HUP ne podržava Vladin prijedlog Zakona o radu

Vlada Republike Hrvatske nakon godinu i pol dana pregovora sa socijalnim partnerima utvrđuje Konačan prijedlog Zakona o radu koji 24. lipnja 2014. godine upućuje u II. fazu zakonskog postupka, a socijalnim partnerima tada isti šalje na uvid

Vijeće članica Hrvatske udruge poslodavaca, nakon provedene stručne i detaljne analize Konačnog prijedloga, imajući u vidu nisku stopu konkurentnosti, pad investicija i teških uvjeta poslovanja, na svojoj je sjednici dana 30. lipnja 2014. godine, odlučilo da neće podržati navedeni prijedlog Zakona o radu jer ne pridonosi u dovoljnoj mjeri ublažavanju efekata krize u gospodarstvu, niti u znatnoj mjeri  poboljšava uvjete poslovanja, odnosno, neće dati nužan poticaj novom zapošljavanju.

Socijalnim dijalogom koji je prethodio utvrđivanju Konačnog prijedloga dominirala su tri pitanja: organizacija radnog vremena, pojednostavljenje postupka otkazivanja, posebno u odnosu na poslodavce koji zapošljavaju do pet radnika te otvaranje šire mogućnosti za rad preko agencija za privremeno zapošljavanje, a Konačni prijedlog Zakona o radu značajno je nepovoljniji za poslodavce i od prijedloga upućenog u I. fazu zakonodavnog postupka.

Kada govorimo o mogućnosti nejednakog rasporeda radnog vremena u Konačnom prijedlogu Zakona  definirano je da je maksimalno tjedno radno vrijeme, zajedno s prekovremenim satima 50 sati (dva sata više od postojeće mogućnosti koja dopušta rad do 48 sati tjedno).

Preraspodjela od 50 do 60 sati tjedno moguća je samo ako postoje kolektivni ugovori, čime se poslodavcima uvjetuje poticanje sindikalnog organiziranja radnika, a malim poslodavcima koji po broju subjekata čine 90 % hrvatskog gospodarstva time se potpuno onemogućuje fleksibilizacija radnog vremena.

Odredbe o otkazu ugovora o radu ne predviđaju bilo kakve bitne izmjene, a to znači da će pri otkazivanju ugovora o radu jednake obveze imati poslodavci koji zapošljavaju stotine radnika, kao i oni poslodavci koji zapošljavaju njih nekolicinu.

Takav pristup protivan je ideji poticanja malog i srednjeg poduzetništva kao glavnog čimbenika otvaranja novih radnih mjesta. Svim poslodavcima i dalje se nameće dugotrajan i skup postupak otkazivanja čime se destimuliraju nova zapošljavanja.

Poticanje zapošljavanja, posebno onog na neodređeno vrijeme, preko agencija za privremeno zapošljavanje se i dalje ograničava relativno brojnim zabranama, a zapošljavanje na neodređeno vrijeme čini neisplativim jer se agencijama nameće obveza da radniku i za vrijeme koje nije ustupljen korisniku, odnosno kada radnik ne radi, isplaćuje istu plaću kakvu su mu isplaćivale i za vrijeme rada kod korisnika, a koja ne smije biti manja od plaće koje korisnik plaća kod njega neposredno zaposlenim radnicima koji obavljaju jednake ili usporedive poslove.

Treba imati u vidu da je novi Zakon o radu samo jedan od petnaest zakona kojima se u proteklih šest mjeseci u Republici Hrvatskoj mijenjaju radni odnosi i s njima povezani socijalni odnosi.

“Promjene nisu primjerene težini gospodarske i socijalne krize i rješenju kojem trebaju pridonijeti. Predloženi Zakon o radu ne doprinosi rješavanju temeljnih problema postojećeg zakonskog uređenja koje hrvatska poslovna zajednica, ali Europska komisija u postupku prekomjernog deficita, ocijenila kao jednom od prepreka gospodarskom rastu. Njime se ne rješava problem rigidnosti i ne uvažavaju promjene koje su nastale u proteklih dva desetljeća gdje smo suočeni s višestrukim skraćivanjem trajanja radnog mjesta. Na žalost, predloženi ZOR neće u znatnoj mjeri pomoći nezaposlenima kao ni mladim osobama koje ulaze u svijet rada”, izjavio je Ivica Mudrinić, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.

Petar Lovrić, predsjednik HUP Udruge malih i srednjih poduzetnika, ističe kako poslodavci i dalje ostaju vezani kompliciranim postupkom otkazivanja koji ne omogućava brzo i jednostavno prilagođavanje promijenjenim tržišnim zahtjevima.

“Posebno se to odnosi na male poslodavce koji teško mogu udovoljiti složenim i skupim zahtjevima tih postupaka. Obujam administrativnih operacija pri zapošljavanju i otkazivanju nadilazi kapacitete malih tvrtki i prisiljava ih da se većinu radnog vremena bave birokracijom umjesto radom. Potpuno je neshvatljivo da Vlada Republike Hrvatske u području rada i radnih odnosa nije spremna poduprijeti razvoj malog poduzetništva. Mikro subjekti imaju sve manje šanse preživljavanja na hrvatskom tržištu, a novim se ZOR-om štite nezaposleni od otkaza s posla kojeg neće imati priliku dobiti”, izjavio je Lovrić.

Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, smatra kako Zakon o radu očito ne vrijedi jednako za sve zaposlene u Hrvatskoj jer njime nisu obuhvaćeni državni službenici koji imaju svoj poseban zakon.

“Podsjećamo da je privatni sektor napravio maksimalne uštede kako bi ‘u svom dvorištu’ amortizirao utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo. Ne trebam posebno naglašavati da će troškovi provedbe ovih tehničkih izmjena značajno premašiti koristi koje će biti polučene i opet će ih većinom snositi poslodavci. Dok privatni sektor ulaže maksimalne napore u održavanju kakvog-takvog zapošljavanja i prometa, javni sektor zaštićen je od odgovornosti za rezultat ili primjenu reformi koje mogu donijeti pomak i to trebamo promijeniti. Poslodavci ne mogu, niti žele podržati takvu selektivnu politiku raspodijele tereta krize”, zaključuje Majetić.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *