Limun – Supernamirnica bogata vitaminom C

limun ftd 777Poznata izreka glasi, kada ti život ponudi limun, ti napravi limunadu, ili kada ti život da limun, ti traži sol i tekilu. Bez obzira u koju skupinu spadate, svi će se složiti da je limun super hrana bez koje bi svijet izgubio čar koju volimo

“Prijeđimo rijeku i odmorimo se ispod drveća” – jedna je od najpoznatijih izjava Stonewalla Jacksona, najdarovitijeg generala Konfederacije nakon legendarnog generala Roberta E. Leeja. Ali zašto se on spominje u priči o limunu? Legenda kaže da je Stonewall bio veliki ljubitelj ovog kiselog voća, toliko velik da je cuclao limun prije svakog odlaska u bitku. Mit o velikom ljubitelju limuna održao se kroz povijest pa tako i dan danas na grobu generala posjetitelji ostavljaju darove u obliku limuna u čast Stonewallu i njegovoj velikoj ljubavi prema ovom citrusu.

DNK LIMUNA
Među citrusno voće ubrajamo limun, limetu, grejp, naranču, mandarinu i mnoge druge. Porijeklo citrusa zbunjuje mnoge istraživače, a prema posljednjim istraživanjima vjeruje se da citrusi svoje korijene vuku iz jugoistočne Azije, gdje se uzgajaju više od 2.500 godina.

Neke od nedorečenosti što se tiče porijekla proizlaze iz njegove hibridizacije. Tek su nedavno znanstvenici, naoružani tehnologijom za otkrivanje DNK, otkrili da je limun zapravo hibridni miks citrona (Citrus medica), koji ima debelu kožu i jako malo soka, i naranče (Citrus aurantium).

Iz Azije se limun proširio ostatkom kontinenta preko arapskih trgovaca koji su limun donijeli na Bliski istok i u neke predjele sjeverne Afrike oko 100. godine. Limun je kultiviran i u Sumeru, Egiptu i Mezopotamiji nekoliko stoljeća poslije.

lead1Isprva se limun nije koristio kao hrana, već ukrasna biljka i to se odužilo sve do 10. stoljeća kada Arapi donose limun i u Španjolsku. Nakon toga mnoge zemlje Mediterana upoznaju ovo kiselo voće.

Prvi pisani zapis o drvetu limuna datira s početka 10. stoljeća, a za njega je zaslužan Qustus al-Rumi, Arap koji je limun opisao u svojoj knjizi o poljoprivredi. Nakon njegovog zapisa, limun se sve češće pronalazi u literaturi mediteranskih zemalja. A gdje je limun, tu je i limunada koja se također spominje u zapisima s kraja 10. i početka 11. stoljeća. U dokumentu zvanom Cairo Geniza, koji je evidencija židovske zajednice u Kairu od 10. do 13. stoljeća, može se iščitati postojanje “qatarmizata”, soka od limuna napravljenog s puno šećera koji se čak i izvozio.

Novi svijet se s limunom upoznao, kao i mnogo drugo voće i povrće, preko Kristofora Kolumba koji ga je u Ameriku donio na jednom do svojih mnogih putovanja. Mada se koristio dugi niz stoljeća, naziv limun prvi se put pojavljuje između 1350. i 1400. godine. Riječ limon je stara francuska riječ koja korijen vuče iz talijanske riječi limone, koja pak dolazi od perzijske riječi limun.

SINONIM ZA VITAMIN C
Limun (Citrus limonum) je vrsta roda Citrus iz porodice rutvica (Rutaceae). Suptropsko je zimzeleno drvo visine od dva do pet metara, ovalnih kožnatih listova i najčešće bijelih cvjetova intenzivnog mirisa. Plod je jajolik s unutarnjim mesnatim dijelom ispunjenim vrlo kiselim aromatičnim sokom punim vitamina C.

“Limun je direktna asocijacija na vitamin C i brojni zdravstveni benefiti koji se vežu uz limun zapravo se vežu uz vitamin C jer ga limun sadrži više od većine voća, što prema službenim podacima USDA (Odjela za poljoprivredu vlade SAD-a) iznosi 53 mg/100 g. Na udio vitamina C utječu brojni faktori (sorta, vrijeme berbe, klimatski uvjeti, uvjeti uzgoja i skladištenja i dr.), tako da se općenito podaci u literaturi uvijek ne podudaraju. Prema europskoj legislativi, potreban dnevni unos vitamina C je 80 mg”, govori prof.dr.sc. Branka Levaj, voditeljica laboratorija na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

S profesoricom Levaj slaže se i nutricionistkinja i fitness trenerica Marija Andrijašević koja ističe da, osim vitamina C, limun sadrži i polifenole, terpene, bioflavonoide, pektin, magnezij, fosfor i mnoge druge pa se zato i smatra supernamirnicom. “Limun spada u super hranu. On utječe na jačanje imuniteta, pomaže pri prevenciji kardiovaskularnih bolesti i čistač je probavnog trakta, crijeva i bubrega”, zaključuje Marija.

Plodovi limuna razdijeljeni su u 8-12 režnjeva u kojima se nalaze sjemenke. Kora može biti glatka ili lagano hrapava, a s unutarnje strane plod je obložen bijelom spužvastom ovojnicom naziva albedo. Postoje dvije osnovne vrste limuna – slatki i kiseli. Na tržištu su dostupniji kiseli limuni, kao Eureka ili Lisabon, dok se slatki poput Meyer limuna uzgajaju pretežito u kućnim vrtovima kao ukrasno drvo. “Sorte koje se mogu uzgajati u Hrvatskoj su limun Mjesečar (daje plod tijekom cijele godine), Lisbon (portugalska sorta), Meyer, Eureka, Feminello, Monachello i Viillafranca.

lead2Primjerice, u Španjolskoj se u velikoj mjeri uz autohtone sorte Fino i Verna uzgajaju i Eureka i Lisbon koje se koriste i u SAD-u i Hrvatskoj, te se stoga može očekivati određena sličnost, ali i razlika u kvaliteti tih sorti s obzirom na različitu zemlju uzgoja”, kaže prof.dr.sc. Levaj.

Na kvalitetu limuna, kao i svakog drugog voća, utječe prije svega sorta, zatim podneblje, klimatski uvjeti i agrotehničke mjere. Vrste kiselih limuna uglavnom se razlikuju po obliku i debljini kore, dok su sva ostala svojstva uglavnom ista. U komercijalne svrhe limun se dijeli na žuti i zeleni, mada raste na istom drvetu.

Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta i to se radi na umjetan način izazivanjem suše koja mora trajati 40 dana između lipnja i srpnja. Tako dobiven plod ima tanku, zelenu koru i podnosi duga putovanja i skladištenje pa je pogodan za izvoz diljem svijeta. Žuti plodovi, koje najčešće srećemo na tržnicama i trgovinama dozrijevaju zimi.

UZGOJ I SKLADIŠTENJE
U odgovarajućem podneblju limunovo drvo može cvasti i do tri puta godišnje, od svibnja do rujna. Upravo se zbog toga na drvetu limuna ponekad u isto vrijeme mogu naći i cvjetovi i plodovi u različitom stupnju razvitka. “Stablo limuna je vrlo osjetljivo na hladnoću te je -5ºC najniža temperatura koju podnosi. Također traži i puno vode te se ne preporučuje uzgoj bez navodnjavanja”, priča prof.dr.sc. Levaj. Trajnost limuna tijekom skladištenja ovisi o stupnju zrelosti kada je ubran.

limun-prodavacicaLimuni su osjetljivi na nisku temperaturu pa ako se skladišti na temperaturama ispod 10ºC, limun može izdržati tri do četiri tjedna bez negativnih posljedica. “Plodovi žutih sorti limuna ubrani dok su još zeleni imaju veću trajnost od onih ubranih kad su već požutjeli. Zeleni limun (još nezreo za konzumaciju) može se čuvati i do šest mjeseci pri temperaturi između 10 i 15ºC i relativnoj vlažnosti 85-95%”, objašnjava prof.dr.sc. Levaj. Treba spomenuti da je limun jako osjetljiv na etilen (biljni hormon koje voće sintetizira), koji djeluje negativno na plod i ubrzava njegovo propadanje. “Iako se ubraja u voće koje ga jako ne producira, preporučuje se dobro provjetravanje skladišta kako bi se izbjeglo nakupljanje etilena i njegov negativan učinak”, dodaje prof.dr.sc. Levaj.

LIMUNSKE SILE
Najveći svjetski proizvođači limuna i limete, prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), su Indija, Meksiko, Kina, Argentina, Brazil, SAD, Turska, Španjolska, Iran i Italija. “Prema tim podacima, u 2013. je u svijetu proizvedeno 12.884.400 tona limuna i limete, što je predstavljalo oko 11% ukupne svjetske proizvodnje citrusa. Za usporedbu, proizvodnja naranči čini oko 60% ukupne proizvodnje citrusa”, kaže prof.dr.sc. Levaj.

U Hrvatskoj je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2014. godini proizvedeno 181 tona limuna. Ipak, postoji mogućnost da je taj broj neznatno veći s obzirom na to da se limuni u Hrvatskoj uzgajaju na manjim površinama, a raširen je uzgoj limuna u okućnicama, što DZS ne evidentira.

“U Hrvatskoj postoje uvjeti za rast limuna i to posebno u dubrovačkom obalnom području te na otocima Korčuli, Visu (južna strana), Lastovu i Hvaru (južna strana), kao i u opuzenskom području, dolini Neretve i na makarskom obalnom dijelu, iako se tamo ne uzgaja u onoj količini koliko bi to bilo moguće”, dodaje prof.dr.sc. Levaj. U budućnosti se to možda popravi jer bi se na tim položajima mogle zasaditi površine dostatne za potrebe domaćeg tržišta, a moguće je da bi ga ostalo i za izvoz. Iz trgovačkog lanca Spar kažu da hrvatski limun ne nabavljaju jer proizvodnja jednostavno nije dostatna.

“Limun uzimamo ovisno o sezoni. U jesen dolazi iz Turske, zimi i na proljeće iz Španjolske, a preko ljeta iz južne hemisfere, Argentina ili Urugvaj”, kažu iz Spara i dodaju da u njihovoj prodaji citrusa limun ima udio od 23% te da se najviše prodaje u travnju, svibnju i listopadu.

NAŠ ILI NJIHOV
Najveću zabrinutost kod potrošača izaziva upotreba pesticida, herbicida i fungicida u uzgoju i rukovanju limunom. Kada se limuni dopremaju u Hrvatsku iz udaljenih krajeva beru se još dok su zeleni jer se takvi mogu dulje čuvati i tretiraju se fungicidima da se spriječi razvoj plijesni.

S obzirom na to da se limuni u Hrvatskoj u velikoj mjeri uzgajaju na okućnicama (praktički u ekološkim uvjetima) te zbog povećanog ekološkog uzgoja limuna u Hrvatskoj, a i zbog plasmana na tržište uglavnom svježe ubranih plodova, domaći limuni su cjenjeniji od uvoznih.

“Rezultati znanstvenog istraživanja provedenog u SAD-u, koje se odnosilo na usporedbu utjecaja ekološkog i konvencionalnog uzgoja na kemijski sastav limuna tijekom dvije godine uzgoja, govore u korist ekološkog uzgoja, premda ne treba zanemariti niti utjecaj godine uzgoja. Općenito, uzevši u obzir i druge vrste voća, rezultati u znanstvenoj literaturi vezano za usporedbu ta dva načina uzgoja nisu ujednačeni u korist ekološkog uzgoja”, zaključuje profesorica Levaj.
okvir - prica o McArthuru WheeleruJozo Knez
jozo@jatrgovac.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *