Ćurić Co.: Matematika na prvom mjestu

Ako se želite okušati u privatnom poslu morate znati da je dobra matematika najvažnija. Kada stavite sve na papir i izračunate ulaz i izlaz i ako ispadne da je izlaz mali ili nikakav, nemojte ni početi s poslom, kaže Ivan Ćurić, vlasnik lanca kioska Ćurić Co.

pick upTrenutno u Hrvatskoj gospodarska klima ograničava ili bolje rečeno sprječava stvaranje novih uspješnih privatnika i poslodavaca, posebno u segmentu malih dućana, a naročito kioska.

Nekada to nije bilo tako i ljudi s idejom i voljom mogli su se bez previše razmišljanja otisnuti u poduzetničke vode.

Jedan od takvih je i Ivan Ćurić, uspješni vlasnik šest kioska “Pick Up” i još pet lokala različitih djelatnosti.

S privatnim poslom počeo je davne 1996. godine, netom po izlasku s Pravnog fakulteta. “Još kao klinac, sanjao sam da imam nešto svoje, da budem privatnik, i čim mi se ukazala mogućnost, prihvatio sam je objeručke. U početku nisam znao što bih otvorio i od kuda bih krenuo. Prva ideja bila je otvoriti fast food, ali sam se na kraju ipak odlučio za kiosk”, kaže nam Ćurić.

ŠTO JE TO KIOSK?
Ideja o kiosku na kraju se pokazala uspješnom, iako na početku nije točno znao što je kiosk i što se u njemu prodaje. “Imao sam 24 godine kada sam krenuo s poslom. Kada sam rekao bratu da ću otvoriti kiosk, njegova prva reakcija je bila pitanje – a što ti je to? Rekao sam mu da ne znam ni ja, ali da ga otvaram”, kroz smijeh govori Ivan.

Iako, kako sam kaže, u početku nije znao popuniti ni opću uplatnicu, imao je volje i želje, što je u to vrijeme bilo dovoljno.

ScreenShot005Prvi kiosk otvorio je u Ninskoj ulici u Sesvetama. Odlično mjesto s obzirom na to što se u toj ulici nalazi i autobusni i željeznički kolodvor i broj ljudi koji manevriraju ulicom je prilično velik.

“Da bi otvorio prvi kiosk, morao sam uštedjeti nešto novaca. Kako sam za vrijeme fakulteta konstantno radio, uspio sam uštedjeti mali dio. Mlađi brat, koji je tada već radio, posudio mi je nešto novaca, a otac mi je isto tako ustupio tada ogromnih 7000 maraka. S očevim novcima sam uzeo prvu robu”, prisjeća se Ivan.

Posao je u početku cvjetao, ljudi su imali novaca, a i pozicija kioska je bila odlična. Uložene i posuđene novce, uz puno rada, Ćurić je vratio u rekordnom roku, te je uskoro počeo u pravom smislu raditi sam za sebe kako je oduvijek i želio. Drugi kiosk otvoren je 1998. godine, dvije godine nakon uplovljavanja u poduzetničke vode.

“Za otvaranje drugog kioska trebalo mi je podosta novaca, ali pošto je prvi kiosk dobro zarađivao, drugi sam otvorio bez previše poteškoća. Kako se kiosk u Sesvetama pokazao kao pun pogodak, i drugi sam otvorio u istoj ulici, samo preko puta. Ni tu nisam pogriješio sve dok me prije par godina s te pozicije nisu istisnuli, kao i mnoge druge privatnike”, navodi Ćurić.

Priča se zakotrljala i uslijedile su nove akvizicije i novi kiosci. Godine 2000. otvoren je kiosk na željezničkoj stanici u Dugom Selu, a nakon toga “Pick Up” se preselio i na more, točnije na Bol. Na žalost po Ivana, na Braču se uspio održati samo godinu dana, ali to ga nije pokolebalo.

Za početni uspjeh bile su zaslužne dobre lokacije, autobusni terminal u Sesvetama i željeznički kolodvor u Dugom Selu, Ivan je odlučio nastaviti u tom smjeru pa tako 2004. godine ulazi kao jedan od prvih privatnika s kioskom na Autobusnom kolodvoru Zagreb. Iste godine niče novi “Pick Up” u centru Dugog Sela koji smo ovom prilikom i posjetili.

“Nakon 2004. godine htio sam ući i u biznis s ugostiteljskim objektom i tražio sam priliku koja se na posljetku otvorila u Baškoj na Krku. Stjecajem okolnosti, tamo sam 2006. godine otvorio restoran i naravno – kiosk. Uspio sam opstati na moru samo tri godine jer je u to vrijeme bilo previše posla u Zagrebu i jednostavno nisam sve stizao. Tada nas je u tvrtki bilo 40 i samom mi je bilo teško sve organizirati i pokrivati, tako da su me tri godine Baške koštale puno živaca. Na kraju sam iz te priče izašao s malim minusom, ali ipak zadovoljan jer sam pokušao”, kaže Ivan i dodaje da je te iste godine usprkos stalnom vozikanju između Zagreba i Baške uspio otvoriti još jedan kiosk na Branimirovoj tržnici u Zagrebu.

Trogodišnja morska epizoda stigla je do kraja, stanje se polako smirivalo, a Hrvatska je ušla u krizu i posao više nikome nije išao kao prije. Ljudi su ostali bez novaca, manje se kupovalo i to je ostavilo traga i na Ćurić Co.

“Do 2009. godine radio sam zaista odlično, no onda je sve krenulo prema dolje. Ipak, ni tada nije bilo tako loše kao posljednje tri godine. Izgleda da kod nas kriza nikako da prođe”, zaključuje ovaj poduzetnik.

ŠIRENJE POSLA
Usprkos krizi, Ivan Ćurić proširio je svoje poslovanje na još jedan kiosk na Kvaternikovom trgu u Zagrebu, a vratio se i ugostiteljskom poslu otvorenjem kafića Pick Up, ni manje ni više nego na željezničkoj stanici u Dugom Selu. Izgleda da Ćurić nikako ne može pobjeći od željeznica i autobusa.

“U karijeri sam otvorio 15 raznih objekata i zatvorio četiri. Trenutno imam šest kioska, jedan ugostiteljski lokal, tri prostora u kojima radim s partnerima i skladište. U našem poslu moraš pokušavati, bez obzira hoćeš li se poskliznuti ili ne. Bez pokušaja i pogrešaka nema uspjeha, a ja sam uvijek učio na teži način”, priča Ivan.

ScreenShot007Mada je sam svoj gazda od 1996. godine, nuđeni su mu i drugi poslovi na dobrim pozicijama u renomiranim hrvatskim kompanijama.

“Da, istina je da su mi nudili posao, ali kako nikad nisam radio za druge i nemam tu naviku, sve sam bez mnogo razmišljanja odbio. To je stvar navike, a meni se nakon 19 godina kao privatnik nikako ne isplati prelaziti u neku veliku korporaciju”, kaže Ivan.

Iako mu sad ne cvjetaju ruže kao prije krize, i dalje je najzastupljeniji i najjači privatnik u istočnom dijelu grada što se tiče poslovanja s kioscima. Ispred njega nalaze se samo nedodirljivi Tisak i iNovine.

Na kioscima se tradicionalno najbolje prodaju cigarete, novine, karte za javni prijevoz, duhani, biljezi i bonovi, a sve su to artikli na koje poduzetnik nema utjecaj što se cijena tiče. Cijene tih artikala su već formirane i poduzetnici na njih imaju jako malu, skoro nikakvu zaradu.

“Ti artikli su više od 80 posto robe koja se najbolje prodaje i na te cijene nemam utjecaj, dok na ostalih 20 posto ‘šarenog’ asortimana (žvake, sokovi..) mogu samostalno formirati cijenu i to radim ovisno o cijenama konkurencije. Najviše me bole trošarine koje su u posljednjih par godina dizane četiri puta. Trenutno imam plaćene robe na koju sam platio trošarinu, a sad ću je morati platiti opet, što stvarno nema smisla. S ovom robom ću biti u minusu zahvaljujući trošarinama i lošoj politici”, kaže razočarani Ivan i dodaje da nije samo on u problemima.

Čak su i iNovine posljednjih godina u Zagrebačkoj županiji zatvorile 28 kioska, što dovoljno pokazuje kakvo je aktualno stanje na tržištu.

UREDNA PLAĆANJA
Svoju prednost u odnosu na ostale privatnike vidi u avansnom plaćanju kojeg se drži od početka svog poslovanja. “Dogovaram se oko nabavnih cijena gdje god to mogu, tražim najpovoljnije i plaćam unaprijed. Takvu praksu dobavljači iznimno cijene pa i mene gledaju na drugi način.

ScreenShot006Ako plaćaš unaprijed, robu dobiješ povoljnije”, zaključuje ovaj trgovac te dodaje kako je najvažnija stavka za opstanak na tržištu uredno plaćanje i realna matematika.

“Bez obzira hoćeš li zaraditi taj mjesec, svoje obaveze prema državi, dobavljačima i radnicima moraš izvršavati. Ako to ne uspiješ ostvariti jedan ili dva mjeseca – propao si. Uđeš u začarani krug iz kojeg nema povratka jer te dug jednostavno pojede. Iznimno sam sretan kada znam da nikad nikome nisam bio dužan svih ovih godina”, ponosno kaže Ivan.

To uspješno poslovanje danas s njim dijeli njegovih 25 zaposlenika. Ivan kaže da je savjet za sve koji se kane okušati u privatnom poslu samo i jedino dobra matematika. “Kada staviš sve na papir i izračunaš ulaz i izlaz, sve ti mora biti jasno. Ako izlaza nema ili je jako mali, moj savjet je da ne ulazite u posao”, zaključuje Ćurić.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *