PwC: Opskrba svijeta hranom do 2050. vrlo neizvjesna

voce-i-povrce-hrana-midiBudućnost globalne opskrbe hranom je vrlo neizvjesna, zaključak je studije koju je sačinila konzultantska tvrtka PwC.

Nestašice i rast cijena do 2050. godine ovisit će uglavnom o tome kako će vlade i industrije odgovoriti na izazove rasta svjetskog stanovništva i globalnog zatopljenja.

Europske vlade trebaju raditi kako bi se stvorili povoljni uvjeti za tehnološke promjene u poljoprivredi. To je, prema studiji, vruće pitanje, jer “tehnološke inovacije” u poljoprivredi EU znače vrlo kontroverzno korištenje genetski modificiranog sjemenja.

“Pametni” uzgoj, uređivanje genoma i genetske modifikacije mogu donijeti proizvodnju otpornu na suše i toplinu i ublažiti posljedice globalnog zatopljenja, navodi se u dokumentu. Autori dolaze do sličnih pretpostavki do koji je došao i FAO: rast svjetske populacije na više od devet milijardi ljudi do 2050. godine znači da bi proizvodnja hrane trebalo da se poveća do tada za 70 posto.

Ako stanovništvo u zemljama u razvoju svoje dijetetske navike bude mijenjalo na zapadne, proizvodnja mesa, jaja i mliječnih proizvoda će rasti naglo. Tako bi Indijci mogli konzumirati više jaja po stanovniku od Nijemaca, a onda će trebati gotovo 700 milijuna dodatnih nesilica samo za pokrivanje potreba u južnoazijskoj zemlji.

Konzultanti PwC daju četiri scenarija za svjetsku hranu: optimistička procjena pretpostavlja da usprkos rastućoj svjetskoj populaciji i globalnom zatopljenju, zbog tehnološkog napretka i genetski modificiranih sjemena, bit će proizvedeno dovoljno hrane da cijene i dalje ostanu niske. Preduvjet je, međutim, da liberalizacija svjetske trgovine napreduje.

Na drugom kraju ljestvice je pesimistična procjena: porast tehnologije u poljoprivredi neće spriječiti pad svjetske proizvodnje hrane. Opskrba hranom će biti nestabilna. “Hrana će biti skupa, a ponekad loše kvalitete”, navode stručnjaci PwC-a.

Nesigurnost će potaknuti protekcionizam s trgovinskih ograničenjima i uvozne carine. Slijedom toga, zalihe hrane u siromašnim zemljama mogu biti nacionalizirane, a u drugim državama pasti u ruke nekoliko moćnih konglomerata. (indikator.ba)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *