Zalihe otuđene od prodaje

Zalihe imaju tendenciju da rastu puno brže od prodaje, a struktura zaliha se toliko otuđila od te iste prodaje da je sve manja i manja stvarna vrijednost zaliha, što negativno utječe na cash-flow

Kompanije ne propadaju zbog slabe profitabilnosti (bar ne u kratkom roku), ali propadaju zbog nedostatka gotovine. Cash-flow je krvotok svakog poduzeća i vitalan dio svakog poslovanja. Kako povećati cash-flow potencijal kompanije trebala bi biti mantra svakog poduzetnika i menadžera.

Jedan od glavnih gutača gotovine su zalihe. Svi znate koja je vrijednost vaših zaliha – barem kada govorimo o njihovoj knjižnoj vrijednosti. Međutim, znate li kolika je otkupna vrijednost vaših zaliha?

Što uopće znači otkupna vrijednost zaliha? Kako bi objasnili ovaj koncept moramo napraviti kratki izlet u industriju osiguranja.

USPOREDBA S OSIGURANJEM
Vjerujem da dobar dio, ako ne i većina nas, ima barem jednu policu osiguranja života! S jedne strane, to je barem neka zaštita naših obitelji od neželjenih posljedica nesreća koje vrebaju na nas u svakodnevnom životu i radu, a s druge strane to je vrsta štednje.

Pretpostavljam, isto tako, da su neki došli u situaciju da već desetak godina izdvajaju za životno osiguranje i da su u trenutnoj potrebi za gotovinom (kupovina auta, uređenje stana i sl.)? U ovim slučajevima rado bi zagrabili u dio naše ušteđevine na računu životnog osiguranja. I zamislite – to je moguće! Možete doći kod svog osiguravatelja i tražiti kredit na osnovu vaše police životnog osiguranja.

Međutim, naravno da ima kvaka. Niste valjda pomislili da možete dobiti kredit u visini iznosa koji ste do tog trenutka uštedjeli?! Jer ako jeste onda ste naivni, kao što sam i ja bio naivan kad sam to pomislio. Ono što možete dobiti je kredit u iznosu otkupne vrijednosti vaše police.

Sigurno se pitate – koji je sad to vrag, kao što sam se i ja pitao. To je jedan sofisticiran matematički način da vam se odobri što manje kredita na osnovu vaših novaca koji me podsjetio na jedno slično područje gdje do izražaja dolazi naša naivnost – upravljanje zalihama.

OTKUPNA VRIJEDNOST ZALIHA
Tijekom godina sam uvidio da je u vrijednost zaliha, koja stoji u bilanci i knjigama, moguće uvjeriti samo vašeg knjigovođu, a i on je već postao sumnjičav. S vremenom je kolektivno zavaravanje koje vlada među menadžerima postalo neodrživo.

Zalihe imaju tendenciju da rastu puno brže od prodaje, a struktura zaliha se toliko otuđila od te iste prodaje da je sve manja i manja stvarna vrijednost zaliha. Međutim, kolika je stvarna vrijednost vaših zaliha u većini je slučajeva doslovno milijunsko pitanje.

Kroz svoju profesionalnu praksu sam razvio način izračuna stvarne vrijednosti zaliha i nazvao sam ga otkupna vrijednost zaliha kao i kod osiguravatelja. Otkupna vrijednost zaliha se izračunava kao zbroj vrijednosti zaliha po kategorijama obrtaja zaliha.

Ako je zaliha s najvišim koeficijentom obrtaja ima najveću vjerojatnost da će biti prodana i onda toj kategoriji treba pridružiti najveću otkupnu vrijednost. Isto tako, ako kategorija s najmanjim koeficijentom ima malu vjerojatnost da ćemo je se riješiti, onda njoj treba pridodati i najmanju otkupnu vrijednost.

Na ovaj način u većini slučajeva otkupna vrijednost je između 50 – 70% vrijednosti i govori nam o tome koji postotak gotovine možemo stvarno izvući iz zaliha. Zato ovaj indikator još nazivam Cash-Flow indeks.

CASH-FLOW POTENCIJAL
Kada ste izračunali cash-flow potencijal zaliha potrebno je poduzeti akcije za njegovo povećanje. Tri su načina za povećanje cash-flow potencijala zaliha.

Svi se oni vrte oko pojedinih grupa zaliha koje smo podijelili na osnovu koeficijenata obrtaja.

Prva grupa se odnosi na zalihe koje se dobro prodaju i koje imaju iznadprosječan obrtaj. To su zalihe s koeficijentom obrtaja iznad 5.

U ovoj grupi, iako je kvalitetna, postoji manji dio robe koja se ipak neće uspjeti prodati jer se promijenila sezona, trend ili model. Dakle, baš zato što se dobro prodavala naručili ste je više nego je trebalo (po onoj “Prodat će se!”).

I onda je neki manji dio ostao preko vansezonskog perioda i na taj način smetao na skladištu. Kako bi se izbjegli ovi slučajevi treba postaviti jasne ciljeve i očekivanja što želimo postići i koliko prodati.

Druga je grupa koja se odnosi na zalihe koje se prodaju prosječno dobro – u pravilu je to koeficijent obrtaja između 2-5. U ovoj se grupi skriva ogroman potencijal i njega je potrebno pažljivo oslobađati.

Radi se o tome da se ova roba nalazi na prekretnici – ili će se prodati i generirati prihod i profit ili se neće prodati pa će ostati na skladištu i generirati gubitak. Za ovu je grupu potrebno instalirati proceduru koja će pomoći da se ubrza obrtaj ovakve robe.

Za treću grupu, koja ima koeficijent obrtaja ispod 2 ili čak ispod 1, trebamo biti hrabri i priznati neuspjeh. Nismo se uspjeli riješiti te robe dok je bila u grupi 2-5 i sada ćemo to morati napraviti na teži način.

Loša vijest je da nema jeftinog načina kako da se riješimo ove robe. Postoje samo skupi i manje skupi načini, ali najskuplji način je da ju moramo otpisati i još platiti porez, transport i zbrinjavanje. I to sve na trošak ovogodišnjeg profita.

Kada se za svaku od ovih grupa definiraju načini za rješavanje onda imate sustav upravljanja cash-flow potencijalom koji će nam omogućiti da kroz sve ove metrike i postupke držimo zalihe pod kontrolom i na taj način oslobađamo gotovinu za strateške i prioritetne potrebe.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *