Miroslav Vitković: Logično bi bilo da je Podravka pokazala zanimanje za Atlantic

Miroslav Vitković preuzeo je vođenje Podravke nakon izbijanja najkrupnije afere u povijesti te kompanije, a vjerojatno i cijele hrvatske korporativne scene. Potkraj mjeseca istječe mu mandat, a on je uvjeren da je obavio dobar posao.

Kako su se afere odrazile na poslovanje Podravke?
U prvom kvartalu bilježimo pozitivne rezultate, ostvarili smo dobit iz operativnih aktivnosti od 32 milijuna kuna. Morali smo sve uskladiti s vrijednostima obveznica, tako da je čista dobit oko 7,6 milijuna kuna. To je najbolji rezultat Podravke u posljednjih deset godina. Prihodi od inozemne prodaje niži su samo 2 posto, a na domaćem tržištu bilježimo pad od 8 posto, a prosječni je pad tržišta u Hrvatskoj između 15 i 20 %. Što se izvoza tiče, napravili smo dobar posao, posebno naš najsnažniji brend Vegeta, koja bilježi četiri posto rasta, a na kvartalnoj razini nalazimo se na 54 posto izvoza. Likvidnost unatoč krizi nije narušena – proizvode naplaćujemo u roku 75-80 dana, našim ključnim dobavljačima plaćamo uglavnom u roku 90 dana.

Afera je razotkrila i druge slabosti tvrtke, npr. da imate previše proizvoda.
Podravka je u fazi restrukturiranja. Činjenica je da na policama u trgovinama ima previše naših proizvoda, 400 do 600, i radimo na tome da se taj broj optimizira. Inovacije s druge strane ne smiju prestati, a razvijamo i naše poznate brendove. Lino je uz Vegetu naš najbolji brend, kupili smo Čokolešnik od Droge Kolinske i u tom smjeru ćemo i dalje ići.

Govorilo se o Podravkinim akvizicijama, da ste kupovali prihod, a ne profit?
Tu ste u pravu, no nisu sve akvizicije bile loše. Kod kupnje Lera kupili smo i brend i proizvodnju, s Evom smo izlaskom na strana tržišta ostvarili rast sa 30 na 150 milijuna kuna, u Poljskoj smo kupili Varživko, koji proizvodi začine i time zaštitili “bokove” Vegeti. Nije trebalo kupiti Ital ice i ulaziti u područje zamrznute hrane, no to je akvizicija iz 2002. Svaštarilo se, ali više je dobrih no loših primjera.

Špekuliralo se o preuzimanju Podravke. Kakva je situacija s Atlantic grupom, jeste li kada razgovarali s gospodinom Tedeschijem?
Ponašanje gospodina Tedeschija nije bilo korektno jer se ni u jednom trenutku nije obratio nama, već je išao u Vladu i vršio pritisak. Istodobno je govorio o upravi Podravke kao o grupi nesposobnih ljudi i prikazivao situaciju lošijom nego što ona jest. Nama je drago ako je Atlantic htio preuzeti Podravku jer je to potvrda da vrijedimo, no i o samoj strukturi tih kompanija dalo bi se razgovarati. Atlantic grupa čak 40 posto svojih prihoda ostvaruje od distribucije robe, što se preko noći može izgubiti, a Podravka je kompanija kojoj 90 posto udjela u prihodima dolazi iz vlastite proizvodnje. Logično bi bilo da je Podravka pokazala zanimanje za Atlantic. Podsjećam i da je više od 60 posto dionica na tržištu i svatko ih može kupiti. Pričalo se i da je Podravki prijetilo veliko neprijateljsko preuzimanje, no neprijateljsko preuzimanje nikad nije prijetilo. Istina je da su pojedine strane kompanije pokazivale zanimanje, no Vlada je rekla da ne prodaje svoj udio, i to je to.

Koliki je Podravkin gubitak u aferi Spice? Ispada da je puno veći od 90 milijuna kuna, koliko je trebalo za pokriće margina calla po marginu kreditu koji je Fima koristila za kupnju 10,60 posto dionica.
Slučaj je kompleksan i neke informacije zbog istrage ne smiju u javnost. Mi smo, kao i naši partneri, otvorili sve knjige i ustanovili da nekih ugovora nema, da su u nekim slučajevima rađeni dvostruki ugovori, da su se davali krediti bez odobrenja uprave i NO-a. Jasno je da je postojao niz transakcija koje nemaju veze s marging callom, uzmite samo primjer depozita u OTP banci koji iznosi 45 milijuna kuna, pa kredita od 65 milijuna kuna SMS-u ili transakcija od 10 milijuna križevačkom Gradecu. Spoznaje što imamo uračunali smo u rezultate i taj je iznos oko 280 milijuna kuna. Pokrenuli smo pravne radnje i ovrhe prema Plurisu i SMS-u pa možda nešto i naplatimo.

Sukobili ste s predsjednikom NO-a Ljubom Jurčićem?
Gospodin Jurčić, s kojim smo u početku imali korektnu suradnju, bavi se stvarima koje mu nisu u nadležnosti. Predsjednici i članovi NO-a ne smiju komentirati poslovanje firme, što on čini. Dugo nisam reagirao, no sada sam morao jer je ispalo da uprava ništa ne radi, da svi u Podravki ljenčare te da je situacija gora nego što jest pa nam treba spasitelj. To nije točno. Većinu posla odradili smo u tišini, a možda je naša greška što to nismo bolje prezentirali prema van. Tako smo na primjer vraćanja dugovanja prema bankama dogovorili s bankama, no mimo nas Jurčić je dogovorio vraćanje 10 posto kredita jednoj od banaka, a nije nas ništa pitao. To nas je stajalo 36 milijuna kuna. Primjera loše komunikacije bilo je još. Naša su zaduženja oko 1,6 milijardi kuna, što nije ništa alarmantno s obzirom na 3,6 milijardi kn prihoda. Kod banaka imamo kamate od 5,6 posto pa nismo aplicirali ni za Vladine programe pomoći. Plan imamo i ne treba nam pomoć sa strane.

Što je s četiri milijuna eura OTP banci, što je Jurčić tražio da platite?
Rekao sam Jurčiću da je taj slučaj pod istragom, da je 6,2 milijuna eura depozita u OTP-u prijavljeno HNB-u za akvizicije na tržištu jugoistočne Europe te da neće biti daljnjih uplata pa makar došlo i do međunarodnog spora između Podravke i OTP banke.

Ima li novih spoznaja o 10,6 posto dionica Podravke u vlasništvu Fime Ami? Zašto one nisu blokirane kad su kupovane Podravkinim novcem? Je li vas kontaktirao Mimović, Kutle ili neki drugi potencijalni investitor?
Koliko znamo - nema, nismo kontaktirali ni s Mimovićem ni s Kutlom. Zajedno s Hanfom tražili smo odgovor jesu li dionice u promijenile vlasnika i dobili smo odgovor da nisu. Zašto 10,6 posto dionica nije blokirano ne znam, a ne znam ni tko bi ih mogao blokirati jer su one pravno u vlasništvu Fime, one su garancija za kredit koji je de facto dao MOL Fimi Ami da isplati Merill Lynch. Mislim da je cijela priča imala drugi cilj, a ne zaštitu od neprijateljskog preuzimanja, no slučaj je toliko zapetljan da ne mogu reći kako će završiti.

Kakav je vaš odnos s Josipom Friščićem i koliko je politika imala utjecaja u svim ovim događanjima?
Friščića cijenim i s njim imam korektan odnos jer mislim da je mnogo pozitivnoga učinio za Podravku. Politika nije imala generalno utjecaj, ali političari pojedinci jesu. Bilo je pokušaja da se Podravka svede na proizvodnju Vegete, dječje hrane, juha i farmacije, čime bi se ostvarivao ogroman profit, ali sa 3000 zaposlenih. No, želimo zadržati svih 6500 radnih mjesta, a to je put s manjom ali stabilnijom zaradom. Ako kroz utjecaj politike mislite na Damira Polančeca, moram reći da mi konkretnih dokaza nemamo. No, iz ugovora koji su predmet istrage institucije će utvrditi ima li povezanosti. O tome će ipak posljednju riječ imati istraga.

Što je s pokretanjem proizvodnje u splitskom SMS-u, tvrdili ste da vas je Jurčić na to tjerao?
Rekao je da bi bilo dobro da odemo u Split i pokrenemo proizvodnju u SMS-u, s čim se mi nismo složili. U SMS-u neće biti pokretanja proizvodnje jer je za to potrebno još 20 milijuna kuna da bi se odblokirao račun, ljude bi se nepotrebno uznemiravalo nakon svega što se dogodilo i smatramo da to nije potrebno.

Podravka ima pravo na brend SMS, i mi za otprilike mjesec dana izlazimo na tržište. Maslinike i masline imamo i na drugim lokacijama, ulje ćemo proizvoditi preko uljara koje će nam biti vanjski suradnici i s tim neće biti problema.

Kakva je situacija s računom u OTP banci i spornim ugovorima? Jeste li dobili informacije?
Mi smo od OTP banke dobili četiri ugovora u kojima su vrlo kompleksno povezani MOL, OTP banka, Podravka i FIMA. Ti su ugovori u fazi prevođenja s engleskog i raspetljavanja cijele priče te tek moramo otkriti što sve u njima piše.

Podnijeli smo zahtjev za zatvaranje računa i zatražili povrat depozita od 6,2 milijuna eura, no još nismo dobili odgovor, o čemu smo obavijestili i Hrvatsku narodnu banku. Što će OTP odgovoriti ne znamo, no treba uzeti u obzir i da su ugovori koje su potpisivali bivši članovi Podravkine uprave što se njih tiče pravno valjani. To što netko kod potpisivanja nije poštivao proceduru u samoj kompaniji, treću stranu ne zanima. (Večernji.hr)

Helmut Fenzl: Zbog rata cijena mnogi trgovci posluju na rubu profitabilnosti

Glavni direktor Spar Hrvatska najavljuje širenje tvrtke po cijeloj Hrvatskoj i upozorava na slabo poslovanje više trgovačkih lanaca, zbog čega će doći do novih preuzimanja

Spar Hrvatska lani u svibnju preuzeo je ovdašnje hipermarkete talijanskog Coopa. Zbog lakše prilagodbe potrošača određeno je sporazumno da će se znak Ipercoop koristit godinu dana. Rebrendiranje je već provedeno u osječkom Ipercoopu i objektu u zagrebačkom Stupniku, dok će splitski novo “lice” dobiti u svibnju, a potom i drugi zagrebački. Helmut Fenzl, glavni direktor Spar Hrvatska, govori o aktualnom stanju u maloprodaji, akvizicijama i daljnjim planovima tvrtke. Fenzl je Austrijanac, no za razliku od većine menadžera stranaca izvrsno komunicira na hrvatskom. Kaže kako je za to zaslužna njegova supruga.

S kakvim je rezultatom Spar zaključio 2009. godinu?
Ponovno smo imali velik rast, više od 30 posto, s jedne strane zbog otvaranja novih objekata, a s druge zbog preuzimanja Ipercoopa. Zapošljavamo 1500 djelatnika, lanjski neto promet bio je iznad milijardu i 150 milijuna kuna. No mi smo i prošle godine imali gubitak, naša brzina ekspanzije i broj trgovina još ne omogućavaju pozitivno poslovanje.

Ulazeći na tržište, najavljivali ste da će Spar stići u svaki veći grad, jeste li usporili investicije nakon kupnje Coopa?
Ne, naprotiv, investiramo sve više. Imamo pet hipermarketa u Zagrebu, dva u Osijeku, po jedan u Zadru, Splitu, Sisku, Slavonskom Brodu i Koprivnici te dva supermarketa u Varaždinu i Valpovu. U početku smo otvarali po dva Interspara godišnje, a prošle godine otvorili smo dva Interspara, preuzeli četiri hipermarketa od Coopa te otvorili prvi supermarket i prvi Intersparov restoran.

Koncentracija Spar trgovina veća je na kontinentu nego priobalju koje neki konkurenti zbog turizma preferiraju kao privlačnije destinacije, kakvi su vam planovi?
Želimo biti nacionalni lanac tako da je samo pitanje vremena kada ćemo pokriti čitavu Hrvatsku. Što se tiče obale, za sada mogu samo najaviti da u srednjoj Dalmaciji pripremamo otvaranja na tri lokacije. O detaljima ne mogu govoriti, nismo investitori, već samo najmoprimci.

Mnogi smatraju da je hrvatsko tržište zbog trome birokracije neprivlačno investitorima, kakva su iskustva Spara?
Bilo je problema, imamo puno vrlo različitih iskustava. Neka nažalost zvuče nevjerojatno, no stvari ipak idu u sve boljem smjeru. Bilo bi poželjno strane ulagače tretirati više kao partnere. Ulagati u jednu zemlju znači imati povjerenje u razvoj te zemlje i društva.

Koliko je Spar do sada investirao i koliko još namjerava?
Investirali smo više od milijardu kuna. Otvarali smo velike formate prikladne za veće gradove, krajem prošle godine krenuli smo i sa supermarketima. Tek smo počeli investirati i prerano je govoriti o mogućim granicama rasta.

Preuzimanje Ipercoopa je iznimka u poslovnom konceptu ili planirate još akvizicija?
Spremni smo na obje varijante. Je li sada pogodno vrijeme za preuzimanja, to će se tek pokazati. Sigurno je, sve što se događalo prošle godine imat će utjecaj na buduća preuzimanja. Pratili smo stečaj Peveca. Kako sam čuo, neke su banke dosta bile izložene, što će sigurno promijeniti njihovo ponašanje u budućim sličnim slučajevima. Pitanje je hoće li tako dugo čekati. S druge strane Getro se dugo prodavao te se prodao onako kako se prodao pa je i to jasan signal vlasnicima trgovačkih lanaca što se događa ako predugo čekaju. Neki su lanci vrlo visoko zaduženi, a promet im ne raste. Vjerujem da to brine i njihove banke. Kod niskog učešća vlastitoga kapitala svako povećanje kamatne stope, koja je sad na vrlo niskoj razini, prijeti ionako niskoj rentabilnosti, a rastuća kamatna stopa kombinirana s padom potrošnje ugrožava daljnje samostalno poslovanje. Pitanje je samo hoće li to poduzetnik na vrijeme uočiti ili će ga banka na to upozoriti. Vrijeme krize je obično vrijeme konsolidacije branše i daljnje koncentracije.

Koliko stoje ocjene da je hrvatsko tržište izbirljivije od ostalih u regiji?
Teško mi je usporediti potrošače u regiji jer već gotovo deset godina živim i radim u Hrvatskoj. U Sparu nismo imali poteškoća u prilagodbi ovdašnjim potrošačkim navikama. Za to je zaslužna i poslovna filozofija matice. Naime, u Sparu u Hrvatskoj od samog početka na svim odgovornim funkcijama rade domaći menadžeri. Ja i sebe smatram domaćim, oženio sam Zagorku i sin mi je rođen u Hrvatskoj.

Koliko su ukupno na policama Spara zastupljeni proizvodi hrvatskih tvrtki?
Nema veće hrvatske tvrtke koja nije na našim policama. Čak smo pokrenuli i veliko skladište kako bismo pomogli male proizvođače kojima je distribucija često nepremostiv problem. Spomenut ću male vinare koji ne bi mogli sami osigurati distribuciju. Ili, i sami smo se iznenadili, prema istraživanjima jednoga neovisnog portala najveći postotak voća i povrća hrvatskih farmera na policama je Interspara. Očito je da se rezultati već pokazuju premda je to dugotrajan proces.

Jesu li točne informacije da je Spar izvoznik za ovdašnju industriju, za trgovine iz sustava matične kuće?
Sami direktno ne izvozimo, ali točno je da tvrtke Spar koncerna dosta kupuju od hrvatske prehrambene industrije za ostala tržišta. Već sada su neke hrvatske kompanije ušle u najuži izbor za proizvodnju robne marke za cijeli koncern, a s vlastitim brendovima već su dugo prisutne na policama Spara u ostalim zemljama.

Ima li nelojalnih postupaka unutar konkurencije?
Izravno se nismo susreli, međutim zabrinjava me plaćanje dospjelih računa u bonovima. Smatram da to nije u redu, a ima i naznaka da se to širi.

Rat cjenicima među konkurencijom je sve žešći, ‘jedu’ li trgovci svoj očekivani profit ili niže cijene u maloprodaji plaćaju dobavljači?
Točno, rat cijenama se razmahao. Na pitanje tko snosi troškove tog rata vjerujem da je dovoljno uzeti bilance hrvatskih trgovaca iz njih se vidi da su mnogi na rubu profitablinosti, a neki, uključujući i nas, još rade s gubitkom. Nema u hrvatskoj maloprodaji prehrane trgovca s visokim profitom.

Od nekih trgovaca čujemo da su u dvije-tri godine isplatili investiciju.
Vjerojatno u razdoblju dok konkurencija nije bila ovako brojna. Nema više slobodnih lokacija, danas ni u malim gradovima niste prvi, nego najčešće ni drugi trgovac. Primjerice, u Valpovu su prije nas supermarkete otvorili Plodine, Billa i Lidl.

Događaju se već i zatvaranja objekata, konkurencija je vrlo jaka.
Neki su došli prije nas i dobro se bili pozicionirali, no posljednjih godina ipak posluju s gubitkom.

Nelikvidnost je u ovdašnjem gospodarstvu istaknuta kao glavni problem koji stavlja lokot na mnoge tvrtke, u kojim rokovima Spar plaća dobavljače?
Plaćamo u dogovorenim rokovima, na glasu smo kao uredni platiša, što je nažalost u Hrvatskoj rijetkost. Sve više imamo molbi od proizvođača da im prije platimo jer kod drugih ne mogu doći do svog novca. Situacija se dodatno zaoštrila od jeseni prošle godine.

Kako ocjenjujete razvoj hrvatske maloprodaje za pet godina?
Sada je već sasvim izvjesno da će doći do daljnje koncentracije. Indikativno je da je veći dio trgovačkih lanaca prestao otvarati nove trgovine i znatno smanjio ekspanziju. U maloprodaji je to znak problema, svjedoči da situacija nije dobra.

Stoji teorija da je milijardu kuna prometa godišnje donja granica dugoročnog opstanka trgovca, tko ima manje mora se udružiti ili prodati.
To je preniska granica, prije bih rekao dvije milijarde kuna, no na mogućnost opstanka utjecat će i koliko brzo netko može rasti.

Strani trgovački lanci često se etiketiraju kao veliki uvoznici jeftinih proizvoda dvojbene kakvoće koji urušavaju lokalne proizvođače. Spar podupire akciju ‘Kupujmo slavonsko’, to je iznimka ili ne?
Naravno da podupiremo akciju. Ako je dio naše strategije da se fokusiramo na navike kupaca regije u kojoj poslujemo, onda to znači i kupcima ponuditi regionalne proizvode. S akcijom “Kupujmo slavonsko” krenuli smo od otvaranja prvog hipermarketa u Osijeku. Podsjetit ću, dosta proizvoda naše S-budget linije počeli smo proizvoditi u Hrvatskoj koja ima dobru industriju, naročito prehrambenu. Moram priznati da nam je i Hrvatska gospodarska komora pomogla preporučivši nam dobre i kvalitetne, ali male proizvođače. Nadamo se da će rasti s nama. (Božica Babić, Poslovni.hr)

Željko Jeger: King Cross je mrtav, a to je tek početak

Nekad eldorado za trgovce, šoping-centri sada se pretvaraju u njihovu smrtonosnu klopku. Promet je drastično pao, cijene najma i dalje su visoke, a oni zbog strogih ugovora ne mogu van. Predsjednik Udruge zakupaca u trgovačkim centrima Željko Jeger u razgovoru za tportal crnim je tonovima opisao trenutačnu situaciju

Što se dešava u West Gateu? Je li uprava pristala na vaše zahtjeve za smanjenjem najamnine i ne plaćaju li trgovci masno zakup?
U ponedjeljak prije Uskrsa, na jedan dan smo zatvorili 37 dućana da natjeramo upravu centra da s nama sjedne za stol. Nismo zvali medije, jer nismo željeli veliku pompu. Bojkot je djelomično uspio i sad oni važu kome će dati veći ili manji popust za najamnine.

Naš zahtjev je, s kojim idemo i prema ostalim centrima, da najamnina ne bude fiksna, već da iznosi osam posto neto mjesečnog prometa. Mi nismo to izmislili, tako se radi u Europi, a kod nas to ne žele prihvatiti.

Zakup se u West Gateu i dalje uglavnom ne plaća. Meni nije jasno kako centar uopće podmiruje sve svoje obaveze. Izgleda da su im sad sjele banke za vrat, jer su zakupcima došle na adresu prva upozorenja pred ovrhu.

Što je s ugovorima za koje tvrdite da su robovlasnički, jer vam ne dopuštaju da bez velikih penala ne izađete iz centra? Zbog čega ste ih uopće potpisivali ako su nepovoljni?
Priznajem da dio krivice snose i zakupci. Ali morate uzeti u obzir kontekst vremena. Prije nekoliko godina, promet je rastao. Imali ste jedno vrijeme samo King Cross. Svi su se tukli za prostor i bilo je važno samo ući u centar. Danas je kraj te priče. Konkurencija raste, sve je više kvadrata, a promet je drastično pao.

Zbog toga sad tražimo da se omogući onima koji žele van iz centra da to mogu učiniti bez obeštećenja. Isto tako, da se onima koji ostaju ostavi otvorena mogućnost da izađu ako centar nikad ne proradi. Kao što je sad slučaj s West Gateom. Zakupci nisu odgovorni za rad centra, pa zbog čega bi s njim morali umrijeti?

Spomenuli ste King Cross, kakvo je tamo stanje?
To je gotova stvar. King Cross je sam po sebi mrtav. Ljudi izlaze vani iako je uprava spustila cijene najma. Ugovori mnogima ionako istječu pa ni ne traže pomoć. Zadnje sam čuo da se u jednom dijelu planira otvoriti dio sa salonima automobila, što nije loše, ali je totalno krivi trenutak. Ako ništa drugo, prenamijenit će ga u skladište. Za primjer, u Mađarskoj od 17 centar radi sedam. Deset njih je prvo pretvoreno u outlete, da bi zatim oni koji ni tako nisu mogli poslovati pretvoreni u skladište.

Kod nas ima mnogo čudnih okolnosti. Investitori ulaze u projekte bez rezervne varijante. Koja je rezervna varijanta za West Gate? Ne zna nitko, a siguran sam, ni sami vlasnici. U što ćete pretvoriti više od 300 dućana?

Kakva je situacija u ostalim šoping-centrima? Napuštaju li i njih zakupci?
Realno je promet u branši pao od 2008. od 30 do 50 posto. Ni u jednom centru situacija nije bajna i u svakom trgovci izlaze van. Iz West Gatea se bježi preko noći. Ako uzmemo da je King Cross gotov, u ostalima je situacija tu negdje. Najgore stoje West Gate i outleti van Zagreba, jer jednostavno nema kupaca. Avenue Mall i City Center One su tu negdje iako je i njima zadnjih mjeseci bitno pao promet. Novi dio Cityja ja zovem ‘mali West Gate’, jer je prazan. Nakon njih idu svi ostali.

Trenutačno kad se gleda Hrvatska najbolje radi trgovački centar Joker Željka Keruma u Splitu. Znam da nije popularno hvaliti Keruma, ali to govorim samo zato što takve informacije dobivam od svojih zakupaca. U Jokeru ja nemam trgovina. Njegova prednost je to što je jedini centar u gradu i što je, kad je krenuo u biznis, cijena najma bila od 12 do 18 eura po kvadratu. U Zagrebu za taj novac ne možete iznajmiti ni skladište.

Kolike su cijene najma u Zagrebu?
Za trgovački centar Arena u Laništu, koji se otvara ovu jesen, traže od 38 do 60 eura po kvadratu. To nije normalno! Ugovori koji se nude gori su od onih iz Avenue Malla i City Centera zajedno. Ne mogu vam sve otkriti, ali evo, samo za primjer. Trgovcima se nude lokali bez zidova! Kad sam razgovarao s vlasnicima centra, rekao sam: ljudi, vi prodajete zrak!

Ali oni će imati problema s popunjenošću, jer smo se mi sad opametili. Koliko znam, dosad nije iznajmljeno ni pola lokala, a tako će biti do otvaranja.

Mogu li opstati u relativno uskom krugu čak tri velika šoping-centra kao što su Arena, Avenue Mall i City Center, uz najave da će se u Zagrebu graditi još centara?
Kad se otvori Lanište, on će uzeti dio prometa Avenue Mallu i Cityju, a West Gate će umrijeti. Novi centar uzet će taman onaj limit koji nam sada drži glavu iznad vode u Mallu i Cityju. Tada nam neće preostati ništa drugo nego da iz jednog od ta tri centra izađemo van. Iz kojeg, to ćemo vidjeti. Kad udruga odluči izaći van i u centru se zatvori odjednom 30-ak dućana, taj centar je gotov. Ovo nisu prijetnje, već realnost. Nitko nas ne želi slušati, a do toga će brzo doći.

Svima je jasno da u Zagrebu više nema mjesta za nove objekte. Drukčije govore samo neki lobiji kojima to odgovara. Kupovna moć kod nas ne može se uspoređivati s onom na Zapadu. Netko bi trebao reagirati i zaustaviti tu priču.

Jeste li se možda obraćali za pomoć ministarstvu gospodarstva ili obrtničkoj komori?
Ne. Još ne želimo. Kad se politika bude željela umiješati, umiješat će se sama. Iako mi nije jasno da dosad nije bilo nikakve reakcije iz te dvije institucije. Je li moguće da to nikoga ne zanima. Udruga broji 85 članova koji zapošljavaju oko šest tisuća ljudi. Dosad nije bilo masovnih otpuštanja, ali ako se ovako nastavi, i do toga će doći vrlo brzo.

Hoćete li ponovo zatvarati trgovine u West Gateu, što planirate?
Trenutačno je status quo. Zadnje su nam poručili da ne žele pregovarati s udrugom. Važemo tri opcije. Prva je da ponovo zatvorimo dućane na dulji period i pozovemo medije. To je onda rat i više nema odstupanja. Druga varijantaje da ih ipak uspijemo dovesti za stol i da onda vidimo što se može učiniti pa možda i mi nešto popustimo. Zadnja je da svi zakupci pojedinačno podignu tužbe.

Osim u West Gateu, do dizanja tužbi može doći i u ostalim centrima. I ekipa koja vodi City Center teška je za pregovaranje. Sebi je umislila da je bogom dana te da nikad neće slabo raditi.

Na osnovi čega ćete podignuti tužbe? Oni također i vas mogu tužiti, jer trgovci ne plaćaju najamninu?
Istina. Mi ćemo ih tužiti zbog promijenjenih poslovnih okolnosti. Mnogo toga se obećavalo što nije napravljeno. West Gate je dosta dugo u svojim planovima imao Ikeu. Danas se Ikea spominje na nekoliko lokacija, a istina je da neće doći još dvije godine. Isto se najavljuje i H&M, ali on neće spasiti situaciju. Nama je dosta da samo jedna tužba prođe i onda će sve po inerciji biti prihvaćene u našu korist. (Tportal)

Gordana Picek: U DM-u zaposlenici su uistinu na prvom mjestu

Tvrtka dm-Drogerie Markt u Hrvatskoj ima 121 prodavaonicu i 1057 zaposlenih. Osim po kvaliteti proizvoda i uspješnom poslovanju, dm je postao poznat i po vrlo visokim plaćama svojih prodavača, dvostruko većim nego kod drugih poslodavaca, te posebnom, u Hrvatskoj rijetko viđenom odnosu prema zaposlenima. Zbog toga je u nedavnoj anketi portala MojPosao.net proglašen najpoželjnijim poslodavcem u Hrvatskoj.

Poznati ste i kao poslodavac koji zapošljava osobe s invaliditetom te potiče različite humanitarne akcije. Istodobno stalno bilježite rast prodaje, u ovoj krizi uređujete nove prostore i zapošljavate nove ljude. U čemu je tajna?
- U stvarnom interesu za ljude, za njihove potrebe, u oblikovanju sustava školovanja te poticanju svakog zaposlenog da vlastitim snagama i doprinosom participira u uspjehu poduzeća. Te nas temeljne odrednice razlikuju od drugih poslodavaca.

Kakav vam je sustav motivacije?
- Između ostalog, zaposlenicima omogućavamo interno napredovanje. Oni mogu na visoke pozicije, pa tako i do pozicija u Upravi, doći putem internog napredovanja. Nadalje, u internom glasilu upućujemo javna priznanja i pohvale, a nagrađujemo i prodavaonice koje su ostvarile najbolje rezultate te prodavače u kvizu znanja. Četiri puta godišnje zaposlenicima darujemo kvalitetne proizvode vlastite marke, a svakoj rođenoj bebi naših zaposlenika darujemo bon u vrijednosti od 3000 kuna. Organiziramo i obiteljski dan na koji su pozvani svi naši djelatnici i članovi njihovih obitelji, a nagrađujemo i najbolje maske na fašničkom slavlju koje se tradicionalno održava svake godine, za sve djelatnike prodavaonica.

Isplaćujete i dodatne plaće?
- Iako je krizna godina, uz redovnu plaću nastavili smo sa 13. i 14. isplatom stimulirati svoje zaposlenike. Zaposlenima također osiguravamo redovite stomatološke i opće sistematske preglede te subvencioniramo tople obroke i drugo.

Zapošljavate i osobe s invaliditetom.
- Kao tvrtka koja svoj uspjeh ne mjeri isključivo rastom prihoda nego u prvom redu kvalitetom odnosa prema ljudima, bilo da su zaposlenici ili kupci, dm godinama nastoji i na području brige za osobe s invaliditetom dati potreban i značajan doprinos. Najvrjednije što osobama s posebnim potrebama možemo dati jest posao jer se čovjek i kroz posao realizira kao vrijedan član društva. Smatramo da tako dajemo i dobar primjer svim ostalim sudionicima na tržištu. Od 2002. godine surađujemo s Udrugom za inkluziju i od tada redovno zapošljavamo osobe s invaliditetom, i to na poslovima koji odgovaraju njihovim psihofizičkim sposobnostima.

Danas se vrlo malo ulaže u edukaciju radnika. Kakva je situacija kod vas?
- Kontinuirano ulažemo u edukaciju zaposlenika kroz specijalizirane seminare kao što je npr. eko seminar na imanju Željka Mavrovića. Cilj tog seminara je da djelatnici nauče što kompetentnije odgovarati na pitanja kupaca u području zdrave hrane. Osim toga, naši zaposlenici sudjeluju i na različitim seminarima, radionicama i školovanju iz područja kao što su umijeće vođenja, motivacija tima, razvijanje vještina za timski rad i slično. Radionice se zasnivaju primarno na iskustvenom učenju i omogućuju svim sudionicima da kroz rad na sebi rade i na unaprjeđenju poslovanja. Radionice također pružaju mogućnost aktivne diskusije o aktualnim temama, kao i mogućnost razmjene informacija uvažavajući pritom mišljenje svakog sudionika. Pored navedenih soft skills radionica, organiziramo i stručne edukacije kao što su seminar o ekološkoj poljoprivredi, radionice s područja informatike, logistike, kontrolinga…

Kolike su točno plaće vaših prodavačica?
- Najveći udio zaposlenih čine radnici u prodavaonicama čija neto prosječna plaća iznosi 7326 kuna, dok 13. i 14. isplatom dodatno stimuliramo zaposlenike. Iznimno dobrom racionalizacijom i organizacijom poslovanja u svim resorima unutar tvrtke i korektnim odnosom prema dobavljačima osigurali smo pretpostavke za današnje plaće koje su bitno drukčije nego kod ostalih maloprodajnih lanaca.

Kako pronalazite nove radnike?
- Svakodnevno primamo dvadesetak molbi za posao, koje se unutar odjela analiziraju i klasificiraju te se na njih odgovara u najkraćem mogućem roku. Kada se javi potreba za novim radnim mjestom, otvaramo prvo interni natječaj koji omogućava zaposlenima napredak i promjenu radnog mjesta unutar tvrtke. Ako se na internom natječaju ne pronađe nitko tko zadovoljava kriterije natječaja, razmatraju se pristigle zamolbe u arhivu. Javni natječaj objavljujemo samo ako ne pronađemo zaposlenika koji odgovara traženom profilu. Surađujemo i s trgovačkim školama - učenici kod nas odrađuju stručnu praksu i tako ih pripremamo za budućnost, a najbolje nakon završetka škole zapošljavamo.

Pokrećete i različite kampanje kojima skrećete pozornost na različite društvene probleme.
- Da, marketinškim aktivnostima nastojimo skrenuti pozornost javnosti na aktualne probleme u društvu. Naša poznata kampanja Prekrižimo rak vrata maternice već je drugi put dobila ugledno priznanje Europskog parlamenta, prestižnu nagradu Biser mudrosti za najučinkovitiju i najsveobuhvatniju kampanju u Europi u promicanju prevencije raka vrata maternice. Prošlu poslovnu godinu obilježile su dvije velike kampanje u kojima smo uspjeli osigurati više od milijun kuna za otvaranje Centra za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka i 556.000 kuna za otvaranje Centra za liječenje poremećaja u prehrani. Uvijek tražimo načine kako da pomognemo u onim područjima koja nisu dovoljno poticana ili kojima iz brojnih razloga drugi ne pomažu. Nije jednostavno izabrati kome pomoći, ali je na koncu najvažnije da motivirajući svoje zaposlenike i poslovne partnere te senzibilizirajući javnost - činimo dobro.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu?
- Namjera nam je i dalje ostati lider u području drogerije i istom dinamikom širiti poslovanje kao što smo to činili do sada. Planovi se ponajprije temelje na otvaranju novih prodavaonica, dodatnog distributivnog centra, zapošljavanju novih djelatnika i podršci u susjednim zemljama. Dogodit će se i kvalitativna i kvantitativna ekspanzija – proširivat ćemo postojeće lokacije, nuditi više artikala, koncentrirati se na biološki uzgojenu hranu, kozmetiku i biosredstva za čišćenje. Ove poslovne godine planiramo otvoriti još dvadesetak prodavaonica. Mi smo lider na tržištu, a kao takvi i sljedeće ćemo godine postavljati nove standarde. Nažalost, bude li kriza još gora, logično je da ćemo to osjetiti, ali se ne bojimo i vjerujemo da ćemo zajedno s našim kupcima pronaći način kako je najbezbolnije prebroditi. (Jasminka Filipas, privredni.hr)

Davor Tomašković: Visoke trošarine ne pune proračun nego džepove švercera

Tvornica duhana Rovinj u prošloj je godini prodala oko milijardu cigareta manje nego 2008., ukupno 12,5 milijardi, a prihodi su smanjeni sa 258 na 231 milijun eura. U intervjuu za Privredni vjesnik koji sutra izlazi iz tiska, predsjednik Uprave TDR-a Davor Tomašković pripisuje takve rezultate drastičnom povećanju trošarina, što ipak nije dovelo do rasta proračunskih prihoda nego do povećanja nelegalne trgovine. U ovoj godini Tomašković očekuje nastavak pada tržišta za pet do osam posto u Hrvatskoj i nešto manje u Srbiji i BiH gdje se više trošarine uvode sporijim tempom.

Na domaćem tržištu vaš je udjel smanjen za oko pet posto, ali još uvijek je visokih 80 posto. Na tržištu Bosne i Hercegovine, koje vam je drugo po važnosti, udjel vam je smanjen sa 38 na 33 posto. Što se tamo dogodilo?
- Na tržištu BiH je nakon niza godina došlo do povećanja poreznog tereta, najprije 1. srpnja prošle godine, kada smo reagirali povećanjem svojih maloprodajnih cijena. Mi tamo vodimo mrtvu trku s Fabrikom duhana Sarajevo, koja je u tom trenutku odlučila preuzeti porezni teret na račun svoje profitabilnosti. Zato se pojavila razlika u cijeni i mi smo doživjeli pad tržišnog udjela. Od 1. siječnja ove godine porezi su u BiH ponovno povećani. Mi smo odlučili da nećemo povećati cijene, a Fabrika duhana Sarajevo to više nije mogla, i zato mi sada vraćamo tržišni udjel, čak smo i iznad udjela koji smo imali prošle godine.

Rast prodaje rezanog duhana i broja potrošača koji sami motaju svoje cigarete, jer im je to jeftinije, umanjio je porezne prihode države. Je li naštetio i samim potrošačima? Jesu li takve cigarete štetnije od tvornički proizvedenih?
- Teško je reći, ali rezani duhan se uglavnom puši bez filtera, pa je već samim time štetniji. Uz to, rezani duhan nije uvijek certificiran, čak ni ako je kupljen u trgovini. A možete ga kupovati i od privatnog proizvođača, gdje nema garancije kvalitete. Međutim, rezani duhan je najproblematičniji za državu, ako ona zbog nižeg poreza na njemu gubi prihode. TDR je lani plasirao niz novih proizvoda, a isto planirate i ove godine. No, riječ je uglavnom o varijacijama postojećih brendova.

Imate li dugoročnih planova zauzimati neke sasvim nove tržišne niše s novim proizvodima?
- Tržište cigareta jest relativno tradicionalno, ali tijekom vremena ipak doživljava promjene. Otvaraju se nove niše, što formata cigareta, što okusa. U svijetu se danas bilježi ubrzani rast slim cigareta, pa smo se mi odlučili za lansiranje još jedne ekstenzije Ronhilla slim na hrvatskom tržištu. O izlasku u neke druge segmente, poput cigarilosa ili cigara, u ovom trenutku ne razmišljamo zato što te kategorije nisu prepoznate na tržištu i njihov udjel ne raste.

Mnogo se govori o nelikvidnosti u Hrvatskoj. Ima li TDR takvih problema?
- Mi sigurno imamo manje problema nego drugi jer se naš proizvod ne zadržava dugo u kanalu prodaje. Prosječna zaliha našeg proizvoda u bilo kojem dućanu je samo nekoliko dana. Tako i naši partneri u trgovini imaju interes tu robu brzo plaćati, naručiti novu i tako ostvarivati prihode. (Drago Živković, privredni.hr)

« Previous Page — Next Page »