Dvadeset godina PIP-a

Prestižnom titulom Superbrands i novitetima, PIP obilježio dvadeseti rođendan

Tvrtka PIP obilježava dvadeset godina uspješnog poslovanja. Kroz dva desetljeća, PIP je iz obiteljskog hobija izrasla u jednu od najperspektivnijih pčelarskih tvrtki u regiji i time doprinijela da Hrvatska od zemlje uvoznice postane izvoznica pčelinjih proizvoda. PIP je danas vodeća pčelarska tvrtka u Hrvatskoj s trideset postotnim udjelom u legalnoj prodaji meda i ostalih pčelinjih proizvoda, dok se budući poslovni ciljevi odnose na daljnje pozicioniranje tvrtke kao regionalnog lidera na pčelarskom tržištu, povećanju izvoza na europsko tržište i šire.

PIP je društveno odgovorna i inovativna tvrtka koja u svojoj strategiji ima jasno opredjeljenje kontinuiranog ulaganja u znanje. To podrazumijeva ulaganje u inovacije i razvoj novih tehnologija kao i ulaganje u nove proizvode s višom razinom dodane vrijednosti te stalnu edukaciju zaposlenika ali i kupaca. Danas PIP u Hrvatskoj zapošljava 48 djelatnika, te više od dvadeset djelatnika u sestrinskim tvrtkama u regiji. U Hrvatskoj ima više od 600 pčelara kooperanata, a PIP je također i lider u opskrbi pčelara repromaterijalom.

Nova faza razvoja PIP-a je gradnja pogona u poduzetničkoj zoni Pisarovina vrijednog 35 milijuna kuna. Novi pogon površine 4000 četvornih metara biti će tehnološki i funkcionalno najmoderniji pogon u ovom dijelu Europe, kapaciteta više od 2000 tona izvozno orijentiranih pčelinjih proizvoda. Otvorenjem pogona u Pisarovini PIP će dati i konkretan doprinos regionalnom razvoju, jer će se osim novih radnih mjesta, povećati i broj kooperanata s kojima PIP planira ostvariti suradnju.

Superbrands priznanje
Lidersku poziciju na tržištu PIP je i nedavno potvrdio osvojivši priznanje Superbrands i to za PIP korporativni brand. Kvaliteta, povjerenje i razlikovnost bili su kriteriji za dobivanje priznanja Superbrands. Osim tog prestižnog priznanja, vrhunsku kvalitetu proizvoda potvrđuje i činjenica da većina PIP-ovih proizvoda nosi oznaku „Hrvatska kvaliteta“ te uspješni plasman proizvoda na inozemna tržišta (Švicarska, Švedska, Italija, Austrija, BIH, Francuska i Njemačka).

Kontinuirano ulaganje u nove proizvode
PIP je dosad za vrhunsku kvalitetu proizvoda i inovativnost osvojio ukupno dvadeset zlatnih i dvije srebrne medalje. Osim brojnih stručnih nagrada i priznanja, svakako je najveća nagrada povjerenje kupaca.

Dvadeseti rođendan PIP je obilježio i s dva nova vrhunska proizvoda za koje vjeruje da će opravdati očekivanja svih ljubitelja kvalitetnih pića spravljenih od meda. Riječ je o likeru Medoni te medici Pater. Med je uz ekstrakte ljekovitog bilja glavni sastojak ovih pića, znači potpuno prirodan proizvod za dušu i tijelo pod sloganom „Tradicija u boci“.

LIKER MEDONA proizveden je od brižno odabranih prirodnih sastojaka i nekoliko vrsta medova. Poslužuje se kao digestiv, ali i aperitiv te je nezamjenjiv sastojak u vrhunskim koktelima. PATER MEDICA proizvedena je prema tradicionalnoj i već potvrđenoj recepturi. Ima pun i osebujan buke te jedinstven osvježavajući okus. Dobro rashlađena Pater medica poslužuje se kao digestiv i aperitiv.

Vrhunsku kvalitetu ovih proizvoda prepoznala je i struka nagradivši ih Zlatnim medaljama na  posljednjoj Sabatini -19. međunarodnoj manifestaciji vinogradara i vinara održanoj prošle godine u Trogiru. U jakoj konkurenciji u sklopu koje se ocjenjivala kvaliteta vina i jakih alkoholnih pića, upravo su likeri Medona, Pater medica i Sv. Ambrozije, gorki biljni liker s medom osvojili naviše ocjene i zlatne medalje.

Najuspješniji hrvatski klaster širi se na tržišta BiH i Srbije

Prošlu godinu Gastro Grupa završila je s realizacijom od 101 posto, što je glavni pokazatelj da je klaster, unatoč padu tržišta, rastao zahvaljujući povećanju tržišnog udjela – kaže Ivana Vidušin, izvršna direktorica marketinga. Tvrtka ima udjel od 25 posto u ukupnoj hrvatskoj veleprodaji, ukupni su prihodi grupacije u 2009. iznosili 2,45 milijardi, a dobit 10 milijuna kuna.

I u uvjetima pada tržišta maloprodaje od 16 posto Gastro Grupa ostala je lider u distribuciji pića i cjelovitog asortimana za kanal HoReCa s udjelom od 25 posto u ukupnoj hrvatskoj veleprodaji, dok su ukupni su prihodi grupacije u 2009. iznosili 2,45 milijardi, a dobit 10 milijuna kuna.

Širenje u BiH i Srbiju
Najuspješniji veleprodajni hrvatski klaster u prošloj godini sa svojih 29 obiteljskih kompanija za distribuciju hrane, pića i ostale potrošne robe, koji je nedavno obilježio petu obljetnicu poslovanja, u ovoj godini planira širenje na tržišta BiH i Srbije, čime će povećati broj svojih članica i poboljšati poziciju u pregovorima s međunarodnim dobavljačima.

– Prošlu godinu završili smo s realizacijom od 101 posto, što je glavni pokazatelj da je klaster, unatoč padu tržišta, rastao zahvaljujući povećanju tržišnog udjela – kaže Ivana Vidušin, izvršna direktorica marketinga.

Klaster zapošljava više od 1800 ljudi te posluje s više od 12 tisuća kupaca. S dvjema novim članicama, Blaškan i Velepromet-tradeom te dvama kapitalnim projektima – distribucijama Jug i Zapad u Splitu i Zagrebu – nadoknađen je udio na tržištu izgubljen lanjskim izlaskom najveće i četiriju manjih članica iz Gastro Grupe, te je i u recesijskim prilikama povećan broj zaposlenih, objašnjava I. Vidušin.

Sinergija s dobavljačima
U povodu pete obljetnice članice su klastera potkraj godine u akciji Dar od srca prikupile 150.000 kuna. U suradnji s Hrvatskim Caritasom darivane su siromašne obitelji u pet hrvatskih regija. Gastro sportske igre u Solarisu prelaze u tradicionalnu manifestaciju kojoj je cilj što bolja sinergija vlasnika Gastro grupe s dobavljačima i kupcima. Klaster ima certifikate ISO 9001:2008 i ISO 22000:2005, koji su u procesu recertifikacije, tako da ovih dana u upravi očekuju potvrdu certifikata za iduće tri godine.

- Kroz standardizaciju ostvarujemo brojne prednosti, najvažnije su što se možemo pojedinačno i kao GG pojaviti na bilo kojem domaćem ili međunarodnom tenderu kao jamstvo kvalitete roba i usluga koje nudimo, kroz cijeli proces prošao je veliki broj naših zaposlenika putem internih i eksternih seminara čime smo podigli svijest o potrebi za ovim standardima, a ujedno smo podigli i ujednačili standarde naših članica u tom zaista zahtjevnom segmentu upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane - kaže Ivana Vidušin.

Objašnjava da je započela i informatizacija klastera radi dostave podataka o prodaji i nabavi svih članica te povezivanja s njihovim bazama podataka kako bi se što više približili klijentima. (Večernji.hr)

Konditori na rast uvoza od 64 posto odgovaraju izvozom

Na tržištu od 20 milijuna ljudi nitko se od konditora ne može nazvati industrijom, nego se kvantitetom, kvalitetom i cijenom mora probiti na još šire inozemno tržište.

- Bolja vremena ili dođu ili ne dođu, a mi ne možemo čekati. Po svemu sudeći, ova će godina biti prijelomna za konditorsku industriju, jer se čak pet konditorskih divova na domaćem, premalom tržištu nema gdje širiti. Opstat će stoga samo oni koji volumenom proizvodnje, kvalitetom i cijenom mogu konkurirati na inozemnom tržištu, a pritom sigurno ne mislim na tržište regije na kojemu se nitko, posluje li samo na tržištu od 20 milijuna ljudi, ne može zvati industrijom, kaže Krešimir Pajić, predsjednik uprave bjelovarskog Koestlina, koji posljednjih godina itekako radi na svom tehnološkom razvoju i izvoznoj strategiji.

I dok se domaće ionako prenapučeno konditorsko tržište sve teže nosi s konkurencijom izvana, pa uvoz konditorskih proizvoda u lanjskoj godini raste na 64,05 posto ukupne prodaje na hrvatskom tržištu, Koestlin, koji je zbog povećanog opsega posla i u lanjskoj krizi zaposlio 75 djelatnika te izvoz povećao 35 posto, i u 2010. je, već sad je sigurno, uhvatio dobar vjetar u leđa. Samo u siječnju tvrtka je zabilježila porast izvoza od 50 posto. Nižu se novi unosni poslovi s Poljacima, Kinezima, a ovih dana potpisan je i ugovor s Britancima, koji prvi put imaju priliku kušati njihove kekse i vafle, a dugoročno su iznimno dobro tržište za konditore. U Hong Kongu su, čime se Pajić posebno ponosi, ušli u najveći tamošnji trgovački centar u kojemu su treći po udjelu keksa i vafla, tako da njegova tvrdnja kako su u inozemstvu poznatiji nego u Hrvatskoj, dok u regiji prodaju 10 puta više keksa i vafla i od Kraša, i ne zvuči toliko neskromno.

Baš zato što su pad domaće maloprodaje kompenzirali inozemnim poslovima, u Koestlinu, kaže on, ne osjećaju krizu poput nekih drugih branši. No kako izvoze stopostotni hrvatski proizvod od stopostotne hrvatske sirovine, koja je skuplja nego u EU, a tečajna politika umjesto domaćim finalistima najviše ide na ruku uvoznicima, koji konditorske proizvode iz zapadne Europe i BiH uvoze bez carine, posve je opravdano što konditori očekuju da im država to na neki način nadoknadi.

Da su gospodarski uvjeti normalni, danas bi se govorilo o jakoj i stabilnoj industriji - a ne samo o pojedinim uspješnim tvrtkama - koja nije u grču da se zbog nametnutih uvjeta na domaćem tržištu bori za opstanak.

- U 2009. prodaja konditorskih proizvoda na hrvatskom tržištu pala je za 3,6 posto, dok je ukupna proizvodnja, samo zahvaljujući povećanju prodaje na inozemnom tržištu za 9,6 posto, veća 1,5 posto, kaže Stipan Bilić, direktor Kondina. To, tvrdi on, najbolje govori kako konditorska industrija ima bolje uvjete poslovanja u inozemstvu, dok bi u slučaju isključive ovisnosti o poslovnoj okolini i općim društvenim uvjetima u Hrvatskoj, u kojima država pomaže samo one koji stalno traže pomoć, odavno propala i prestala postojati.

Unatoč žestokoj stranoj konkurenciji, Kraševa Dorina još je najprodavanija čokolada u Hrvatskoj, podaci su AC Nielsena. Među pet najprodavanijih brendova među slatkišima samo je još domaći Mikado, dok robne marke trgovaca na visokom, petome mjestu najbolje govore kako se domaći konditori teško nose s globalnom konkurencijom. Lani je na hrvatskom tržištu prodano čak 84.847 tona slatkiša, prema 50.000 tona prije dvadesetak godina. No, više od 40.000 tona tada su na hrvatskom tržištu prodavali domaći konditori Kraš, Zvečevo, Sloboda, Kandit…, dok im je s već gotovo udvostručenim uvozom lanjski udjel u ukupnoj prodaji iznosio 30-ak tisuća tona, što znači da je udjel domaćih konditora na vlastitom tržištu smanjen s nekadašnjih 80 posto na manje od 36 posto, dok je uvoz izvozom, koji je lani iznosio 116,1 mil. dolara ili 30,5 tisuća tona, pokriven 59,9 posto. Prodaja proizvoda proizvedenih izvan RH porasla je, pak ,s 20 posto na 64 posto, pri čemu bi se, prema riječima prokuristice Kraša Marice Vidaković, i te kako moglo povesti računa o njihovoj kvaliteti.

– Unutar ukupnog uvoza postoji značajan broj proizvoda proizvedenih po niskim cijenama i koji ne odgovaraju zahtjevima kvalitete, a nerijetko su na tržištu prisutni i s neodgovarajućim deklaracijama. Rješenje tog problema nelojalne konkurencije je pojačani rad nadležnih inspekcija na način na koji se to radi u razvijenim zemljama – kaže Vidaković.

– Vrijednost brenda tvornice te brenda robne marke pojedinog proizvođača najveća je vrijednost hrvatskoga gospodarstva, predstavlja njegov nacionalni identitet i čini nas prepoznatljivima. No, u Hrvatskoj, osim konditorske industrije, jedva da imamo još desetak domaćih proizvodnih brendova, tako da je sve izglednije da će konditorska industrija u kojoj se ozbiljnijom proizvodnjom bavi samo sedam proizvođača - Kraš, Kandit, Zvečevo, Cedevita, Koestlin, Karolina i u jednom dijelu Podravka - podijeliti sudbinu ostale prehrambene industrije - kaže Stipan Bilić, direktor Kondina.

Proizvođači keksa, vafla, čokolade, bombona… u razvijenim zemljama u vrijednosti proizvodnje prehrambene industrije drže udjel od 11 do 14 posto, a u Hrvatskoj samo sedam do osam posto. To bi trebao biti znak da još ima prostora za razvoj i rast domaćih konditora, no zna li se da je sadašnja proizvodnja samo 50 posto proizvodnje od prije dvadeset godina, u najslađoj industriji stanje je i te kako gorko, najgorče od osamostaljenja Hrvatske, objašnjava Bilić.

– Uređenjem tržišta sirovina sustavno se upropaštava domaća konditorska industrija. Država je prije desetak godina ustrojila tržišnu zaštitu poljoprivrednih sirovina i poluproizvoda tako da su ti proizvodi za domaću industriju skuplji nego isti proizvodi na svjetskom tržištu. Naša konditorska industrija na domaćem tržištu mlijeko i mliječne masnoće plaća 20-30 posto skuplje nego što stoje na svjetskom tržištu, a slično je i s biljnim masnoćama i brašnom. Šećer, koji u vrijednosti sirovina čini 40-50 posto troška, domaće šećerane konditorskoj industriji naplaćuju 4,50 do 5 kn/kg, a sve do kraja 2009. cijena šećera na svjetskom tržištu bila je 2 do 2,50 kuna. Stoga nije teško izračunati da samo na skupljem šećeru konditori godišnje izgube više od 60 milijuna kuna, a još toliko i ostala prehrambena industrija, što najbolje govori kako država probleme s poljoprivrede, koja nije konkurentna, prebacuje na konditorsku industriju.

Koliko je uređenost domaćeg tržišta usmjerena protiv domaće industrije, govori i to što je 2008. u RH uvezeno 56.000 tona konditorskih proizvoda, od kojih je država 24.000 oslobodila plaćanja carina. U tim uvezenim konditorskim proizvodima, oslobođenim carine, ugrađeno je pak 10-12 tisuća tona šećera, kojima država, znači, osigurava nelojalnu konkurenciju domaćoj industriji na domaćem tržištu, koja k tome, na vlastitom tržištu nabavlja skupu sirovinu - otkupljuje, naime, čak 10 posto ukupne hrvatske proizvodnje mlijeka (oko 50 mil. litara godišnje), 33 tisuće tona šećera, 20 tisuća tona brašna, 3 tisuće tona biljnih masnoća… U razvijenim zemljama, u pravilu, domaća konditorska industrija podmiruje oko 70% potreba vlastitog tržišta, a 30 posto podmiruje se iz uvoza, dok je kod nas situacija obrnuta, na što, uza skupe sirovine, još pogubnije utječe monopol trgovaca, smatra Bilić.

– Trgovci od domaćih konditora traže rabat od 30 do 35 posto, dok u EU on iznosi svega jedan do tri posto. Zbog toga i hrvatski konditori cijenu moraju povećati 30 do 35 posto, što poskupljuje cijenu proizvoda, a ništa od nje nisu prihodovali. Trgovci pak na tu cijenu zaračunavaju dodatnih 20 do 25 posto vlastite marže, a ni to nije kraj davanjima budući da uz rok plaćanja od 4 do 6 mjeseci od isporuke robe konditor i kašnjenje plaćanja mora zaračunati cijenu, što mu još više umanjuje konkurentnost – tvrdi Bilić.

Naspram hrvatske priče, “uvozna” se plaća avansom. Inozemni konditor lišen je svake brige oko naplate, pa proizvodima može još spustiti cijenu, dok domaći trgovci na istim ekonomskim osnovama, kao kod uvoza, uvode trgovačke robne marke na koje ne zaračunavaju rabat, a njihovu proizvodnju financiraju novcem domaćih konditora. To nije ništa drugo nego svjesno i organizirano upropaštavanje konditora i ostale prehrambene industrije, kaže Bilić, uvjeren da je konditorska industrija iscrpila sve “unutarnje rezerve”. I on i Marica Vidaković slažu se da se uz nekoliko konkretnih mjera Vlade mogu urediti odnosi na domaćem prehrambenom tržištu, pogotovo po pitanju šećera koji trenutačno izaziva najveći poremećaj, kako unutar konditorske industrije, koja godišnje proizvede keksa, čokolade i ostalih slatkiša za 2 milijarde kuna, tako i cjelokupne prehrambene industrije.

– Osim što je najveći potrošač, konditorska industrija je preko svojih proizvoda i najveći izvoznik šećera, u čemu ga sputava visoka cijena domaćeg šećera koja je kulminirala u 2009. No, kvalitetnom suradnjom konditorske industrije s domaćim šećeranama ostvarili bi se sinergijski efekti zahvaljujući kojima bi se, u obostranom interesu, ostvarilo povećanje proizvodnje i plasmana šećera na domaćem tržištu i u izvozu – smatra M. Vidaković.

Kao da im nije dosta “slatkih” problema, u proizvodnji kakao proizvoda dodatne probleme stvara i cijena kakaovca, koja je na svjetskim burzama najviša u zadnjih 25 godina.  (Večernji list)

UniCredit potvrđuje da Agrokor ima novac za Mercator

Sadržaj pisma dokazuje kako je Agrokor u početnoj fazi prikupljanja neobvezujućih ponuda već osigurao financijsku konstrukciju za preuzimanje

Predstavnici osam slovenskih i stranih banaka koje posjeduju 36 posto dionica trgovačkog lanca Mercator u petak su trebali razgovarati o prispjelim ponudama za prodaju svojih udjela u sklopu prikupljanja neobvezujućih ponuda. Istodobno, slovenski su mediji taj dan već otvorili s komentarima kako je nastavak postupka upitan jer, navodno, ponudama nisu bile zadovoljne dvije banke u većinskom vlasništvu države. Prema neslužbenim informacijama koje je prenio ljubljanski Dnevnik “prodaja Mercatora je sve manje vjerojatna”, a ta je konstatacija dijelom utemeljena na izjavi predsjednika uprave Nove ljubljanske banke (NLB) Bože Jašoviča koji je rekao kako sumnja da će se njegova banka i Banka Celje, u većinskom vlasništvu države, koje su vlasnice 15 posto Mercatorovih dionica, odlučiti za prodaju, iako konačnu odluku o tome još nisu donijeli. Prema prvim izjavama nakon sastanka bankara čini se da će prednost imati financijski, a ne strateški investitor, što znači da Agrokor ispada iz igre.

Izvan konzorcija
Te dvije banke formalno nisu u konzorciju banaka nego su mu se pridružile u postupku prikupljanja ponuda preko tvrtke Arkas koju su angažirale UniCredit, Gorenjska banka, Abanka, NKBM, Banka Koper i Hypo Alpe Adria, podsjeća list. “Postupak prodaje svog udjela vodimo samostalno, a ne s ostalim bankama koje predvodi UniCredit”, izjavio je Jašovič koji je uz to komentirao i kako “pristigle ponude baš i nisu najsjajnije” što je, pak, u direktnoj kontradikciji s napisima koji se pozivaju na neke druge izvore kako su ponude nerealno visoke. Istodobno, Dnevnik je objavio faksimil dokumenta-pisma koje je Ivici Todoriću stiglo iz UniCredita koje dokazuje da je ponudu dao i hrvatski Agrokor, a koje zapravo predstavlja neki oblik garancije ove bankarske grupacije da će u suradnji s drugim bankama financijski poduprijeti Agrokor u ovoj operaciji. “Banke će Agrokoru osigurati preostala potrebna sredstva za realizaciju kupnje svih 100 posto udjela u Mercatoru” - piše u pismu. I dok bi se objava ovog dokumenta, ukoliko se dokaže da je iscurila s Agrokorove strane, mogla iskoristiti za diskvalifikaciju koncerna iz utakmice, a dojam je da se u slovenskoj javnosti upravo to i čeka, hrvatski stručnjaci smatraju kako je objava pisma samo pokazna vježba kako se velike utakmice često znaju prljavo igrati.

Inicijalna faza
Iako, smatraju, njegov sadržaj samo dodatno ide u prilog Agrokoru jer dokazuje kako je hrvatska kompanija već u inicijalnoj fazi procesa, u kojoj se tek prikupljaju neobvezujuće ponude, osigurala financijsku konstrukciju dostatnu za privođenje kraju postupka preuzimanja- dakle, do faze objave javne ponude za otkup preostalih dionica. UniCredit je ljubljanskom Dnevniku i službeno potvrdio kako podupire Agrokorovu kupnju Mercatora te da bi prema dogovoru, Agrokor vlastitim novcem financirao polovinu troška kupnje 36,3 posto dionica, a ostatak bi posudio konzorcij banaka.A kako je s objavom informacije da je Agrokor u ovoj fazi dao najbolju ponudu, fronta otpora u slovenskoj javnosti prema hrvatskom koncernu naglo ojačala, tamošnji mediji spekuliraju da će Todorić i zaobilazno pokušati ojačati svoju poziciju. Tako navode kako je UniCredit posljednjih dana najaktivniji kupac Mercatorovih dionica na Ljubljanskoj burzi. U Agrokoru, na sve to, običajeno, nemaju nikakav komentar.  (Poslovni.hr)

NESLUŽBENO Po dionici 195 eura? Iako nije poznato koliku premiju na tržišnu cijenu nudi Todorić, iz slovenskih izvora neslužbeno se govori o 195 eura po dionica. Vrijednost ponuđenog paketa tada iznosi više od 276 milijuna eura. Prema zadnjoj cijeni na burzi (169,5 eura po dionici) u petak 12.veljače, vrijednost 36 postotnog paketa koji se prodaje iznosila bi oko 240 milijuna eura. Ako je točna informacija da bi Agrokor svojim novcem financirao vrijednost polovice paketa, prema trenutnoj tržišnoj cijeni to implicira da bi Agrokor između 120 i 140 milijuna eura osigurao iz vlastitih sredstava.

Hendalova studija “Dinamika industrije vina 2009″ - drugo izdanje

Industrija vina u Hrvatskoj već cijeli niz godina zaokuplja pozornost stručne i gospodarske javnosti, turističkih djelatnika i ugostitelja općenito. Vino je proizvod koji se blisko veže za identitet zemlje kroz podneblje koje ga određuje.

Agencija za istraživanje tržišta Hendal provela je 2006. sveobuhvatnu analizu koja je rezultirala studijom dinamike industrije vina u Hrvatskoj - popularnog naziva “In vino veritas”. Uočivši daljnji interes za informacijama, proveden je novi val istraživanja koji je predstavljen studijom Dinamika industrije vina u Hrvatskoj 2009.

Drugo izdanje ove studije donosi usporedne podatke za razdoblje od 2005. do 2008. godine. Podaci govore o trendovima kretanja osnovnih elemenata ponude i potražnje vina u Hrvatskoj. Slijedeća izdanja također će kontinuirano pratiti iste pokazatelje.

ZAŠTO KUPITI STUDIJU?
Hendalova studija je jedna od rijetkih industrijskih studija o vinu i vinogradarstvu u Hrvatskoj. Kroz sinergiju metodologije tržišne i strateške analize otkriva ključne čimbenike uspjeha u industriji, pri čemu koristi sekundarne i primarne izvore informacija. Studija, osim što detaljno analizira formiranje ukupne ponude vina na hrvatskom tržištu, analizira i navike konzumiranja vina u kućanstvima i u HoReCa segmentu te daje odgovore na mnoga pitanja koja su od osobite važnosti za razvoj vinogradarstva te industrijsku i naturalnu proizvodnju vina.

Ovo je najcjelovitiji prikaz silnica koje djeluju u ovoj industriji, a daju odgovor na mnoga pitanja. Neka od njih su:

� Tko su najveći proizvođači vina u Hrvatskoj i da li njihova proizvodnja raste?
� Čiji tržišni udjeli rastu a čiji padaju?
� Utjecaj uvoza na formiranje ponude?
� Kamo i koliko izvoze domaći proizvođači?
� Postoje li domaće marke vina i koliko su prepoznatljive?
� Tko su ciljne skupine potrošača vina, obzirom na boju i kakvoću?
� Koji su najznačajniji kanali distribucije vina?
� Koliko su potrošači spremni izdvojiti za vino?
� Kolika je potrošnja u kućanstvima, a kolika u HoReCa kanalima ?
� Koliki je udio sivog tržišta?
� Da li je industrija vina u Hrvatskoj atraktivna?
� Koji su ključni čimbenici uspjeha u industriji?
� Prijetnje industriji

Ova vrijedna Hendalova studija sadrži tri ključna dijela: opis globalnog tržišta, analizu tržišta vina u Hrvatskoj i stratešku analizu hrvatske vinarske industrije. Studija u cijelosti predstavlja koristan alat u kreiranju strategije razvoja, identifikacije rizika, stvaranju uvida u očekivanje potrošača i poslovnih partnera te kreiranje poslovnih strategija vezanih za prodaju, marketing i marku.

KOME JE STUDIJA NAMIJENJENA?

� Industrijski proizvođači vina
� Privatni proizvođači
� Distributeri vina
� Hoteli i restorani i barovi
� Udruge vinara i pratećih industrija
� Vanjskotrgovinska predstavništva
� Ministarstva i ostale državne institucije

Ovisno o tome da li ste proizvođač, distributer ili ugostitelj, studiju možete naručiti u cijelosti ili samo dio koji se odnosi na navike konzumacije. Moguće je naručiti i sažetak studije.

CIJENA
Kompletna studija 19.800 kn
Sažetak studije 8.500 kn
Navike konzumacije 3.700 kn

U razdoblju do 15.03.2010. studija se može kupiti s popustom.
Više detalja na www.hendal.hr

KONTAKT
Hendal market research
J. Žerjavića 13, Zagreb
T: +385 1 4878 180
F: +385 1 4878 199
info@hendal.hr

ili osobno

Nevenka Hendrih
nevenka.hendrih@hendal.hr

Next Page »