Odjeci o preuzimanju Droga Kolinske

Atlantic grupa, koja je ranije iskazivala interes za preuzimanjem Podravke, jučer je najavila utrku za kupnju Droge Kolinske. Ako ostvari najavljeno, Podravka će ostati Podravcima, kako to zaziva Josip Friščić, a Tedeschiju će uspjeti ono što nije Todoriću, jer će napraviti značajan iskorak na slovensko tržište preuzimanjem njihove najveće prehrambene kompanije

‘Atlantic grupi preuzimanje Droge Kolinske bio bi jako dobar i logičan korak u smislu širenja u regiji. Droga Kolinska relativno je zanimljiva za rast u prehrambenoj branši koja predstavlja jedno od glavnih usmjerenja Atlantic grupe. Konsolidacija prehrambene industrije trend je u svijetu, a i u našoj regiji, a Droga Kolinska jedno je od zvučnijih imena unutar te regionalne konsolidacije’, komentirao je Tedeschijeve namjere Zlatko Bazianec, savjetnik iz A. T. Kearneyja.

Budući da se slovenski holding Istrabenz, koji posjeduje oko 90 posto Droge Kolinske, našao pred stečajem, odlučio se na prodaju prehrambene kompanije kojom već upravlja banka BNP Paribas, čime bi smanjio dugove. Najpoznatiji su brendovi Droge Kolinske Barcaffé, Cockta, Argeta, Donat Mg, Smoki i Soko Štark, a Atlantic grupa ovom bi akvizicijom postala jedna od vodećih prehrambenih kompanija u regiji s više od 650 milijuna eura prometa i 4.300 zaposlenika.

Procjenjuje se da Droga Kolinska vrijedi oko 200 milijuna eura, a Bazianec smatra da si to preuzimanje Atlantic grupa može priuštiti s obzirom na svoju veličinu, vjerojatno djelomičnim zaduživanjem. ‘Pitanje je koja je stvarna vrijednost oko koje se pregovara i ima li Tedeschi partnere ili bi to preuzimanje Atlantic grupa odradila sama’, kazao je Bazianec za tportal.

Ranije se spekuliralo o mogućnosti da Podravka preuzme Drogu Kolinsku, što danas, dok tu hrvatsku kompaniju potresaju afere, nije moguće. ‘No realnost je ta da Podravka trenutačno nije u mogućnosti odraditi ovakva preuzimanja, a Tedeschi to može; ostaje još pitanje odluke prodavatelja o sudbini Droga Kolinska’, rekao je Bazianec upozoravajući na to da se Podravkin i Drogin asortiman izvrsno podudaraju.

‘U pogledu preklapanja poslovanja i asortimana, Podravka je oduvijek bila visoko na listi potencijalnih pretendenata kao ‘perfect fit’, ipak zadnjih godina Podravka je kupovala više robne marke (Čokolešnik je kupila upravo od Droga Kolinske), a ne cijele tvrtke. Atlantic grupa ima malo manje preklapanja s Droga Kolinskom nego Podravka, ali upravo balansiranje različitih asortimana i poslovnih usmjerenja ono je što Atlantic grupa čini vrlo uspješno. Čvršća integracija predstavljat će određen izazov Tedeschiju, no možda Droga Kolinsku može ostaviti i kao izdvojeno poslovanje, prerano je još govoriti o tim koracima’, ocijenio je savjetnik A. T. Kearneyja.

Podravka i Droga Kolinska imaju slične prihode, oko 300 milijuna eura, a zajedničko im je i to da su se obje našle pred problemima uzrokovanih lošim upravljanjem. Kod hrvatske kompanije to je uzrokovao utjecaj politike i niz afera, a slovenska je zapostavljena u megalomanskom projektu Igora Bačvara.

Krajem tjedna, bit će poznati svi potencijalni kupci Droge Kolinske; zasad interes pokazuju investicijski fondovi, a od strateških partnera kao što je Atlantic, spominjao se srpski Centroproizvod. A ako Tedeschi preuzme Drogu, Podravka je izgubila ozbiljnog domaćeg kupca. ‘Budući da je Tedeschi potvrdio da je poslao ponudu za preuzimanje Droga Kolinske, Atlantic grupa vjerojatno neće imati dovoljno financijske snage za preuzimanje i Podravke. Dodatno, ne vjerujemo da će država još prodavati udio u Podravci dok se afera ne razriješi’, zaključio je Bazianec. (Tportal)

Elementi maloprodaje nakon recesije

Svjedoci smo pada gospodarske aktivnosti ponajviše kao posljedicu pada osobne potrošnje, koja čini 60% bruto društvenog proizvoda. Prema Centru za makroekonomske analize u 2. kvartalu ove godine osobna potrošnja je pala 9,4% , a promet trgovine na malo u prvih šest mjeseci 2009. je realno manji za 16,6% u odnosu na isto razdoblje lani. Potrošački optimizam se u relativno kratkom roku usmjerio ka negativnom smjeru zbog sve većeg straha od povećanja nezaposlenosti, kriznog poreza, većeg PDV-a, kretanja na globalnoj ekonomskoj sceni i usporavanju kreditne aktivnosti banaka.

U takvoj situaciji građani s nestrpljenjem iščekuju „sigurnija“ vremena, dok su trgovci na malo ponukani reagirati i prilagoditi se nastaloj situaciji. Ključni sudionici u maloprodaji najčešće reagiraju kratkoročnim potezima kao što su oštri popusti koji utječu na profitabilnost i identitet branda, odgađanje otvaranja novih trgovina, zamrzavanje plaća, postupno smanjene investicija u IT platformu, optimiziranje razine zaliha, smanjenje administrativnih troškova, ograničavanje treninga i putovanja za zaposlenike. Time kompanije pokušavaju održati financijsku snagu i tržišni udio u segmentu poslovanja. Međutim, postavlja se pitanje pod kojim okolnostima će tržište funkcionirati nakon izlaska iz recesije i ponovnog uspostavljanja ekonomske stabilnosti, te pod kojim uvjetima će kompanije donositi strateške odluke.

Prema studiji provedenoj od konzultantske kuće A. T. Kearney, za maloprodajnu industriju će biti karakteristični novi elementi kao dio tržišta u kojima će maloprodajne kompanije poslovati i biti konkurentne. Novi elementi dovest će do strukturalnih promjena samih maloprodajnih kompanija i oblikovat će tržište prema njima. Provedena studija identificira šest elemenata koje maloprodajne kompanije moraju prepoznati u post-recesijskom razdoblju kako bi ostvarile ponovno održivi rast.

Rast štednje
Prvi element je sve veći trend rasta štednje naspram potrošnje što tjera maloprodajne kompanije da se natječu za manje sredstava potrošača nego prije. Iako se očekuje, nakon gospodarske stabilnosti, veći pristup izvorima financiranja i time likvidnosti potrošača trend rasta štednje će se nastaviti, ne potrošnje. U Hrvatskoj je rast ukupnih štednih i oročenih depozita u bankama veći za 6% u odnosu na 2008. godinu.

Cjenovna osjetljivost potrošača
Drugi element maloprodaje je veća cjenovna osjetljivost potrošača. Naime, kupci su više razboriti i smanjuju apetite za proizvodima visokih trgovačkih marži. Kupci su vrlo oprezni prilikom kupovine i žele veću vrijednost za uloženi novac te marketinški stručnjaci zaključuju da je kupnja postala pažljiva investicija, a ne rekreativna aktivnost. Stoga, je vrlo vjerojatno da će u nadolazećim godinama trend popusta i vrijednost pojedinog branda dominirati u svijesti kupaca. U tim uvjetima maloprodajne kompanije se moraju truditi više i jače da bi privukle kupca i ostvarile dovoljno visoke marže kao prije. Sve veći značaj pridavat će se „štednim“ brandovima i proizvodima vlastite marke što će za posljedicu imati promjena miksa asortimana na policama u maloprodaji.

Inovacija
Treći element maloprodaje je inovacija koja je najplodnije tlo u periodu recesije. Povijest nas uči da su u vrijeme najvećih kriza proizašli proizvodi poput najlona, sintetičke gume i perilica rublja. Istraživanje i razvoj će stoga ostati jedno od glavnih osnovnih funkcija i oslonac rasta. U maloprodaji se najveće inovacije očekuju u proizvodima vlastite marke, tzv. „zelenim“ proizvodima te u upravljanju odnosima s kupcima podržanu od strane IT platforme. Uz to maloprodajne kompanije okrenut će se sve više netradicionalnom načinu oglašavanja kao što je mrežno udruživanje (Facebook, Twitter), poruke putem mobitela i trenutna komunikacija.

Lokacija nekretnine
Nekretnine kao četvrti element maloprodaje, u padu gospodarske aktivnosti, mnogi trgovci na malo odgađaju ili usporavaju otvaranje novih trgovina te zatvaraju neprofitabilne lokacije. Uz to mnogi trgovački centri koji ne nude moderan dodatni društveni sadržaj poput multiplex kina ili drugog vida zabave postaju „centri duhova“ bez svijetle budućnosti. U takvim okolnostima će trgovci morati biti produktivniji sa manjim prostorom i racionalizirati asortiman proizvoda kako bi ostvarili veće prodajne rezultate. S druge strane, zbog pada tržišta zakupa poslovnih prostora mnoge primamljive lokacije se mogu unajmiti po uvjetima daleko povoljnijim nego prije nastanka krize.

Starosna dob potrošača
Starosna dob potrošača kao peti element koji maloprodaja mora prepoznati i koje bi pomogao u ostvarivanju ponovno održivog rasta.  Prema Državnom zavodu za statistiku u Hrvatskoj je preko 51% stanovništva starije od 40 godina. Uz to, radno sposobno stanovništvo će iz solidarnosti odvajati više za skuplji zdravstveni i mirovinski sustav. U takvoj demografskoj slici društva maloprodajne kompanije trebaju identificirati prilike za prilagođavanjem asortimana, roba i maloprodaje kako bi što efikasnije privukli segment starijih kupaca. Takav pristup može biti vidljiv u kreiranju šireg prolaza između polica, nižih razina polica, veća veličina teksta te usluga dostave kod kuće.

Trgovinski protekcionizam
Trgovinski protekcionizam se može svesti na kratkoročni okvir u kojem će se naći maloprodajne kompanije zbog nastanka krize. Trgovinske barijere razvijenih zemalja, uslijed globalne recesije, dalje će otežavati izvoz roba i usluga dok s druge strane jačanje kune poskupljuje uvoz roba i usluga te motivira potrošače da odlaze u „shopping avanture“ izvan granica zemlje. U današnjem nestabilnoj gospodarskoj klimi kretanje stope inflacije je nepredvidivo te ona može još više uzrokovati slabljenje kupovne moći stanovništva, ako plaće stagniraju.

Tradicionalne strateške i financijske mjere maloprodajnih kompanija nisu više učinkovite jer se oslanjaju na dugoročne trendove u relativno stabilnom makroekonomskom okruženju. Takve metode maloprodajne kompanije trebaju ostaviti iza sebe; maloprodajne kompanije trebaju učiti iz prošlosti te prepoznati tržišne elemente danas kako bi mogli planirati budućnost sutra. Kupci će uvijek trošiti zarađena sredstva, prije ili kasnije, samo je pitanje tko će i pod kojim uvjetima ponuditi proizvod koji oni žele.

Vaš savjetnik Denis Tepša Denis Tepša, dip. oec, MBA, rođen 1984. Godine u Zagrebu, a diplomirao 2007. godine na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer međunarodna razmjena. Odmah pri završetku upisuje MBA studije pri University of Wales, Institute Cardiff u Velikoj Britaniji. Nakon završetka MBA studije zapošljava se u konzultantskoj kući A. T. Kearney gdje i danas radi. Danas je analitičar u A.T. Kearneyu, s iskustvom na projektima trgovine vozila, metaloprerađivačke industrije. Područja njegove specijalizacije su optimiziranje nabave i povećanje prodaje.

Opstat će tvrtke koje naprave regionalne iskorake

Prehrambena će industrija do 2030. sigurno biti veća i jača. Pitanje je samo u čijem će biti vlasništvu.
I dok ni najbolje vračare i njihove čarobne kugle ne mogu precizno predvidjeti što će se dogoditi za 20 godina, domaći analitičari prilično su jedinstveni u odgovorima na pitanje kako će hrvatska prehrambena industrija izgledati 2030.

Sigurnu budućnost predviđaju tvrtkama koje su do sada napravile regionalne iskorake i izgradile prepoznatljive brendove, a poljoprivredno-prehrambene sustave koji nisu u tome uspjeli mogle bi jednostavno pomesti snažna i kvalitetna europska konkurencija. Ili, jednostavnije rečeno, tko u idućih tri do pet godina uspije uspostaviti ravnotežu između domaćih i izvoznih prihoda, uspjet će se nositi s rivalima koji prijete sa Zapada.

Sirovine
U tu kategoriju svakako se ubrajaju Dukat, Podravka, Agrokor, Ledo, Vindija, Gavrilović te još nekoliko velikih domaćih kompanija. Nažalost, broj onih koje nisu izašle iz hrvatskih okvira znatno je veći.

Kad je riječ o prehrambenoj industriji, uvijek se priča neizbježno vraća na preskupu i nedovoljnu proizvodnju sirovina u Hrvatskoj. Unatoč prirodnim resursima primarna prehrambena proizvodnja i dalje je nekonkurentna. Samodovoljnost je postignuta samo u proizvodnji pšenice, kukuruza, mesa peradi, jaja, meda i vina, a svi su ostali segmenti manje ili više ovisni o uvozu. Hrvatska je samo 2008. uvezla hrane za 15 milijardi kuna, što je pet milijardi kuna više od iznosa ukupne vrijednosti domaće proizvodnje poljoprivrede i prehrambene industrije, odnosno 2,5 milijardi kuna više u odnosu na godinu dana prije. Ni drastično povećanje poticaja za poljoprvriredu otkako je HSS preuzeo vođenje hrvatske agrarne politike očito nije pomoglo smanjenju uvoza. Poticanje malih gospodarstava umjesto težnji prema stvaraju većih i konkurentnijih subjekata jedna je od glavnih zamjerki trenutačnoj poljoprivrednoj politici.

- Prvi korak u stvaranju konkurentne prehrambene industrije domaća je sirovina. Nažalost, ona je preskupa u odnosu na svjetske cijene. Osnovni je problem što u Hrvatskoj nema kvalitetne strategije razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije. S obzirom na to da nismo odlučili što su nam strateški interesi, ljudi ne znaju u što bi ulagali. Treba okrupniti zemljište, i to prodajom državnog zemljišta ili davanjem u dugoročne koncesije proizvođačima i fokusirati se na sektore u kojima možemo konkurirati europskim tvrtkama - objasnio je Boris Teški, vlasnik konzultantske tvrtke Instar.

Restrukturiranje
Masovna proizvodnja zasigurno nije područje u kojem se trebamo natjecati s velikim kompanijama, no proizvodnja ekoloških proizvoda i slične niše prilika su za domaću prehrambenu industriju. Prema riječima Zlatka Bazianca, konzultanta A. T. Kearneyja, hrvatska prehrambena industrija ima snažnu osnovu u velikoj tradiciji proizvodnje u nekoliko srednje velikih poslovnih sustava, kvalitetnim stručnim kadrovima, snažnim brendovima na razini Jugoistočne Europe i zaštićenom domaćem tržištu.

- Dodatni potencijal sigurno je i mogućnost vertikalnog povezivanja sljedivih i ekoloških izvora poljoprivrednih proizvoda (iako količinski ograničenih), pa tako i proizvodnje kvalitetnih i modernih prehrambenih proizvoda s jasnim vrijednostima za potrošače. Za masovnu proizvodnju jednostavno smo premaleni prema europskoj i svjetskoj konkurenciji, stoga jedino imamo pravu priliku u pojedinim nišama. Naravno, hrvatski turizam i prilika za upoznavanje stranih turista s takvim vrijednostima naših prehrambenih proizvoda može i mora biti i lansirna rampa za neke od njih i na izvoznom tržištu. Do sada ona nije bila dovoljno iskorištena - objasnio je. Restrukturiranje prema učinkovitijim proizvodnjama, brže prilagođavanje i praćenje trendova te ispunjavanje strogih regulativa Europske unije zasigurno će obilježiti iduće razdoblje. - Kritičan je element ispunjavanje kompleksnih regulativa proizvodnje Europske unije. Klaonice, proizvodnja bez svih potrebnih uvjeta, kontrola i slično ugasit će pojedine proizvodnje - kaže Bazianec.

Lokalne prednosti
Ipak, to ne znači da će hrvatska mesna industrija nestati. Upravo u tom segmentu, smatraju stručnjaci, imamo velik potencijal. Potencijala, prirodnih, imamo i u slatkovodnom ribarstvu, no tu je problem što nije provedena vertikalna integracija, odnosno nije razvijena proizvodnja gotovih ribljih proizvoda.

Unatoč svim nedostacima i nekonkurentnosti velikog dijela prehrambene industrije neki biznisi dugoročno će opstati jer su po svojoj definiciji lokalni, odnosno nije isplativo ih je organizirati na udaljenoj lokaciji. To se ponajprije odnosi na svježe proizvode kao što su mlijeko ili kruh.

U Hrvatskoj će sigurno opstati i biznisi koji trpe lokalne brendove, primjerice pivska industrija, koja je vezana uz domaće marke kao što su Ožujsko ili Karlovačko pivo. Koji će se sektori poljoprivrede i prehrambene industrije snažnije razvijati, ovisit će uvelike o Europskoj uniji i njezinoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici. Ovisno o poticajima iz Bruxellesa, naši poljoprivrednici usmjerit će se tamo gdje će biti najisplativije raditi, ali njihov će rast negdje biti ograničen različitim kvotama proizvodnje.

Idućih godina neizbježno će se okrupniti mnogo industrija. Mljekarska i pivska već su prošle tu fazu, a to tek očekuje industriju mesa, konditorsku industriju, vinare… Iako je i u pekarstvu Agrokor kupovinom Mlinara pokrenuo konsolidaciju, taj segment i u budućnosti će djelomično ostati usitnjen kao što će i u mesnoj industriji opstati nekolicina malih tvrtki utemeljenih na proizvodnji etničkih proizvoda.

Okrupnjivanje
Konsolidaciju prehrambene industrije vjerojatno će nastaviti provoditi kompanije koje su i do sada radile na tome: Agrokor, Podravka, Dukat, Pivac, Gavrilović…. No i one same mogle bi postati mete.

- Okrupnjivanje koja su provodili Agrokor, Podravka, Dukat, Gavrilović i posljednji Frankov korak pozitivno je kretanje. Ipak, najčešće njihova veličina danas nije dovoljna  za preživljavanje na srednji rok. Prema istraživanju A. T. Kearneyja postoji čarobna granica od milijardu eura prihoda, što je minimalna veličina poslovanja za konkurentnu prednost tvrtki i temelj uspješnog poslovanja. Sve one trebaju rasti i dalje te raditi na učinkovitosti svoje proizvodnje i poslovanja - zaključuje Bazianec.

Za pojedine tvrtke koje nisu investirale u tehnologiju i regionalizaciju odlazak u ruke stranaca vjerojatno je bolja opcija nego da se nastave samostalno razvijati jer će preuzimač kompaniji donijeti nužne promjene i omogućiti učinkovitost poslovanja.Hoće li prehrambene tvrtke postati mete ili će izrasti u regionalne lidere, pitanje je na koje je teško dati odgovor. To uvelike ovisi o tome hoće li iskoristiti mogućnosti koje pružaju fondovi EU i dopušteni oblici državne pomoći kao i tome hoće li država postaviti dugoročnu strategiju suradnje poljoprivrede i prehrambene industrije i turističkog sektora. Sigurno je da će do 2030. prehrambena industrija biti veća i jača. Pitanje je samo u čijem će biti vlasništvu. (liderpress)