Rajčica: Crveni afrodizijak

Rajčica je kroz svoju povijest prešla dugačak put, od biljke koju se smatralo otrovnom pa sve do neizostavne namirnice koja ima visoku nutritivnu vrijednost, a prema nekim tvrdnjama djeluje čak i kao afrodizijak

I dok danas rado uživamo u blagodatima rajčice, naši preci diljem svijeta prije nekoliko stoljeća nisu baš dijelili to oduševljenje.

Naime, Amerikanci su jedno vrijeme vjerovali kako je Georgea Washingtona, prvog američkog predsjednika, kuhar otrovao upravo ovom biljkom. Povod tome je izmišljena priča Richarda M. Gordona, “Ubojstvo Georgea Washingtona”, napisana u obliku pisma u kojem kuhar priznaje kako je pod okriljem noći Washingtonu podmetnuo “grimizan plod voća pun raznolikih otrova”, odnosno rajčicu, i otrovao ga.

No, nisu samo Amerikanci vjerovali kako je ova namirnica otrovna već je to mišljenje bilo ustaljeno i u Europi. Problem je nastao kod klasifikacije biljke kada su je botaničari svrstali u porodicu Solanaceae u čijem se društvu nalazi i otrovna beladona, odnosno bunika.

Premda nezreli plod rajčice uistinu sadržava otrov, zreli plod joj je u potpunosti siguran za konzumaciju i ne sadržava opasne tvari pa se ovaj strah s vremenom pokazao neopravdanim.

Situacija se u prošlosti dodatno zakomplicirala kada su travari počeli tvrditi da rajčica djeluje kao afrodizijak. Neki smatraju kako su Francuzi upravo iz tog razloga rajčicu nazvali pomme d’amour, odnosno ljubavna jabuka.

U zdravstvene blagodati ove biljke prvi su se uvjerili Talijani koji su u 16. stoljeću počeli uzgajati rajčicu pod nazivom pomodoro, odnosno zlatna jabuka. Nedugo zatim rajčica je postala jedna od omiljenih talijanskih namirnica.

No, unatoč prihvaćanju od strane Talijana, naredna dva stoljeća rajčica se u sjevernoj Europi uzgajala samo kao ukras ili ljekovito bilje.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, ljudi su je sve više prihvaćali pa je ona postala sastavni dio naše prehrane i jedna od omiljenih namirnica u svijetu bez koje danas ne možemo zamisliti jela poput pizze, sataraša ili tjestenine s rajčicom.

VOĆE ILI POVRĆE?
Ipak, dolaskom ljeta malo tko misli na hranu pa prilikom jela u najtoplijim mjesecima biramo svježe, sezonske namirnice koje su lagane i nadasve ukusne. Jedna od njih je svakako i rajčica koja svojim mirisom podsjeća na ljeto, toplinu sunca i miris soli u zraku.

To i ne čudi pošto je rajčica jednogodišnja zeljasta biljka koja dozrijeva ljeti pa su njeni glavni atributi (miris i okus) najintenzivniji u to doba, ali i lako uočljivi čim se uđe u prodavaonice ili na tržnice.

Premda je svi gledamo kao povrće, što prema odluci Vrhovnog suda SAD-a iz 1887. godine i jest, rajčica je, botanički gledano, voće. Naime, voće se u Europi definira kao jednogodišnja biljka slatkih i jestivih plodova.

Upravo zbog takve podjele dolazi i do česte zabune kod klasificiranja rajčice. No, u svakodnevnom govoru kod trgovaca i kupaca te pogotovo u kulinarstvu, rajčica se ispravno smatra povrćem.

Iako je dostupna u prodavaonicama tijekom cijele godine, ipak je stavljamo uz bok ljetu kada je naprosto neizbježna. Premda njen okus ne ovisi toliko o sezoni, odnosno načinu uzgoja, nismo mogli ne zamijetiti kako su rajčice zimi nekako umjetne te bez onog pravog mirisa i okusa.

Zašto je tomu tako upitali smo stručnjake koji su nam objasnili kako se, radi intenzivnog uzgoja, sade hibridne sorte rajčica koje daju više ploda, otpornije su na bolesti, ali su i manje ukusne i ne tako mirisne.

“Miris i okus rajčice najviše ovise o sorti koju imamo, a manje o tehnologiji uzgoja, tako se danas sve teže mogu nabaviti stare mirisne sorte rajčice”, navodi Mirjana Dijan, tehnolog hrvatske tvrtke za proizvodnju i distribuciju cvijeća i povrća, MBM.

Ipak, neka istraživanja pokazuju kako kod zatvorenih načina uzgoja, odnosno uzgoja u staklenicima i plastenicima, ne prolazi dovoljno ultraljubičastog zračenja kao što je slučaj kod uzgoja na otvorenom pa se način sadnje i uzgoja djelomično može dovesti u korelaciju s krajnjim okusom i mirisom.

“Radi potreba tržišta trgovci i proizvođači žele postići savršen izgled rajčice prilikom čega dolazi do mutacije gena. To utječe na njezin sastav pa takva rajčica sadrži manje šećera i drugih spojeva, što u konačnici rezultira lošijim okusom i mirisom”, objašnjava Maja Gradinjan, nutricionist u udruzi Nutricionizam Balans.

PORIJEKLO I UZGOJ
Iako je rajčica dobro udomaćena biljka u Hrvatskoj, u Europu je došla iz Srednje i Južne Amerike. Ona je termofilna vrsta, što znači da joj je za rast i razvoj potrebno preko 10°C, a optimalna temperatura joj je između 20 i 25°C.

“Visina stabljike ovisi o sorti rajčice pa tako niske sorte mogu narasti 80-ak centimetara, a visoke sorte dok god imaju temperaturne uvjete”, naglašava Božidar Benko, docent Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Naime, ako ih se pravilno uzgaja i podupire, odnosno veže, rajčice mogu ići metrima visoko. Za njihov uzgoj je prvenstveno potrebno imati presadnice koje se mogu kupiti ili nakon uzgoja ostaviti za iduću sezonu.

Na otvorenim površinama se uglavnom sade niske sorte radi kraćeg perioda uzgoja, dok se visoke sorte uzgajaju u grijanim plastenicima i staklenicima od sredine siječnja do sredine veljače, a u negrijanim prostorima od sredine ožujka.

Kod rajčice je vrlo važno svakih desetak dana ukloniti zaperke, odnosno kada im veličina bude desetak centimetara jer se nakon toga stabljika rajčice teže regenerira. Od oplodnje do berbe prođe otprilike osam tjedana, a zreli plodovi se beru svakih dva do tri dana.

Iako rajčice često biramo po mirisu, kod kupnje je važnije obratiti pažnju na izgled peteljke, ako je ima. Naime, peteljka mora biti svježe zelene boje što je najbolji pokazatelj da je rajčica svježe ubrana.

Isto tako, većina nas voli, pogotovo ljeti, pojesti hladnu rajčicu, no stručnjaci kažu kako je nije dobro čuvati u hladnjaku jer je osjetljiva na niske temperature zbog čega gubi aromu. “Najbolje ju je kupiti svježu, zrelu, te ju držati na temperaturi od 12 do 15°C i upotrijebiti kroz nekoliko dana”, savjetuje Dijan.

DOMAĆE VS. STRANO
Ako gledamo općenito poljoprivredne kulture za koje imamo uvjete za uzgoj, rajčica je jedna od bolje iskorištenih, premda i u ovom segmentu u Hrvatskoj nedostaje proizvodnih kapaciteta pa domaći potrošači, shodno tome, većinom jedu rajčicu koja dolazi iz uvoza.

Dok najviše domaće rajčice izvozimo u Sloveniju, u trgovačkim lancima diljem Hrvatske najčešće kupujemo španjolsku i nizozemsku, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku za prvih deset mjeseci prošle godine i talijansku.

Slijedom toga, prosječni Hrvat je 2011. godine pojeo 18,9 kilograma plodovitog povrća, u koje DZS ubraja papriku, patlidžan, krastavac i rajčicu. To su ujedno i posljednji dostupni podaci o potrošnji u kućanstvima jer se anketa nije provodila od tada.

Riječ je o određenom porastu jer smo u godini ranije jeli kilogram manje ovog povrća. Za razliku od potrošnje koja se povećala, podaci o izvozu pokazuju sasvim suprotno jer se u plasmanu na strana tržišta osjeti veliki pad. Tako je 2012. godine izvezeno 116 tona rajčice u vrijednosti nešto manjoj od 161 tisuću američkih dolara, dok je godinu ranije izvezeno čak 517 tona.

Uvoz pak s godinama raste. Prema podacima DZS-a, 2012. je u Hrvatsku uvezeno 10.364 tona svježe ili rashlađene rajčice, a godinu dana ranije uvoz je iznosio 9.820 tona.

Najveći uvoznici ove namirnice su trgovački lanci od kojih, prema podacima Hrvatske gospodarske komore za 2012. godinu, prednjače Konzum, Lidl Hrvatska, Plodine i Kaufland Hrvatska.

Za razliku od uvoznika, najveći izvoznici su tvrtke koje se bave proizvodnjom, otkupom, prodajom i distribucijom voća i povrća poput Agrofructusa, Zarja grupe, Osatina grupe, Mandarinka i Rurisa.

Iako se dio najvećih izvoznika bavi proizvodnjom povrća i voća, prema podacima HGK temeljenim na ukupnim prihodima, najveće tvrtke za uzgoj povrća, dinja, lubenica te korjenastog i gomoljastog povrća su MBM, Kanaan, Kaštelanski staklenici, Fridrih te Artos.

Važno je naglasiti kako ne postoji lista isključivo proizvođača rajčice pa su se na ovom popisu našle i tvrtke koje proizvode druge kulture pri čemu Fridrih uzgaja gljive, Kanaan je vodeći proizvođač snack proizvoda, dok Artos proizvodi pšenicu i kukuruz.

PROBLEMI DOMAĆIH PROIZVOĐAČA
No, domaći proizvođači muku muče s proizvodnim kapacitetima jer je potražnja velika, a njihove financijske mogućnosti nedovoljne kako bi u većoj mjeri zadovoljile potrebe tržišta. Iz Kaštelanskih staklenika saznajemo kako oni godišnje proizvedu oko 150 tona rajčice, što je malo ako se zna da prosječan Hrvat godišnje konzumira nešto manje od 19 kilograma ove namirnice.

No, financijski uvjeti u kojima proizvođači rade su vrlo nezahvalni pa tako iz ove tvrtke kao primjer navode cijenu salate koja se prije par godina otkupljivala za sedam kuna, a danas za tri kune.

Prosječna cijena rajčice je, pak, prema podacima Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP), u razdoblju od 10. do 16. ožujka 2014. godine u hrvatskim prodavaonicama iznosila 15,67 kuna, na tržnicama 16,75 kuna, a na veletržnicama 13,31 kunu.

Za razliku od ovih cijena, nakupci od proizvođača otkupljuju rajčice po prosječnoj cijeni od tri i pol kune, ali taj iznos varira ovisno o sezoni pa van sezone cijena raste. No unatoč tome se osjeti veliki jaz između ovih iznosa.

Radi lakše distribucije Kaštelanski staklenici su pokušali ostvariti suradnju s trgovačkim lancima, ali do sada su pregovori bili neuspješni pa i dalje distribuiraju svoje rajčice diljem Hrvatske preko svojih glavnih nakupaca među kojima su PIK Vinkovci, zagrebačka tvrtka Vagros i trgovačko društvo ZKM iz Škabrnje.

UKUSNO I ZDRAVO
Premda cijene ove namirnice variraju ovisno o sezoni, rajčica je tražena u svim godišnjim dobima. Osim što je ukusna, ona je i iznimno zdrava za ljudski organizam.

Rajčica je izvrstan izvor biljnih vlakana, minerala i vitamina što je čini izuzetno kvalitetnom. Ona sadrži likopen, tamno crveni karotenoidni pigment, koji može zaštititi stanice od štetnih radikala kisika što dobro utječe na srce i štiti organizam od nastanka stanica raka.

Bogata je zeaksantinom, flavonoidnim spojem koji igra važnu ulogu za zdravlje očiju. Zbog visoke razine vitamina A rajčica je dobra za rast, vid, razvoj kostiju i zuba, a štiti i probavni, dišni i mokraćni sustav od zaraza.

Iako se ne povezuje često s vitaminom C, kao što je slučaj kod limuna, rajčica u sebi sadrži više od 20 posto preporučene dnevne doze ovoga vitamina što je ključno za jačanje imunološkog sustava. Radi kalija i natrija kojih ima u svom sastavu, ovo povrće dobro utječe na rad srca i krvnog tlaka.

Rajčica sadrži i umjerene razine vitamina B kompleksa kao što su folat, tiamin, niacin, riboflavin te neke esencijalne minerale poput željeza, kalcija, mangana i drugih elemenata u tragovima koji su važni za pravilan rad živaca, mišića, probave i kože.

Pošto je 16. stoljeće daleko iza nas i danas znamo da rajčica nije otrovna, već dapače, vrlo zdrava namirnica, vjerujemo kako će potražnja za ovim povrćem još više rasti jer su njene blagodati uistinu neizmjerne, a dolaskom ljeta će i cijene biti pristupačnije pa nema razloga da si ne priuštimo svoju dozu užitka i vitamina.

Uz to, nadamo se i da će doći do napretka u suradnji domaćih proizvođača s trgovačkim lancima kako bi u krajnjoj mjeri profitirali kupci, ali i proizvođači koji bi time zasigurno dobili vjetar u leđa za daljnji razvoj svog poslovanja i postali još konkurentniji, ne samo na domaćem već i na inozemnom tržištu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *