Zašto hrvatska pšenica nikada neće biti dovoljno jeftina

Iz kilograma pšenice dobije se između 70 i 80 dekagrama brašna, a u kilogram kruha mora se umijesiti oko 60 dekagrama. Istovremeno cijena kruha u Hrvatskoj posljednjih godina dosegnula je gotovo deset kuna, a ponegdje u Europi potrebno je izbrojati i nešto više.

Psenica-u-zetvi-midiNo na europskim robnim burzama ova najznačajnija krušarica trži se od pet do deset posto višim cijenama od onih koje postiže hrvatski proizvođač.

Start za otkupnu cijenu počinje upravo sada, u vrijeme kada kombajni ulaze u polja na kojima padaju prvi otkosi pšenice.

Kakva je hrvatska seljačka računica u usporedbi s europskom, za tportal govore Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) i Ernest Nad iz Hrvatske gospodarske komore.

Hrvatska je prošle jeseni prema podacima Državnog zavoda za statistiku zasijala pet posto više pšenice nego godinu ranije. Dok je pod njom 148.000 hektara na kojima se očekuje rekordna žetva s ukupnim prinosom oko 800.000 tona, hrvatske potrebe ove su se godine smanjile za oko 150.000 tona zbog većeg uvoza brašna i pekarskih proizvoda koji prijete domaćoj mlinsko-pekarskoj industriji, a pšeničnih viškova je i na svjetskom tržištu. U takvim okolnostima očekuje se i smanjena otkupna cijena. Dok je prošle godine ona iznosila 1,1 kunu, ove bi mogla skliznuti i ispod kune.

HRVATSKA KASNI 20 GODINA
“Hrvatski proizvođači za Europom kasne 15 do 20 godina. Tamo je napravljen jedan standard, a to su proteini po kojima se otkupljuje pšenica. Trenutačno nismo u stanju proizvesti takve količine te kvalitete jer su za to potrebne godine zbog promjene sortimenta. Stoga imamo problem s plasmanom robe. Iako u pšenici postoje i drugi parametri koji su puno važniji za pekarske proizvode poput glutena, po čemu je hrvatska pšenica ekstra kvalitete, ona se nažalost, u europskim standardima i kodeksima ne spominje”, govori prvi čovjek HPK Matija Brlošić.

Hrvatski farmeri ne mogu utjecati na promjene standarda iako su dio europskog tržišta jer njihova proizvodnja predstavlja manje od jedan posto ukupne proizvodnje. Preostaje im što prije početi proizvoditi ovu krušaricu sa što većim sadržajem proteina koji se u Europi traži.

“Slavonija i Vojvodina su bogom dane za uzgoj najkvalitetnije pšenice u Europi. No genetika je otišla u drugom smjeru kako bi se zaštitilo europsko tržište. Njihova pšenica kisne tri do četiri mjeseca, od bolesti se štiti po nekoliko puta i kemijski se održava na životu dok se naša poprska jednom, eventualno dva puta, pa je stoga i zdravija”, tumači hrvatske prednosti Brlošić.

POTREBNA ULAGANJA U MEHANIZACIJU
Domaći proizvođači ove krušarice kojima je cilj po hektaru dosegnuti prinos oko devet tona trebaju uložiti oko 8.000 kuna i nadati se povoljnim vremenskim uvjetima. Europski farmeri u prednosti su u odnosu na hrvatske već za 20 godina.

Njihova ulaganja u mehanizaciju i objekte subvencionirani su s više od polovice potrebnog iznosa zbog čega im se početna ulaganja ne mogu uspoređivati s domaćim seljakom.

“U tom startu je kod nas već sve skuplje. Cijene zaštitnih materijala, mineralnog gnojiva je nešto povoljnija nego u Hrvatskoj. Prinosi po hektaru doseže im deset pa i više tona. Pored ovih faktora, i klimatski smo ograničeni u odnosu na njih. Kod nas se pšenice skida krajem lipnja i početkom srpnja jer nam temperature dosežu 35 stupnjeva dok je njima još zelena i žetva počinje tek u kolovozu iako je posijana dva mjeseca prije naše. Dakle, četiri mjeseca duže vegetira i sigurno može dati bolje prinose. Kod nas je sve to puno kraće i dobijemo kvalitetu koju oni nemaju, ali su uvjetovali da je nešto drugo kvalitetno”, nastavlja.

Iako je pšenica s financijskog gledišta u Hrvatskoj svake godine sve teža ratarska kultura za uzgoj, proizvođači joj ostaju vjerni.

“Hrvatska je prošle godine bila rekorder po najnižoj otkupnoj cijeni u okruženju, a najvjerojatnije će se to dogoditi i ove. Nadam se da će poljoprivrednici pokušati tražiti kupce i na drugim mjestima kao i u izvozu”, dodaje Brlošić.

POLA PŠENICE OD U IZVOZ
Posljednjih pet godina, ovisno o godini i proizvodnji, Hrvatska je izvozila između 200.000 i 400.000 tona. Najveći kupci su susjedni Talijani, ali i Bosna i Hercegovina, Mađarske te druge zemlje EU-a.

“Ako imamo kvalitetu garantirana je i plasman. Sporna je činjenica visina otkupne cijene. Nadam se kako će se tu postići kompromis jer je poznato kako su tijekom žetve dampinške cijene, niže od onih koji se kreću na svjetskom tržištu, odnosno burzama roba EU. Stoga će proizvođači predložiti da se do 1. listopada osigura besplatno skladištenje i čuvanje jer tek nakon toga kreću terminske isporuke pšenice za rod 2016., a tada bi cijene bile veće i za same proizvođače”, kaže Ernest Nad iz osječke HGK. (tportal.hr)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *