Od ove godine poticaji i za uzgoj autohtonih sorti šljive

Autohtone slavonske sorte šljiva bijela kasna mirisava, cerićanka, motičanka, pintara, turkinja i valpovka će ove godine ući u certificiranu proizvodnju sadnica i dobiti biljnu putovnicu.

sljive-slanojija-autohtone-vrste-midiRezultat je to desetogodišnjih napora Udruge proizvođača domaće šljivovice “Slavonka” i Zavoda za voćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo u Zagrebu, koji su predočeni u okviru okruglog stola “Utjecaj klimatskih promjena na tradicijske sorte šljiva”, održanog za studente smjera hortikulture i bilinogojstva na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

“U kontaktu s Udrugom ‘Slavonka’ krenuli smo u zajednički projekt identifikacije autohtonih tradicijskih ili, kako ih još zovu, zavičajnih sorti šljive, jer nas je zaintrigiralo od čega se zapravo ta slavonska šljivovica proizvodi. Čak sam i ja, kao agronom koji dugo godina radi u voćarstvu, uvijek mislio da se šljivovica proizvodi samo od sorte bistrice, ali na terenu se pokazalo da to nije tako”, rekao je u svom izlaganju dr. sc. Predrag Vujević, ravnatelj Zavoda za voćarstvo HCPHS-a, predstavljajući projekt “Osiguranje sadnica autohtonih/zavičajnih sorti šljiva”.

U okviru ovog projekta obišli su 31 lokaciju od Andrijaševaca do Voćarice i tražili stara stabla, uzimali plodove te obavili mjerenja 47 uzoraka u suradnji sa znanstvenim ustanovama i iz Zagreba i iz Osijeka.

“Na temelju dobivenih rezultata utvrđena je velika biološka raznolikost, jer smo odredili čak 31 različit genotip, što je golemo bogatstvo koje je teško pronaći čak i u svijetu. Hrvatska nije dovoljno štitila svoje prirodne resurse, ali zahvaljujući Ministarstvu poljoprivrede prije dvije godine pokrenut je nacionalni projekt stvaranja baze biljnih gena, u sklopu kojega mi na terenu pronalazimo stare sorte i genotipove, ne samo šljiva, nego i drugih voćnih vrsta, skupljamo pupove, cijepimo i proizvodimo sadnice i stvaramo kolekcije. Tako evidentiramo ih kao naše i čuvamo od zaborava”, pojasnio je dr. sc. Vujević, ističući da ovako evidentirane sadnice mogu dobiti certifikat i biljnu putovnicu te ići u službene razmjene, ali i ostvariti određena druga prava, kao što su primjerice poticaji, jer su sadnice legalno proizvedene u rasadnicima, što do sada nije bio slučaj.

“Stabla smo obilježili i prijavili u Ministarstvo poljoprivrede na fitosanitarnu inspekciju radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, te Zavodu za sjemenarstvo da bismo utvrdili sortnu čistoću, a nakon toga slijedi prijava za odabir matičnih stabala. Rezultat je da ćemo za šest sorti ove godine moći ponuditi pupove rasadničarima za proizvodnju sadnica. Nadamo se da će u doglednoj budućnosti u certificiranu proizvodnju biti uključeno još više sorti”, rekao je na kraju Vujević.

Mr. sc. Stjepan Galović, predsjednik UPDŠ-a Slavonka, potvrđuje da već imaju ponude rasadnika za proizvodnju certificiranih sadnica.

“Autohtone su sorte zanimljive za uzgoj osobito u sve težim klimatskim uvjetima kakvi dolaze, jer su već stotinama godina, još od Austro-Ugarske, od kada datira primjerice moj šljivik, naučile živjeti na ovim prostorima ne zahtijevajući ni vode ni hrane. Nema špricanja, nema gnojidbe, samo malo košnje prije skupljanja plodova”, kaže Galović, dodajući kao iz Đakovštine javljaju da i ove godine nema straha za prinos, jer stare sorte uvijek rode.

“Nema godine kad stare šljive ne rode, čak i do 100 kg šljiva po stablu. Nadamo se da će ove nove certificirane sadnice dati i dvostruko više. Ovim ćemo sadnicama u staru austrougarsku proizvodnju unijeti suvremenu europsku tehnologiju i tako iskoristiti našu šansu u proizvodnju tradicijskih proizvoda za tržište. Jer ako zaokružimo da u Slavoniji imamo milijun stabala autohtonih šljiva, a bilo ih je i više, to je praktično milijun litara slavonske šljivovice”, zaključuje Galović.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *