Svijest o ekološkoj ambalaži uvjetovana cijenom

Kakva je svijest naših potrošača vezano uz ambalažu proizvoda koje svakodnevno kupujemo? Koliko smo ekološki osviješteni?

Istraživanje agencije GfK pokazalo je da potrošači imaju razvijenu svijest o potrebi ekološkog pakiranja (mogućnost recikliranja ambalaže i prednosti korištenja papira i kartona) ali, kada to traži i nešto višu cijenu za proizvod zbog materijala pakiranja, tada naglo opada zanimanje za pakiranje u ambalažu koja čuva okoliš.

Istraživanje je provedeno u srpnju 2010. godine na uzorku od 1.000 građana Hrvatske starijih od 15 godina putem osobne ankete u kućanstvu.

Svakodnevno kupujemo proizvode koji su zaštićeni nekom ambalažom. U razvijenim zemljama potrošači sve više pažnje obraćaju ekološkom pakiranju.

Da proizvodi moraju biti pakirani tako da se materijal pakiranja može reciklirati slaže se 94 posto ispitanih, dok njih 70 posto odbija kupiti proizvod stavljen u nepotrebno veliku ambalažu ukoliko postoji alternativa.

Spremnost plaćanja i nešto više cijene samo da je proizvod pakiran u ambalažu koja čuva okoliš iskazuje 57 posto ispitanika. Za 91 posto njih papir i karton znatno su prihvatljiviji od plastike, a da plastika nije podobna za pakiranje proizvoda i treba ju koristiti samo iznimno smatra čak 86 posto anketiranihn potrošača.

Dakle, devet od deset potrošača smatra da se materijali u koje se pakira proizvode treba moći reciklirati. Ipak, četvrtina ih nije spremna odbiti kupnju proizvoda pakiranih u pretjerano veliku ambalažu (a takva ambalaža je dosta čest slučaj / praksa na našem tržištu). U Njemačkoj, na primjer, dvije trećine potrošača odbija kupnju proizvoda u prevelikoj ambalaži.

Kada ekološko pakiranje zahtjeva i nešto višu cijenu proizvoda tada je manje onih koji prihvaćaju eko-pakiranje, odnosno oko 40 posto se ne slaže platiti nešto višu cijenu. Zanimljivo je da je odbijanje plaćanja više cijene više zastupljeno kod mlađih potrošača (do 34 godine) i to u rasponu od 45 do 57%.

Deklarativno, većina potrošača se slaže da su papir i karton znatno prihvatljiviji materijal od plastike a samo 10% smatra da je plastika podoban materijal za pakiranje.

Dobiveni podaci pokazuju da svijest o ekološki prihvatljivoj ambalaži postoji ali ju treba uspješno pretočiti u stvarnost, potaknuti proizvođače da i o tom elementu proizvoda ozbiljno razmisle i djeluju u ekološkom smjeru, zaključuje istraživanje.

Oporavak 2011. - Potrošači u iščekivanju pozitivnog impulsa

Ukupna potrošnja u Hrvatskoj u 2009. godini smanjena je znatno više nego što su smanjene bruto plaće, što pokazuje da postoji određena nerealizirana kupovna moć stanovništva, ali je ona blokirana negativnim očekivanjima i pesimizmom potrošača.

Nakon velikih stopa rasta, pad prometa u trgovini na malo u Hrvatskoj započeo je još u kolovozu 2008. godine i nastavio se u 2009. godini. Smanjenje prometa u trgovini na malo ukupno u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu iznosilo je 15,3% realno, a u djelatnosti G47 realno 5,8%. U 2010. godini originalni podaci ukazuju na nastavak smanjenja prometa u trgovini na malo.

Prema projekcijama Ekonomskog instituta, Zagreb u 2010. godini može se očekivati smanjenje BDP-a i potrošnje stanovništva. Oporavak gospodarstva i potrošnje očekuje se u 2011. godini.

Projekcije za Hrvatsku za 2010. i 2011. godinuIzvor: Ekonomski institut, Zagreb, Croatian Economic Outlook, Br. 42, travanj 2010.

Ukupna potrošnja kućanstva mogla bi se ove godine dodatno smanjiti zbog rasta nezaposlenosti, otežanih uvjeta kreditiranja i potrošačkog pesimizma. Potrošački pesimizam i pad potrošnje negativno će se odraziti na promet u trgovini na malo u 2010. godini. U 2010. godini maloprodajni promet će i dalje imati silaznu putanju, dok se rast prometa može očekivati u 2011. godini. Prema projekcijama RBA (RBA analize, br. 37, travanj 2010.) u 2010. godini očekuje se pad prometa u trgovini na malo realno od 2,8%, a u 2011. godini očekuje se rast prometa u trgovini na malo realno od 4,5%.

Potrošači i dalje na oprezu
Ukupna potrošnja u Hrvatskoj u 2009. godini smanjena je znatno (realno -8,5%) više nego što su smanjene bruto plaće (realno -0,2%), što pokazuje da postoji određena nerealizirana kupovna moć stanovništva, ali je ona blokirana negativnim očekivanjima i pesimizmom potrošača. Pod utjecajem krize potrošači su postali sumnjičavi i oprezni. Mnogi potrošači postaju cjenovno osjetljivi kako im pada kupovna moć. To povećava značenje cijene kao sredstva za povećanje konkurentnosti u maloprodaji. Jedno istraživanje iz 2009. godine na uzorku od 203 kupca pokazalo je da su potrošači u Hrvatskoj iznadprosječno osjetljivi na cijenu. Indeks osjetljivosti na cijenu iznosio je 4,32 od maksimalno 7. Analiza je također pokazala da su anketirani kupci iznadprosječno lojalni jednom trgovačkom lancu (ocjena 5,84, gdje je 1 = minimalna lojalnost i 7 = maksimalna lojalnost). Lojalni kupci veći postotak svog budžeta troše u svom trgovačkom lancu u odnosu na ostale kupce

Nastavak akcija
U 2010. godini očekuje se rast maloprodajnih cijena od 1,6%, a u 2011. godini 3%. Trgovci će svakako morati nastaviti privlačiti potrošače različitim akcijama i popustima. U 2009. godini smanjenja je profitabilnost mnogim poduzećima u trgovini na malo jer poduzeća zbog vlastite konkurentnosti provode stalne akcije, a prihodi imaju silaznu putanju. Kriza je pridonijela i padu poduzeća i smanjivanju broja prodavaonica. Krizom su teže pogođeni obrtnici nego pravne osobe.

Neka istraživanja pokazuju da bi trendovi u ponašanju potrošača mogli biti dugoročniji. Također, izlazak iz krize bi mogao biti puno teži u zemljama gdje se potrošnja temeljila na kreditima i zaduživanju potrošača, što je slučaj u Hrvatskoj.

Da bi se vratio optimizam, potrošači moraju imati čvrste dokaze pa bi za nužni oporavak potrošnje Vlada morala poduzeti brze i efikasne mjere.

Pripremio:

dr.sc. Ivan-Damir Anić, viši znanstveni suradnik

Ekonomski institut, Zagreb

Prvi mjeseci ne nude optimizam

Uz dobru turističku sezonu i toliko potrebnu financijsku injekciju možda budemo svjedoci oporavka osobne potrošnje

Hrvatska maloprodaja ima dosta sličnosti sa susjednim zemljama, kao i tranzicijskim srednjoeuropskim tržištima. S jedne strane ukupan broj maloprodajnih objekata opada (1% manje nego prije 5 godina, a 2.2% ako izuzmemo ljekarne i benzinske postaje). No smanjuje se broj malih trgovina, a broj hiper i supermarketa raste.

Tako malih i srednjih trgovina mješovitom robom do 100 m2 ima 10% manje, dok hiper i supermarketa ima 36% više nego prije 5 godina (hipermarketa čak 120% više!). No zanimljiv je format trgovina od 100 do 300 m2 (tzv. Velike trgovine mješovitom robom) – one pokazuju zavidnu otpornost prema naletu velikih formata, pa se njihov broj u proteklih 5 godina ne samo održao, već je i porastao za 13%. Sve to dovelo je i do porasta ukupne maloprodajne površine, koja iz godine u godinu raste, i danas je 12% veća nego 2006.

Manje nezavisnih trgovaca
Nadalje, iako hiper i supermarketi čine manje od 4% svih maloprodajnih objekata, oni ostvaruju 45-50% ukupnog prometa. To sve teško da bi se moglo događati bez značajnog prodora trgovačkih lanaca (domaćih i stranih), koji sve više preuzimaju udio i u manjim formatima. Tako trenutno čak 66% trgovina manjih od 100 m2 pripada trgovačkim lancima, čak 75% kioska, 85% drogerija, dok je svaka treća ljekarna dio nekog lanca ljekarni (iako su ljekarne specifičan segment tržišta, s prostorom za daljnji razvoj i konsolidaciju). Premda neće nestati, činjenice pokazuju kako nezavisni trgovci gube boj s velikima.

Komadna prodaja prehrane u padu
Kriza u Hrvatskoj nažalost još je u punom jeku, i tek dolazak ljeta donosi ponešto živosti i bojažljivog optimizma zbog sezone (barem dok Grci štrajkaju). Stoga prva 4 mjeseca oslikavaju nastavak smanjenog prometa iz 2009. Prehrambene kategorije (uz napomenu da se to odnosi na one kategorije koje Nielsen mjeri svojim panelom trgovine u Hrvatskoj) bilježe tako pad od daljnjih 4,2% (financijski), pri čemu najveće minuse bilježe slane grickalice sa 7,6% manjom realizacijom i slatkiši (keksi, čokolade, bomboni) s minus 5,8%, dok s druge strane mesne prerađevine (salame, hrenovke, paštete) bilježe rast od 6%. Osim za mesne prerađevine, zajednički nazivnik je nastavak pada komadne prodaje te nešto manji pad vrijednosne prodaje.

Vrijednosni pad neprehrane
Košarica neprehrambenih kategorija (sredstva za čišćenje i pranje te za osobnu njegu) manja je 2,2% (ali svega za 1,6% manje komadno). Sredstva za njegu rublja (deterdženti, oplemenjivači i sredstva za uklanjanje mrlja) bilježe 7,6% manju realizaciju (ipak, svega 3,9% manje komadno), sredstva za čišćenje minus 2%, dok sredstva za pranje posuđa rastu 1,1% (čak 4% komadno). Slično kao i sredstva za njegu beba (financijski isto, ali komadno čak 6,6% više). Tome pridonose dva čimbenika – opće sniženje cijena i promotivne aktivnosti, te rast trgovačkih robnih marki. Postoji razlika u odnosu na prehrambene kategorije – vrijednosni pad veći je od količinskog.

Prostor za nove formate
Gledajući višegodišnje trendove, vidljivo jer okrupnjivanje i homogenizacija hrvatske maloprodaje. Pojedini formati, poput male trgovine iz susjedstva neće nestati, ali će gubiti na značaju. No uvijek će biti prostora za posebne formate poput drogerija, ljekarni, kioska. Mnogi mali trgovci nalaze načina kako se othrvati „čeličnom stisku“ hiper i supermarketa, no činjenice pokazuju ipak u sve manjem broju.

Prvi mjeseci ove godine još ne nude optimizam, no ipak su stope pada manje nego lani, a poneke kategorije bilježe i pluseve (ili su barem blizu „nule“). Nek nas vrijeme posluži pa turisti navale – možda tada uz ljetnu relaksaciju i toliko potrebnu financijsku injekciju i budemo svjedoci oporavka osobne potrošnje, tog generatora rasta gospodarstva.

Analizirao:
Ivan Junaković, Nielsen
Voditelj Odjela za odnose s klijentima

Recesija će proći, trgovačke marke ostaju

Povjerenju u trgovačke robne marke u Hrvatskoj značajno pridonosi činjenica da mnoge od njih proizvode vodeći proizvođači brendiranih proizvoda koji uživaju visoko povjerenje hrvatskih potrošača.

Trgovačke robne marke, osim što su postale sastavni dio ponude trgovačkih lanaca, i jedan od oblika pridobivanja cjenovno osjetljivih kupaca, sve izraženije su prihvaćene u ovim kriznim vremenima.

Istraživanje GfK Roper Reports Worldwide pokazuje da je u proteklih kriznih godinu dana oko 37% potrošača zamijenilo neki brendirani proizvod s onim jeftinijim pod trgovačkom markom.

Najzastupljenije u Slavoniji
U Hrvatskoj trend rasta trgovačkih robnih marki nastavio se i u prošloj godini kada bilježi udio od 13%. Trgovačke marke najzastupljenije su u košarici prehrambenih proizvoda te u košarici sredstava za čišćenje i pranje u kućanstvu. Rast je također  prisutan u svim regijama.

Ipak, regija koja bilježi najviši rast udjela trgovačkih robnih marki u potrošnji svojih kućanstava je Slavonija, naša socijalno najugroženija regija. Taj je rast još i viši u košarici prehrambenih proizvoda.

Privatne marke prvo su zadobile pažnju potrošača prvenstveno zbog svoje niske cijene. Od tada su ove marke zadržale svoju poziciju tako što uglavnom daju i primjerenu kvalitetu.

Pretpostavka da su trgovačke robne marke nužno lošije kvalitete od brendiranih proizvoda često je zabluda jer kako postoje različite razine kvalitete među brendiranim proizvodima tako se i trgovačke robne marke razlikuju po kvaliteti.

Povjerenju u trgovačke robne marke u Hrvatskoj značajno pridonosi činjenica da mnoge od njih proizvode vodeći proizvođači brendiranih proizvoda koji uživaju visoko povjerenje hrvatskih potrošača.

Utjecaj krize
Nadajmo se da kontinuirani fokus na cijene u komunikaciji neće pretvoriti dio hrvatskih potrošača u trajne ovisnike o niskim cijenama te da one neće postati glavni faktor odabira proizvoda.

No bez obzira što je sadašnji vrijednosni udio trgovačkih robnih marki u Hrvatskoj dosegnuo svoju najvišu razinu taj udio je znatno niži kad se usporedimo s Austrijom gdje iznosi skoro 29%, ili s Njemačkom gdje udio trgovačkih robnih marki iznosi oko 37%.

Dakle, ipak nema bojazni da ćemo tako skoro postati nacija u kojoj prevladavaju trgovačke robne marke jer treba proći još puno, nadamo se ne kriznih, godina da privatne robne marke dosegnu razinu kakva je na nekim tržištima zapadne Europe. Izlaskom iz krize taj će se rast usporiti samo se nadajmo da će nam financijske mogućnosti dozvoliti da možemo birati.

Ana Matić
GfK Croatia

Glavno obilježje diskontnih lanaca Porastu ponude trgovačkih robnih marki unazad nekoliko godina značajno je pridonio dolazak Lidla na hrvatsko tržište kada se potrošači prvi put susreću s diskontnim formatom trgovine čije je glavno obilježje da su trgovačke robne marke izuzetno zastupljene u njihovoj prodaji.

Rast i nakon recesije Prema prošlogodišnjem ispitivanju GfK za „Private Lable Manufacturer Association“, 9 od 10 ispitanika odgovara kako ne namjerava prestati kupovati privatne marke kad mine kriza i njihova se ekonomija vrati u normalu.

Hrvati najviše vole blage umake

Umaci se najviše koriste kao prilog uz redovan obrok

Prema rezultatima istraživanja magazina Ja TRGOVAC i agencije Hendal provedenom tijekom lipnja na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 građana, najviše korišteni i najomiljeniji među umacima su ketchup i majoneza. Slijede senf i hren te u nešto manjoj mjeri tartar. Oko 15% ispitanih izjavilo je da ne konzumira umake.

Skoro 60% ispitanih preferira blage okuse. Ljute okuse najviše voli 37%, a kiselkaste 33%. Najmanji je udio onih koji preferiraju slatke okuse umaka.

Umaci se najviše koriste kao prilog uz redovan obrok, ali se također učestalo koriste i kao prilog uz roštilj ili sendvič.

Od marki majoneze uvjerljivo se najviše kupuje Zvijezda majoneza koju navodi preko 3/4 ispitanih korisnika. Od ostalih marki ispitanici navode Tommy (11%) i Hellmanns (5%).

Dressinge za salatu ispitanici uglavnom pripravljaju sami dok oko 10% ispitanih kupuje gotove dressinge za salatu.

*Mogućnost više odgovora.

Next Page »