, otkriva, od Zagrebačke županije dobio je potporu u visini od 40 posto, što mu je olakšalo početak. Prvih tjedana bilježio je gubitak. No, s početnim punjenjem mljekomata sa 100 litara uskoro je došao na 200 i sada je toliko zadovoljan da razmišlja o postavljanju još jedne “elektroničke kravice”.

Iako je mljekomat samoposlužni uređaj, Pavković je zaposlio jednu radnicu. Tako je, kaže, brže stekao povjerenje kupaca. Smatra da su mljekomati budućnost za proizvođače koji imaju 10-ak krava. Na njegovu gospodarstvu sada je 16 grla. S dva mljekomata već je složio poslovni plan, njegovo gospodarstvo, izračunao je, može godišnje ostvariti bruto zaradu od oko pola milijuna kuna. (Poslovni dnevnik)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *