Jeftino prodani hrvatski uzgajivači duhana

duhanHrvatskoj duhanskoj industriji prijeti daljnje sužavanje aktivnosti, a takva perspektiva izravno ugrožava tisuće proizvođača u seoskim obiteljskim gospodarstvima.

Nedavna prodaja Tvornice duhana Rovinj (TDR) globalnom divu British American Tobacco (BAT) popraćena je u hrvatskoj stručnoj i široj javnosti komentarima o zadovoljavajuće ugovorenoj razini zaštite radnika u prerađivačkim pogonima rovinjske kompanije.

Sigurnost im se garantira samo na pet godina, no to s obzirom na kontekst još i predstavlja određenu beneficiju, uz predviđene otpremnine u slučaju ranijeg zatvaranja tvornice.

A dok se tako licitira s radničkim pravima, u sjeni ostaje perspektiva proizvođača duhana u Hrvatskoj. Riječ je o oko 1.400 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja ne raspolažu valjanom zaštitom od mogućeg restrukturiranja.

Što bi se dakle dogodilo ako bi se BAT nekako uspio preorijentirati na uvozni duhan? Realan scenarij bio bi analogan onom sa slično ustrojenim hrvatskim mljekarstvom: nakon prodaje Dukata francuskom Lactalisu država je smanjila podršku mljekarima, novi vlasnik se okrenuo uvozu i čitava jedna velika poljoprivredna grana ubrzo je u Hrvatskoj praktički iščeznula.

Brojni osvrti na preuzimanje TDR-a kazuju da je BAT u stvari otkupio hrvatsko tržište, dok mu proizvodnja u Hrvatskoj i nije tako zanimljiva.

“Dovršit ćemo preuzete obaveze za ovu godinu, ali kroz tri mjeseca očekujemo da novi vlasnik istupi s novim smjernicama. Neki će se odnosi ubuduće zacijelo promijeniti”, rekao nam je Željko Aragović, predsjednik Udruge proizvođača duhana “Krupan list”.

Bitan problem proizvođača jest činjenica da je njima zakonski bilo onemogućeno da se na tržištu pojave kao samostalan subjekt. Duhan je oduvijek bio politički nadzirana kultura od koje svaka država izvlači ekstraprihode, a tako je i danas, osim što se čini da Hrvatska još nije efikasno zaštitila svoje uzgajivače duhana. Naime, hrvatski proizvođači okupljeni su mahom u poduzeće Hrvatski duhani (HD), a njegov je vlasnik – TDR.

“Žalosno je da je naša primarna proizvodnja tako prodana BAT-u skupa s preradom, no to je valjda odgovaralo i prodavaču i kupcu TDR-a. A mi smo iskazali želju da kupimo HD, no to nije uzeto u obzir. Naša parola glasi ‘Od sjemena do dima’, e da bi se domaća proizvodnja zaštitila formiranjem jedinstvenog poslovnog subjekta koji ne bi bio ugrožen eventualnim preuzimanjem izvana. Inače, mi imamo toliko kvalitetan duhan da bismo kompletan urod mogli plasirati na europsko i svjetsko tržište, kad bi nam to bilo dopušteno”, zaključuje predsjednik udruge “Krupan list”.

Jer, kao što je poznato, zakonom je još uvijek propisano da prerada duhana u Hrvatskoj mora biti “pokrivena” s minimalno 60 posto domaće sirovine. Ali veliko je pitanje i bojazan hoće li tako ostati i s BAT-om u Hrvatskoj, a u dugoročnim okolnostima jedinstvenog tržišta EU-a.

Toj kompaniji poslali smo elektroničkom poštom i pitanje o poslovnim namjerama spram primarne duhanske proizvodnje i cigaretnog tržišta u Hrvatskoj, ali do objavljivanja ovoga teksta nismo dobili nikakav odgovor.

Hrvatski proizvođači svoj preostali optimizam grade na činjenici da BAT zapravo nema vlastitu primarnu proizvodnju u EU-u. S druge strane, izvjesne procjene govore da bi on podizanjem svoje proizvodnje duhana u Brazilu za svega dva posto hrvatsku proizvodnju lako mogao zatvoriti.

Evidentno je stoga da bi se državna politika u tom području morala voditi još aktivnije, koliko god je moguće. Uzgajivačima bi za opstanak trebale više otkupne cijene od TDR-a, ili pak dopuštanje izvoza bez ograničenja, premda oni sami drže kako bi za hrvatsku privredu bilo korisnije da se domaći duhan nastavi prerađivati u samoj Hrvatskoj. “Država bi trebala podržati uvjete u kojima će se svima isplatiti da i dalje djelujemo zajedno, to je najbolji put”, smatra Željko Aragović.

Ekonomski analitičar Guste Santini bio je osamdesetih godina 20. stoljeća među vodećim ljudima hrvatske duhanske industrije, kao generalni direktor Tvornice duhana Zagreb. Današnju situaciju procjenjuje s izrazitim nezadovoljstvom:

“Posrijedi je općenito tragedija od hrvatske ekonomske politike, ne samo što se tiče aktualne vlasti. Duhan je dobar primjer toga. Hrvatska ne može biti veliki proizvođač, ali bi mogla učiniti dosta što se tiče te biljke koja ima skromne potrebe i uzgaja se na zemljištu 6. klase, dakle, neprikladnom za većinu drugih kultura”. Ipak, takvi nasadi predstavljaju radno intenzivnu djelatnost koja povećava zaposlenost.

Prema riječima ovog našeg sugovornika, izostao je strateški pristup (i) ovom sektoru. Nekoć je primjerice u Hrvatskoj postojao Duhanski institut koji je isključivo za Podravinu, najduhanskiju hrvatsku regiju, proizveo posebno sjeme duhana i tako učvrstio količinski te kvalitativno zavidnu proizvodnju.

“Novo sjeme jednako pamet, o tome se radi, ulagalo se u domaću pamet, sistematično i praktično. A sad se nažalost moram složiti s vama oko usporedbe s mljekarstvom, i bojazni da duhanski proizvođači ne skončaju na isti način. Hrvatska država se ponaša kao da ni u čemu više ne pronalazi svoj dugoročni ekonomski interes”, rekao je Guste Santini za DW. (Deutsche Welle)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *