Jagode: Vjesnik slatke sezone

S početkom proljeća mnogo je razloga zašto su ljudi veseliji i raspoloženiji: duži su dani, više je sunca, toplije je… Općoj vedrini svakako doprinosi i svježe sezonsko voće koje je počelo stizati, a jedno od najzdravijih je svakako najranije proljetno voće – jagode

Iako tijekom čitave godine imamo mnoštvo voća koje nam je stalno dostupno, ipak je većini najdraže ono proljetno i ljetno.

Možda je razlog tome činjenica kako ga ne možemo imati kadgod poželimo i da ovisimo o sezoni, no ne možemo ni pobjeći od toga da sezonsko voće obiluje ukusnim sokovima, neodoljivim mirisima i privlačnim bojama. Jedno od takvih voća, čija se prisutnost početkom svibnja itekako osjeti diljem tržnica, prodavaonica i štandova, su i jagode koje su ujedno i najranije proljetno voće.

Ljubav čovjeka i jagoda prepoznata je odavno, a i primjene ovog voća tijekom godina bile su uistinu raznovrsne. Naime, vjeruje se kako je Madame Tallien, istaknuta ličnost s dvora cara Napoleona, bila poznata po kupanju u soku od svježih jagoda.

U srednjem vijeku su, pak, jagode bile simbol perfekcionizma i pravednosti pa su se iz tog razloga uklesavale na vrhove stupova u crkvama i katedralama te postavljale na oltare.

Danas je ovo voće toliko popularno da u Belgiji brojni turisti i domaće stanovništvo uživaju u muzeju posvećenom samo ovom voću, a u nekim dijelovima Bavarske svakog proljeća se prakticira godišnji obred vezanja malih košarica divljih jagoda na rogove goveda kao prinos vilenjacima za zdravu telad i obilje mlijeka.

Ipak, nešto romantičnije tumačenje jagoda kaže kako su one pravi afrodizijak među voćem, radi čega ih se još naziva i voćem ljubavi. Zbog ovog vjerovanja, Francuzi su mladencima posluživali juhu od jagoda, a narodna predaja kaže kako će se osobe koje podijele dvostruku jagodu uskoro i zaljubiti.

OMILJENE KROZ POVIJEST
Prvi dokument o ovom voću nastao je davne 1454. godine, a temelji se na biljci iz herbarija. Vrtni uzgoj jagoda započeo je još u 15. stoljeću, a prve sorte su stvorene u Sjevernoj Americi i Čileu, od kuda su i prenesene u Europu u 17. i 18. stoljeću.

No, prvi zapisi o njihovoj konzumaciji, točnije o konzumaciji šumskih jagoda, sežu u vrijeme Rimskoga carstva. Hrvati danas, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godišnje konzumiraju prosječno 2,9 kilograma bobičastog voća u koje osim jagoda ubrajamo borovnice, kupine, ribizle i ostale vrste bobičastog voća.

S obzirom na to da su još stari Rimljani vjerovali kako jagode ublažavaju brojne zdravstvene tegobe poput simptoma depresije, upala, groznica, grlobolje i slično, a novija istraživanja su to većinom i potvrdila, ovo i nije pretjerano zadovoljavajuća količina.

No, u obzir treba uzeti i to da govorimo o sezonskom voću pa ni ne možemo očekivati kako će biti ista potrošnja ove voćke kao i onih koje su prisutne na tržištu čitave godine. Uz već spomenute blagodati koje ima za organizam, vjeruje se da jagode mogu smanjiti rizik od raka, srčanog udara i raznih kardiovaskularnih bolesti, a pošto osam jagoda sadrži 20 posto potrebnih dnevnih količina unosa folne kiseline, preporučuje ih se uvrstiti u prehranu trudnica.

Uz to, ovo voće je bogato antioksidansima koji pomažu pri izgradnji imunološkog sustava čime se sprječavaju različite bolesti poput prehlade ili gripe, a s obzirom da su bogate nitratima, mogu povećati protok krvi i kisika u mišićima.

Upravo radi brojnih dobrih učinaka koje ima ohrabruje i podatak recentnih istraživanja koji govori da više od 53 posto djece od sedam do devet godina navodi jagode kao svoje omiljeno voće.

Možda je djelomično za to zaslužan i šećer iz ove voćke kojega u sastavu može biti do 12 posto, no većinu jagode svakako čini voda.

Uz vrlo visok udio C vitamina, jagode sadrže i dijetalna vlakna, tanin, kalij i mangan koji su potrebni za pravilan rad metabolizma, a dobro djeluju i na rad hormona štitnjače. Ovo voće ima vrlo nisku kaloričnu vrijednost, pa tako jedna šalica jagoda sadrži tek između 35 i 50 kalorija te ih nutricionisti rado preporučuju svima.

Ipak, premda su određene sorte jagoda vrlo cijenjene, najveće bogatstvo hranjivih tvari nalazi se u samoniklim vrstama poput šumskih jagoda koje sadržavaju znatno više vitamina i željeza od svih kasnije stvorenih sorti.

Inače, samoniklih vrsta jagoda iz prirode ima oko 25, ali se taj broj s vremenom i varijetetima povećava.

UZGOJ JAGODA
Jagoda je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae) čiji se plod razvija iz bijelih cvjetova.

Dakle, jagoda je rezultat debljanja cvjetišta latica koje poprima mesnatu strukturu, dok su njeni pravi voćni dijelovi samo mala smeđa zrnca koja pokrivaju površinu tih mesnatih omotača. Cvijet ima 10 do 16 čašičnih listića i u pravilu pet do osam latica.

Zanimljivo je i da su jagode jedino voće koje ima sjemenke s vanjske strane, a prosječna jagoda ih sadržava 200-tinjak. Iako je danas poznato više od 5.000 sorti jagoda, u domaćem uzgoju ih je manje od 30.

Prema nekim izvorima, najcjenjenija među njima je sorta Seligra čiji je plod ujedno i najteži te iznosi oko 100 grama, a jedan njen grm može sadržavati do kilograma ploda. No, većina sorti ovog voća koje se danas uzgajaju su dobivene u 18. stoljeću i to križanjem između čileanske (Fragaria chiloensis) i virdžinijske jagode (Fragaria virginiana).

Ovo voće cvjeta više puta u godini i može poslužiti kao indikator za ispitivanje virusa. Ipak, jagode su najpoznatije po svom intenzivnom i jakom mirisu, a vjeruje se kako nedostatak tog mirisa najčešće uzrokuje nezrelost, odnosno prerano branje.

Ipak, profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Boris Duralija, pojašnjava da miris, okus i ostale komponente kvalitete ploda variraju ovisno o sorti, odnosno genetskoj konstituciji, ekološkim uvjetima poput klime i tla i tehnologiji uzgoja.

Rast jagode počinje u proljeće pri temperaturi iznad 5°C, a 14 do 20 dana nakon listanja u travnju počinje cvatnja koja, ovisno o vremenu, traje 10 do 25 dana. Optimalna temperatura za ovu voćku je između 20 i 24°C, a ukoliko bude izložena temperaturama od -15°C, smrznut će se.

No, s obzirom na raznovrsnost sorti ovoga voća, na tržištu su prisutne jagode koje imaju i različito vrijeme dozrijevanja, kvalitetu ploda, otpornost na bolesti i slično. Unatoč tome, jagode se ne preporučuje saditi u blizini graška, rajčice, repe, kukuruza i bijelog krumpira jer dijele iste nametnike. Ipak, glavna sezona jagoda u Hrvatskoj je od početka svibnja do sredine lipnja.

“Većinu sortimenta čine jagode kratkog dana koje dozrijevaju kroz tridesetak dana ovisno o vremenskim uvjetima, a tijekom tog perioda beru se svakih dva do pet dana, ukupno sedam do deset puta u jednoj sezoni”, objašnjava Duralija.

Uz to, počinje se širiti i uzgoj jagoda neutralnog dana tako da su domaće jagode na tržištu prisutne od kraja ožujka pa sve do prosinca. No, da bi ikakav posao oko jagoda uopće urodio plodom prvo je potrebno kvalitetno pripremiti tlo za sadnju na način da se popravi struktura, uništi korov te izore na dubinu od 25 centimetara. Jagode se mogu razmnožavati sjemenom, cijepljenjem, dijeljenjem grmova i vriježama.

Sjeme posijano u vrtnu zemlju, kojoj se doda pijesak i kompost, počinje klijati nakon 12 do 15 dana. Cijepljenje jagoda se obavlja kada se želi otkriti nazočnost virusnih oboljenja, a grmovi se dijele kod sorti krupnijeg ploda i mjesečarki koje ne daju vriježe. Inače, razmnožavanje vriježe je najrašireniji način razmnožavanja jagoda.

Berbu se preporučuje obaviti ujutro, nakon pada rose i poslijepodne kada je slabiji intenzitet sunčevog zračenja pa se plod rashladi. Što se pakiranja tiče, dobro je upakirati ih u male, otvorene i plitke letvene sandučiće te ih skladištiti pri temperaturi od 0°C.

TRENDOVI U PROIZVODNJI
S obzirom da je sezona jagoda već stigla, dobro je znati kako je prosječna cijena kilograma ovoga voća, prema podacima Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP), na hrvatskim veletržnicama sredinom travnja iznosila 16,35 kuna, na tržnicama 26,04 kune, a u prodavaonicama 23,53 kune.

No, cijene ovoga voća itekako ovise o sezoni pa je tako lani prosječna proizvođačka cijena kilograma jagoda (bez PDV-a) iznosila 10,89 kuna (u sezoni 10,60 kuna za kilogram, a van sezone 14,70 kuna).

Što se tiče domaće proizvodnje, tu se uočava trend smanjenja pa je tako, prema podacima DZS-a, 2010. godine proizvedeno 2.572 tona jagoda, dok je 2012. proizvodnja pala na 2.293 tona. Najviše jagoda uvozimo iz Italije i Španjolske, a lanjska uvozna vrijednost iznosi oko 12,3 milijuna kuna.

I dok uvozimo strane, domaće jagode istodobno izvozimo u Njemačku i Sloveniju, i to u vrijednosti od 3,3 milijuna kuna. Glavnina proizvodnje jagoda u Republici Hrvatskoj je smještena u okolici Zagreba i na području Vrgorca, čiji su plodovi radi dobrog brendiranja i kvalitetnog proizvoda najpoznatiji.

No, ohrabruju i podaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu prema kojima se javlja i sve veći broj proizvođača jagoda na područjima Gorskog Kotara, Slavonije, Međimurja, Podravine i Istre.

Čitava proizvodnja ovoga voća u Hrvatskoj se nalazi u privatnom vlasništvu gdje prednjače obiteljska gospodarstva, zadruge i pojedine tvrtke.

Na globalnoj razini vodeći u proizvodnji jagoda su Sjedinjene Američke Države, a u svijetu se godišnje ukupno proizvede 3 milijuna tona ovoga voća čija vrijednost premašuje 3 milijarde američkih dolara, pri čemu je važno istaknuti kako u ove podatke nije uključena proizvodnja u Kini.

Računajući s tim da svi vole sezonsko voće i da više od polovice djece navodi upravo jagodu kao svoju omiljenu voćku, vjerujemo kako i domaća proizvodnja jagoda ima prostora za rast i razvoj na ovom mirisnom i isplativom svjetskom tržištu. No, za početak bi poželjno bilo da se u većoj mjeri pokrije domaća potražnja.

Vrgoračke jagode
Najpoznatije hrvatske jagode, čija se posebnost ističe u sjajnoj crvenoj boji, neodoljivom mirisu, ali i nenadmašnom okusu, svakako su one iz vrgoračkoga kraja. Srećom, ovogodišnja sezona vrgoračkih jagoda je lagano otvorena već početkom travnja, a od svibnja je započela i ozbiljna berba te su sada lako dostupne diljem zemlje. Na posebnost ovog proizvoda utječe više faktora među kojima su najvažniji tlo, voda, čisti zrak, podneblje, ručno branje i obrada te uzgoj bez pesticida. “Oko 120 obiteljskih gospodarstava zaslužno je za uzgoj i uspjeh ovog proizvoda pa tako vrgoračke jagode danas možemo naći diljem tržnica i trgovačkih lanaca u zemlji”, ističe Berislav Govorko, predsjednik Udruge Vrgoračka jagoda. Više od 20 godina duga tradicija prepoznata je i van granica Lijepe naše pa se iz Udruge vesele i zaštiti podrijetla vrgoračke jagode na čemu se već dvije godine intenzivno radi, a nadaju se kako će službena dokumentacija biti kompletirana u jesen te kako će do kraja godine stići i službena potvrda o zaštiti ovog prepoznatljivog brenda.

Jagode: Vjesnik slatke sezone

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *