Željko Tafra: Crna Gora je dobro tržište za hrvatska pića

U Crnoj Gori vlada mišljenje kako su hrvatski proizvodi kvalitetniji od drugih, slično kao i njemački na razini Europe. Osim toga, ovo je tržište, a posebice crnogorsko primorje, vrlo slično hrvatskom, tvrdi Željko Tafra, vlasnik i direktor Tažexa iz Zelenike, vodećeg uvoznika pića

Sa Željkom Tafrom, vlasnikom tvrtke Tažex iz Zelenike, vodećim crnogorskim uvoznikom pića u državama nastalim raspadom Jugoslavije, vlasnikom desetak supermarketa, organizatorom vinskog festivala u Igalu, razgovarali smo o planovima njegove tvrtke, o poziciji hrvatskih robnih marki koje zastupa te perspektivi naših proizvoda na tom tržištu. Tažex ima poslovno-tehničku suradnju s Biotehničkim institutom u Podgorici u čijoj se vinariji proizvodi čuveni crnogorski Vranac i rakija Loza. Tafra se osvrnuo i na poduzetničku klimu u Crnoj Gori te govorio o razvoju turizma. Tažex je tvrtka koja ima oko 12 milijuna eura godišnjeg prometa te više od 100 zaposlenika.

Zašto uvozite vina iz zemalja koje su bile u sastavu bivše države?
- Riječ je o robnim markama kojih se kupci sjećaju, pa ih ne treba posebno promovirati. Iako im je znatno poboljšana kvaliteta, kupcima su poznate. Na taj način nastojimo stvoriti kompletnu ponudu vina cijele ove regije. Mislim da smo na pravom putu i da smo po tome jedinstveni u ovoj regiji budući da nitko nema tako raznovrsnu ponudu. Možda griješim, ali mislim da kompletna prodaja, primjerice, srbijanskih i bosanskohercegovačkih vina u Sloveniji može stati u prtljažnik osobnog automobila. Kod nas se prodaju, s više ili manje uspjeha, vina proizvođača iz svih država. Uz to, zastupnici smo najpoznatijih svjetskih pjenušaca, nekoliko robnih marki čaša, ugostiteljskog pribora, opreme za ugostiteljstvo…

Osim vinara koga još zastupate iz Hrvatske?
- Najprije sam počeo zastupati Marasku iz Zadra, a zastupam i tvrtke Pivac i Jambo u segmentu smrznutih proizvoda, postirsku Sardinu, Trenton i Nirs Split. Poslujemo i s tvrtkama koje su u Agrokorovom vlasništvu.

Kako su prihvaćeni hrvatski proizvodi?
- Odlično, budući da se kod nas uvriježilo mišljenje kako su hrvatski proizvodi kvalitetniji od drugih, slično kao i njemački na razini Europe. Osim toga, ovo je tržište, a posebice crnogorsko primorje, vrlo slično hrvatskom. Na crnogorskom tržištu prisutni su mnogi hrvatski proizvodi, pogotovo dugogodišnje robne marke.

Kakva je sada gospodarska situacija u Crnoj Gori? Osjeti li se kriza?
- Mi prolazimo kroz svoju unutarnju krizu. Kod nas nema velikih sustava koji su isprepleteni i koji ovise o svjetskom gospodarstvu. Naš osnovni problem je nelikvidnost, odnosno neplaćanje robe dobavljačima. Smatram da je to moguće brzo riješiti, ako se želi.

Što je s privatizacijom?
- Privatizacija je pri samom kraju jer je privatizirano preko 80 posto tvrtki. Za privatizaciju ostaje još nekoliko značajnijih tvrtki kao što je Institut Simo Milošević iz Igala za koji je bio zainteresiran Zepter ali je odustao, zatim Plantaže 13. jul, najveće plantaže vinove loze na jednom mjestu u Europi, te Remontno brodogradilište Bijela, a u tijeku je natječaj za Luku Bar. Kako su za preuzimanje Plantaža 13. jul bile zainteresirane hrvatske tvrtke, možda vam je zanimljivo da je vlada Republike Crne Gore prošle godine zaustavila njihovu privatizaciju na godinu dana. Ta odluka istječe u prvoj polovini 2010. godine, pa ćemo vidjeti kakva će biti nova odluka.

Što se točno događa s crnogorskim turizmom? U kojoj je fazi obnova objekata? Gdje se ulagalo?
- Do sada se najviše uložilo na Budvanskoj rivijeri. Tamo je kvaliteta smještaja i usluge podignuta na visoku razinu, pa iz tog razloga dolaze i bogatiji gosti. Zato i moja tvrtka ulaže oko milijun eura u izgradnju trgovačkog centra u Budvi. U Boki Kotorskoj mnogo očekujemo od najvećeg nautičkog projekta Porto Montenegro u Tivtu. Moja tvrtka je također započela jedan nautički projekt u Zelenici. Riječ je o izgradnji marine sa 150 vezova uz poslovni i zabavni centar površine 1200 metara četvornih te apartmanski hotel za nautičare. Projekt je u fazi dobivanja dozvola, a vrijedan je šest miljuna eura. Realizacija projekta trebala bi označiti prekretnicu crnogorskog turizma, posebice onog u Boki Kotorskoj. Iako se dosta ulagalo, smatram kako crnogorski turizam još nije dostigao rezultate iz devedesetih godina. Razlog je manjak postelja jer su neki hoteli u vrlo lošem stanju. Posebice su u teškom stanju smještajni kapaciteti u naseljima oko Bokokotorskog zaljeva budući da se nije ulagalo u njihovo održavanje. (Jozo Vrdoljak, privredni.hr)

Prodamo na tisuće boca hrvatskih vina Imate li podatke o tome koliko se hrvatskih vina proda na crnogorskom području? - Sami ste svjedoci koliko je dobar odaziv hrvatskih vinara na Festivalu vina. Teško mi je reći koliko se hrvatskih vina proda u Crnoj Gori jer ima više distributera. Možda mogu nešto preciznije reći koliko hrvatskih vina proda Tažex. Primjerice, prodamo više od 20.000 boca Pošipa Čare, dok Matuška prodamo oko 8000. Dobro prodajemo i vina kuće Zdjelarević, Kozlović, Matošević, Degrassi, Polesina, Kabola, Arman, Tomić, Agrokorovih vina te niz peljeških i hvarskih vinara.

Ljerka Puljić, Agrokor: Hrvatsku će pogoditi nova kriza

Koliko se Hrvatskoj ‘crno piše’ i zašto bi je ulaskom u EU opet mogla pogoditi kriza, te kako tu globalnu ‘pošast’ pobjeđuje Agrokor, neka su od pitanja na koje je odgovorila starija izvršna potpredsjednica koncerna Ljerka Puljić. U razgovoru s novinarkom Zdravkom Sever govoriti nije željela samo o Mercatoru.

Stručnjaci u posljednje vrijeme nemaju optimističnih pogleda kada govore položaju hrvatskog gospodarstva. Slažete li s njima?
Govore u skladu s objektivnom situacijom koja je zaista loša. Evo i poslodavci traže hitne mjere od Vlade za poboljšanje svojih pozicija. Veliki dio tih mjera može se donijeti odmah. Čine se kao mali pomaci, ali realnom sektoru mogu donijeti velike dobrobiti, a ne bi ugrozile državu. Trenutno punjenje segmenata javne potrošnje bilo bi manje, no ti segmenti ne bi trpjeli ako bi se i njihova potrošnja smanjila. Te mjere bi za Hrvatsku bile dugoročno dobre. Dakle neke segmente javne potrošnje trebalo bi sigurno prilagoditi trenutnoj snazi gospodarstva. Moramo znati da se trošiti može onoliko koliko gospodarstvo može nositi. To je kao i kućnom budžetu. Mi jesmo jedno vrijeme bili skloni trošiti i više, ljudi su se zaduživali. No i potrošač u Hrvatskoj se počeo racionalno ponašati. To se vidi po mnogim manifestacijama u potrošnji. On je svoju potrošnju prilagodio ne samo raspoloživom dohotku nego i očekivanom lošem dohotku u budućnosti, jer mu je situacija krizna i neizvjesna. Time su potrošači danas postali racionalniji od države.

Znači neminovna su daljnja rezanja?
Nije točno da se neke stvari ne mogu srezati. One ne mogu biti bez političkih posljedica kratkoročno, ali dugoročno sigurno imale bi pozitivne učinke. Imamo cijeli javni sektor koji nije restrukturiran. Imamo velika javna poduzeća koja vape za restrukturiranjem, a privatni sektor i u krizi pokazuje kako je shvatio da se mora restrukturirati, da mora rezati troškove… No situacija u kojoj je dobit manja pa time i državni budžet manje dobiva, potakla je rezanje troškova, a na žalost to se onda vidi i na broju nezaposlenih koji se povećava. Sve to uzrokuje postizanje ravnoteže u ekonomskom okruženju na nižem nivou što nije dobro. To pokazuje da spirala gospodarstva ide prema dolje. Naši ekonomski analitičari vole govoriti da situacija nije tako crna kad gledaju financijski sektor, no mora se reći da dobit tog sektora i njegov utjecaj na ukupno gospodarstvo nije pozitivan.

Dakle, ono što je Vlada do sada činila nije dovoljno?
Nije. Mislim da i Vlada to zna. No problem je postizanja političkog konsenzusa, problem je u težini mjera i prihvaćanju mjera i radikalnih rezova jer bi se time moralo dirnuti u nečija stečena prava što bi poljuljalo ove ili one političke pozicije. To je opet dosta bolno. U ovom trenutku Vlada je vjerojatno procijenila da je za nju bolje, ako je to moguće, do kraja godine provesti kozmetičke mjere nego ići u radikalne rezove. Vladin prioritet je sada ulazak u Europu, samo, Hrvatsku će pri ulasku u EU još jednom pogoditi kriza.

Hoće li hrvatsko gospodarstvo izdržati do kraja godine s kozmetičkim mjerama?
Hoće, samo je pitanje na kojoj razini bruto nacionalnog dohotka, na kojoj razini potrošnje i na kojoj razini domaće proizvodnje. Ako se sve to uspori, Vlada će vjerojatno ići na novo zaduživanje, a kroz njega će jedan dio budžetskog deficita pokrpati do turističke sezone. Potom će od turističke sezone očekivati puno i time će misliti da je prebrodila godinu. Ali činjenica je da ćemo, ako ne restrukturirani uđemo u EU, još jednom doživjeti krizu.

Koji su to dodatni problemi koji će gospodarstvenike pogoditi pri ulasku u Europsku uniju?
S obzirom na trenutnu situaciju teško će naše tvrtke biti konkurentne onima u Europskoj uniji. Ulaskom u EU dobit ćemo nova pravila za strukturu gospodarstva koja tome nije prilagođena. Tu prvenstveno mislim na sektor poljoprivrede u kojem se vrlo nonšalantno odričemo dijela za koji smatramo da će morati propasti, ali će to zbog značaja koji taj sektor ima za našu državu biti opet izazivač krize. Sve naše kompanije u krizi su zaustavile ulaganja što znači da će čak i one koje su i sustigle svoju konkurenciju u tom trenutku biti korak iza.

Ivica Mudrinić je izjavio kako Vlada, prema do sada viđenom, nema snage za reforme. Slažete li se s njim?
Mislim da je premijerka Jadranka Kosor trebala iskoristiti svojih prvih šest mjeseci kako bi učinila ključne promjene. Čini mi se da bi tada dobila podršku javnosti za to i vjerujem da bi politički problemi koje bi imala bili daleko manji. A sad već svi shvaćaju da je kriza duboka i da se bez bolnih rezova neće moći dogoditi promjene. Je li premijerka to interno mogla učiniti, to mi je zaista teško procijeniti i u to se ne bih upuštala.

Svoj ste radni put počeli u Ministarstvu znanosti, biste li se danas možda vratili u politiku, primjerice da Vas premijerka pozove za savjetnicu?
Kao savjetnica nikada, jer tada čovjek nema nikakve ovlasti. Premijerka može i ne mora poslušati savjete. Vi riskirate svoj stručan kredibilitet, ime i poziciju, a u suštini nemate utjecaj. Tako nešto čovjek može raditi samo ukoliko dobije ovlasti i političku podršku. K tome, meni se posao kao mladom čovjeku u Ministarstvu nije dopao. Smetalo me puno birokracije i to što nisam mogla vidjeti rezultate svog rada. To čovjeka najviše demotivira.

Koliko je Agrokor spremno dočekao krizu?
Agrokor je sredinom 2008. i javno upozorio da se kriza pojavila i da će nas pogoditi. To se godinu dana negiralo. Nije se čak željelo ni priznati da je to moguće. Prije svega se isticao financijski aspekt te se govorilo kako to naše banke ne može pogoditi jer su one sigurne, posebice zbog odnosa s bankama majkama. I na tom se području zaista ništa nije dogodilo. Banke imaju novaca, no problem je u tome što ga nemaju kome dati. Mi smo tada upozoravali na situaciju u realnom sektoru jer smo vidjeli da potrošač mijenja ponašanje. Donijeli smo potpuno novu strategiju politike asortimana i cijena. U 2009. to smo samo intenzivirali i to je razlog zašto nemamo gubitak niti pad u potrošnji u Konzumu. Nama je i 2010. relativno dobro počela. Primjerice, lansirali smo 1000 proizvoda po trajno niskim cijenama i uložili smo u maržu i te cijene uspješno držimo kako bismo ujedno zadržali potrošača i kako bi on Konzum prepoznao kao najbolji izbor. I mi i dobavljači smo žrtvovali dio marže. U trenutku dizanja PDV-a na 23 posto nismo digli cijene. To znači da je Agrokor taj 1 posto državi dao iz vlastitog profita. Nitko nam to nije kompenzirao.

Jesu li točni navodi iz medija da jedno vrijeme niste plaćali svoje dobavljače?
To je vjerojatno izvučeno iz konteksta i pretpostavljam da je to izvukao netko tko ne zna čitati bilancu. U toj bilanci imate stavku dugovanja prema dobavljačima, stavku zalihe i stavku potraživanja od kupaca. One su uvijek u ravnini. U maloprodaji ne možemo platiti proizvod koji nismo prodali i stoji nam na zalihi. Uvijek prije prodamo onu robu koja je kraće trajnosti, pa nju i prije platimo. Ista situacija je i s veleprodajom, odnosno postoji novac koji je zaleđen i koji nismo dali dobavljačima, ali on nije ni kod nas. No nikada nismo nikome ostali dužni, niti su nas dobavljači blokirali ili tužili. Ipak, ne kažem da se neko dugovanje manjim dobavljačima nije moglo dogoditi, ali se uvijek plati.

Kako se borite s konkurencijom, odnosno drugim trgovačkim lancima. Zadaju li vam probleme?
Konkurencija svakog muči i nikada je ne smijete podcjenjivati. Mislim da smo mi baš zato tako uspješni. Pratimo stalno kretanje cijena, njihove prodaje i sve podatke o tržišnim udjelima i zadnji podaci o tržišnim udjelima govore da smo se dobro prilagodili krizi jer je naš tržišni udio prema GFK kao u posljednjem tromjesečju prošle godine bio preko 27 posto što znači da smo osvojili već tržišni udio nego u posljednjem razdoblju. Na to smo užasno ponosni.

Odmaknimo se malo od Konzuma. Imali smo priliku vidjeti da od Adriatica.net- a imate velika očekivanja. Nisu li čak prevelika s obzirom na činjenicu da naša turistička sezone nikada ne pokrije minuse koje država ima?
Ove godine ne očekujemo senzaciju nego stabilizaciju. Očekujemo da ćemo uspješno restrukturirati tvrtku. Napravit ćemo jednu kompaniju i optimalizirati poslovanje. No u nekom srednjoročnom razdoblju od pet godina Adriatica.net mora postati vodeći turoperator što znači da mora dovoditi goste u suradnji sa svima od lokalne zajednice preko hotelijera do Ministarstva. Ujedno mora raditi na tome da hrvatski turizam kao proizvod bude kvalitetniji te da se napravi brand koji će se prodavati.

U medijima je bilo riječi o tome kako će veliki broj ljudi te tvrtke sada morati “na ulicu”. Hoće li biti otkaza?
Adriatica.net očekuje restrukturiranje, ali time ne i nužno otpuštanje radnika. Mislim da je sada preuranjeno o tome govoriti no ako i do toga bude moralo doći, to neće biti naprasno. Mi ćemo svakako sve raditi u dogovoru sa sindikatima.

Hoćete li u novim tvrtkama kao što su Adriatica.net ili Vupik uspjeti pronaći zajednički jezik sa sindikatima s obzirom da postoji mogućnost i rezova koji se njima naravno neće svidjeti?
Vjerujem da hoćemo, jer smo i do sada imali vrlo uspješnu suradnju sa svim našim sindikatima. Uvijek smo imali dobru komunikaciju i razmjenu informacija i nismo bježali od sindikata. Prvi smo Kolektivni ugovor potpisali još 1996., a to se kasnije i nastavilo. Iz Kolektivnog ugovora uvijek ispunjavamo sve obveze. A dobru suradnju postigli smo i time što naš šef Ivica Todorić osobno razgovara sa šefovima svih sindikata i sve im pojašnjava, te stoga što je stvorio odnos u kojem radnici Upravu doživljavaju kao partnera, a ne kao vlasnika koji im naređuje.

Kada bi Vas danas netko mlad poput, primjerice, Vaše kćerke upitao u koji biznis krenuti, što biste mu rekli?
Rekla bih joj da sačeka godinu dvije. Danas je problem, osim ako nemate vlastiti kapital, posuđivati jer to morate i vratiti. Drugi problem je to što je naše tržište premalo. Kod nas je i građevina u problemima, a ona sve vuče za sobom, pa uopće u ovom trenutku ne znam što bi bilo dobro pokrenuti. Možda u nove usluge ili izvozne proizvodnje. Ja osobno uvijek bih ulagala u turizam. (Zdravka Sever, Net.hr, foto: Marija Pavliček/net.hr )

Muškarci me se boje Najmoćnija žena u zemlji Agrokor je najveća kompanija u regiji, a veličina objektivno generira moć. Vi upravljate jednim dijelom tržišta što daje snagu. Mislim da se nitko od nas devet, koliko nas je u Upravi, ne osjeća osobno moćnim. No činjenica je da je lakše raditi kada iza vas stoji tako velika kompanija, no u svakom slučaju to daje i puno veću odgovornost. Ja osobno smatram da onaj tko ima veliku moć treba je što manje pokazivati te bi trebao prijeći na jedan nježniji način odnosa s okolinom. lkkjkjkkjkjkjkjkjkjkjkjkjkjkjkjkjkjkllklkl Muški strah od ženske moći Boje se. Oni se boje prije svega jakih žena i samostalnih koje imaju svoj stav i koje im ne dolaze svakih pola sata tražeći savjet. No koliko je to prednost za ženu, toliko je i teret jer ima veliku odgovornost. jkjkjkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkk Moto rad, rad i samo rad Pa i nemam baš slobodnog vremena, no s godinama sam sve svjesnija da je odmor čovjeku potreban. Ja se svaki dan opuštam hodajući. Navečer kada dođem s posla imam svoju uobičajenu rutu od 45 minuta i hodam. Strašno volim more i ono mi je izvor regeneracije. Smatram da je čovjeku odmor potreban kako bi se napunio energijom i onda bio efikasniji. Žene u muškom sijetu biznisa Zbog izjave da je poslovni svijet muški baš ne dobivam simpatije kolegica, ali ja iza nje stojim. Smatram da žene danas moraju trostruko više raditi i trostruko se više dokazivati od svojih muških kolega kako bi postigle uspjeh i zasjele na šefovska mjesta. U suprotnom, muškarci će im uvijek biti šefovi. Žene muškarce moraju pobijediti, a za to treba borbenosti. Za uspjeh će se izboriti budu li se služile istim oružjima kao i njihove kolege, a dodatne prednosti su im drugačiji način komunikacije, timski rad i upornost.

Emil Tedeschi: Politika mora van iz Podravke

Šef Atlantica jamči da niti jedno radno mjesto u Podravci neće biti izgubljeno ako on preuzme tvrtku. Otkaz će dobiti političari

Čim se Emil Tedeschi, netko od njegove obitelji ili samo dostavni kamion Atlantica pojave u Koprivnici, ljudi kažu - evo, preuzeli su Podravku . U četvrtak, na dan održavanja sjednice Nadzornog odbora, pred tvornicom je stajao Atlanticov kombi, što je bilo dovoljno za novo uzbuđenje u gradu. Prošli su tjedan pak novinari snimili Tedeschijevu suprugu i kćer ispred uzgajivačnice u kojoj su kupili štene labradora nakon što je iznenada uginuo njihov jednogodišnji ljubimac.

Je li i ta kupnja baš kod koprivničkog uzgajivača bila dio strategije pripremanja lokalne javnosti na novog vlasnika kompanije koju cijela Koprivnica smatra svojom, bez obzira na vlasničku strukturu?
- Ma naravno da nije. Dok nisam nazvao, nisam niti znao da je kći pronašla štene baš u koprivničkoj uzgajivačnici - odgovara Emil Tedeschi na početku razgovora dok nam otvara bočicu Cedevite Go.

Danak lošeg upravljanja
Smatrate li i danas da je kupnja Podravke dobar potez, budući da će tvrtka iskazati velike gubitke, a financijski oporavak trajat će godinama?
- Podravka danas zasigurno nije u zahvalnoj poziciji, kompanija je visoko zadužena, ima velike financijske gubitke i golemi oportunitetni ekonomski gubitak koji je nastao godinama lošeg upravljanja. Međutim, zaposlenici kompanije i temeljna djelatnost Podravke još su potencijal koji se promjenom upravljačkog modela i promišljenom strategijom može dovesti na razinu uspješnosti i gospodarske važnosti. Ukoliko se današnji vlasnici Podravke odluče za promjenu poslovnog modela, Atlantic Grupa ima sve potrebne mogućnosti da to realizira. Što se same kompanije tiče, vremena nema na pretek, ali odluka je u svakom slučaju na dioničarima Podravke.

Nemam ni jednu dionicu
Imate li već dionica Podravke i koliko?
- Atlantic Grupa niti ja osobno nemamo ni jednu dionicu Podravke, niti namjeravamo dionicu po dionicu ulaziti u vlasničku strukturu kompanije. Za Podravku smo zainteresirani kao potencijalni strateški ulagač s većinskim udjelom u vlasništvu koji bi garantirao mogućnost promjene upravljačkog i poslovnog modela s ciljem uspostavljanja stabilnog biznisa, očuvanja radnih mjesta i podizanja razine profitabilnosti poslovanja.

Što biste učinili s Podravkom da je kupite?
- Ponavljam da bismo išli u kupovinu samo ako vlasnici odluče mijenjati poslovni model i ako država odluči prodavati svoj dio. Nemamo ambiciju ulaziti u vlasničku strukturu Podravke uz zadržavanje visokog stupnja umiješanosti politike u kadroviranje i strategiju kompanije.

Neki dan je gospodin Friščić u Koprivnici rekao da bi prodaja državnog portfelja u Podravci predstavljala rizik za gubitak 3000 radnih mjesta. Apostrofirao je Atlantic kao kupca zainteresiranog samo za Vegetu i Belupo.
- Nas ne zanima parcijalna kupnja segmenata Podravke, nego isključivo većinski udio u kompaniji. Atlantic je kroz niz prijašnjih preuzimanja pokazao visoku razinu odgovornosti prema zaposlenicima. Djelatnici Cedevite, Neve, njemačkog Haleka ili Multivite u Srbiji mogu najbolje posvjedočiti o tome da nema straha od gubitka radnih mjesta, nego da su, naprotiv, ulaskom u sustav Atlantic Grupe na dobitku.

Može netko strašiti lokalnu zajednicu, ali ljudi su danas umorni od politikantstva. Žele viziju, strategiju i odlučnost.

Očito je da je baš predsjednik HSS-a Friščić najglasniji protiv vaše kupnje Podravke. Što mislite, zašto?
- Već godinama do danas Podravkom, koja je navodno od posebnog državnog interesa, upravljaju političari. To nema veze s poduzetništvom i nije primjereno da političari na ovakav način pokušavaju biti poduzetnici. Poduzetnike uz inicijativu prati i poslovni rizik, a nitko od političara koji se bave kompanijom nije snosio takav rizik. Kao rezultat Podravka danas puni crne kronike, a poslovno već deset ili petnaest godina stagnira… U toj konstelaciji prozivanje nekoga tko je otvoreno rekao da ima interes za preuzimanje nije ništa nego politikanstvo.

Koji bi bio HSS-ov interes da se tako grčevito bori protiv vašeg ulaska u Podravku?
- Želim vjerovati da je bit bavljenja politikom briga za opće dobro. Poštujem brigu za zaposlene i lokalnu zajednicu, no ako završimo u zauzimanju za to da se ništa ne mijenja, pri čemu bi država to trebala financirati novcem poreznih obveznika, onda se to ne uklapa u koncepciju brige za opće dobro. Riječ je o tome da se politika bavi kadroviranjem, određuje koja će tržišta i tržišne niše biti u fokusu, koji će biti asortiman. Duboka ukorijenjenost politike u Podravku pokazala se njenim zlim usudom. Međutim, taj model nije zapisan u kamenu. Uz ispravno upravljanje i bez uplitanja politike to se može promijeniti. Pogledajte danas način biranja uprave - tri iz HDZ-a, dva iz HSS-a, pa kadroviranje u Nadzornom odboru… On je sada smanjen sa 11 na 7 članova. A koga delegira država? Liječnicu iz Koprivnice, jer je ona u HSS-u. Kriterij za kvalifikaciju je očito stranačka pripadnost.

Ne mogu shvatiti da cijeli NO i Uprava nisu smijenjeni zbog afere Spice, neovisno o tome tko od njih je pod istragom. Sad bi država opet trebala nagraditi neke koji su tamo sve vrijeme nadzirali ili upravljali.

Slažete li se s tezom da je borba za vlast u Podravci u stvari borba za svojevrsni politički ‘bankomat’, odakle se uzima prema potrebi?
- Vi to možete tako zvati, ja se ne bih na taj način izjašnjavao. Kad sam 2005. postao predsjednik HUP-a, rekao sam da je neprimjereno imati ministre i državne dužnosnike u nadzornim odborima tvrtki. Oni sami priznaju da uglavnom nemaju vremena pročitati materijale, a kao članovi NO-a odgovorni su za ono što se zbiva u kompaniji. Posebno je pitanje što političari rade u NO-ima onih kompanija koje nisu državni monopol, nego imaju žestoku konkurenciju, poput Croatia osiguranja. Smatram da sve kompanije koje se tuku na tržištu treba privatizirati, a to je, uostalom, rekao i Ljubo Jurčić, predsjednik NO-a Podravke.

Trebaju nam jake tvrtke
Nadate li se da će država uskoro prodavati svoj udio u Podravci?
- Uvjeren sam da je pitanje trenutka kad će se Vlada odlučiti na tu privatizaciju. Premijerka je također rekla da dužnosnici više neće biti u nadzornim odborima. Jedan od ključnih elemenata državne politike premijerke Kosor jest potpora gospodarstvu, ali to se ne može raditi tako da država novcem svih nas subvencionira ono što već 15 godina stagnira, a lani je napravilo i rupu od 300 milijuna kuna. Sad je najmanje primjereno vrijeme za političko trgovanje.

Akvizicija Podravke nije Atlanticova jedina opcija, nemam straha za našu budućnost. Vjerujem da se u ovoj zemlji treba privatizirati sve ono gdje država ima manjinski udio i sve što ima konkurenciju na tržištu. Trenutak je pravi, jer Hrvatskoj trebaju velike i jake kompanije uoči ulaska u EU. Država treba zadržati samo monopol nad prirodnim dobrima i glavnom infrastrukturom, ali i to kroz koncesije može staviti u funkciju.

No, u HSS-u očito imate ozbiljnog protivnika vašoj kupnji Podravke.
- Ljudi u Podravci su danas s pravom zabrinuti, svaki dan imamo neke afere i privođenja. Mislim da nije primjereno još ih plašiti s jednom kompanijom koja je na burzi, u kojoj mirovinski fondovi imaju više od 16 posto kapitala, a njemačka državna razvojna banka sedam posto. Neki dan sam čuo kako gospodin Friščić govori da ja moram objasniti odakle mi kapital. Barem to kod nas nije sporno. Atlantic Grupa sve je pošteno zaradila, a sve što smo preuzeli kupili smo od privatnih vlasnika.

Politika me ne zanima
Jeste li osobno razgovarali s Friščićem?
- Jesam, i otvoreno smo razgovarali.

Je li vas podržao?
- Saslušao me je. Sigurno ću se opet susresti s njim.

Koliko je u Hrvatskoj za poduzetnika bitno da bude vezan uz politiku? Može li se uopće postati velik bez veze s politikom?
- Sve ovisi o poslovnom modelu. Mi smo imali sreću da smo se bavili biznisom koji politici nije bio u fokusu, država nam nije bila dobavljač, ni kupac ni financijer…

Jeste li ikad bili u nekoj stranci?
- Ne. Bio sam pozvan u gotovo sve stranke, ali nisam se nikad učlanio. Politika i stranačke aktivnosti me ne privlače, ne namjeravam se time baviti.

Niste li, dok ste bili vlasnik Danasa, bili bliski HDZ-u?
- To nije točno. O tome, zapravo, najbolje svjedoči činjenica da je država 1992. odbila moj zahtjev da mi proda Danas. Sjetite se da je na kraju Danas privatizirao Stjepan Tuđman. Ja sam osnovao Novi Danas u koji su prešli gotovo svi novinari. Izdali smo osam brojeva. Nakon trećeg broja je tadašnja vlast naložila Tisku, koji je još bio državni, da nam otkaže ugovor o distribuciji, što nikad nikome nije učinjeno. Vjesnikova tiskara nam nije htjela dati fer cijenu pa smo se tiskali u Sloveniji i Austriji. Na Danasu sam izgubio ozbiljan novac, oko 300 tisuća maraka. Ipak, ponosan sam jer sam svim novinarima isplatio plaće za šest mjeseci, a u osam brojeva novog Danasa niti jedan članak nije demantiran.

Imate li ambicija opet se upustiti u biznis s medijima?
- Ne. Tiskani su mediji danas u velikoj krizi, no to ne znači da za neke nema tržišne niše. Neki su, pak, nestali. Nema Starta, Danasa, Poleta, možda neće biti niti Radija 101…

Zaljubljen sam u sport
Biste li kupili Radio 101?

- Ne bih ga kupio, iako bi mi bilo žao da se ugasi.

Kupujete li košarkaški klub Cibona?
- Atlantic upravlja u košarkaškom klubu Cedevita. Nama je to kanal za komunikaciju s potrošačima, ali i izraz društvene odgovornosti kroz promociju sporta. U školi košarke imamo više od 400 klinaca. Tako dio profita vraćamo zajednici u kojoj smo profit zaradili i na to smo ponosni.

S Cibonom razgovaramo već dvije godine. Tada su nam rekli da novac nije jedan od problema. Danas Cibonina Uprava ima ozbiljan problem kako izbjeći stečaj. Imaju sedamdesetak milijuna kuna dospjelih obveza, a imovina im je upola manja.

Veliki sam zaljubljenik u sport, navijač Cibone, poštujem što su prethodne generacije napravile, ali pitanje je tko će prihvatiti pokriti tu financijsku rupu.

Loš menadžment u Ciboni
Kako su stvorili tolike gubitke?
- Ovo je društvo imalo dobar odnos prema Ciboni. Još za vrijeme Univerzijade Cibona je dobila novu dvoranu na korištenje i upravljanje, tako da prihodi od njenog iznajmljivanja idu Ciboni iako je dvorana gradska. Cibona je dobila u vlasništvo 27 lokala koje iznajmljuje, u vlasništvu ima i lokaciju na kojoj je Saloon. Godinama dobiva ozbiljan novac od Grada i javnih poduzeća. Uza sve to, dosadašnje uprave Cibone su lošim menadžmentom napravile ovakvu mizernu financijsku situaciju.

Kako to da su s toliko imovine u takvim problemima?
- Nitko nije propao jer je imao premale prihode, nego zato što je imao prevelike rashode. Ne želim spekulirati o tome je li tu bilo nekih malverzacija. U najmanju ruku načinjeni su veliki rashodi i računalo se da će netko uskočiti. To je neodgovorno prema građanima, poreznim obveznicima, ali i prema zaposlenicima. Od početka sezone ljudi su tek neki dan dobili prvu plaću.

Nema tog filantropa koji bi mogao isfinancirati sve što bi bilo vrijedno spašavanja, a na rubu je propasti zbog lošeg upravljanja. Brand ima vrijednost, ali ona nije neograničena. Tako je u svim područjima, The Smiths su najveći britanski bend iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, a danas njegovi članovi kažu da nema tog novca zbog kojeg bi se opet okupili. Neke vrijednosti ostanu u prošlosti. Godinama sam u Londonu odlazio u Tower Records na Trafalgar Squareu, danas Tower Recordsa više nema. Nema ni dućana Muzičke naklade u zagrebačkoj Mesničkoj gdje sam kupovao ploče. Nekih brandova jednostavno više nema.

Možda će nestati i neki hrvatski, jer analitičari tvrde da će nam ove godine kriza biti još gora nego lani. Što vi očekujete?
- Ova će godina sigurno biti jako teška i bit će onih koji neće moći s tim izaći na kraj. Iako sa zakašnjenjem, smatram da će posljednje Vladine mjere ipak pomoći da krizu prebrode oni koji u probleme nisu došli zbog strukturnih razloga, nego upravo pod utjecajem krize.

Vjerujete li u uspjeh Vladinih fondova za spas gospodarstva, ili dijelite skepsu onih koji misle da će to biti nova sanacija problematičnih i podobnih tvrtki?
- Dva su modela tih fondova. Fondovi za gospodarsku suradnju ulazit će u kompanije koje moraju ojačati svoju bilancu da bi se mogle zadužiti. Ne treba očekivati da će tim fondovima biti atraktivne problematične kompanije. U drugom modelu kreditiranja preko HBOR-a banke će davati kredite kvalitetnima, a ne problematičnima. Bitno je da kamata na te kredite bude 6 do 7 posto, a ne 11 ili 12 posto, kao lani.

Ova mjera je dobra, ali će poslovne banke odlučiti hoće li pojedinoj kompaniji dati kredit. Treba biti fer i priznati da se ne može očekivati da će kompanije koje su i prije krize bile nekonkurentne biti korisnici tih kreditnih linija.

Mnogi se žale da su silne istrage i afere zakočile biznis jer se nitko više ne usudi ništa raditi, posebno ne s državom i njenim poduzećima. Slažete li se s njima?
- Smatram da je dobro da se u Hrvatskoj stvara atmosfera koja podržava transparentno i zakonito poslovanje, to je jedini ispravan način i to nam jedino garantira budućnost. Premijerka Kosor je prepoznala važnost trenutka te je, dopustivši da se otvori prostor za procese iskorjenjivanja korupcije, utrla put za ozdravljenje društva.

Dvije šnite s namazom
Počeli ste tipično za hrvatsku tranziciju - kao trgovac i distributer, no onda ste se, atipično za poduzetnike 90-ih, prebacili na proizvodnju. Zašto?
- Mi smo negdje 1996. zaključili da bismo, uz distribuciju, htjeli imati i vlastite proizvode. Žao mi je što me tada netko nije podučio da za vlastiti proizvod nije nužno imati vlastitu proizvodnju, kao što je model Red bulla ili Della - što tada nisam znao. Riječ je, naime, o megabrandovima bez vlastite proizvodnje, koji kroz ugovornu suradnju za proizvodnju koriste treće strane. U početku smo razmatrali koncepciju s asortimanom slanog snacka - štapići, flipsevi, čipsevi itd. Na kraju se nismo odlučili za to.

Planirali ste štapiće, a lansirali sendviče. Kako to?
- Kupili smo jednu malu zagrebačku manufakturu sendviča. Danas je naša Montana jedini europski proizvođač sendviča koji ima ISO standard. Ljudi znaju reći s podsmijehom: to su dvije šnite kruha koje malo namažeš, to je jednostavno. Naprotiv, riječ je o osjetljivoj proizvodnji koja zahtijeva vrlo sofisticirane uvjete rada. Kad Hrvatska uđe u EU, planiramo širenje ovog proizvoda i u Sloveniju, a razmišljamo o jednom takvom proizvodnom pogonu u Srbiji.

Trgovci i proizvođači
Zašto ste silno htjeli neku proizvodnju, premda ste u distribuciji dobro zarađivali?
- S jedne strane, bila je želja da ne ovisimo samo o principalima, o multinacionalnim kompanijama koje su vlasnici proizvoda i robni marki. S druge strane, bila je to prirodna poduzetnička želja da se upravlja cjelokupnim procesom, od samog stvaranja robne marke do komunikacije s potrošačima. Međutim, nikad se kao distributer nismo doživljavali kao kompanija drugog reda. I meni se često ističe porijeklo iz trgovačke obitelji, što je djelomično točno.

Po očevoj liniji smo trgovačka obitelj, no po majčinoj liniji imamo više generacija brodograditelja, pa u jednakoj mjeri postoji i tradicija proizvođačke obitelji. I moj pradjed i djed su imali brodogradilište. Kad mi je djed otišao u penziju, imao je obrt i radio vrhunske drvene brodove do 12 metara.

Atlantic je 1991. startao u disciplini u kojoj tada nije bilo puno konkurenata, nitko se nije borio za distribuciju guma za žvakanje. Neki drugi proizvodi, kao što su temeljni prehrambeni proizvodi, nafta, oružje, oprema itd., bili su tada u fokusu države i njoj bliskih poduzetnika.

S vremenom smo odlučili diverzificirati djelatnost. Kod nas je dimnjak kao simbol proizvodnje uvijek imao posebno mjesto, a ima ga i danas.

Velika šansa za Koprivnicu
Koliki udio u današnjem Atlanticu ima proizvodnja, a koliki distribucija?
- Oko 40 posto prihoda dolazi nam od distribucije, oko 45 posto su prihodi od vlastite proizvodnje, desetak posto dolazi kroz ljekarnički lanac Farmacia i pet posto od uslužne proizvodnje, najviše u segmentu osobne higijene i kozmetike. Za jake domaće trgovce i najveće njemačke lance drogerija proizvodimo kozmetiku.

Kad uđemo u EU, namjeravamo proizvodnju asortimana našeg brenda Multipower - vodećeg u Europi u sportskoj prehrani, preseliti iz Hamburga u Hrvatsku, tada više neće biti razlike koju danas nosi etiketa ‘made in EU’.

Hoće li to biti u Koprivnici, ako kupite Podravku?
- Kad je vodeći globalni konzultant McKinsey u svojoj studiji razmatrao sinergije Atlantica i Podravke, procijenio je da bi Koprivnica mogla postati proizvodni, razvojni i tehnološki centar, i da bi Atlantic Grupa tamo mogla prebaciti većinu svojih proizvodnih kapaciteta, kao i usmjeriti prema Koprivnici buduća ulaganja Atlantic Grupe u nove tehnologije i razvoj proizvodnje. (Jutarnji.hr)

Ivan Todorić: Ukidanje kriznog poreza potaknulo bi i potrošnju građana

U Hrvatskoj se trgovački lanci koncentriraju, što će se nastaviti, a procjenjujem da nam veliki svjetski lanci još neće dolaziti

Predstavnici Agrokora i Konzuma sudjelovali su u New Yorku na svjetskom godišnjem skupu najvećih trgovaca okupljenih u National Retail Federation (NRF). Iako je trgovina u Hrvatskoj u padu iz mjeseca u mjesec, Ivan Todorić, predsjednik Nadzornog odbora Agrokora, koji je predvodio delegaciju na ovom skupu, tvrdi da se trgovina u svijetu oporavlja, a isto bi se trebalo dogoditi i kod nas, no ne tako brzo.

Uloga državne politike

Kakvi su trendovi u svjetskoj maloprodaji, koja se tržišta brže oporavljaju i koji su glavni razlozi oporavka maloprodaje?
- Cijeli je svijet suočen s ekonomskom krizom. Trgovina je munjevito, energično i brzo djelovala i prilagođavala se novonastalim okolnostima uvodeći posebne mjere na području marketinga, promotivnih cijena i privatnih marki, kao i davanju boljih usluga i dr. Nakon prvotnog pada i stagnacije u zadnje se vrijeme bilježi rast, kod nekih i značajniji. Brže su se oporavljala tržišta SAD-a i zapadne Europe, gdje je, uz aktivnosti samih kompanija na tim tržištima, značajan doprinos dala i državna ekonomska politika.

Kada bi se pozitivni trendovi mogli osjetiti u hrvatskoj trgovini? Hoće li to biti do ljeta?
- Nažalost, hrvatska trgovina ima negativne trendove, a njihova promjena ovisi o ekonomskom okruženju u regiji, Europi i cijelom svijetu. Ovisi također o državi kao najvećem poduzetniku i kreatoru ekonomske politike. Treće, ovisi o dioničkim društvima koji moraju upotrebljavati tehnike protiv krize, a postoji i niz drugih čimbenika. Dobro upravljanje s čimbenicima unutar naše države moglo bi promijeniti postojeće trendove.

No, ne vjerujem da se bez snažne aktivnosti mogu do ljeta ovi trendovi promijeniti.

Što bi trebala poduzeti Vlada i je li nužno ukidanje kriznog poreza?
- Da, ukidanje posebnog poreza i smanjenje nekih opterećenja poduzećima bile bi značajne promjene u ekonomskoj politici, što bi donijelo i više optimizma. Uz aktivnu podršku trgovinskih dioničkih društava to bi moglo početi mijenjati trendove.

Svi smanjuju troškove

Imate li na razini koncerna scenarije za ovu godinu? Predviđate li da će biti bolja ili gora od lanjske?
- Premda je prošla godina bila krizna, Agrokor je ostvario jednak promet kao u 2008. Što je najvažnije, završene su sve započete kapitalne investicije, koje će u 2010. donijeti novu snagu i rast.

Očekujete li preslagivanja na domaćem tržištu trgovine? Mercator je krenuo u ofenzivu preuzimanjem Getroa, Kerum najavljuje prodaju svojih trgovina ili povezivanje s NTL-om, a Metro je najavio otpuštanje 70 zaposlenih. Može li se ove godine u Hrvatskoj pojaviti neki svjetski trgovački lanac?
- Procjenjujemo da svjetski trgovački lanci neće još dolaziti. Kao što vidite, u Hrvatskoj se trgovački lanci koncentriraju, a to će se i nastaviti. Otpuštanja nije najavio samo Metro, svi gledamo kako smanjiti troškove i povećati efikasnost.

Jeste li nakon pokušaja u Turskoj i Rusiji odustali od širenja izvan regije?
- Agrokor nije odustao od izlaska na tržišta izvan regije i vjerujemo da ćemo se naći na nekom.
Svjetski trendovi daju optimizam

Što bi se u gospodarstvu, posebice trgovini, moglo događati ove godine? Vide li se naznake izlaska iz krize?
- Na ovogodišnjem NRF-u prvi put nakon početka krize 2007. godine pokazani su pozitivni trendovi u potrošnji, novim kapitalnim investicijama i broju zaposlenih. To nam daje optimizma da će se neke stvari početi mijenjati i kod nas, ali, kao što sam već rekao, ne same od sebe.

Kako ocjenjujete stanje u domaćoj trgovini danas i kako se pad prometa odražava na Agrokor?
- Prošla je godina bila izazov kako za trgovce, tako i za njihove dobavljače. U krizi dolazi do intenzivnijih ekonomskih kretanja. Tvrtke su pod pritiskom dobrih poslovnih rezultata, dolazi do stečajeva, koncentracija i sl.

Agrokorovi će rezultati pokazati da je 2009. godina bila uspješna, što pokazuje da smo se za krizu pripremili na vrijeme i uspješno je amortizirali zajedno sa svojim kupcima.

Jeste li prilikom posjeta SAD-u razgovarali o mogućem ulasku Agrokorovih brendova na to tržište?
- SAD je vrlo interesantno tržište za bilo koji brend na svijetu, jer je veliko i potrošački orijentirano. Postati brend na takvom tržištu je dug i trnovit put. Da biste to uspjeli, morate imati jak i zdrav biznis na lokalnom tržištu na kojem poslujete kako biste godinama imali snage investirati u jedno takvo tržište.

Trenutačno smo u SAD-u prisutni s brendom Jana, a dugoročno pripremamo i neke druge brendove. (Jutarnji.hr)

Marjan Vučak: Mali proizvođači mlijeka moraju se ujediniti

Marjan Vučak, predsjednik Uprave osječke mljekare Meggle, treće po udjelu na tržištu u Hrvatskoj, govori o 20 milijuna kuna investicija, novim proizvodima, otkupnim cijenama i ulasku u EU

U razdoblju teškog stanja glede likvidnosti i morala plaćanja u Hrvatskoj proizvođačima ni dana nismo kasnili s isplatama te ćemo i u idućoj godini redovno nastaviti plaćati mlijeko svakog 15-og u mjesecu. To je u intervjuu za Poslovni dnevnik kazao Marjan Vučak, predsjednik Uprave kompanije Meggle Hrvatska, treće mliječne industrije na hrvatskom tržištu. “Projekcije otkupa mlijeka bile su znatno veće, no s obzirom na situaciju nismo ih uspjeli ostvariti. U 2008. otkupili smo 40 milijuna litara, a u 2009. povećali smo otkup za 7,5 posto, što nas u potpunosti zadovoljava.”

Koliko vas je to stajalo?
U 2009. smo proizvođačima isplatili gotovo 90 milijuna kuna. Zasad je broj kooperanata stabilan. No iz ekstenzivne idemo prema intenzivnoj proizvodnji pa će proizvođači vjerojatno okrupnjeti. Njihov broj će u srednjoročnom razdoblju sigurno padati, a količine mlijeka rasti.

Što to znači za male proizvođače?
Bit će im teško zadržati isplativost. Okrupnjivanjem će lakše funkcionirati na tržištu. EU svojim primjerom svjedoči kako nema socijalne proizvodnje mlijeka, pa ćemo se i mi tome morati prilagoditi. Naravno, u Hrvatskoj će se sigurno još neko vrijeme zadržati suradnja s malim proizvođačima, ali zakoni su sve rigorozniji i prema prerađivačima. Udio malih proizvođača, čija je kvaliteta na razini velikih, u otkupu Megglea veći je od 50 posto.

Što sve uključuje ulaganje od 20 milijuna kuna u 2009.?
U infrastrukturu smo uložili 7 milijuna kuna, a u postrojenje za proizvodnju tetrapaka za trajno mlijeko 13 milijuna kuna. S novim izgledom tetrapaka, koji ima čep “one-step opening”, na tržište izlazimo u ožujku. To bi mogao biti novi trend jer takav tetrapak nema nitko u regiji osim naše sestrinske tvrtke u BiH koja je trajno mlijeko u takvoj ambalaži lansirala u kolovozu prošle godine.

Što ste u 2009. učinili na području asortimana?
Na hrvatsko tržište lansirali smo 24 nova proizvoda koja do sada nismo imali u asortimanu. Riječ je o svježem mlijeku, probiotičkim proizvodima, desertima… Za 70 posto novih proizvoda rezultati su zadovoljavajući. S obzirom na tržišne rezultate, za 30 posto proizvoda ćemo razmisliti hoćemo li ih zadržati u ponudi.

Što ste učinili na području plasmana, udjela na tržištu i kanala distribucije?
Otvorili smo distributivni centar u Zadru te ojačali postojeće u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku. U prodajnom odjelu zaposlili smo 14 novih radnika te povećali vozni park. U siječnju smo otvorili nekoliko novih trgovačkih lanaca, a u prosincu ušli u HoReCa kanal od kojega očekujemo rezultate u proljeće. Sve nas je to dodatno obranilo od naglih padova u recesiji te rezultiralo povećanjem tržišnog udjela na cjelokupnom tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda na 11,5 posto u odnosu na 8 posto u 2008. godini.

Koliko je radnika otišlo iz Megglea u prošloj godini?
Radnike, njih 20, koji su dovozili mlijeko od proizvođača u Meggle premjestili smo u tvrtku Folding transport u kojoj su nastavili raditi isti posao jer ta tvrtka sada za Meggle radi taj posao. Dodatnih 22 radnika otišlo je iz raznih razloga, a zaposlili smo 30 novih.

Kako komentirate problem viših otkupnih cijena mlijeka u Hrvatskoj u odnosu na EU i zemlje okruženja?
U posljednjih šest mjeseci cijena mlijeka koje su mljekari prodavali proizvođačima bila je između 1,80 i 2 kune. Meggle predviđa da će se cijena u idućih tri do pet godina stabilizirati između 1,80 i 2,20 kuna. Moramo se okrenuti tržišnim cijenama kako bismo izdržali dolazak strane konkurencije. To će proizvođačima biti teško prihvatiti jer na zapadu je proces tranzicije trajao 40 godina pa su imali dovoljno vremena isplatiti investicije. Mi smo u primarnu poljoprivrednu proizvodnju počeli investirati prije pet godina i u vrlo kratkom roku očekujemo povrat. To je nemoguće. Dugoročna investicija se dugoročno isplaćuje. I prerađivači moraju triput izračunati isplativost investicija, osigurati financiranje i znati što ih čeka u budućnosti. Svakako je teško kalkulirati investicije unaprijed, no to je jednostavno nužnost. (Poslovni.hr)

Meggle u regiji Budući da iste vrste proizvoda proizvodite u osječkoj i bihaćkoj mljekari, što izvozite iz Hrvatske u BiH? Obje mljekare su se specijalizirale za proizvodnju određenih vrste proizvoda. Primjerice, u Osijeku za proizvode s dodatkom voća koje izvozimo u cijelu regiju, dok Vajkrem i vrhnje za kuhanje proizvodimo u Bihaću za sva tržišta u regiji. Koliko su vam se u 2009. povećale zalihe u odnosu na 2008. kada su već bile povećane? Određenu količinu zaliha prodali smo tijekom turističke sezone, a zatim smo u rujnu krenuli s određenim akcijama na tržištu i prodali ostatak. Tako smo u ovu godinu ušli s nula zaliha.

Next Page »