Motivacijski govor: Sistemsko razmišljanje

Uspjeh organizacije leži u implementaciji općeg sistemskog razmišljanja koje usmjerava energije pojedinaca i omogućava njihov kreativni razvoj. Pritom se fokus stavlja na osobno usavršavanje, identifikaciju modela pomoću kojih donosimo odluke, građenje zajedničke vizije i timsko učenje

Preuzmi odgovornost i umjesto ograničenja vidjet ćeš mogućnosti. Čovjek ponekad djeluje izoliran od sistema i ima osjećaj kao da gura u jednom smjeru i da što jače gura stvara veći otpor.

Važno je osvijestiti djelovanje u sistemu jer će na taj način potezi, odluke koje donosimo biti usmjerene prema mogućnostima, a ne ograničenjima.

Postat će nam jasno da djelujemo u sistemu koji smo sami stvorili svojim odlukama i da za to ne treba kriviti faktore izvana, a ako nastavimo s tom pretpostavkom onda taj sistem koji smo sami stvorili možemo i promijeniti.

Možemo djelovati proaktivno stvarajući svoju budućnost umjesto reaktivnog djelovanja na posljedice sistema.

Naše organizacije funkcioniraju onako kako funkcioniraju zbog toga što mi razmišljamo onako kako razmišljamo i međusobno djelujemo, a što više generaliziramo (situacija na tržištu je loša za naš sektor, porezi su previsoki, ljudi su lijeni itd.), vidjet ćemo manje mogućnosti, a puno više ograničenja.

UČEĆE ORGANIZACIJE
Fokus određuje smjer razvoja. Razvija se ono na što smo fokusirani, a kada organizacije stave fokus na kontinuirani razvoj i učenje onda neprestano razvijaju svoje sposobnosti i kreiraju rezultate koje istinski žele.

Organizacije koje educiraju sve svoje zaposlenike svake godine stalno unaprjeđuju sposobnost kreiranja svoje budućnosti, ali se postavlja pitanje možemo li natjerati ljude na učenje i ako to učinimo koliko će edukacija biti efikasna? Naravno da nam takva investicija ne bi bila isplativa.

Pravi odgovor leži u promjeni sistemskog razmišljanja koji stavlja fokus na osobno usavršavanje, identifikaciju modela pomoću kojih donosimo odluke, građenje zajedničke vizije i timsko učenje. Ponavljanjem određenih aktivnosti ljudi razvijaju nove vještine i unaprjeđuju svoju učinkovitost.

One organizacije koje mogu učiti brže od konkurenata bit će u prednosti s time da učiti trebaju sve hijerarhijske razine, a ne samo menadžment.

Prema Peteru Sengeu, eminentnom američkom stručnjaku za organizacije i sustave, sistemsko razmišljanje je ključna disciplina učeće organizacije jer zahtijeva novu percepciju pojedinca i njegove uloge u svijetu te je pomiče s reaktivne na proaktivnu.

Sistemsko promišljanje temeljite promjene iziskuje vrijeme, a ljudi razmišljaju dugoročno zato što to žele, a ne zato što moraju.

Biti proaktivan znači promijeniti način razmišljanja i prestati se boriti s “vanjskim neprijateljem”, već naučiti se nositi s vlastitim problemima te predviđati i kreirati budućnost umjesto samo pasivno reagirati na dnevne situacije.

Ukoliko nema proaktivnosti vizije i sistemskog razmišljanja koje nas izdvaja iz dnevne rutine nema ni temeljnih promjena.

VRIJEME ZA PROMJENE
Iako najbolje učimo iz svojih iskustava nikad izravno ne osjećamo posljedice mnogih svojih važnih odluka, već ih osvijestimo tek s vremenskim odmakom.

Postavljanje pravih ljudi na vodeće pozicije u organizaciji imat će posljedice na cijeli sistem jer će njihove odluke odrediti smjer razvoja, organizacijsku klimu i strategiju cijele organizacije.

Način funkcioniranja organizacija je zrcalna slika načina razmišljanja i djelovanja ljudi koji rade i međusobno djeluju u tom sistemu.

Dakle, taj isti sistem mogu promijeniti isti ljudi koji ga stvaraju. Snaga sistema je silna. Snažan je poput bujice i što jače guraš naprijed to on više gura natrag.

Važno je naglasiti da različiti ljudi u istom sistemu stvaraju slične rezultate tako da bez promjene sistema kozmetičke promjene daju kratkoročne rezultate koji se kasnije pretvaraju u drastične promašaje jer organizacije laganim koracima unatrag zapravo erodiraju svoje ciljeve i sve se više udaljavaju od svojih prvotnih vizija.

Tako se umjesto prvotno planiranog kontinuiranog rasta od 5% godišnje zadovolje s prošlogodišnjim rezultatom jer ostalo pripisuju vanjskim faktorima.

RAZLOZI I POSLJEDICE
Skloni smo za svoje probleme okrivljavati vanjske okolnosti, konkurente, medije, promjene na tržištu, vladu, ali sistemsko razmišljanje nas tjera na preuzimanje odgovornosti jer smo sami uzrok naših problema i dio jednog sistema.

Ljudi nisu bespomoćne jedinke, reaktivni objekti, već proaktivni sudionici koji reagiraju na sadašnjost i stvaraju budućnost. Imajmo na umu da agresivnim ponašanjem, naglim potezima i gubitkom kontrole stvarate nestabilnost i oscilacije. Umjesto da ubrzavate kretanje prema cilju izgubili ste ritam.

S druge strane, kada usporite balans usporavate uspjeh jer se počnete nalaziti u zoni emocionalne ugode. Što treba napraviti? Potrebno je ukloniti čimbenike koji ograničavaju rast, a ne forsirati sam rast jer će on doći kao posljedica uklanjanja ograničenja.

Kada postoji raskorak između naših ciljeva i trenutne situacije, postoje dvije vrste pritisaka: poboljšati situaciju ili sniziti ciljeve.

Ukoliko se usredotočite na simptomatska rješenja, umjesto na temeljita sistemska rješenja, time odgađate aktivnost, a što više vrijeme prolazi to vam je teže odoljeti zamamnim efektima kratkoročnih odluka te se primiti posla i promijeniti sistem. Lakše je odoljeti na početku. Dugoročna potražnja neće biti postojana bez investicija.

Neka vaši najvažniji standardi postanu oni koji su najvažniji kupcu, ali imajte na umu da više cijene povećavaju profit kako bi se investiralo u povećanje kapaciteta usluga.

Važno je vidjeti dinamične i složene, neprimjetne strukture, usred obilja detalja, pritisaka i suprotnih struja koje prate svaku dinamičnu organizaciju.

Bit savladavanja sistemskog razmišljanja je uočavanje obrazaca tamo gdje drugi vide samo događaje i sile na koje treba reagirati.

VIZIJA BEZ EROZIJE CILJEVA
Vizija bez osjećaja je samo dobra zamisao. Ljudi s visokom razinom osobnog usavršavanja neprestano razvijaju svoju sposobnost da u životu stvaraju rezultate za kojima teže.

Trebate takve ljude u svojoj organizaciji jer su ljudi s višom razinom osobnog usavršavanja predaniji, preuzimaju više inicijative, imaju širi i dublji osjećaj za odgovornost u svom poslu i brže uče.

Kada vizija oslabi onda je vaš fokus na sredstvima, a ne na rezultatu. Važno je imati sposobnost usredotočenja na naše prvotne istinske želje, a ne samo sekundarne ciljeve.

To je temelj osobnog usavršavanja. Cilj koji vas tjera naprijed čini sve napore opravdanima. Kada stvaramo onda smo otvoreni prema mogućnostima – postajemo kreativni, ali jača naša emocionalna napetost.

Jedina cijena koju plaćamo za smanjenje naše emocionalne napetosti je odbacivanje onoga što doista želimo, svoje vizije. Raskorak između onoga gdje se nalazimo i gdje želimo stići je kreativna napetost.

Za temeljne promjene je potrebno vrijeme i čekanje nas može dovesti u frustraciju. Zbog toga nerijetko pribjegnemo simptomatskom rješenju u kojem pronađemo balans, a posljedica je smanjivanje naše vizije i erozija naših ciljeva. To je dinamika kompromisa i siguran put prema osrednjosti.

Kada dopuštamo sebi eroziju ciljeva? Onda kada nismo spremni živjeti s emocionalnom napetošću. No, kada dopustimo kreativnoj napetosti da se raspleše i djeluje tako što ne smanjujemo svoju viziju, upravo ta vizija opet postaje aktivna snaga, naše pogonsko gorivo.

Energija koja će nas nositi nalazi se u raskoraku između naše sadašnje pozicije A i pozicije B kojoj težimo. Kreativnost se postiže u borbi s ograničenjima, a ograničenja su pretpostavka rasta.

Iz toga zaključujemo da su konkurencija, kriza i smanjivanje tržišnog udjela dobri za naš razvoj ukoliko smo otvoreni prema mogućnostima koje će osloboditi naše razmišljanje. Ljudi se ne odupiru promjenama, već se opiru tome da ih se mijenja.

Odlazak na put osobnog rasta stvar je izbora i nikoga ne možete prisiliti da razvija svoje osobno usavršavanje.

Najbolji način da potaknete druge je to da sami budete dobar primjer osobnog usavršavanja. Time ćete stvoriti poticajnu okolinu, organizaciju u kojoj će ostati ili doći oni koji se tu dobro osjećaju.

Strateški planovi neka se odnose na sutrašnje mogućnosti, a ne na današnje probleme, jer u dijalogu ljudi postaju promatrači vlastitih razmišljanja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *