Hrana iz susjedstva – od dobrog susjeda

Prošle je godine u Hrvatskoj zatvoreno 3.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Gotovo polovica hrane se uvozi iz destinacija koje su na drugom kraju svijeta dok se lokalni proizvođači bore za opstanak.

Za vrijeme socijalizma Hrvatska je izvozila sjeme za cijeli SSSR, a danas imamo problema prodati tonu ekološki uzgojenih jabuka koje rastu nedaleko Osijeka, kaže Mario Miličević iz Komletinaca koji se nakon školovanja u Zagrebu odlučio vratiti na pradjedovo imanje i živjeti od zemlje.

Miličević je predsjednik udruge OSPERA (Osječki permakulturni aktivisti) i volonterski koordinator Grupe solidarne razmjene (GSR) koja članovima omogućava da direktno nabavljaju hranu od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) i tako izbjegnu posrednike poput trgovačkih lanaca, prekupaca i trgovaca te svježu, ekološki uzgojenu hranu direktno stavi na stol potrošača nedaleko od mjesta na kojem je hrana proizvedena. No, nije riječ o samo pukoj proizvodnji hrane jer se proizvođači i potrošači vode snažnim etičkim načelima u koja spada i socijalna dimenzija te solidarna povezanost između proizvođača i potrošača.

Alma Mihaljević, vlasnica OPG-a “Mihaljević” kaže da ju je GSR spasio od propasti.

“Jabuke prve klase su zbog velike kiše propale, mogla sam samo od njih napraviti sok, ali nisam imala novaca za isprešat ih. Članovi su uplatili unaprijed po četiri pakovanja soka i s tim novcem sam financirala proizvodnju soka, nakon takvog iskustva nije teško vidjeti koje su prednosti GSR-a.

Solidarnost između onoga koji proizvodi i onoga koji koristi proizvode ide u oba smjera i samo na taj način sustav može funkcionirati”, kaže Alma koja naglašava suradnju s drugim OPG-ovima u Hrvatskoj.

“Ja proizvodim samo jabuke, ali limun koji raste u drugoj klimi mi je neophodan zbog oksidacije. Mijenjamo limun iz Dubrovnika za jabuke iz Slavonije i tako spajamo ‘zelenu’ i ‘plavu’ Hrvatsku i pomažemo se međusobno. Točno znam tko je taj limun uzgojio i da je iz ekološkog uzgoja, tako da i moj proizvod ne gubi na kvaliteti”, ističe prednosti robne razmjene Alma.

Hrana koju proizvode je ekološka, ali nije skupa poput one koja se prodaje u specijaliziranim prodavaonicama, upravo suprotno, zbog manjih troškova prijevoza, cijene su pristupačne svima.

Jedan manji OPG može “hraniti” dvadesetak obitelji, no zbog raznovrsnosti proizvodnje potrebno ih je nekoliko, tako da pet OPG-ova može prehraniti stotinjak obitelji, to je otprilike omjer koji je potreban za uspješno funkcioniranje jedne grupe solidarne razmjene. GSR-ovi već postoje u drugim dijelovima Hrvatske, pa se sada radi i na razmjeni robe koja ne uspijeva u Slavoniji. Slanutak, leća, citrusno voće, smokve… sve je to dostupno iz domaćeg uzgoja, umjesto iz uvoza.

Proizvođači se potiču da se na sastancima grupe nađu s potrošačima, da im otvoreno objasne sve od načina proizvodnje, svojeg ekonomskog stanja, do načina formiranja cijene. U takvom odnosu se razvija povjerenje i nestaje sumnja i strah. Kupci su dobrodošli pomoći pri proizvodnji hrane, berbi ili radovima u polju, što urbanoj populaciji može biti dobar aktivni odmor na kojem mogu biti za svoj rad plaćeni proizvodima iz uzgoja.

Tako se produbljuju veze između proizvođača i kupca i zapravo vremenom je moguće uspostaviti sasvim drugačiji odnos koji nije temeljen na čistoj ekonomiji već na povjerenju. Jesti hranu koju je proizveo netko koga poznajete i u uvjetima koji su vam poznati sasvim je drugačije od kupovanja iz zamrzivača u supermarketu.

S druge strane to utječe i na sigurnost prodaje, proizvođači lakše mogu planirati što će saditi i koliko će hrane proizvesti. Udruga OSPERA je pokrenula i banku vremena koja još ne funkcionira u potpunosti, ali tek su na početku. Riječ je o razmjeni vještina i rada koje ljudi trebaju, pa je tako kopanje vrta moguće razmijeniti za popravak kompjutera, ili branje jabuka za poduku iz engleskog jezika. Na taj način lokalni pomažu lokalnima i osnažuju zajednicu i razvijaju solidarnost.

“Osječko-baranjska županija je prva u Hrvatskoj po broju javnih dražbi na kojima se prodaju obiteljska gospodarstva, dok jedemo hranu iz Argentine”, kaže Mario koji ne dvoji da je budućnost u samoodrživoj proizvodnji hrane u lokalnoj zajednici, a ne uvozu s drugih kontinenata.

Trenutno im je najveći problem šuma teško prohodnih zakona i propisa kroz koje se moraju probijati jer odbijaju raditi bilo što što nije u skladu sa svim regulativama. U startu se svim novim članovima objasni da nikakva siva ekonomija ne dolazi u obzir i sve mora biti transparentno i pošteno. Još fali da se posloži nekoliko stvari da iz svojevrsnog pokreta prerastu u masovni trend, a tu se nadaju i pomoći lokalnih vlasti.

Osječki permakulturisti nisu uopće politični i više ih zanima što se događa s njihovim biljkama u vrtu nego na političkoj sceni, no sama ideja je ipak pomalo politički subverzivna jer mijenja način na koji se razmišlja o neposrednoj okolini i društvu.

Naravno da se ova ideja nema razloga svidjeti preprodavačima, uvoznom lobiju i trgovačkim lancima, ali nije ni namjera podržavati njih, već proizvođače i potrošače, koji se – kako se vidi iz primjera – sasvim dobro razumiju i bez posrednika. (Deutsche Welle)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *