Baranjski kulen blizu oznake izvornosti

Nakon približno sedam godina mukotrpnog rada, baranjska Udruga proizvođača kulena stigla je na samo pola koraka do cilja – odobrenja EU komisije za registraciju oznake izvornosti za Baranjski kulen.

kulen Time će se ova autohtona delicija svrstati u red malog broja hrvatskih proizvoda zaštićenih na području cijele EU od svakog izravnog ili neizravnog korištenja, te svake zlouporabe koja bi mogla dovesti potrošača u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda te narušavanja njegovog ugleda.

“Krajem srpnja istekao je tromjesečni rok za prigovore, a prema mojim informacijama, nijedan prigovor nije stigao. Ipak, sačekajmo službenu objavu u EU bazi podataka, premda mislim da je sve skupa gotova stvar”, kaže Miodrag Komlenić, predsjednik Udruge, ističući kako je ovo kruna njihovog rada, premda na tom ne misle stati, piše Glas Slavonije.

Naglašava kako će zaštićeno zemljopisno podrijetlo biti vjetar u leđa sadašnjim i budućim registriranim proizvođačima kulena, ali i jamac potrošačima da jedu kvalitetan proizvod, podložan čestim kontrolama, te napominje kako je takva vrsta zaštite vremenski neograničena. Tako zaštićen proizvod bazira se na specifičnostima koje su samo njemu svojstvene i koje ga razlikuju od drugih.

“Primjerice, izrađuje se po točnim specifikacijama koje obuhvaćaju vrstu sirovine visoke kvalitete potrebne za njegovu izradu, začine, tehnološki postupak i sve ostalo vezano za proizvodnju”, objašnjava Anđelko Balaban, dopredsjednik Udruge, podsjećajući kako proizvodnja kulena u Baranji ima poprilično dugu tradiciju.

Još u vrijeme kada je Udruga proizvođača kulena, nazvana Baranjski kulen, tek osnovana, pisali smo kako službeni registrirani počeci proizvodnje kulena u Baranji datiraju s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, pa se stoga s pravom može reći da je Baranja prava kolijevka kulena.

“Došao sam do podatka da je, po uzoru na Marka Picka, nekadašnjeg vlasnika poznate mađarske tvornice u Szegedu, kulen u Baranji počeo proizvoditi Geza Barnaš stariji”, rekao nam je nekadašnji vrsni beljski tehnolog, Miroslav Vuković – Bato, tada predsjednik Udruge, dodavši kako je Barnaš mesnicu imao u Karancu, te kako se u njoj, uz čvarke, švarglu, slaninu ili pick salamu, mogao kupiti i pravi baranjski kulen.

Ova se delicija, vjerojatno, po privatnim domovima izrađivala i mnogo ranije, ali je podatak značajan stoga što je riječ o prvoj zabilježenoj proizvodnji za daljnju prodaju. Nakon Barnaševih pionirskih koraka, s proizvodnjom kulena nije dugo čekalo niti tadašnje Belje. Neslužbene informacije kažu kako se na Belju kulen počeo proizvoditi još davne 1915. godine, i to na mjestu današnje Tvornice mliječnih proizvoda, kod koje je bila i klaonica.

Nakon četrdesetak godina klaonica, a samim time i proizvodnja kulena, sele u Mece, da bi na kraju “dom kulena” i ostalih delicija postao beljski PC Baranjka, u koju je Agrokor uložilo ozbiljna financijska sredstva. (glas-slavonije.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *