Lidl ispituje mogućnosti ulaska na američko tržište

Diskontni trgovački lanac Lidl, koji posluje u sastavu njemačke Schwarz grupe, ispituje mogućnosti ulaska na tržište Sjedinjenih Američkih Država.

Zadatak je povjeren Kennethu McGrathu i Kevinu Proctoru koji trebaju izraditi studiju izvedivosti i učinkovitosti za ovaj poslovni potez. Istraživanje bi trebalo biti dovršeno do kraja 2014. ili početkom 2015. te će rezultirati konačnom odlukom o eventualnom ulasku na to tržište. Fokus Lidlovog interesa bit će istočna obala SAD-a, kazali su iz Lidla za agenciju Planet Retail.

Tridesetsedmogodišnji McGrath je generalni direktor Lidla Irska, a četrdesetgodišnji Proctor član izvršnog odbora Lidla Irska. U prošlosti je Lidl, koji ima oko 10.000 trgovina u zapadnoj i središnjoj Europi, već nekoliko puta iskazivao interes za američko tržište.

Njegov glavni konkurent u diskontnom kanalu, Aldi, već je prisutan u SAD-u s mrežom od oko 1250 prodavaonica koje se prostiru od Teksasa do New Hampshirea. Očekuje se da Aldi krene i u širenje na zapadnu američku obalu, u Kaliforniju, u skoroj budućnosti.

Istodobno, britanski trgovac Tesco je najavio povlačenje iz SAD-a te traži kupca za svojih 200 malih trgovina smještenih u zapadnom dijelu zemlje.

Diskonti – trendovi i brendovi: Planirana racionalizacija

Uzimajući u obzir trenutnu situaciju u državi, financijski položaj građana, kao i prednosti koje su diskonti donijeli primjerice u Sloveniji, možemo zaključiti da su potrošači u Hrvatskoj i širom regije više nego spremni za njih

Novine, televizija, radio, internet…gdje god se uključili i što god otvorili, sigurno možete pronaći bar neku informaciju povezanu s ekonomskom situacijom u državi za koju svi manje više znamo i na svojoj koži osjećamo kakva je.

Puno se priča i raspravlja o tome kakvo je stanje i što se sve (još) može dogoditi, ali rijetki su oni koji jednom običnom građaninu, običnom potrošaču, govore kako preživjeti ovo teško vrijeme.

Nitko ne dijeli savjete o tome kako sve manjim primanjima platiti sve veće životne troškove. Ljudi se tako snalaze, svatko na svoj način, a svima je zajedničko sve racionalnije ponašanje pri kupovini svakodnevnih potrepština.

Tu svakako treba imati na umu da potrošač nikada neće biti 100% racionalan i da će kod određenih proizvoda/kategorija ili kod određenih robnih marki, uvijek postojati one koje će ostati “njegove“ bez obzira na (ne)racionalnost izbora, zatim one oko kojih neće (htjeti) previše razmišljati što bi mu bilo racionalnije te one koje na neki način čuvaju njegovo samopoimanje (iako se u vrijeme krize pokazalo kako je i takvih marki i proizvoda sve manje i manje).

Sve više je ipak onih marki pomoću kojih potrošač lakše izdrži do kraja mjeseca. Govorimo o cjenovno ugodnim alternativama gdje imamo tri podvrste – trgovačke robne marke, marke diskontnih trgovina i takozvane “budget“ marke. Riječ je o trendu koji se događa ne samo u našoj regiji već i šire.

ŠIRENJE U REGIJI
Danas diskonti općenito drže već oko 20% tržišnog udjela, dok je njihov domet čak preko 60%. To nije nešto novo već nešto što se gradilo dugo vremena i što je počelo pred otprilike 15 godina ako pomislimo npr. na Ryanair ili Easyjet u avio industriji.

To je i vrijeme kada su svoj put započele trgovačke marke, a za njima snažnije počeli nastupati diskonti kao što su Lidl, Hofer, Eurospin, trgovine s odjećom H&M, C&A, kao i trgovina namještajem IKEA.

Trend diskontnih trgovina, u nešto manjoj mjeri nego kod npr. sjevernih susjeda, postoji i u Hrvatskoj. Gledajući što se događa oko nas, može se pretpostaviti da će taj trend samo nastaviti dalje jačati.

Pogledamo li trgovine s hranom, kao i ostalim osnovnim potrepštinama, možemo primijetiti da Lidl iz godine u godinu raste. Od 2006. godine, kada je u Hrvatskoj bilo otvorenih prvih 13 trgovina, njihov broj se od tada povećao na više od 80, koje zapošljavaju oko 1.600 zaposlenih. Kod nas je Lidl trenutno jedini, tako reći, pravi diskontni lanac, a ako sve bude išlo u skladu s predviđanjima i u Srbiji će to biti prvi diskonter.

Tamo se već neko vrijeme govori o dolasku Lidla, koji je pred dvije godine čak i registrirao svoje poduzeće. Kako će Srbija, prije ili kasnije, dobiti svoj prvi diskont, tako će i Hrvatska s obzirom na trenutnu situaciju prije ili kasnije dobiti još kojeg novog.

S obzirom na područje gdje se te dvije države nalaze i u kojem spomenuti diskontni lanci uzimaju sve veći mah, zanimljivo će biti pratiti razvoj situacije na tom polju.

PRIMJER SLOVENIJE
Pogledajmo kao primjer financijski malo jaču Sloveniju, gdje su različiti diskonti (Lidl, Hofer, Eurospin, Hura) prisutni već nekoliko godina. Po podacima iz PGM istraživanja vidljivo je da se postotak onih kojima je jedan od diskontnih lanaca postao prvi izbor i gdje kupuju svakodnevne namirnice povećao čak do 22%, dok je njihov doseg visokih 68%.

Podaci nam govore i da diskonti u Sloveniji imaju još dosta neiskorištenog potencijala jer postoji 25% ljudi koji trenutno ni u jednom od njih ne kupuju, ali bi ubuduće mogli tamo kupovati. Samo je 8% onih koji se a priori ne odlučuju na kupovinu u diskontima bez obzira na to što je cijena kod njih znatno niža.

Takvi podaci i ne iznenađuju ako ih usporedimo s podacima iz Tržišnog monitora (listopad 2012.) gdje 80% ljudi u Sloveniji kaže da osobno osjeća utjecaj gospodarske krize na svoj svakodnevni život.

U Hrvatskoj, gdje kao jedini “pravi“ diskont uzimamo u obzir samo Lidl, možemo zaključiti da je situacija vrlo slična onoj u Sloveniji kada su se diskonti tek pojavili.

Trenutno za Lidl skoro 4% potrošača kaže da je njihov prvi izbor kod kupovine svakodnevnih namirnica. Doseg diskonta je kod manjih kupovina 18%, a kod većih nešto niži, i iznosi oko 10%.

Pogledamo li detaljnije kojih su se proizvoda/usluga Slovenci zbog krize prošlih godina u najvećoj mjeri odricali, vidimo da su to hrana i piće te odjeća i obuća, zatim slijede odmor/putovanja, kozmetika, ugostiteljstvo, benzin i kultura.

Ako su prije krize Slovenci priznate brendove kupovali impulzivno i bez obzira na cijenu, čak ako ih nisu ni trebali, ako su prije krize voljeli jesti vani, odlazili na putovanja i odmore, gradili i obnavljali, sada možemo primijetiti da je došlo do promjene navika.

OBAVEZNA ŠOPING LISTA
Danas je sve više prisutna racionalizacija o kojoj smo pričali na početku, kako racionalizacija kupovine, tako i upotrebe različitih usluga. Kvalitativna istraživanja daju nam još dublji uvid u spomenuto ponašanje potrošača i njegove motive za promjenom navika.

Često ispitanici na fokus grupama ili dubinskim intervjuima kažu kako moraju svakoga dana paziti na svoje troškove, te da moraju svakodnevnu kupovinu bolje planirati i optimizirati kako bi za svoj novac mogli dobiti što više.

U trgovine idu češće, ali u manju kupovinu – na primjer samo po ono što im je neophodno za pripremu dnevnog obroka. Ako se u prošlosti u košarici često našlo proizvoda koje nisu planirali kupiti nego su ih usput “ubacili“, onda to danas više nije slučaj.

Isto tako, sve je više potrošača koji kupuju isključivo ono što si zapišu na kakav popis. Ranije takav način kupovanja i nisu toliko koristili, a danas je on obavezan, pogotovo kod većih nabavki.

Ispitanici izjavljuju da sada ćešče nego u vrijeme prije krize prate i reklamne letke pojedinih trgovaca kako bi vidjeli gdje se nude određene akcije.

Neki čak tvrde da trgovinu za veliku kupovinu izaberu tako da pogledaju koja ima najviše proizvoda s njihovog popisa, i to po najpovoljnijim cijenama, te tek onda odlaze tamo kupovati.

RAVNOPRAVNI KONKURENTI
Upravo su niže cijene jedan od glavnih razloga zašto su potrošači u Sloveniji sve više navikli na kupnju u diskontnim lancima. Pri ulasku tih lanaca na slovensko tržište vjerovalo se da oni tamo nemaju budućnosti i da će kratko trajati.

Ispostavilo se da su itekako pogriješili oni koji su mislili da neće uspjeti. Polako, ali uporno, taj format trgovine našao je svoje mjesto kod potrošača i što je bitno dodati, položaj takvog formata trgovine u vrijeme slabe ekonomske situacije iz dana u dan jača.

Diskonti potrošaču nude osnovne namirnice po znatno nižim cijenama, na račun užeg asortimana koji dozvoljava veće količine. Osim toga, niža cijena se postiže i nižim razinama usluge (s manjim brojem zaposlenih), a i samim formatom trgovine koja na prvi pogled, po riječima potrošača, donekle sliči na skladište (gdje su proizvodi na policama složeni u kutijama).

Jedan od osnovnih postulata njihove filozofije su i vlastite trgovačke marke, uz što je bitno naglasiti da za razliku od ostalih trgovaca diskonti svoje robne marke ne nazivaju imenom trgovačkog lanca, nego im daju posebno ime.

Tako neki potrošači prihvate trgovački brend od diskonta (uz osjetno nižu cijenu) te ga smatraju brendom ravnopravnim ostalim priznatim brendovima. Tako se događa da u diskonte odlaze i oni koji inače većinu svoje kupnje obavljaju u drugim trgovačkim lancima, a u diskont dođu samo po točno određene proizvode koje su testirali, koji im se sviđaju i koje su prihvatili kao “svoje“.

Često se na tom mjestu spominju mlijeko i mliječni proizvodi, toaletni papir, voće i povrće, slatkiši i sezonski proizvodi koji su u trgovini prisutni samo kratko vrijeme.

Diskonti u Sloveniji iskoristili su znanje koje imaju o slovenskom potrošaču i svoju su mu ponudu u posljednje vrijeme još više prilagodili kroz isticanje proizvoda slovenskog porijekla koje je Slovencima dosta bitno kod kupovine.

Prenesemo li ta znanja i iskustva iz Slovenije i na naše tržište, možemo vidjeti kakva bi mogla biti slika hrvatskog, pa čak i tržišta cijele regije prilikom širenja diskontnih lanaca.

Uzimajući u obzir trenutnu situaciju u državi, financijski položaj građana, kao i prednosti koje su diskonti donijeli potrošačima ne tako daleko od nas, možemo zaključiti da su potrošači u Hrvatskoj i širom regije više nego spremni za njih.

Slađana Šmitran
Senior Project Manager

Diskonti: Prosperitet u vrijeme krize

Glavni razlozi odabira prodavaonice u velikim kupnjama su: širina asortimana, povoljne cijene i blizina u odnosu na dom, a upravo diskontni maloprodavači temelje svoju konkurentnost na povoljnim cijenama, atraktivnim lokacijama i zadovoljavajućem omjeru uloženog i dobivenog

Za početak definirajmo pojam diskontne trgovine. Ukratko rečeno, diskontna trgovina je oblik prodavaonice u kojoj se nude proizvodi s velikim koeficijentom obrtaja po nižim cijenama od onih koji se nude u uobičajenim oblicima prodavaonica.

Niža cijena ostvaruje se nižim troškovima poslovanja, ograničenom razinom usluge i minimalnim brojem zaposlenih, dok drugo značajno obilježje diskontne trgovine čini asortiman koji je velikim dijelom sadržan od vlastite robne marke maloprodavača.

Površina prodajnog prostora diskontne prodavaonice je najčešće od 300 do 1000 m² i obično su locirane na vrlo frekventnim i tranzitnim lokacijama. Važno je istaknuti kako kvaliteta proizvoda ovisi i varira s obzirom na diskontnog maloprodavača.

Dok neki maloprodavači vode računa da ponude najbolji omjer cijene i kvalitete, drugi maloprodavači radije smanje kvalitetu proizvoda kako bi postigli atraktivnu cijenu i tako povećali volumen prodaje.

Fokusiranje na ograničeni asortiman, pak, diskonterima omogućuje da rade s manjim brojem dobavljača, naručuju od njih veće količine i tako ostvaruju optimalne uvjete nabave.

PODJELA NA TVRDE I MEKE
Postoje dvije vrste diskontnih prodavaonica: “Hard diskonti“ i “Soft diskonti“.

• “Hard diskonti“ imaju vrlo ograničeni asortiman: do 1200 proizvoda, a prodavaonice nisu veće od 1000 m2. Većina proizvoda se nudi kao ekskluzivna trgovačka marka diskontnog maloprodavača. Cijene su obično niže od 10 do 20 posto u odnosu na usporedne proizvode u drugim maloprodajnim formatima, a ponuda neprehrambenih proizvoda je ograničena na proizvode velikog koeficijenta obrtaja. Oprema u prodavaonici je funkcionalna, jednostavna i jeftina dok je broj zaposlenih po prodajnom mjestu sveden na minimum. Tipični maloprodavači koji upravljaju ovom vrstom prodavaonica jesu Aldi i Lidl.

• “Soft diskonti“ imaju širi asortiman proizvoda – od 1200 do 3000, koji uključuje i vodeće marke u pojedinoj kategoriji proizvoda. Cijena proizvoda je u pravilu niža 5 do 10 posto u odnosu na usporedive proizvode u drugim maloprodajnim formatima, dok ponuda uključuje i svježe i zamrznute proizvode. Veličina prodajnog prostora je oko 1500 m2 te je roba smještena na policama. Neki od maloprodavača koji upravljaju ovom vrstom prodavaonica jesu Penny Market, Dia, Plus, Leader Price.

Kako bi konkurirali na tržištu diskontne prodavaonice stavljaju naglasak na privatne robne marke i cijene proizvoda. Diskontni maloprodavači ciljaju cjenovno orijentirane kupce slabije kupovne moći.

U uvjetima krize sve ih više prihvaćaju i drugi potrošači koji se nastoje racionalno ponašati i inzistiraju na najpovoljnijoj cijeni, ali ujedno traže i kvalitetu.

Najveća konkurencija diskontnim maloprodavačima su maloprodavači koji svoju strategiju prilagođavaju novonastalim uvjetima poslovanja, nude proizvode po atraktivnim cijenama i brojne akcije kako bi privukli cjenovno orijentirane kupce.

RAZVOJ I TRŽIŠNA KRETANJA
Početak razvoja diskontnih prodavaonica je bio u Njemačkoj, kada je 1948. godine otvorena prva prodavaonica “ALbrecht DIscount“. Nakon Drugog svjetskog rata, veći broj maloprodavača je i u SAD-u počeo primjenjivati strategiju koja se bazira na velikom volumenu prodaje, niskim maržama i niskim cijenama kako bi se privukli cjenovno orijentirani potrošači. Walmart je, primjerice, začetnik koncepta “every day low price“.

Diskontne prodavaonice su u nekim zemljama poput Njemačke i Skandinavskih zemalja vrlo uspješne, dok su npr. u Italiji, Velikoj Britaniji i Grčkoj znatno manje zastupljene.

U razdoblju od 2006. do 2012. godine format diskontnih prodavaonica u EU povećao je prodaju za 36%, dok je prodajna površina diskontnih prodavaonica porasla za 34%. Vodeći maloprodavači u segmentu diskontnih prodavaonica, među kojima dominiraju njemački lanci, jesu Aldi, Lidl, Plus (Tengelmann), Penny (Rewe), Dia (Carrefour).

Kako u doba krize nakon Drugog svjetskog rata, tako i u vrijeme recesije 2009. godine, diskontni maloprodavači sve više dobivaju na značenju. Danas su u svijetu diskontni maloprodavači najbrže rastući segment maloprodaje. Oni privlače ne samo kupce niske kupovne moći i srednji sloj koji se u uvjetima krize susreo s padom svojih dohodaka, već i kupce visoke kupovne moći koji se žele ponašati racionalno.

Budući da je ovaj maloprodajni format postao vrlo popularan među kupcima, mnogi maloprodavači, koji nisu primarno diskontni maloprodavači (kao npr. Tesco i Carrefour), da bi zadržali svoje kupce uvode diskontne formate i nude stalne akcije.

DOMAĆI POKAZATELJI
Posljednjih godina i u Hrvatskoj diskontne prodavaonice uzimaju sve više maha i postaju sve popularnije kod domaćih potrošača. Glavni trend u trgovini na malo robom široke potrošnje upravo je povećanje tržišnog udjela diskontnih prodavaonica.

Prema podacima GfK Hrvatska, koji se temelje na panelu kućanstava, u strukturi vrijednosnih udjela tipova prodavaonica na tržištu Hrvatske, diskontne prodavaonice su povećale tržišni udio s 4 posto u 2008. na 8 posto u 2011. godini (prvih deset mjeseci).

Podaci agencije Planet Retail, temeljeni na prihodima poduzeća, također ukazuju na brzi rast diskontnih prodavaonica u navedenom razdoblju.

Rast diskontnih prodavaonica u Hrvatskoj je očekivan, jer se potrošači, zbog pada kupovne moći i rasta nezaposlenosti, racionalno ponašaju, traže uštede i najpovoljniju kupnju.

Prema anketnom istraživanju EIZ-a provedenom prošle godine, glavni razlozi odabira prodavaonice u velikim kupnjama su: širina asortimana, povoljne cijene i blizina u odnosu na dom, a upravo diskontni maloprodavači temelje svoju konkurentnost na povoljnim cijenama, atraktivnim lokacijama i zadovoljavajućem omjeru kvalitete proizvoda i cijene.

Vodeći diskontni maloprodavači u Hrvatskoj su Kaufland i Lidl i prema podacima Poslovne Hrvatske ovi maloprodavači su u razdoblju od 2008. do 2011. godine značajno povećali poslovne prihode (Kaufland za 20,04%, a Lidl za 110,11%), broj zaposlenih, dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu. Međutim, u 2011. godini oba su navedena maloprodavača poslovala s gubitkom.

RAST TRŽIŠNOG UDJELA
Tekuća godina krenula je loše s padom maloprodajnog prometa. Maloprodavači i dalje posluju u nepovoljnom makroekonomskom okruženju i susreću se s brojnim izazovima. U 2013. godini, prema projekcijama Ekonomskog instituta, Zagreb, može se očekivati pad BDP-a i pad potrošnje kućanstava pa sukladno tome možemo očekivati i smanjenje maloprodajnog prometa.

Ono što zabrinjava je visoka zaduženost kućanstava i niska primanja, nepovoljna kretanja na tržištu rada i rast potrošačkih cijena. Ovi čimbenici umanjuju raspoloživi dohodak kućanstava, ekonomska očekivanja potrošača i sklonost potrošnji, a time se umanjuje i potrošnja kućanstava i maloprodajni promet.

Pozitivni pomaci mogu se očekivati u 2014. godini uz uvjet pozitivnih kretanja u makroekonomskom okruženju, dok ulazak Hrvatske u EU može biti pozitivan signal u srednjem roku, što može poboljšati očekivanja i potaknuti nove investicije.

Što se tiče strukture prometa prema maloprodajnim formatima, u idućem razdoblju može se očekivati da će diskonte prodavaonice i dalje povećavati promet i tržišni udio.

Podaci agencije Planet Retail, temeljeni na prihodima poduzeća, pokazuju da se do 2016. godine može očekivati rast tržišnog udjela diskontnih prodavaonica za 22,5 posto u odnosu na 2012. godinu. Iako ograničenog obuhvata, ovi podaci se mogu smatrati indikativnima.

IZAZOVI I EVOLUCIJA
Izazov za diskontne maloprodavače u idućem će se razdoblju svakako temeljiti na tome kako povećati broj lojalnih kupaca. Istraživanja su pokazala da cjenovno orijentirani potrošači manje troše i nisu lojalni kupci.

Ako tim kupcima neki drugi maloprodavač ponudi niže cijene oni će vjerojatno nastaviti kupovati kod tog drugog maloprodavača. Osim toga, diskontni maloprodavači nude vlastite robne marke koje su po kvaliteti slabije od vodećih proizvođačkih marki u tim kategorijama.

Također, ugođaj kupnje je slabiji kod diskontnih maloprodavača u odnosu na konkurenciju, stoga je imperativ diskontera da ne “bace sve karte“ samo na cijenu kao glavno prodajno oružje u natjecateljskoj utakmici.

Razvoj diskontnih maloprodavača trebao bi na dugi rok uključiti i diferencijaciju, širenje asortimana s proizvođačkim markama, dok, s druge strane, tradicionalni maloprodavači mogu učiti od diskontnih maloprodavača po pitanju upravljanja efikasnošću u području skladištenja, distribucije i upravljanja prodavaonicama.

Dr.sc. Ivan-Damir Anić, Znanstveni savjetnik

Hipermarketi: U procjepu između diskontne i male trgovine

Dvije glavne opasnosti za razvoj hipermarketa jesu diskonti, čiji je na hrvatskom tržištu zasad jedini predstavnik Lidl, no očekuje se skori ulazak Aldija na tržište, te mala kvartovska trgovina koja se dokazala kao najprimjereniji odgovor na očekivanja potrošača u krizi

Otkako je Carrefour 1963. otvorio prvi hipermarket u Europi spojivši dva poslovna modela – supermarket i robnu kuću (department store), hipermarketi su kroz godine zauzeli poziciju dominantnog trgovačkog formata u većini europskih zemalja.

U Hrvatskoj trenutno zauzimaju 27 posto tržišnog udjela, što je vrlo slično njihovu udjelu u Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj. U Češkoj su još snažniji te zauzimaju 40 posto tržišta.

U regiji središnje i istočne Europe u posljednje četiri godine najvećim stopama rastu u Rusiji i Bugarskoj, dok u susjednoj BiH kao i u Srbiji njihov udio zadnje četiri godine stagnira.

MALOPRODAJNA STRUKTURA
Sličnost hrvatske s mađarskom, poljskom i slovačkom strukturom maloprodaje očituje se ne samo u udjelima velikih formata, nego i u kvadratima maloprodajne površine po stanovniku, u koncentraciji tržišta (top 10 trgovaca drži oko 80 posto tržišta), te u udjelima trgovačke marke (oko 20 posto).

Kako je moguće da je naša maloprodajna struktura u tolikoj mjeri sličnija razvijenijim tržištima s višom kupovnom moći nego npr. tržištima istočne i južne Europe? Odgovor se krije u činjenici da se sektor trgovine na malo u Hrvatskoj razvio iznad razine opće gospodarske razvijenosti, što je posljedica neravnomjernog razvoja između proizvodnje i potrošnje. Tako primjerice u Hrvatskoj imamo 0,95 kvadrata maloprodajne površine po stanovniku što je slično Britaniji, Italiji, ili Francuskoj, no ti kvadrati ne generiraju dovoljnu prodajnu produktivnost.

Za usporedbu, prodajna produktivnost po kvadratu u Britaniji je 70 posto veća, u Italiji 40 posto veća, u Francuskoj dvostruko veća, a u Norveškoj čak dva i pol puta veća nego u Hrvatskoj.

PROMJENA KUPOVNOG PONAŠANJA
Gdje su granice rasta hipermarketa? Dva su glavna izvora opasnosti. Prvi je diskont koji zasad u Hrvatskoj ima Lidl kao jedinog predstavnika, no očekuje se skori ulazak Aldija na tržište.

Drugi konkurent je kvartovska trgovina koju smo već bili otpisali prateći njen silazni trend kroz godine, no 2012. donosi preokret i blagi porast udjela malih trgovina.

Ovakav trend karakterističan je za razvijena tržišta, a kod nas ovaj model već uspješno primjenjuju Konzum, Diona, Prehrana i drugi, a u 2012. mnogi su trgovci (npr. Spar, Mercator, Billa) u Hrvatskoj najavili veća ulaganja u male trgovine. Ideja oživljavanja malih formata dolazi od istog onog Carrefoura s početka priče koji malim formatima u Belgiji i Francuskoj nastoji ojačati svoju tržišnu poziciju.

Kod kupaca u Hrvatskoj već je primjetna promjena kupovnog ponašanja: u kupovinu smo u 2012. odlazili češće, ali trošili manje po kupovini. Idealan kupac kvartovske trgovine!

Mladen Kožić, Sales Manager

Aldi Süd planira veliku investiciju u Australiji

Njemački diskontni lanac Aldi Süd kani investirati 1 milijardu australskih dolara (816 milijuna eura) u svoju mrežu u Australiji, javlja list The Australian, citirajući neimenovani izvor iz kompanije.

Prema navodima koje prenosi Planet Retail, postoji mogućnost za daljnjih milijardu australskih dolara investicije koje bi uslijedile nakon prvog ulaganja.

Kako je ranije najavljeno, ovaj maloprodajni lanac planira otvoriti 110 trgovina u južnoj i zapadnoj Australiji.

Next Page »