Kako pronaći imovinu dužnika?!? – Prokazni popis imovine

Državno tijelo dužno je udovoljiti zahtjevu vjerovnika u roku od 8 dana uz uvjet da se prethodno plate troškovi za poduzimanje radnje

U prethodnim kolumnama je objašnjeno pokretanje ovršnog postupka temeljem vjerodostojne isprave te su objašnjena dva slučaja kada vjerovnik neće uspjeti naplatiti svoje potraživanje od dužnika. Najjednostavniji način naplate novčanog potraživanja je zapljenom novca na žiro-računu dužnika (ovršenika) i prijenosom tog novca na žiro-račun vjerovnika (ovrhovoditelja). Na taj način se podmiruju i glavnica duga i pripadajuće kamate i prouzročeni troškovi postupka.

Međutim, u slučaju da na računu dužnika nema sredstava vjerovnik prema odredbi čl.16.b. Ovršnog zakona (N.n. br. 57/96 – 67/08) prvo treba sam istražiti postoji li neka druga imovina dužnika i to podnošenjem pisanih zahtjeva (s kopijom dokaza o postajanju potraživanja):
-    Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – HZMO (ako je dužnik fizička osoba pa tako i obrtnik) da dostavi podatak da li dužnik prima plaću, mirovinu ili drugu stalnu naknadu te od koga i po kojoj osnovi
-    Financijskoj agenciji – FINA (ako je dužnik pravna osoba uglavnom d.o.o.) da dostavi podatak o glavnom poslovnom računu dužnika
-    Ministarstvu unutarnjih poslova – MUP i to Policijskoj upravi prema sjedištu/adresi dužnika da dostavi podatke iz evidencije o motornim vozilima o tome je li dužnik upisan kao vlasnik motornog vozila uz sve podatke o vozilu te podatak o eventualnom postojanju tereta na vozilu.
-    Upravi za Katastar prema sjedištu/adresi dužnika da dostavi ispis svih posjedovnih listova iz kojih se vidi na kojim nekretninama je dužnik upisan kao posjednik.

Svako gore navedeno državno tijelo dužno je udovoljiti zahtjevu vjerovnika u roku od 8 dana uz uvjet da se prethodno plate troškovi za poduzimanje radnje.

Ako se niti nakon toga nisu našli predmeti ovrhe na kojima bi se ovrha mogla provesti ili su nađeni samo takvi predmeti koji očito nisu dovoljni za namirenje potraživanja vjerovnik (ovrhovoditelj) može podnijeti prijedlog Sudu koji vodi ovršni postupak da dužnik (ovršenik) podnese Sudu popis svoje imovine (prokazni popis imovine). Uz taj prijedlog vjerovnik je dužan dostaviti dokaze o podnošenju zahtjeva svim gore navedenim tijelima i da je pronađena imovina dužnika nedovoljna, jer će bez tih dokaza prijedlog vjerovnika biti odbačen.

O podnesenom prijedlogu Sud donosi rješenje te će, ako prihvati prijedlog, tim rješenjem naložiti dužniku (ovršeniku) da sastavi popis u kojem mora naznačiti:
1. gdje se nalaze pojedine stvari koje čine njegovu imovinu,
2. gdje se nalaze i kome pripadaju tuđe stvari na kojima on ima određena imovinska prava,
3. prema kome ima kakvu novčanu ili koju drugu tražbinu,
4. koja druga prava čine njegovu imovinu,
5. ima li na računima i kod koga novčana sredstva,
6. prima li i od koga plaću ili mirovinu, odnosno ima li koje druge stalne ili povremene prihode,
7. ima li kakvu drugu imovinu.

Popis svoje imovine (prokazni popis imovine) dužnik podnosi Sudu u pisanom obliku u 2 primjerka i to na propisanom obrascu s odgovarajućim prilozima. Obrazac prokaznog popisa imovine se može kupiti u ”Narodnim novinama” i sadrži upute za ispunjavanje.

Radi potvrđivanja i rasprave prokaznog popisa imovine Sud zakazuje ročište na koje se pozivaju i dužnik (ovršenik) potpisuje i vjerovnik (ovrhovoditelj). Dužnik na tom ročištu potpisuje obrazac prokaznog popisa imovine, a ako je pravna osoba (npr. d.o.o.) onda obrazac potpisuje odgovorna osoba (npr. direktor ili prokurist). Dužnik odnosno odgovorna osoba dužnika potpisom osobno potvrđuje da su podaci potpuni i točni te odgovara u slučaju lažnog iskaza pa zato taj potpis NE može učiniti njegov punomoćnik (npr. odvjetnik).

Ako se nakon toga pronađe imovina na kojoj bi se mogla provesti ovrha i naplatiti potraživanje vjerovnik (ovrhovoditelj) će podnijeti Sudu pisani prijedlog za promjenu predmeta ovrhe odnosno za provedbu ovrhe na toj novopronađenoj imovini (npr. na nekretnini dužnika) te priložiti dokaz da je dužnik vlasnik te imovine.

Duje Nazlić Vaš savjetnik Duje Nazlić, dipl.iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2004 godine te položio Pravosudni ispit 2006 godine. U odvjetništvu radi od početka 2005-te, a područja njegovog posebnog interesa su: građansko, trgovačko, radno i zemljišnoknjižno pravo. Vaše upite za pravni savjet slobodno šaljite na redakcija@jatrgovac.com.

Kako naplatiti dugovanja – rješenja i prigovori

Ako je određeno potraživanje nesporno i za dužnika i za vjerovnika bolje je da se izbjegne parnica na sudu.

U postupku prisilne naplate duga odnosno ovršnom postupku i to temeljem vjerodostojne isprave koje su najčešće račun ili IOS – izvod otvorenih stavki (napomena: detaljno objašnjeno u prethodnoj kolumni) postoje dva slučaja kada vjerovnik neće uspjeti naplatiti svoje potraživanje od dužnika, a to su sljedeći:

1) ako dužnik podnese prigovor protiv Rješenja o ovrsi i to unutar roka koji u pravilu iznosi 8 dana od dana kada je dužnik primio Rješenje o ovrsi, osim u predmetima naplate potraživanja temeljem mjenice ili čeka gdje taj rok iznosi samo 3 dana

i

2) ako Rješenje o ovrsi postane pravomoćno međutim niti na glavnom niti na sporednim žiro računima dužnika nema sredstava za naplatu potraživanja vjerovnika.

Prigovor protiv Rješenja o ovrsi
U prvom slučaju, tj. kada je podnesen prigovor protiv Rješenja o ovrsi Javni bilježnik prvo provjerava da li je prigovor pravodoban i dopušten. Ako je prigovor pravodoban (podnesen unutar roka) i dopušten (podnesen od strane ovlaštene osobe) Javni bilježnik prosljeđuje cijeli predmet nadležnom sudu i postupak se nastavlja kao parnica na sudu, a to može trajati od nekoliko mjeseci do oko godinu dana. U toj parnici vjerovnik kao tužitelj mora dokazati osnovanost svojeg potraživanja. To znači da mora dokazati da je isporučio određenu robu ili da je izvršio određenu uslugu, a poslije toga sud donosi presudu kojom nalaže dužniku da plati i dug i zatezne kamate te sve troškove sudskog postupka.

Objektivno gledajući, ako je određeno potraživanje nesporno i za dužnika i za vjerovnika je bolje da se izbjegne parnica na sudu.

Naime, dužnik će kada jednom konačno izgubi parnicu morati pored glavnog dijela duga platiti vjerovniku i vrlo visoke troškove sudskog postupka i odvjetničkog zastupanja te zakonske zatezne kamate koje iznose oko 15% godišnje. S druge strane, vjerovnik dok ne dobije parnicu na sudu ne može naplatiti od dužnika sredstva koja potražuje.

Dužnik bez sredstava
U drugom slučaju, tj. kada je Rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i kada Javni bilježnik preda vjerovniku jedan originalan primjerak tog Rješenja s otisnutom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti vjerovnik treba poslati preporučenom poštom ili osobno uručiti to Rješenje u originalu poslovnoj banci kod koje je otvoren glavni račun dužnika.

Banka je dužna odmah po primitku navedenog Rješenja o ovrsi izvršiti pljenidbu sredstava na računu dužnika u iznosu određenom tim Rješenjem i prenijeti ta sredstva na poslovni račun vjerovnika. Ukoliko na računu dužnika nema dovoljno sredstava banka je dužna u roku od 8 dana obavijestiti vjerovnika o tome.

Kada je dužnik obrt tada vlasnik obrta kao fizička osoba odgovara za dug obrta i cijelom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom pa vjerovnik može promijeniti sredstvo ovrhe na određenu imovinu vlasnika obrta.

S druge strane ako je dužnik pravna osoba (najčešće d.o.o.) tada ta pravna osoba odgovara za dug samo svojom imovinom, a ne i imovinom ovlaštenih osoba u toj pravnoj osobi.

Međutim, ako je do nedostatka sredstava na računu dužnika došlo zbog zlonamjernog ponašanja određene ovlaštene osobe (direktor, prokurist, vlasnik poslovnih udjela) vjerovnik koji je zbog toga oštećen može pokrenuti kazneni postupak protiv te osobe i to podnošenjem kaznene prijave nadležnom Državnom odvjetništvu zbog kaznenog djela Prijevare.

U sljedećoj kolumni će biti riječ o ovrsi na pokretninama dužnika.

Duje Nazlić Vaš savjetnik Duje Nazlić, dipl.iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2004 godine te položio Pravosudni ispit 2006 godine. U odvjetništvu radi od početka 2005-te, a područja njegovog posebnog interesa su: građansko, trgovačko, radno i zemljišnoknjižno pravo. Vaše upite za pravni savjet slobodno šaljite na redakcija@jatrgovac.com.

Optimiranje zaliha – efikasan način upravljanja troškovima

U vrijeme rezanja troškova i sveopće štednje mali broj kompanija prepoznaje optimiranje zaliha kao efikasnu mjeru smanjenja troškova. Razlog tome je što se u doba stabilne ekonomske situacije o upravljanju zaliha ne govori mnogo. No padom prodaje zalihe se počinju gomilati te dolazi do problema popunjenih skladišta i povećanih troškova poslovanja.

Naime, poduzeća su na tržištu dodatno opterećena visokim kamatnim stopama, inflacijom i otežanom naplatom, te loše upravljanje zaliha stvara probleme vezanja financijskih sredstava i postaje jedan od važnijih zadataka upravljanja poslovanjem.

Kvalitetno planiranje prodaje, smanjenje naručenih količina i zaliha niskoobrtajnih artikala samo su neki od načina upravljanja zalihama. Da bi se zalihe održale na optimalnoj razini i izbjegli povećani troškovi prvenstveno je potrebno kvalitetno prognozirati prodaju. No odlučiti koliko, kada i koje zalihe naručiti u nestabilnom okruženju u kojem se navike potrošača mijenjaju nije lako. Ključ je u povezivanju odjela Prodaje i Nabave te zajedničkom kreiranju realnih prodajnih planova prema kojima se onda plasiraju narudžbe.

Smanjenjem naručenih količina moguće je značajno smanjiti zalihu, no to za sobom nosi i određene rizike. Potrebno je pripaziti koje artikle se manje naručuje kako bi se izbjegla neželjena nedostupnost robe. Pouzdan način je segmentacija artikala prema volumenu i volatilnosti prodaje prema kojem se onda određuje smanjenje zalihe za segment. Prema praksi A.T. Kearney-a, pri izradi analize je najbolje uzeti tjedne isporuke proizvoda tijekom promatranog perioda te pratiti odstupanja od srednje vrijednosti tjedne prodaje.

Ovisno o volumenu i volatilnosti prodaje artikli se zatim svrstaju u segmente. „Runneri“ su artikli koji imaju relativno veliki volumen prodaje uz nisku volatilnost. To znači da je njihova potražnja na tržištu stabilna te su narudžbe kupaca predvidljive. Iz tog razloga je za ove artikle potrebna je najmanja zaliha te se upravo tu mogu ostvariti najveće uštede. Druga skupina artikala su takozvani „Noiseri“, artikli koji se sporadično prodaju u malim količinama. Kod njih je moguće imati vrlo nisku zalihu ili nultu zalihu uz definiranje nižeg stupnja usluge te ih nabavljati po potrebi, tek kad kupac plasira narudžbu. Treća skupina artikala su takozvani „Filleri“. To su najčešće artikli koji se koriste u akcijama. Oni imaju relativno stabilnu prodaju i volumene koji za vrijeme se za akcije često i višestruko povećaju. Prema iskustvu A.T. Kearney-a, na ovakav način moguće je brzo doći do smanjenja zalihe do čak 30% čime se osigurava pozitivan utjecaj na poslovanje kompanije.

Smanjenje zalihe niskoobrtajnih artikala moguće je napraviti dodatnim marketinškim akcijama, rabatima, povećanjem ulistanja artikala, ali najefikasniji način je poticanje prodaje. Često kompanije imaju veliki broj prodajnih artikala, te oni s manjim prodajnim volumenom ostanu zaboravljeni na skladištu. Primijeti ih se tek kad dođe do isteka roka trajanja, te ih se onda mora donirati ili uništiti. Za efikasno poticanje prodaje takvih artikala potrebna je njihova identifikacija za koju se često kreiraju posebni izvještaji. Određivanje prioriteta i planiranje prodaje niskoobrtajnih artikala najčešće se radi prema financijskom volumenu zalihe te se nakon toga komunicira Prodaji. Kako bi se osigurala održivost ovakvog načina smanjenja zalihe potrebno je Prodaji zadati ciljeve, pratiti ih te po potrebi korigirati.

Glavni čimbenik rasta zaliha je pad prodaje, što znači da kompanije trebaju u upravljanje zaliha uključiti više odjela s ciljem dobivanja realnih prodajnih planova, koji su usklađeni s kretanjima tržišta. Na temelju realnih prodajnih planova, segmentacije artikala te upravljanja niskoobrtajnim artiklima moguće je značajno smanjiti zalihu.

Prilog pripremili: Ivan Bavoljak i Vanja Radeljić

Vaš savjetnik Ivan Bavoljak Ivan Bavoljak, dipl. ing. strojarstva, rođen je 1982. godine u Zagrebu, a diplomirala je 2006. godine na Fakultetu Strojarstva i Brodogradnje u Zagrebu, Procesno energetski smjer. Svoju poslovnu karijeru započinje u američkoj konzultantskoj kući A.T. Kearney gdje trenutno i radi, te paralelno upisuje Menadžerski edukacijski program za inženjere u Zagrebu koji završava 2007. godine. Danas je konzultant A.T. Kearney-a s višegodišnjim iskustvom u projektima razvoja integriranog supply-chaina, optimiranja procesa proizvodnje i logistike te restrukturiranja s posebnim naglaskom na optimizaciju troškova.

Kako naplatiti dugovanja !?

Ako na glavnom računu te na svim sporednim računima dužnika kao ovršenika ima dovoljno sredstava za namirenje cijelog ili dijela potraživanja, banka je dužna po primitku vašeg zahtjeva odnosno ovršnog rješenja bez odgode zaplijeniti i prenijeti ta sredstva na vaš račun.

Gotovo svakodnevno imate potraživanje koje je dospjelo na naplatu, ali čak i nakon dodatnog vremena koje ste mu darovali dužnik vam još uvijek nije platio to potraživanje.
Što učiniti i kako se naplatiti!?

Pokrenite postupak prisilne naplate odnosno podnesite prijedlog za ovrhu. Ako je dužnik pravna osoba ili je fizička osoba registrirani obrtnik najjednostavniji način je ovrha na novčanoj tražbini i to na žiro računu dužnika.

Potrebne isprave i procedura
Dvije isprave na kojima se najčešće temelji vaše potraživanje su: 1) račun i 2) izvadak iz poslovnih knjiga (zvan IOS – izvod otvorenih stavki).

Navedene isprave prema članku 28. Ovršnog zakona (NN 57/96 – 67/08) predstavljaju vjerodostojne isprave što je važno jer tada prijedlog za ovrhu ne podnosite sudu već javnom bilježniku prema vašem izboru.

U prijedlogu za ovrhu navodite vlastite podatke (naziv, adresa, odgovorna osoba) kao ovrhovoditelja i iste te podatke dužnika kao ovršenika. Svakako je najvažnije pažljivo navesti točan broj glavnog žiro računa dužnika kao ovršenika (na kojem će se izvršiti zapljena po pravomoćnom rješenju o ovrsi) i točan broj žiro računa vas kao ovrhovoditelja (na koji će se prenijeti zaplijenjena sredstva). Uz prijedlog za ovrhu uvijek prilažete ispravu na kojoj temeljite vaše potraživanje i to u barem jednom izvorniku i jednoj preslici.

Ako javni bilježnik ocijeni da je vaš prijedlog za ovrhu dopušten i osnovan, donijeti će rješenje o ovrsi i dostaviti ga vama kao ovrhovoditelju i dužniku kao ovršeniku.

U tom slučaju ako ovršenik ne uloži prigovor u roku koji mu je određen tada to rješenje o ovrsi postaje pravomoćno i ovršno, a to javni bilježnik dokazuje stavljajući na vaš primjerak rješenja o ovrsi klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti.

Naplata i isplata
Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi vi kao ovrhovoditelj podnosite pisani zahtjev banci koja vodi glavni račun ovršenika radi provedbe tog rješenja o ovrsi.

Ako na glavnom računu te na svim sporednim računima dužnika kao ovršenika ima dovoljno sredstava za namirenje cijelog ili dijela potraživanja banka je dužna po primitku vašeg zahtjeva bez odgode zaplijeniti i prenijeti ta sredstva na vaš račun. Budući da vi u prijedlogu za ovrhu niste tražili samo glavnicu potraživanja već i iznos zakonskih zateznih kamata te naknadu troška ovršnog postupka i ta će se sredstva zaplijenitii prenijeti na vaš račun.

O posljedicama slučaja da dužnik kao ovršenik pravodobno podnese prigovor ili slučaja da na računu dužnika kao ovršenika nema sredstava za namirenje potraživanja, saznajte u narednoj kolumni.

Duje Nazlić Vaš savjetnik Duje Nazlić, dipl.iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2004 godine te položio Pravosudni ispit 2006 godine. U odvjetništvu radi od početka 2005-te, a područja njegovog posebnog interesa su: građansko, trgovačko, radno i zemljišnoknjižno pravo. Vaše upite za pravni savjet slobodno šaljite na redakcija@jatrgovac.com.

Elementi maloprodaje nakon recesije

Svjedoci smo pada gospodarske aktivnosti ponajviše kao posljedicu pada osobne potrošnje, koja čini 60% bruto društvenog proizvoda. Prema Centru za makroekonomske analize u 2. kvartalu ove godine osobna potrošnja je pala 9,4% , a promet trgovine na malo u prvih šest mjeseci 2009. je realno manji za 16,6% u odnosu na isto razdoblje lani. Potrošački optimizam se u relativno kratkom roku usmjerio ka negativnom smjeru zbog sve većeg straha od povećanja nezaposlenosti, kriznog poreza, većeg PDV-a, kretanja na globalnoj ekonomskoj sceni i usporavanju kreditne aktivnosti banaka.

U takvoj situaciji građani s nestrpljenjem iščekuju „sigurnija“ vremena, dok su trgovci na malo ponukani reagirati i prilagoditi se nastaloj situaciji. Ključni sudionici u maloprodaji najčešće reagiraju kratkoročnim potezima kao što su oštri popusti koji utječu na profitabilnost i identitet branda, odgađanje otvaranja novih trgovina, zamrzavanje plaća, postupno smanjene investicija u IT platformu, optimiziranje razine zaliha, smanjenje administrativnih troškova, ograničavanje treninga i putovanja za zaposlenike. Time kompanije pokušavaju održati financijsku snagu i tržišni udio u segmentu poslovanja. Međutim, postavlja se pitanje pod kojim okolnostima će tržište funkcionirati nakon izlaska iz recesije i ponovnog uspostavljanja ekonomske stabilnosti, te pod kojim uvjetima će kompanije donositi strateške odluke.

Prema studiji provedenoj od konzultantske kuće A. T. Kearney, za maloprodajnu industriju će biti karakteristični novi elementi kao dio tržišta u kojima će maloprodajne kompanije poslovati i biti konkurentne. Novi elementi dovest će do strukturalnih promjena samih maloprodajnih kompanija i oblikovat će tržište prema njima. Provedena studija identificira šest elemenata koje maloprodajne kompanije moraju prepoznati u post-recesijskom razdoblju kako bi ostvarile ponovno održivi rast.

Rast štednje
Prvi element je sve veći trend rasta štednje naspram potrošnje što tjera maloprodajne kompanije da se natječu za manje sredstava potrošača nego prije. Iako se očekuje, nakon gospodarske stabilnosti, veći pristup izvorima financiranja i time likvidnosti potrošača trend rasta štednje će se nastaviti, ne potrošnje. U Hrvatskoj je rast ukupnih štednih i oročenih depozita u bankama veći za 6% u odnosu na 2008. godinu.

Cjenovna osjetljivost potrošača
Drugi element maloprodaje je veća cjenovna osjetljivost potrošača. Naime, kupci su više razboriti i smanjuju apetite za proizvodima visokih trgovačkih marži. Kupci su vrlo oprezni prilikom kupovine i žele veću vrijednost za uloženi novac te marketinški stručnjaci zaključuju da je kupnja postala pažljiva investicija, a ne rekreativna aktivnost. Stoga, je vrlo vjerojatno da će u nadolazećim godinama trend popusta i vrijednost pojedinog branda dominirati u svijesti kupaca. U tim uvjetima maloprodajne kompanije se moraju truditi više i jače da bi privukle kupca i ostvarile dovoljno visoke marže kao prije. Sve veći značaj pridavat će se „štednim“ brandovima i proizvodima vlastite marke što će za posljedicu imati promjena miksa asortimana na policama u maloprodaji.

Inovacija
Treći element maloprodaje je inovacija koja je najplodnije tlo u periodu recesije. Povijest nas uči da su u vrijeme najvećih kriza proizašli proizvodi poput najlona, sintetičke gume i perilica rublja. Istraživanje i razvoj će stoga ostati jedno od glavnih osnovnih funkcija i oslonac rasta. U maloprodaji se najveće inovacije očekuju u proizvodima vlastite marke, tzv. „zelenim“ proizvodima te u upravljanju odnosima s kupcima podržanu od strane IT platforme. Uz to maloprodajne kompanije okrenut će se sve više netradicionalnom načinu oglašavanja kao što je mrežno udruživanje (Facebook, Twitter), poruke putem mobitela i trenutna komunikacija.

Lokacija nekretnine
Nekretnine kao četvrti element maloprodaje, u padu gospodarske aktivnosti, mnogi trgovci na malo odgađaju ili usporavaju otvaranje novih trgovina te zatvaraju neprofitabilne lokacije. Uz to mnogi trgovački centri koji ne nude moderan dodatni društveni sadržaj poput multiplex kina ili drugog vida zabave postaju „centri duhova“ bez svijetle budućnosti. U takvim okolnostima će trgovci morati biti produktivniji sa manjim prostorom i racionalizirati asortiman proizvoda kako bi ostvarili veće prodajne rezultate. S druge strane, zbog pada tržišta zakupa poslovnih prostora mnoge primamljive lokacije se mogu unajmiti po uvjetima daleko povoljnijim nego prije nastanka krize.

Starosna dob potrošača
Starosna dob potrošača kao peti element koji maloprodaja mora prepoznati i koje bi pomogao u ostvarivanju ponovno održivog rasta.  Prema Državnom zavodu za statistiku u Hrvatskoj je preko 51% stanovništva starije od 40 godina. Uz to, radno sposobno stanovništvo će iz solidarnosti odvajati više za skuplji zdravstveni i mirovinski sustav. U takvoj demografskoj slici društva maloprodajne kompanije trebaju identificirati prilike za prilagođavanjem asortimana, roba i maloprodaje kako bi što efikasnije privukli segment starijih kupaca. Takav pristup može biti vidljiv u kreiranju šireg prolaza između polica, nižih razina polica, veća veličina teksta te usluga dostave kod kuće.

Trgovinski protekcionizam
Trgovinski protekcionizam se može svesti na kratkoročni okvir u kojem će se naći maloprodajne kompanije zbog nastanka krize. Trgovinske barijere razvijenih zemalja, uslijed globalne recesije, dalje će otežavati izvoz roba i usluga dok s druge strane jačanje kune poskupljuje uvoz roba i usluga te motivira potrošače da odlaze u „shopping avanture“ izvan granica zemlje. U današnjem nestabilnoj gospodarskoj klimi kretanje stope inflacije je nepredvidivo te ona može još više uzrokovati slabljenje kupovne moći stanovništva, ako plaće stagniraju.

Tradicionalne strateške i financijske mjere maloprodajnih kompanija nisu više učinkovite jer se oslanjaju na dugoročne trendove u relativno stabilnom makroekonomskom okruženju. Takve metode maloprodajne kompanije trebaju ostaviti iza sebe; maloprodajne kompanije trebaju učiti iz prošlosti te prepoznati tržišne elemente danas kako bi mogli planirati budućnost sutra. Kupci će uvijek trošiti zarađena sredstva, prije ili kasnije, samo je pitanje tko će i pod kojim uvjetima ponuditi proizvod koji oni žele.

Vaš savjetnik Denis Tepša Denis Tepša, dip. oec, MBA, rođen 1984. Godine u Zagrebu, a diplomirao 2007. godine na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer međunarodna razmjena. Odmah pri završetku upisuje MBA studije pri University of Wales, Institute Cardiff u Velikoj Britaniji. Nakon završetka MBA studije zapošljava se u konzultantskoj kući A. T. Kearney gdje i danas radi. Danas je analitičar u A.T. Kearneyu, s iskustvom na projektima trgovine vozila, metaloprerađivačke industrije. Područja njegove specijalizacije su optimiziranje nabave i povećanje prodaje.

Next Page »