Hrvatska i dalje među najgorima po konkurentnosti između razvijenih zemalja

Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK), objavio je danas najnovije rezultate “Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2014.” prema kojem je Hrvatska zauzela 59. mjesto od ukupno 60 vodećih svjetskih ekonomija, izvijestili su iz NVK.

Ovogodišnji pad pozicije za jedno mjesto svrstava Hrvatsku među najlošije zemlje po konkurentnosti između razvijenih zemalja. Ljestvica konkurentnosti prikazuje više od 300 kriterija od kojih se dvije trećine odnose na statističke indikatore, a jedna trećina na istraživanje mišljenja gospodarstvenika.

Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD, kažu iz NVK, pobuđuje posebno zanimanje poslovne i političke zajednice jer donosi aktualne statističke i anketne podatke o gospodarski najbitnijim zemljama svijeta, vrlo bitne u svijetlu neujednačenog izlaska pojedinih zemalja iz globalne krize.

Metodologija IMD-a temelji se na analizi 4 faktora konkurentnost, i to su: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, te 5 indeksa za svako područje.

“Analiza ukazuje na nužno pokretanje prioritetnih reformi bez odgađanja ili čekanja neku bolju priliku. Svi koji su u obvezi i mogućnosti moraju pokrenuti procese koji će poboljšati našu poziciju na ljestvici konkurentnosti i time stvoriti preduvjete za pokretanje investicija i stvaranja novih radnih mjesta”, ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

SAD je zadržala prvu poziciju posebno zahvaljujući otpornosti svojeg gospodarstva, povećanju zapošljavanja i dominantnoj ulozi u tehnologiji i infrastrukturi. Švicarska (2.), Singapur (3.) i Hong Kong (4.) nastavljaju napredovanje zahvaljujući izvozu, poslovnoj učinkovitosti i inovacijama. Kina (21.) i Japan (24.) također su poboljšale svoju konkurentnost. U slučaju Japana, slabi jen je povećao konkurentnost i time potaknuo pozitivan učinak na gospodarstvo.

U Europi najkonkurentnije zemlje su Švicarska (2.), Švedska (5.), Njemačka (6.) i Danska (9.), zahvaljujući postupnom gospodarskom oporavku čiji se uspjesi oslanjaju na izvozno okrenutu proizvodnju, na snažno malo i srednje poduzetništvo (SMEs) te fiskalnu disciplinu.


Od zemalja BRICS-a Rusija (38.) i Južna Afrika (52.) bilježe porat konkurentnosti. Kina (23.) bilježi pad djelomično zbog poslovnog okruženja, dok Indija (44.) i Brazil (54.) bilježe pad zbog neučinkovitog tržišta rada i neučinkovitog poslovnog upravljanja.

Od zemalja novih članica EU, Rumunjska (47.) bilježi najveći rast od čak osam pozicija u odnosu na prošlu godinu. Češka (33.), Slovačka (45.) i Bugarska (56.) imaju lagani uzlazni trend, dok su Poljska (36.) i Slovenija (55.) pogoršale svoju poziciju na ovogodišnjoj ljestvici konkurentnosti.

Podsjetimo, od uvrštenja Hrvatske u rang ljestvicu IMD-a jedino u 2008. godini imali smo realno poboljšanje pozicije, te se iza Hrvatske nalazilo šest zemalja (Indonezija, Argentina, Meksiko, Južna Afrika, Ukrajina i Venezuela). Nažalost u posljednjih šest godina to je izgubljeno i iza Hrvatske se nalazi samo Venezuela koja drži posljednju poziciju.

Pored ukupne pozicije na rang ljestvici vrlo je bitno promatrati i dinamiku finalne ocjene konkurentnosti. Razvidno je kako se ocjena naše konkurentnosti u razdoblju 2006.-2009. bitno poboljšala, a u razdoblju 2011.-2014. bilježimo kontinuirani pad konkurentnosti, odnosno Hrvatska zaostaje za najkonkurentnijim zemljama svijeta.

Dok je u 2011. godini ukupna ocjena konkurentnosti Hrvatske bila na razini 49,4% o odnosu na najkonkurentniju zemlju svijeta, ta je ocjena u 2014. godini pala na razinu od samo 38,9%

Ocjene konkurentnosti Hrvatske do 2013. godine kretale su se sličnom dinamikom kao i za usporedne zemlje, ali je u 2014. zaostatak znatno povećan, uz iznimku Slovenije, koja ima gotovo identičnu dinamiku tog pokazatelja, ali ipak na razini višoj za oko 8 postotnih bodova.

Uzroci znatnog pogoršanja ocjene konkurentnosti Hrvatske na razini 20 indeksa konkurentnosti koncentrirani su na indekse javnih financija (gubitak 12 pozicija), cijena (-5) i znanstvene infrastrukture (-3). Na razini indikatora najveće pogoršanje zabilježeno je zbog znatnog povećanja proračunskog deficita, državnih subvencija i kamatnih stopa, smanjenih stranih ulaganja, ali i pada broja patentnih prijava.

Indeksi koji su ublažili ukupno pogoršanje ocjene Hrvatske su međunarodna trgovina (poboljšanje 6 pozicija) i društveno okruženje (+4). Posljedica je to pozitivne bilance tekućih plaćanja s inozemstvom, povećanja deviznih rezervi, poboljšanja tehnološke složenosti izvoza, kao i poboljšanja anketnih ocjena u vezi carinske procedure, odnosa radnika i poslodavaca, kao i svjesnosti o nužnosti društvenih reformi.

Na razini indikatora samo je manji broj izrazito povoljnih, koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost, a to su, u okviru četiri osnovna stupa konkurentnosti, sljedeći indikatori:
• Gospodarski rezultati: Veliki prihodi od turizma i izvoza usluga i indeks troškova života; Efikasnost javnog sektora; Niske carinske barijere i nizak porez na dobit, stabilnost tečaja, kratko vrijeme osnivanja poduzeća.
• Efikasnost poslovnog sektora: Relativno niske plaće, pogotovo managementa, relativno velik broj radnih sati i visok udjel žena u zaposlenosti.
• Infrastruktura: Vrlo dobri pokazatelji ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu i cijena interneta, odnosa broja učitelja i učenika te sudjelovanja u srednjoškolskom obrazovanju.

Slabosti je previše da bi se nabrajale na razini indikatora pa se mogu ukratko sumirati:
• Slaba otpornost na krizu niski ekonomski rast, niska zaposlenost.
• Birokracija, neprilagodljive politike vlade, loš pravni i regulativni okvir.
• Cijena kapitala, porezi i doprinosi.
• Slabo poduzetništvo, prilagodljivost poduzeća, poslovno upravljanje, i društvena odgovornost.
• Niska razina tehnologije, inovativnosti, transfera znanja, visokoškolskog i menadžerskog obrazovanja.

Po mišljenju gospodarstvenika kao najprivlačniji indikatori izdvojeni su sljedeći: kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja i troškovna konkurentnost, dok su najlošije ocijenjeni: sposobnost Vlade, porezni sustav, stabilnost i predvidljivost politika, te učinkovito pravno i ukupno poslovno okruženje.

Centar za konkurentnost IMD-a mjeri konkurentnost zemalja od 1989. godine, a metodologija nije znatnije promijenjena još od 997. godine, uslijed čega postoji mogućnost pratiti konkurentnost zemalja kroz duži vremenski period.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *