Hrvatski vinari očekuju veći izvoz u Srbiju

Proizvodnja visokokvalitetnih vina u malim serijama je jedini način da hrvatski proizvođači isplivaju iz mora uvoznog jeftinog vina koje je preplavilo Hrvatsku nakon ulaska u Europsku uniju.

vino midiUlaganje u autentičnost brendova i inzistiranjem na lokalnim sortama je jedina sigurna karta na koju tvrde da mogu igrati ne samo kod domaćih kupaca, već i prilikom izvoza.

Tom logikom se rukovodi i Gianfranco Kozlović, vlasnik vinarije Kozlović, koja je inače Beograđanima veoma poznata po “malvaziji” koju ovaj vinar najviše proda u glavnom gradu Srbije.

Ovaj čuveni istarski proizvođač vina ima oko 25 hektara pod vinogradima, dok još desetak, kako kaže, obrađuju kooperanti, što rezultira proizvodnjom od oko 200.000 boca godišnje.

“To je jedna mjera koja je prilično velika za malog proizvođača”, objašnjava Kozlović i dodaje da se ne želi dalje širiti već se fokusira da zadrži specifičnost svojih vina.

Veća proizvodnja bi, kako kaže, zahtijevala i izvoz na svjetska tržišta za koja nije spreman.

“Na tim velikim tržištima ne bismo mogli ostvariti neku veću dobit jer nas njihovi potrošači dovoljno ne poznaju, pa nas ne bi ni mogli plaćati koliko bi mi htjeli, a da idemo u utrku s proizvođačima koji imaju jeftina vina, to ne želimo”, ističe on.

Isti savjet malim proizvođačima, ne samo u Hrvatskoj, već i Srbiji daje direktor izvoza najstarije i jedne od najvećih hrvatskih vinarija, Kutjevo Josip Vitez koja datira još iz 1232. godine.

“Mali proizvođači jedino mogu profitirati u višoj kategoriji vina. Ako se žele cijenom nadmetati na globalnom tržištu, teško mogu parirati jer velike proizvodnje će ih pojesti. Cijene kakve velike kuće zahtijevaju često su i za nas nedostižne”, tvrdi Vitez.

Kutjevo, vinarija koja godišnje proizvede šest milijuna litara vina, a izveze dva milijuna tona litara, što čini 40 posto ukupnog hrvatskog izvoza, s konkurencijom se bori na svoj način.

“Teško možemo parirati na svjetskoj trpezi s chardonnayom, koga ima svuda u svijetu. Zato nastojimo forsirati graševinu, naš najpoznatiji brend, što nije nimalo lako, jer ta sorta široj javnosti, odnosno, svjetskoj nije poznata, ali to je naša niša o kojoj želimo pričati”, objašnjava Vitez.

Ne samo ova dvojica, već i brojni drugi vinari širom Hrvatske, nisu imali problem s usklađivanjem standarda u proizvodnji s europskim prilikom stupanja u EU.

Od ulaska Hrvatske u EU obrazac proizvodnje se, kako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, nije promijenio, ali statistički podaci o vanjskoj trgovini govore o većem pritisku uvoznih, pretežno jeftinijih vina.

Nakon pristupanja EU značajno je porastao uvoz vina, a posebno uvoz iz trećih zemalja, jer su ukinute administrativne prepreke pa je uvoz postao znatno jednostavniji. Također je porastao i izvoz vina, ali u znatno manjoj količini i vrijednosti od uvoza.

U prošloj godini je Hrvatska izvezla 3,5 milijuna hektolitara vina, vrijednog 15,5 milijuna dolara, a uvezla 22,5 milijuna hektolitara u vrijednosti 32 milijuna dolara.

Strategija tamošnjih vlasti, naročito Hrvatske gospodarske komore (HGK) je da promocijom hrvatskih vina, naročito na trećim tržištima, istaknu njihovu kvalitetu i prepoznatljivost, a ne količinu s obzirom na to da u masovnoj proizvodnji jeftinih vina nižeg kvaliteta, kako tvrde, ne mogu biti konkurentni.

Taj plan naročito dolazi do izražaja u Nacionalnom programu pomoći hrvatskom sektoru vina koji financira Europska unija, u vrijednosti od 11,9 milijuna eura.

Taj plan kako objašnjavaju u HGK podrazumijeva tri mjere – restrukturiranje i konverziju vinograda, investicije u vinarije i promet vina na tržištima trećih zemalja, gdje će primat imati Srbija.

Upitan da li očekuje da bi veća promocija hrvatskih vina u Srbiji koja počinje u svibnju mogla značajnije da pogura izvoz, pomoćnik ministra poljoprivrede Hrvatske Zoran Vasić odgovara, svakako, navodeći da 11,9 milijuna eura nisu mala sredstva.

“Izvoz u Srbiju će svakako biti povećan. On u velikoj mjeri ovisi i od sposobnosti vinara, ali i od iskorištenosti sredstava za promociju koji su mu na raspolaganju”, kaže Vasić.

Na pitanje zašto je Hrvatska lani u Srbiju izvezla vina za milijun dolara, a uvoz iz Srbije iznosio svega oko 300.000 dolara, Vasić odgovara da nema nikakvih barijera koje sprečavaju trgovinu.

On skreće pažnju na problem hrvatskih vinara koji su preplavljeni uvoznim jeftinim vinima i koji još uvijek nisu iskoristili tržište od 500 milijuna stanovnika koje im se otvorilo nakon ulaska u EU.

“Znamo da su konkurentniji, ali kroz pomoć države i bolju organizaciju domaćih vinara, te negativnosti možemo iskoristiti kao prednosti, jer nam je tih 500 milijuna ljudi potrebno da se dodatno razvijemo”, objašnjava on.

Postoji još jedan način na koji hrvatski vinari uspijevaju da budu jedinstveni, a to je proizvodnja organskih vina.

Vinarija Škaulj iz Zadarske županije je prva u Hrvatskoj pokrenula proizvodnju ekoloških vina na sedam hektara, a od 300.000 litara vina koliko se proizvede godišnje, vlasnici tvrde da 70 posto prodaju na kućnom pragu.

Krajnja cijena ovih vina, kako objašnjavaju, nije skuplja od ostalih iako njihova proizvodnja košta mnogo, ali pošto su ekološka vina novitet na hrvatskom tržištu, vlasnici tvrde da je potrebno vrijeme da bi ih ljudi više prihvatili.

Međutim, obitelj Škaulj nema problema s turistima iz Zapadne Europe koji, kako tvrde, znaju o kakvoj se proizvodnji i kvalitetu radi, te ne pitaju za cijenu.

“Šveđani pogotovo, jer su prije dvije godine našu vinariju posjetili švedski kralj i kraljica kojima oni pridaju veliki značaj, te je tako i naše vino za Šveđane dobilo na značaju”, objašnjava kroz smijeh vlasnik vinarije Šime Škaulj. (SEEbiz.eu)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *