Eko Sever: Pioniri koji to više nisu

Nakon skromnih početaka ekološka proizvodnja je danas iznimno dobro prihvaćena kod potrošača, a sve bolje razumijevanje nalazi i kod državnih i akademskih institucija, ističe Ivka Sever, suvlasnica Ekološko poljoprivrednog gospodarstva Sever

Osobni kontakt s našim kupcima omogućio nam je izravan uvid što tržište traži te smo tome prilagodili i svoju proizvodnju te dostupnost proizvoda kroz otvaranje vlastitih maloprodajnih dućana, kaže Sever.

Nositelji ste prvog hrvatskog certifikata ekološkog poljoprivrednog gospodarstva i prvog hrvatskog znaka ekološkog proizvoda. Je li biti pionir u ekološkoj poljoprivredi za vas bila prednost ili teškoća?
Na samim počecima, 2000. godine, bilo nam je izuzetno teško. Te je godine na snagu stupio Zakon o ekološkoj proizvodnji, a 2001. godine su doneseni pravilnici te je krenuo prvi upis u upisnike. U tom trenutku na hrvatskom su tržištu već bili prisutni strani certifikatori te smo svoju proizvodnju 2000. godine certificirali od strane francuske ekološke organizacije ECOCERT i počeli izvoziti proizvode na inozemna tržišta. U početku se radilo o jednostavnijim kulturama kao što su određene vrste začinskog bilja.

Kada su doneseni hrvatski pravilnici proveden je nadzor od strane Udruge za organsko-biološku proizvodnju Biopa te smo, kao prvi u Hrvatskoj, za svoj proizvod dobili i domaći certifikat. U tim prvim godinama bilo je iznimno teško poslovati jer se sustav tek uhodavao, informacije nisu bile dostupne, a morali smo se i dodatno educirati u Austriji i Njemačkoj koje su već imale visoko razvijen sustav ekološke proizvodnje.

Zbog toga su u početku mnogi proizvođači i odustajali od ovog načina proizvodnje jer je to iziskivalo velika ulaganja, a sustavna podrška proizvođačima nije bila na potrebnoj razini.

Što je bio glavni razlog da se odlučite baš za ekološku proizvodnju? Kakvu ste viziju imali na svojim počecima te jeste li zadovoljni s onim što ste dosad realizirali?
Ja sam inače agronom po struci, a suprug Mario je arhitekt. Godine 2000. smo ostali bez posla u istom trenutku, a ekološkom poljoprivredom smo se još od ranije bavili iz hobija. Tada smo odlučili hobi pretvoriti u posao. Sretna okolnost je da su te godine u Zagrebačkoj županiji na natječaj za koncesiju išle veće površine državnog zemljišta koje je nama odgovaralo za ovaj način proizvodnje: bile su više od 10 godina neobrađivane, zarasle u šumu, što je jedan od glavnih preduvjeta za ekološki uzgoj.

Kada se iz današnje perspektive osvrnemo na sve ono što smo nakon toga postigli možemo reći da smo izuzetno zadovoljni i sretni. Posebno nam je drago što svaki dan vidimo zadovoljne kupce koji nam dođu na tržnicu ili dućan, a jednom godišnje imamo i dan otvorenih vrata na imanju pa se može doći i vidjeti kako se odvija sama proizvodnja.

U ovom trenutku imamo ukupno 100 hektara površina koje se nalaze u selu Lepšić kod Ivanić Grada. Od toga je oko 2,5 hektara pod plastenicima za uzgoj povrća, oko 10 hektara pod povrćem vanjskog tipa, osam hektara pod voćnjacima, a ostatak površina je pod žitaricama i travno-djetelinskim smjesama.

Posjedujemo i mlin u kojem radimo integralna brašna te smo počeli i s uzgojem životinja tako da sada imamo oko 250 koza te uz našu glavnu proizvodnju radimo i popratne proizvode kao što su mlijeko, jogurt i kozje meso. Uz to, pojavio se problem šturog sjemena i otpada koji ostaje iz mlina pa smo to riješili tako što smo počeli uzgajati svinje i kokoši.

Sve se vezalo jedno na drugo, a u tom širenju veliku su zaslugu imali i naši kupci koji su tražili kvalitetno meso, jaja te se raspitivali za druge proizvode i kulture. Na taj smo način izravno vidjeli da postoji potražnja, a bili smo u mogućnosti to ponuditi te je širenje bilo logično.

Na koji način svoje proizvode plasirate na tržište te kako ste organizirali vlastitu maloprodaju?
Svoje proizvode prodajemo na Zagrebačkim tržnicama i kroz vlastite maloprodajne dućane. Trgovine se nalaze u sklopu Tržnice Dolac, na Trešnjevci u ulici Tratinska 57, zatim u Vlaškoj 61, a uskoro se otvara i trgovina u Vlaškoj 94a blizu Kvaternikovog trga.

Pokušavamo na taj način pokriti sve dijelove Zagreba pa tako imamo u planu otvaranje trgovina u Novom Zagrebu i na Jarunu. Uz to, kupcima je na raspolaganju i internetska trgovina koja je dostupna na području Zagreba, Dugog Sela, Velike Gorice, Samobora i Zaprešića. Trgovinu putem interneta pokrenuli smo još davne 2001. godine te smo zadovoljni i ovim kanalom prodaje.

Ostvarujete li suradnju s maloprodajnim lancima?
Ranije smo radili s velikim centrima kao što su Konzum, Mercator i dm, no danas smo fokusirani na razvoj vlastite maloprodajne mreže i izravan kontakt s našim kupcima. Problem poslovanja s velikim lancima je u tome što proizvođač mora imati količinu i konstantu tako da smo suradnju mogli ostvariti samo u segmentu brašna i žitarica. S povrćem je drukčija situacija jer ga nikada nemamo dovoljno.

Zašto biste potrošačima preporučili konzumaciju ekoloških proizvoda? Koje su glavne prednosti ovih proizvoda u odnosu na konvencionalne?
Prije desetak godina ekološkim proizvođačima je bilo teško probiti se na tržištu. Međutim, iz godine u godinu situacija se poboljšavala, a dobrim dijelom to možemo zahvaliti i podršci medija. Potrošači su danas znatno informiraniji i osvješteniji te si žele priuštiti kvalitetnu hranu.

Struktura kupaca se u tijeku tog vremena znatno promijenila. U početku je to bio srednji sloj, dok danas prevladavaju mladi, visoko obrazovani ljudi te obitelji s malom djecom i umirovljenici. Što se tiče cijena, kod određenih eko proizvoda cijene su više za 10 do 20 posto, dok su za veći dio proizvoda cijene u rangu istovjetnih konvencionalnih proizvoda.

To također ovisi i o sezoni proizvodnje jer je određene kulture na ekološki način znatno teže proizvesti izvan sezone pa se to odražava i na njihovu cijenu. Kada govorimo o prednostima ekoloških u odnosu na konvencionalne proizvode, važno je naglasiti kako je ekološka proizvodnja sporija, odnosno potrebno je u prosjeku 20 dana više da kulture sazru za berbu. Zbog toga ne povuku previše vode i imaju više suhe tvari te su samim time proizvodi kvalitetniji i mogu se duže čuvati.

Izgledom ne možete razlikovati eko proizvode od konvencionalnih, ali njihov okus je sasvim drugačiji, izvoran i sočan. Također, mi svaki dan kupcima donosimo svježe proizvode, dok one koje taj dan eventualno nismo prodali koristimo za preradu u različite pripravke kao što su ajvar, pinđur, kisele paprike, kiseli krastavci, cikla, sok od rajčice itd. Iz slatkog programa ove godine ćemo imati pekmez i džem od maline, jabuke i kruške. Znači, sve ono što nije prva klasa i što nije pogodno za prodaju ide u preradu.

Od samih početaka ostvarivali ste suradnju s inozemnim partnerima. Kako danas stojite u dijelu izvoza svojih proizvoda?
Izvan Hrvatske plasiramo začinsko bilje preko našeg partnera, tvrtke Terra Magnifica. Najviše se izvozi u Švicarsku, Njemačku, Austriju i Francusku. Uz to, sudjelujemo već nekoliko godina na najvećem svjetskom ekološkom sajmu Biofach koji se održava u Nuernbergu.

Ove godine najviše smo interesa imali kod partnera iz Austrije i Slovenije za povrće s obzirom da tih kultura nemaju dovoljno na vlastitom tržištu. Činjenica da je Hrvatska od 1. srpnja članica Europske unije uvelike nam olakšava poslovanje na tržištima ovih zemalja te smo samim time postali i zanimljiviji potencijalnim partnerima.

Neupitno je da Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj ekološke poljoprivrede. Neki čak idu toliko daleko da kažu kako je to jedina grana poljoprivrede s kojom se možemo natjecati na otvorenom tržištu. Kako vi gledate na budućnost eko-proizvodnje u našoj zemlji? Idemo li u pravom smjeru?
Ekološka proizvodnja jedan je od glavnih trendova u europskoj poljoprivredi i mišljenja sam kako će se i u našoj zemlji stvari sve više okretati u tom smjeru i da će, shodno tome, ekološki proizvođači imati veću podršku. Eko proizvodi zahtijevaju nešto više ručnog rada, ali donose i višu cijenu te veću zaradu, a to je interes kako proizvođača, tako i države u cjelini.

Najveća prepreka razvoju hrvatske poljoprivrede je neriješeni problem državnog zemljišta. Ima ljudi koji bi htjeli raditi, ali ne mogu doći do zemljišta na kojem bi pokrenuli proizvodnju bez obzira radi li se o ekološkom ili konvencionalnom uzgoju.

S druge strane, posljednjih godina suradnja s resornim ministarstvom je sve bolja. Jednako tako i akademska zajednica sve više vidi potencijale u ovoj proizvodnji pa tako na Agronomskom fakultetu već nekoliko godina postoji i smjer ekološke poljoprivrede, što će svakako pomoći daljnjem napretku cijelog sektora.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *