GfK: Mjesečno trošimo 1950 kn na robu široke potrošnje

Hrvatski potrošači mjesečno izdvajaju u prosjeku 1950 kuna na kupovinu robe široke potrošnje, pokazalo je istraživanje Shopping Monitor koje je, tijekom studenoga 2012. godine, proveo Centar za istraživanje tržišta GfK na uzorku od 906 osoba zaduženih za kupovinu robe široke potrošnje u svojim kućanstvima.

Navike kupovanja robe široke potrošnje značajno su različite kada se gleda regionalna zastupljenost. Tako se na mjesečnu kupovinu robe široke potrošnje u prosjeku najviše izdvaja u Dalmaciji – 2640 kn, a najmanje u Slavoniji – 1320 kn.

Prosječno se svaki mjesec na nacionalnoj razini potroši nešto više od 1000 kuna na svježu hranu koja uključuje voće, povrće, meso/ribu i pekarske proizvode.

Skoro svi kupci (91%) tjedno odlaze u manje kupovine, dok ih 24% na tjednoj bazi obavi i veću kupovinu. Među hrvatskim građanima je 24% i onih koji barem jednom u tjedan dana odlaze u spontanu odnosno neplaniranu kupovinu.

Blizu tri četvrtine (72%) velikih kupovina plati se gotovinom, a 28% nekom vrstom kartica, bilo debitnim ili kreditnim. Gotovo svaki drugi građanin Hrvatske (47%) vrlo često u kupovinu odlazi automobilom, 25% koristi automobil samo ponekad kada ide u velike kupovine. Također, više od polovice ispitanih kupaca (53%) radi popis potrebnih namirnica prije odlaska u trgovinu.

Razina cijena nam, kao naciji, postaje sve važniji faktor: svaki četvrti građanin trgovinu bira na osnovu cijena, a zamjećuje se i dvostruki porast u broju onih koji na tjednoj bazi odlaze u potragu za sniženjima (28%), dok ih je 2011. bilo tek 14%.

Raste i broj onih koji barem povremeno kupuju proizvode trgovačkih marki – 83%, dok ih 24% ove proizvode kupuje redovito. Usporedbe radi, 2007. godine redovito je trgovačke marke kupovalo samo 9% hrvatskih građana, navode iz GfK.

Uz prodaju trgovačkih marki, raste i broj onih koji se o akcijama i promocijama informiraju iz letaka dobivenih poštom – njih 75% , dok je 2009. za informiranje letke koristilo njih 66%.

U odnosu na 2007. udvostručio se i broj onih koji ne samo da čitaju letke, nego i kupuju na osnovi njih. Takvih je kupaca 2012. bilo 33%, a 2007. ukupno 15%.

Kod kupovine robe široke potrošnje još uvijek ne postoji značajan interes prema inovacijama jer samo 7% među prvima kupi novi proizvod koji je upravo izašao na tržište, a manje od trećine (28%) ima interesa prema novim proizvodima na policama, odnosno voli proučavati što je novo stiglo u trgovinu.

Kupci se ugodnije osjećaju u već poznatom ambijentu (53% zbunjuje novi raspored u trgovini), dok je kod 87% kupaca važna jednostavna orijentacija u trgovini, navodi se u istraživanju.

GfK: Potrošači pokazali “određenu dozu optimizma”

Pozitivni pomak dogodio se kod ocjene sadašnjeg financijskog stanja te očekivanja budućeg dohotka dok je sklonost potrošnji ostala nepromijenjena

Iako pod pritiskom nepovoljnih makroekonomskih kretanja i loših prognoza za 2013. godinu, potrošači su u ožujku iskazali određenu dozu optimizma te je GfK indeks povjerenja potrošača zabilježio lagani porast s 31.47 na 33.39 bodova, izvijestili su iz GfK centra za istraživanje tržišta.

Pozitivni pomak dogodio se kod ocjene sadašnjeg financijskog stanja te očekivanja budućeg dohotka dok je sklonost potrošnji ostala nepromijenjena.

Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku stanovništva Republike Hrvatske od 1000 ispitanika.

Skala indeksa je od 0-100 pri čemu vrijednosti iznad 50 predstavljaju uzlaznu fazu, a vrijednosti ispod 50 silaznu fazu ekonomskog ciklusa.

Niske cijene glavni razlog kupnje u diskontima

Istraživanje magazina Ja TRGOVAC i agencije Hendal, provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 ispitanika tijekom ožujka 2013. godine, pokazalo je kako se hrvatski potrošači sve više okreću diskontnim prodavaonicama u obavljanju nabavki za svoje kućanstvo.

Naime, upitani kupuju li u Lidlu natpolovična većina ispitanika (56%) odgovara potvrdno, dok preostalih 44% ističe kako ne kupuje u prodavaonicama zasad jedinog “hard“ diskontnog lanca na hrvatskom tržištu.

Može se zaključiti da bi taj udio vjerojatno bio i veći da se Lidlove prodavaonice nalaze u blizini mjesta stanovanja ispitanika (važno je naglasiti da je istraživanje provedeno u šest hrvatskih regija i četiri veličine naselja).

Da ne kupuju u Lidlu zato što prodavaonica nije u blizini njihova mjesta stanovanja tako navodi čak 68,8% ispitanih. Zbog ograničenog asortimana u Lidlu ne kupuje njih 10,2%, a jednaki udio navodi i da ne kupuju jer nemaju povjerenje u kvalitetu njihovih proizvoda.

“Ne drže brendove koje redovito kupujem” kao svoj razlog ističe 8% anketiranih, a s nešto manjim udjelima potom slijede odgovori: Ne sviđa mi se taj format trgovine (4,5%), Navikao sam kupovati u drugim trgovinama (3,4%), Jer su neugledne (2,3%), a isto toliko (2,3%) ispitanika kaže kako oni ne obavljaju kupnju nego to čini neki drugi član kućanstva.

S druge strane, cjenovna povoljnost glavni je razlog za kupnju u Lidlovim trgovinama, što kao svoj razlog ističe 59,4% sudionika istraživanja. Zato što vjeruju u kvalitetu njihovih proizvoda u Lidlu kupuje 33,9% ispitanika. Blizinu prodavaonice mjestu stanovanja kao svoj razlog za kupnju ističe 29% anketiranih, dok 19,2% kaže kako u Lidlu kupuju jer im odgovara jednostavnost njihove ponude.

Kada je u pitanju učestalost kupnje u Lidlu kupci su dosta podijeljeni. Tako najveći dio njih, ili 60,7%, kaže da u Lidlu kupuju rijetko, odnosno samo kada im je usput. S druge strane, da kupuju redovito i da im je Lidl prvi izbor za nabavku namirnica ističe 27,2% anketiranih, dok u prodavaonice ovog diskontnog lanca samo prilikom velikih nabavki ide 12,1% ispitanika.

Odanost kupaca za trgovačke je lance od iznimne važnosti pa je dobiveni rezultat na pitanje “Smatrate li se vjernim kupcem Lidla?” umnogome znakovit s obzirom da je ovaj trgovac sa svojim diskontnim konceptom na hrvatskom tržištu prisutan tek nekoliko godina. Naime, više od jedne trećine ispitanika smatra se vjernim kupcem Lidla (34,8%). Da se takvima ne smatraju ističe 61,2% anketiranih potrošača, a da nisu sigurni navodi njih 4%.

Informativni program prvi izbor gledatelja

Istraživanje magazina Ja TRGOVAC i agencije Hendal, provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 građana Hrvatske starijih od 15 godina, pokazalo je kako u općoj gospodarskoj krizi građani sve više pažnje poklanjaju informativnom programu koji kao svoj prvi razlog gledanja televizije navodi gotovo 80 posto ispitanih.

Na pitanje o učestalosti gledanja televizije čak 81,6% ispitanika odgovara kako TV gledaju svakodnevno, dok na drugoj krajnosti onih koji uopće ne gledaju televiziju ima ukupno 3,2%. Da gledaju TV program samo kada ih nešto konkretno zanima kaže 7,1% ispitanika u uzorku.

Otprilike toliko ima i onih (7,0%) koji se izjašnjavaju kako televiziju gledaju nekoliko puta kroz tjedan, dok 1,0% anketiranih izjavljuje kako to čini nekoliko puta kroz mjesec.

Kada je riječ o sadržajima koji se prate, nikako ne iznenađuje dobiveni rezultat da gotovo četiri od pet ispitanika, njih 78,3%, najviše prate informativni program (vijesti). Očito su kriza gospodarstva i politička zbivanja više nego interesantan program koji se ne smije propustiti.

Po gledanosti slijede dokumentarni filmovi i serije (45,2%), igrani filmovi (37,1%), sapunice (33,8%), sportska događanja (29,3%), humoristične serije (29,1%) i dramske serije (21,4%).

Ispod granice od 20 posto smjestile su se političke emisije (18,4%), kriminalističke serije (14,1%) i TV show-ovi (10,1%), dok su na začelju reality show-ovi s 9,0%.

Upitani koji domaći, hrvatski program najčešće gledaju ispitanici su na prvo mjesto stavili Novu TV čiji program gleda 34,3% anketiranih građana, a u stopu slijedi HRT1 s 32,5% glasova. S nešto manjom popularnošću na trećem se mjestu nalazi RTL koji gleda 20,5% ispitanika. Daleko iza vodeće trojke dolaze ostali kanali: HRT2 (3,7%), HRT3 (3,6%), RTL2 (2,7%) i Doma TV (0,1%).

Više od polovice sudionika ankete (55,9%) u svom kućanstvu ima samo jedan TV prijemnik, dok s dva uređaja raspolaže 35,2% ispitanika. Tri TV prijemnika ima 7,5% ispitanika, četiri i više njih 1,4%, a da u svom kućanstvu nemaju televizor ističe tek 0,1% anketiranih.

Zanimljivo je, također, da je u uzorku više od jedne trećine (35,7%) pretplatnika kablovske televizije, dok preostalih 63,7% ispitanika ističe kako ne koriste ovaj oblik praćenja televizijskog sadržaja.

GfK: Tri četvrtine kućanstava ne može pokriti troškove

Smanjuju se ostvareni prihodi hrvatskih kućanstava, rastu udjeli hrane/pića i režija u ukupnim prihodima, a tri četvrtine hrvatskih građana nema dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba

Krajem 2012. godine jedno prosječno hrvatsko kućanstvo raspolagalo je mjesečno sa 6300 kn (840 €) prihoda. Međutim, prema njihovoj subjektivnoj procjeni, za zadovoljenje osnovnih troškova/potreba, nužno je imati u prosjeku 8955 kn (1194 €).

Prosječna četveročlana obitelj mjesečno u prosjeku ostvari 7830 kn prihoda (1044 €), dok joj je za pokrivanje osnovnih troškova potrebno u prosjeku 11.130 kn (1484 €), pokazalo je novo istraživanje GfK – Centra za istraživanje tržišta.

To znači da prosječnom hrvatskom kućanstvu mjesečno nedostaje 2655 kn, a četveročlanoj obitelji čak 3300 kn.

Gledajući regionalno, najveći se prihodi ostvaruju u gradu Zagrebu – 7043 kn (939 €), a najniži u Slavoniji – 5280 kn (704 €).

Iako 76% hrvatskih kućanstava ima niže prihode od potrebnih, u Hrvatskoj ima i onih kućanstava čiji članovi ostvaruju veće ili dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih troškova i potreba.

Ukupno 7% hrvatskih kućanstava ima veće prihode od potrebnih, dok 13% ostvaruje mjesečno “taman onoliko koliko im treba”. Iako je u Hrvatskoj trenutno 20% kućanstava koji podmiruju svoje mjesečne obaveze, njihov broj je svake godine sve manji (2008. – 12% onih s većim prihodima od potrebnih, 2012. – 7%, 2008. – 17% s „taman potrebnim prihodima“; 2012. – 13%).

U Zagrebu i okolici kao i u Dalmaciji, najmanje je kućanstava koja imaju niže prihode od potrebnih (Zagreb i okolica – 66,8%, Dalmacija – 66,3%), dok je takvih najviše u Istri – 87,6%.

U Zagrebu je najviše onih kućanstava koja ostvaruju veće prihode od potrebnih – 13%, takvih kućanstava nema u Istri, dok ih je u Slavoniji svega 1,4%, a u Lici 2,4%.

Usporede li se ostvareni i potrebni prihodi kod kućanstava koja nemaju dovoljno raspoloživih sredstava (njih 76%), dolazi se do podatka da bi u prosjeku njihova potrebna primanja trebala biti čak 73% veća od sadašnjih (prosječan udio razlike ostvarenih i potrebnih prihoda).

Ukupni troškovi kućanstva – 6000 kn (800 €), skoro su podjednaki onima iz prošle godine (776 €).

Najveći udio troškova u ukupnim prihodima kućanstva otpada na hranu i piće – 33%. Dodaju li se tome i troškovi stanovanja, proizlazi da 54% svojih prihoda hrvatska kućanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba.

Udio troškova hrane i pića raste zajedno s troškovima stanovanja (2011. – udio 48%), ostvareni prihodi se smanjuju, pa Hrvatima ostaje sve manje novca za zadovoljenje nekih drugih potreba (zabava, rekreacija, obrazovanje, medicinske usluge, obuća i odjeća), koje za sve veći broj hrvatskih građana postaju luksuz.

Svim hrvatskim kućanstvima je zajedničko što mjesečno novac troše na hranu/piće i troškove stanovanja (režije). Od ostalih proizvoda/usluga, najveći broj kućanstava izdvaja novac za plaćanje usluga mobilne telefonije (92%), fiksnog telefona (85%), te za prijevoz (83%).

Na odjeću i obuću novac izdvaja 77% hrvatskih kućanstava, na medicinske usluge skoro 2/3 hrvatskih kućanstava (62%).

Skoro podjednak broj hrvatskih kućanstava mjesečno troši novac na kulturu, rekreaciju i zabavu (46%), na duhan i cigarete (45%), na trajna potrošna dobra (39%). Na obrazovanje novac izdvaja svega 30% hrvatskih kućanstava (u prosjeku 518 kn mjesečno).

U odnosu na 2011. godinu lani je broj kućanstava koja troše na hranu, troškove stanovanja, fiksni i mobilni telefon ostao isti.

Međutim, troškovi hrane/pića povećali su se za 9%, a troškovi stanovanja za 5%. Veći iznosi (od 4% do 8%) izdvajaju se još i na kupovinu odjeće i obuće, medicinske usluge, te na duhan i cigarete.

Manji iznosi novca, u usporedbi s 2011. godinom, (od 7% do 10%) izdvajaju se na kulturu i zabavu, zatim na mobilne telefone i obrazovanje, dok su troškovi u ostalim kategorijama proizvoda/usluga, ostali nepromijenjeni.

Najveći pad u opsegu potrošnje uočava se kod trajnih dobara – 32% je manje kućanstava koja kupuju trajna dobra. Sve je manji broj kućanstava koja troše novac na proizvode koji ne spadaju u kategoriju osnovnih potreba: 21% je manje kućanstava koja troše na kulturu, zabavu, rekreaciju, 12% je manje onih koji kupuju odjeću i obuću, dok je 21% manje kućanstava koja troše na medicinske usluge.

Ne veseli niti podatak da je u 2012. godini, u odnosu na prethodnu godinu, 25% manje kućanstava koja izdvajaju novac na obrazovanje.

Next Page »