Med: Sveta hrana bogova

33

Med je poznat kao savršen proizvod prirode jer se u njemu nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Međutim, danas je zbog lake dostupnosti meda na tržištu upitna njegova kvaliteta, a zabrinjava i masovno izumiranje pčela

Povijest upotrebe meda stara je koliko i povijest čovjeka te se u gotovo svakoj kulturi mogu pronaći dokazi o njegovom korištenju. Najstariji nalaz koji potvrđuje važnost meda za ljudski rod predstavlja prapovijesna slika stara oko 15.000 godina, otkrivena na zidu špilje u Španjolskoj. I egipatski hijeroglifski zapisi govore o značajnoj ulozi pčela i meda u svakodnevnom životu drevnog Egipta, a nevjerojatni nalazi posuda s još jestivim medom, starim više od 3.000 godina, pronađeni su u grobnici faraona Tutankamona.

Dugo vremena med je bio jedini zaslađivač koji je bio široko dostupan ljudima prije masovne proizvodnje šećera. Upravo su stari Egipćani koristili med kao zaslađivač, kao dar svojim bogovima, pa čak i kao sastojak u tekućini za balzamiranje. Rimljani su koristili med za razne terapije, u kozmetičke svrhe i u kuhinji, u tolikoj mjeri da je smatran bitnim sastojkom hrane svakog obroka.

Med je bio cijenjen i u srednjem vijeku, te je i kod starih Germana slovio kao hrana bogova, koji su zahvaljujući njemu bili mudri, snažni i besmrtni.

Kako na tim prostorima nije bilo uzgoja pčela, med se sakupljao u prirodi, a sakupljači meda, udruženi u cehove, imali su povlašteni položaj, bili su slobodnjaci i mogli su nositi oružje. Nakon prvih početaka, organizirani uzgoj pčela znatno se razvio i dobio na značaju tek za vladavine Karla Velikog. Pčele su se morale uzgajati na svakom posjedu, a seljaci su danak feudalcima, kralju i crkvi plaćali medom i medovinom, posebno omiljenim pićem u srednjem vijeku.

Svakodnevna upotreba meda u pripremanju hrane bitno se smanjila do 17. stoljeća te je med kao sladilo potpuno istisnut u drugoj polovici 19. stoljeća masovnom proizvodnjom jeftinijeg i svima dostupnog šećera.

MED KAO LIJEK
Glavni sastojci meda jesu ugljikohidrati i oni čine 95 do 99 posto suhe tvari ovisno o vrsti. Osim ugljikohidrata u medu nalazimo vodu, bjelančevine, vitamine, enzime te razne minerale, odnosno mineralne tvari. Voda je nakon ugljikohidrata drugi značajan sastojak meda, a količina vode nazočne u medu utječe na njegovu viskoznost, gustoću i kristaliziranje.

Vitamini su između ostalog sastavni dio meda, međutim, njih nalazimo u vrlo malim količinama. Tako u medu nalazimo vitamin C, B kompleks, niacin, pantotensku kiselinu, biotin i folnu kiselinu.

Količina vitamina u medu prije svega ovisi iz kojeg cvijeća pčele prikupljaju nektar, prisutnosti peludi, stanju i zrelosti meda te o njegovu načinu čuvanja. U medu se još nalaze bakteriostatske tvari, pigmenti, aromatične tvari i hormonalni čimbenici. Med se od davnina koristi kao lijek, a do današnjih je dana zadržao reputaciju najpopularnijeg prirodnog lijeka.

Liječenje medom naziva se apiterapija, a popis njegovih ljekovitih djelovanja je vrlo dugačak. Pomaže kod bržeg zacjeljivanja rana, bolesti crijeva i želuca, povišene tjelesne temperature, a može se koristiti i kao sredstvo za čišćenje.

Zbog lake probavljivosti, med tijelu brzo vraća izgubljenu energiju, te pojačava djelovanje ljekovitih tvari iz drugog bilja. Iako je med zdrav, trebate pripaziti na konzumiranu količinu jer previše meda može organizam zasititi ugljikohidratima, što vodi nepravilnom radu pojedinih organa.

Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS-a i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava poput bronhitisa, astme, laringitisa i dr. Koristi se kao lijek i kod umora, iscrpljenosti, anoreksije ili gubljenja apetita.

PČELINJI PROIZVODI
Skoro svatko zna da je med sladak, koristan, pa i ljekovit, ali da bismo bolje shvatili što je med ukratko ćemo objasniti kako i od čega nastaje te kakva je uloga pčela u tom procesu.

Kao jedan od najstarijih oblika insekata iz neolitskog doba koje još uvijek postoje i danas, vjeruje se da su pčele prethodile ljudima na zemlji više od 110 milijuna godina, a danas razlikujemo 20.000 vrsta pčela. Glavna sirovina od koje pčele spravljaju med je nektar. Tijekom skupljanja nektara, pčela ga miješa sa sokovima iz svojih žlijezda i organa za probavu. Zatim pčele-skupljačice predaju taj nektar mlađim pčelama, koje ga slažu u ćelije saća, te nastavljaju proces prozračivanja nektara. Nadalje, procesom sazrijevanja meda u saćama, prvotna količina vode koja varira između 40-50 posto se smanjuje na 20 posto, što označava dozrio med. Pčele tada zatvaraju ćelije saća tankim slojem voska.

Danas razlikujemo dvadesetak vrsta meda, a najpoznatiji su bagrem, amfora, livada, lipa te med kestena. Bagremov med je tekući, blagog mirisa i okusa. Preporučuje se alergičarima (jer ima minimum cvjetnog praha), djeci, kod vrtoglavice, nesanice i klimakteričnih tegoba. Amfora je med sličan bagremovom, ali je nešto tamniji zbog obujma cvjetnog praha pa je zato bogat mineralima i vitaminima.

U Hrvatskog ga dobivamo u parku prirode Lonjsko polje, a sadrži amorfin koji djeluje smirujuće na srce i živce. Livada je također blagi med, svijetle je boje i može biti vrlo aromatičan što ovisi o podneblju. Brzo se kristalizira i najčešće koristi u prehrani osoba s niskim tlakom i kod srčanih bolesnika. Lipin med olakšava iskašljavanje, pojačava znojenje, smiruje grčeve a svojim specifičnim mirisom i tekom vrlo je ugodan za konzumaciju. Ostali pčelinji proizvodi koji su iznimno djelotvorni za ljudsko zdravlje nastaju i zbog marljivog rada pčelara su propolis i matična mliječ.

IZUMIRANJE PČELA
Razlozi za pojavu masovnog izumiranja pčelinjih društava, koje je registrirano od 2006. godine, na gotovo svim meridijanima svijeta, još uvijek nisu jednoznačno određeni. Ono je zahvatilo kako pčele u košnicama, tako i divlje pčele. Samo od travnja 2015. do travnja 2016. SAD je izgubio 44 posto svoje populacije pčela, Velika Britanija 17 posto.

Europa stoji nešto manje katastrofalno i danas ima 25 posto rjeđu populaciju pčela po hektaru nego prije početka izumiranja. Također, po cijeloj zapadnom svijetu, umjesto tradicionalne stope ugibanja pčela tijekom zime od 10 posto, ovaj postotak skočio je na između 30 i 35 posto. Svojedobno je Albert Einstein izjavio: “Kad bi pčele nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života.” Na neki način, događa se upravo to.

Diljem svijeta pčele čine čak 80 posto svih oprašivača biljaka cvjetnica, a uslijed oprašivanja pčela direktno nastaje do 35 posto sve hrane koju čovječanstvo proizvede. Stoga nije iznenađujuće koliku opasnost za ljudski rod predstavlja izumiranje pčela. Greenpeace danas direktno optužuje kemijsku industriju da je nekoliko godina svjesno dezinformirala javnost kako nije poznat točan uzrok izumiranja pčela. Međutim, razlog je itekako poznat.

Pčele umiru od pesticida, suša, uništavanja staništa, manjka hrane, zagađenja zraka, klimatskih promjena i nekih bolesti. Smatra se da kemikalije iz pesticida uzrokuju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela pri čemu se izgube, te umiru daleko od kolonije. Ovo automatski znači raspadanje košnice jer u nju pristiže manje hrane.

Samo u Europi Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) procjenjuje da 84 posto uroda direktno ovisi o oprašivanju i da bi s nestankom pčela nestalo 4.000 vrste povrća. To ne čudi ako se zna da jedna jedina kolonija pčela u dobrom zdravlju dnevno može oprašiti do 300 milijuna cvjetova. Ono što ljudi pojedinačno mogu učiniti jest u prvom redu uzgajanje pčela po gradovima. O tome piše i na svojim stranicama CNN, a ta je pojava već godinama poznata i u Hrvatskoj.

PONUDA I PROIZVODNJA
Europska unija je iza Kine drugi najveći proizvođač meda s proizvodnjom od otprilike 250.000 tona godišnje. Države članice s najvećom proizvodnjom meda su Rumunjska, Estonija, Mađarska, Njemačka i Italija. Što se Hrvatske tiče, prije ulaska u EU u evidenciji pčelara i pčelinjaka bilo je oko 7.000 pčelara s 300.000 košnica, a nakon ulaska u EU broj evidentiranih pčelara popeo se na 13.000 s 500.000 košnica.

Prošle godine, na temelju dostupnih statističkih podataka i realne procjene po broju košnica proizveli smo oko 8.000 tona meda raznog biljnog porijekla, a u isto vrijeme u Hrvatsku je uvezeno više od 1.000 tona meda. Što se tiče tekuće godine u prvih osam mjeseci izvoz prirodnog meda bio je 284 tone, a uvezeno je 912 tona. Vrijednosno je uvoz iznosio 1.950.287 eura, a izvoz 1.125.894 eura. U prosjeku u Hrvatskoj trošimo dva kilograma meda domaće proizvodnje po stanovniku. Ponuda meda u trgovačkim lancima nije toliko bogata, ali je ipak dostatna potrebama potrošača. Problem koji se javlja jest kako razlikovati domaći od uvoznog meda pa je stoga Hrvatski pčelarski savez uz potporu ministra Tomislava Tolušića početkom godine najavio uvođenje posebne ambalaže kako bi se zaštitili potrošači, ali i primarni proizvođači.

Jedan od najstarijih privatnih proizvođača pčelinjih proizvoda u Hrvatskoj jest PIP. Proizvodni program PIP-a čine više sorti meda u različitim pakiranjima, med za ugostiteljstvo i hotelijerstvo, med s dodacima, kremasti eko med, likeri na bazi meda, medno sladilo Coffeemed te dodaci prehrani (pčelinji proizvodi za poboljšanje zdravlja). Njihovi kupci su, kako navode iz tvrtke, trgovački lanci, subjekti u HoReCa kanalu, konditorska industrija, prehrambena industrija, veledrogerije, ljekarne i biljne drogerije.

“S obzirom da se svijest o zdravom životu i zdravlju u zadnjih nekoliko godina povećala tako su i kupci prepoznali sve dobrobiti pčelinjih proizvoda pa i ovaj segment bilježi rast. Konzumenti su zainteresirani, čitaju deklaracije, raspituju se. Ukratko, upućeni su”, govore nam iz PIP-a. Što se tiče noviteta PIP je prošle godine predstavio Kremasti eko med koji je već osvojio zlatnu i srebrnu medalju na međunarodnim sajmovima. Uz to, posljednji novitet je med u saću na stalku koji su dodatno predstavili i na manifestaciji u organizaciji HGK “Kupujmo hrvatsko – hrvatski proizvod za hrvatski turizam”. PIP je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i certifikata za inovativnost i kvalitetu proizvoda.

Osim trgovačkih lanaca, bogata ponuda meda prisutna je i u drogerijama pa tako dm u svom asortimanu osviještene prehrane nudi razne vrste meda iz biološkog uzgoja, hrvatskih i stranih proizvođača. U ponudi imaju cvjetni med, med od bagrema, med od lipe i šumski med. Hrvatski proizvođač PIP, čije smo proizvode ranije spomenuli, također je odnedavno dio ponude dm-a sa svoja tri kremasta meda: cimet, đumbir/limun te kakao. U ponudi ovog drogerijskog lanca nalaze se i četiri vrste meda koje spadaju u kategoriju dodataka prehrani: Apimel Apipropol med, Apimel Excelsa med, Apimel Salvia med i Koprek laringo forte. Apimel medovi spoj su meda i vitamina ili biljnih dodatka (kadulja, vitamin C, majčina dušica), a Koprek laringo forte također je smjesa pčelinjih supstanca i ekstrakata ljekovitog bilja.

“Kao i ostali proizvodi iz asortimana ove marke, dmBio med dolazi isključivo iz ekološke proizvodnje u kojoj nisu korišteni pesticidi, boje, umjetne arome niti konzervansi. U svakom dijelu asortimana nastojimo kupcima ponuditi proizvode koji su proizvedeni po principima ekološke poljoprivrede te ostvariti suradnju s hrvatskim proizvođačima. Kupci prepoznaju proizvode iz biološkog uzgoja i sve češće se odlučuju za kupnju ekološke alternative, a isto vrijedi i za med”, istaknula je Tanja Hrvojević, zadužena za taj dio asortimana u Odjelu nabave u dm-u.

KOMENTIRAJTE

Please enter your comment!
Please enter your name here