AgroFructus grupa nudi šest točaka za razvoj poljoprivrede

matijevic-agrofructus-midi“Unatoč potencijalima, Hrvatska i dalje uvozi preko 40 posto hrane”,  poručuju iz AgroFructus grupe dodavši kako rast uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od 9 posto u prvih devet mjeseci 2015. u odnosu na godinu ranije, jednako kao i struktura uvoza, upozoravaju na nužan zaokret u poljoprivrednoj politici.

“Iako se bilježe pozitivni trendovi  apeliramo prema novoj Vladi da se više fokusira na sektor poljoprivrede te da budu realni, RH poljoprivreda neće nikada hraniti pola Europe, ali možemo i moramo uspješnije zadovoljiti potrebe našeg tržišta”, poručuje predsjednik Uprave AgroFructus Grupe Denis Matijević.

Država ne treba i ne može biti spasitelj poduzetnika, ali mora osigurati uvjete za razvoj poslovanja i ne ograničavati one koji proizvode i zapošljavaju. Ponavljaju se kao mantra hrvatski potencijali, od pitke vode do plodne zemlje pa ostaje pitanje zašto se ti resursi uspješnije ne iskorištavaju.

“Kroz Strategiju razvoja poljoprivrede u RH, potrebno je opisati regionalizaciju, komasacije i navodnjavanje, kao podlogu za uspješno provođenje te strategije, koja mora biti podržana zakonskom regulativom, a s ciljem stvaranja konkurentnog proizvoda koji stavljanjem na tržište osigurava profit onom tko ga proizvodi, odnosno egzistenciju svakom pojedincu u lancu od proizvodnje do tržišta”,  ističe Matijević.

Hrvatskoj je potrebna vizija koja će oploditi odnosno znati staviti poljoprivredu u funkciju. Kao preporuku budućoj poljoprivrednoj politici, AgroFructus grupa, kao vodeća tvrtka  u svojoj djelatnosti, predlaže šest strateških točaka kao konstruktivan prijedlog za razvoj poljoprivrede:

1.  Nadogradnja Strategije razvoja hrvatske poljoprivrede  –  postojeća je napisana 1996. godine bez jasnog cilja i vizije gdje hrvatska poljoprivreda treba biti i kako će do toga doći, odnosno u koje grane ulagati koje imaju potencijal za stvaranje konkurentnog proizvoda.

2.  Regionalizacija poljoprivrede –koja će, uzimajući u obzir sve čimbenike, odrediti područja pogodna za pojedine poljoprivredne proizvodnje i pridonijeti koncentraciji volumena na manjem prostoru, volumena koji se proizvode po jedinstvenim tehnologijama i omogućavaju optimalnu primjenu mehanizacije i automatizacije u proizvodnji

3.  Navodnjavanje – nužno za sve vrste poljoprivrednih proizvodnji, no kada bi u izradama strategija bila angažirana struka, gotovo svaki stručnjak bi rekao da prije navodnjavanja treba riješiti problem odvodnje, jer jedno bez drugoga u praksi ne ide…

4. Prilagodba zakona i podzakonskih akata regulativi EU – poljoprivredna proizvodnja, kao i proizvođači, usitnjeni su i treba raditi okrupnjavanje, kroz proizvođačke grupe ili organizacije, koje su izdašno poticane od strane EU fondova kroz naše fondove za ruralni razvoj, no zbog neusklađenosti zakona, akata i pravilnika koji kod nas egzistiraju s istima u EU, hrvatski poljoprivrednici zakinuti su za mogućnost korištenja tih sredstava

5.  Komasacija poljoprivrednog zemljišta – svrha komasacije je okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta sa ciljem stvaranja mogućnosti za konkurentnu proizvodnju, jer često primjena mehanizacije u proizvodnji, koja je nužna, diktira minimalne površine za proizvodnju pojedinih poljoprivrednih kultura

6. Porezni sustav – PDV na hranu je visok i to značajno doprinosi nekonkurentnosti, odnosno smanjenoj potrošnji domaćih proizvoda…naime, osim što domaći proizvod ima konkurenciju uvoznih proizvoda, što može anulirati time da većina prosječnih potrošača ipak preferira proizvode domaćeg podrijetla, ima konkurenciju i u zemljama okruženja gdje je PDV-e na hranu značajno niži, i gdje su te razlike u cijeni onda puno izraženije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *