CEE regija: Hipermarketi i supermarketi sve popularniji

Redovito godišnje istraživanje GfK SHOPPING MONITOR Central & Eastern Europe 2012 potvrdilo je veliku popularnost modernih formata trgovine na malo.

Riječ je o međunarodnom istraživanju o navikama kupovanja, provedenom tijekom listopada 2011. godine za regiju srednje i istočne Europe (CEE), a obuhvaćene su Bosna i Hercegovina, Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija i Ukrajina.

Slično je istraživanje provedeno i u Hrvatskoj, ali nije obuhvaćeno u međunarodnom prikazu, već se radi o zasebnom izvještaju, napominju iz ove agencije za istraživanje tržišta.

Kod većine zemalja glavni kanali prodaje su hipermarketi i supermarketi i tu se realizira najveći dio kupovine potrebnih proizvoda svakodnevne potrošnje za kućanstvo, navode iz GfK.

Česi i Slovaci ovisnici o rasprodajama i popustima
U zadnje vrijeme Česi i Slovaci za kupnju roba široke potrošnje biraju prvenstveno trgovine s rasprodajama i popustima te se po tome razlikuju od ostalih zemalja srednje i istočne Europe.

Popusti i rasprodaje nešto više privlače i Mađare, dok je to kod ostalih zemalja u regiji manje izraženo.

Slovenci najradije kupuju u supermarketima
Prema nalazima iz GfK Shopping Monitora Central & Eastern Europe 2012. susjedi Slovenci najradije kupuju hranu i druge potrepštine u supermarketima – gotovo polovina kućanstava te zemlje.

Dakle, došlo je do pada kupovanja u hipermarketima, supermarketi su zastupljeni kod približno oko polovine kućanstava, diskonti su narasli na 13%, a male trgovine  se stabiliziraju na oko 20% udjela.

Pošast nelikvidnosti u poduzećima Bosne i Hercegovine

Uzroka za nelikvidnost u tvrtkama BiH ima mnogo: pretjerani uvoz, država i trgovački lanci koji ne plaćaju svoje obveze… Svi se slažu kako se hitno mora nešto učiniti, sve do prijedloga povezivanja uvoza s – izvozom.

Prema podacima Centralne banke BiH više od 30.000 računa tvrtki iz BiH je blokirano. Računi tvrtkama se blokiraju zbog nepodmirivanja obveza prema državi, odnosno neplaćanja, ili kašnjenja uplata poreza ili doprinosa, dugova prema dobavljačima ili kašnjenja u otplati kredita.

Blokada jedne tvrtke u pravilu povlači u ponor desetke drugih tvrtki. Posljedice su sve veći broj radnika koji rade bez plaća ili dobivaju otkaze. A gdje su uzroci “virusa” nelikvidnosti?

Bolje da se ne pita za neplaćeni račun
Predsjednik Gospodarske komore Federacije BiH Jago Lasić, za Deutsche Welle kaže kako je uzroka više. “Glavni izvor je pretjerani uvoz. Velik dio gotovine se iznosi van, tako da u domaćem prometu ostaje malo novca. Drugo, nemamo nikakvog poštivanja roka naplate i nitko od dobavljača ne urgira da mu se izvrši blagovremeno plaćanje, strahujući da će se tako zamjeriti“, kaže Lasić.

On i tvrdi kako najveću nelikvidnost zbog neblagovremenog podmirivanja obveza stvaraju trgovački lanci i država koji su i najveći potrošači. S tim mišljenjem se slaže i ekonomski analitičar Bojan Šunjić, koji je uvjeren kako je glavni uzrok blokade računa odnos države – koja je istovremeno i veliki dužnik – prema poduzetnicima, odnosno gospodarstvu općenito.

Na kraju ipak sve plaća država
“Većina tvrtki blokirana je zbog nepodmirivanja obveza prema državi, a ista ta država požurila je s blokadom kako bi naplatila svoja potraživanja i pokrila manjak u proračunu.

S druge strane, većina blokiranih tvrtki te obveze nikada neće uspjeti podmiriti i konačnici država će imati sve manje i manje sredstava u proračunu upravo takvom restriktivnom politikom.“

Čelnik Federalne gospodarske komore upozorava kako na nelikvidnost utječe i sporost pravosuđa, jer se na naplatu duga sudskim putem čeka i više od tri godina. On ističe kako su banke, kako kaže, pune novca, ali se on ne plasira u razvoj domaće proizvodnje i prometa na domaćem tržištu. No, dodaje i kako postoje i rješenja za zaustavljanje nelikvidnosti.

“Rješenje je da vežete uvoz i izvoz. Da kažete da morate izvesti onoliko koliko uvezete u novčanoj ili robnoj protuvrijednosti. Mislim da bi, također, trebalo uvesti i mjenice kao platežno sredstvo u domaćem prometu“, kaže Lasić.

Prema nekim podacima, međusobna unutarnja dugovanja u BiH premašuju 20 milijardi konvertibilnih maraka. Tvrtke nastoje u tom vremenu kompenzirati međusobna potraživanja, no svi se slažu kako to nije pravi put za suzbijanje nelikvidnosti i koja poprima zabrinjavajuće razmjere. (Deutsche Welle)

Bh. maloprodaja na putu od rascjepkanosti do konsolidacije i koncentracije

Iako je uistinu težak zadatak jednoznačno identificirati pet vodećih maloprodavača na tržištu Bosne i Hercegovine, kombinirani tržišni udio pet vodećih trgovaca na malo u 2010. godini procjenjuje se na oko 15 posto

Zajednički nazivnik zbivanja u cijeloj regiji svakako je koncentracija tržišta. Države regije razvijale su se različitom brzinom, ali uzorak je bio vrlo sličan.

Svako pojedino tržište u početku je patilo od rascjepkanosti na bivše trgovačke lance, nekoć u vlasništvu države, i na veliki broj malih privatnih igrača čije su trgovine nicale neopisivom brzinom na svakom uglu.

Nakon te početne faze koja je trajala poprilično dugo, tržište se pomalo počelo koncentrirati i to u vidu snažnog razvoja domaćih lanaca i najprije sramežljivog, a kasnije sve intenzivnijeg ulaska stranih igrača na tržište.

Tržišta Slovenije i Hrvatske sada su u fazi borbe velikih domaćih igrača i stranih imena, dok je tržište Bosne i Hercegovine još u procesu konsolidacije regionalnih i domaćih snaga.

Volimo male trgovine
Zrinka Štimac iz agencije MEMRB ističe kako je ključna stavka u razvoju maloprodajnih tržišta kako Hrvatske, tako i Bosne i Hercegovine činjenica da tamošnji potrošači zaista vole kupovati u malim formatima i njihov značaj neće pasti brzinom kojom se očekivalo.

I mnoge zemlje Zapadne Europe naprosto imaju tu tradiciju trgovina u susjedstvu koje naprosto ne gube na važnosti. U tom smislu korak koji sada predstoji je definiranje odnosa između malih nezavisnih lokalaca i regionalaca koji otvaraju i manje formate.

Ishod nažalost nije potpuno neizvjestan jer nezavisni vlasnici teško drže korak s velikim igračima naprosto zbog uvjeta koje ne mogu dogovoriti s proizvođačima, obzirom na male količine koje uzimaju, pa ne mogu niti ratovati cijenama protiv velikih, navodi analitičarka MEMRB-a.

Što se pak ugostiteljskih objekata tiče – tu je u stvari situacija puno bolja za lokalne igrače jer strani igrači nasreću (ili nažalost – ovisno o perspektivi) ne prolaze baš najbolje na našim tržištima.

Potrošači su i dalje najradije orijentirani prema prokušanim lokalnim objektima – bilo kad se radi o omiljenom kafiću ili restoranu brze prehrane.

Grafički prikaz razvoja važnosti broja maloprodajnih i ugostiteljskih objekata ocrtava gore navedenu trenutnu situaciju – HoReCa kanal brojčano prednjači na tržištu Bosne i Hercegovine, a slijede ga male lokalne trgovine.

Ta dva kanala su neosporiva jer svi ostali u stvari su još uvijek na vrlo sitnim brojevima. HoReCa je više manje stabilna – što je zaista dobra vijest jer je, primjerice, Hrvatska pretrpjela velik udarac uvođenjem zabrane pušenja koje je zatvorilo brojne kafiće. A one koji nisu stradali zbog toga – dohvatila je recesija.

Očevidno je situacija u regiji daleko od optimistične i vjerojatno do 2012. neće biti ama baš nikakvih naznaka oporavka, ali jednom kada počne – potencijali svih zemalja u regiji doći će do punog izražaja, ističe Štimac.

Rast velikih formata
Međutim, najveći rast naravno bilježe moderni formati pa tako supermarketi bilježe horizontalni rast od čak 11 posto u odnosu na prošlu godinu, a prate ih drogerije s +5% te velike trgovine s +3%.

Kako ukupno tržište vertikalno nažalost pada u volumenima i vrijednosti (efekt koji se događa je u stvari seljenje prodaje), pa mali formati gube potrošače koji prelaze u velike formate.

Ulaskom stranih igrača iz regije (Konzum, Mercator, Tuš), na tržište BiH, došlo je do sve veće konsolidacije i na kraju i koncentracije tržišta, navodi Ana Matić iz agencije GfK. Domaći lanci morali su se prilagoditi novonastaloj situaciji.

Općepoznato je da veliki igrači preferiraju jednako tako velike formate i to je jedan od osnovnih razloga koji je utjecao na spomenute promjene na BiH tržištu.

Međutim, postoje još neki razlozi koji idu u prilog sve većem udjelu velikih formata: supermarketi i hipermarketi, kao dijelovi velikih lanaca, imaju veći manevarski prostor kada su u pitanju cijena i asortiman. Stoga ne treba čuditi što udio modernih/velikih formata kontinuirano raste od 2007. godine.

Ipak, minimarketi i tradicionalne prodavaonice još uvijek igraju važnu ulogu na tržištu, iako je njihov zbrojeni udio u 2010. pao ispod 50 posto, ističu iz GfK.

Burne promjene
Između ostalog, na porast udjela velikih formata utjecala su i otvorenja većeg broja supermarketa od 2007. naovamo. Neki od regionalnih igrača na BiH tržištu išli su metodom otvaranja svojih velikih formata (Tuš), dok su se drugi odlučili na preuzimanja manjih i već uhodanih lanaca (Konzum, Mercator).

Konzum je tako preuzeo VF Komerc, Mališić, Dionu iz Širokog Brijega, Dženanović i hipermarkete Aura te objekte Toma i Supernove. Mercator je slijedio isti obrazac s Omegom i Gekomom u 2008. i 2010. godini.

Delta Maxi preuzeo je Tropic, dok su se DP i Ilma prvo udružili te neko vrijeme postojali pod zajedničkim imenom DP Ilma. Međutim, od veljače 2011. sve prodavaonice djeluju pod imenom DP.

Ove burne promjene na maloprodajnom tržištu Bosne i Hercegovine, koje nije uvijek lako popratiti, daju do znanja da je 2010. godina bila stresna ne samo za male, nego i za velike igrače. Od 2008. naovamo na prve se tri pozicije smjenjuju tri do četiri vodeća igrača.

Iako je uistinu težak zadatak jednoznačno identificirati pet vodećih maloprodavača na tržištu Bosne i Hercegovine, zbog malog broja investicija u sektor trgovine u usporedbi s drugim zemljama regije te izrazite fragmentiranosti tržišta, agencija Planet Retail u svojoj analizi navodi kako se kombinirani tržišni udio pet vodećih trgovaca na malo u 2010. godini kretao oko 15 posto.

Trenutno je ekspanzija i povećani udio velikih formata nad malima najprisutniji u regiji Republika Srpska (hiper i supermarketi), slijede jugozapadni dio Federacije BiH (supermarketi) te središnji dio Federacije s hipermarketima. U isto vrijeme u istočnom dijelu Republike Srpske mali i tradicionalni formati čvrsto drže svoju poziciju.

Imajući u vidu takva kretanja na tržištu maloprodaje u BiH u proteklih nekoliko godina, kao i iskustva zemalja iz regije, za očekivati je da će se procesi koncentracije i konsolidacije tržišta nastaviti.

Isto tako, realno je pretpostaviti da će vodeći lanci na tržištu ojačati svoju poziciju te da će biti još strateških preuzimanja i povezivanja.

Bosna i Hercegovina posljednjih je godina značajno napredovala, no globalna kriza nije zaobišla ni njeno tržište. Iz tog razloga tek ostaje za vidjeti kojom brzinom i u kojoj mjeri će se navedeni scenarij razvijati.

Made in Bosna i Hercegovina: Je li vrijeme za domaće?

Bh. potrošači domaće proizvode smatraju proizvodima loše kvalitete te ih radije ne kupuju, iako, pomalo paradoksalno, smatraju da nude najbolji omjer cijene i kvalitete na tržištu

Prošlogodišnja tržišna previranja ostavila su tragove u svim zemljama regije pa tako i u Bosni i Hercegovini koja je oduvijek imala specifičnu dinamiku. Ta specifičnost ogleda se i u stavovima bh. potrošača koji najmanje domaćih brendova navode među top igračima.

Stoga se nameće pitanje je li sada došlo do promjene te percepcije kada je u pitanju domaće porijeklo proizvoda? Što uopće znači domaći brend u BiH? Je li u pitanju nedostatak potrošačkog etnocentrizma ili se uslijed recesijske krize ipak pojavio…?

Ovim tekstom pokušat ćemo približiti ponašanje potrošača u BiH koje nije bazirano samo na cijeni i percepciji kvalitete proizvoda, već se oslanja i na psihološku pozadinu kao osnovu za donošenje odluke o kupnji.

Promatrat ćemo potrošački etnocentrizam Bosanaca i Hercegovaca koji bi trebao “štititi” lokalne proizvode te spriječiti dominaciju stranih. A je li to u BiH stvarno tako?

Etnocentrizam potrošača
Istraživanja pokazuju da unutar BiH sam pojam “domaće” ima različito značenje za različite regije pa shodno tome etnocentrična percepcija nije ista u Republici Srpskoj, Zapadnoj Hercegovini i Sarajevu.

Nedvojbeno najjači utjecaj na potrošače iz različitih bosansko-hercegovačkih regija imaju brendovi koji dolaze iz Hrvatske ili Srbije.

Želimo li ilustrirati složenost potrošačkog etnocentrizma u BiH dovoljno je postaviti samo jedno pitanje: “Je li Vispakova robna marka kave Zlatna džezva više domaći brend (s vrlo tradicionalnom slikom džezve na pakovanju i topografijom koja je veoma orijentalna) ili je to pak Grand kafa (najjači srpski brend kave čija se kompanija spojila sa slovenskom kompanijom Droga Kolinska, koju opet u 2010. kupuje hrvatska Atlantic Grupa, a i dalje se proizvodi u BiH)?“.

Kako bi se stvar još više zakomplicirala dovoljno je da ovo pitanje postavimo potrošaču iz Republike Srpske. Teoretski govoreći, za sve proizvođače, ma iz koje susjedne zemlje dolazili, najvažnije je da upoznaju ciljano tržište i da imaju jasnu sliku etnocentrizma potrošača. U slučaju BiH to znači da je za različite regije potrebna različita marketinška strategija.

Dvojaka percepcija
BiH ima internu različitost te ako pogledamo samo u dvije bh. regije možemo primijetiti različitu percepciju vodećih brendova.

Ukoliko iz fokusa izostavimo međunarodne brendove primjećujemo da je potrošač iz RS-a skloniji srpskim brendovima, da su potrošači u federacijskom dijelu BiH s jedne strane zatvoreni prema srpskim brendovima, a da s druge strane preferiraju gotovo podjednako bosanske – domaće te regionalne – hrvatske.

Upravo zbog specifičnog potrošačkog etnocentrizma skoro da i nema domaćeg brenda koji je podjednako jak u svim regijama BiH. Jedina iznimka je u stvari uspjeh brenda Violeta koji se u FBiH nalazi na samom vrhu, a u RS-u je među prvih 15 brendova.

Vrijedno je spomenuti i to da je značajan faktor uspjeha Violete u tome što je to “mlad” brend za koji nije lako odrediti etno etiketu te i činjenica da su izabrali dobru vremensku odrednicu ulaska na tržište.

Od 2005. godine u Valiconovom istraživanju o percepciji snage i imidža brenda (PGM) pratimo percepciju zemlje porijekla (COO – Country Of Origin).

Bosansko-hercegovački potrošači domaće proizvode pozicioniraju u grupu sa srpskim, makedonskim i bugarskim te ih smatraju proizvodima loše kvalitete, radije ih ne kupuju, premda ih vide cjenovno pristupačnima ili s najboljim omjerom cijene i kvalitete.

Hrvatski, slovenski i austrijski brendovi su skupi, atraktivni, oglašavani i kvalitetni. Dok su proizvodi iz Italije za bh. potrošače percipirani prestižnim i natprosječno atraktivnim.

Vodeći brendovi
Pogledamo li listu vodećih brendova vidimo da, osim međunarodnih zvijezda, pojedine robne marke iz zemalja regije imaju iznimno visoku poziciju u percepciji bh. potrošača.

Tako, na primjer, slovenska Argeta zauzima neupitno visoku poziciju bez obzira iz kojeg dijela BiH potrošač dolazio.

Svojom originalnom recepturom i jedinstvenom komunikacijom, ali i tradicijom koja datira još iz perioda bivše Jugoslavije, ne ostavlja prostora za sumnju radi li se o uspješnom brendu ili ne. Dodatnu snagu Argeti daje i činjenica da se proizvodi u BiH.

Zajedno s Argetom na vodećim pozicijama nalaze se i hrvatska Cedevita koja je inovativnom pozicijom osvojila ne samo domaće tržište, već je uvelike zagospodarila i tržištem BiH.

Visoko je plasirana i domaća Violeta kao jedan od rijetkih brendova koji je prevladao etnocentrizam domaćeg potrošača. Njen tajni ključ je prije svega u precizno odabranoj kategoriji, u kompromisu između cijene i kvalitete te u vrlo dobroj distribuciji.

Iako ovakvih primjera u BiH nema mnogo, ipak postoji nekolicina domaćih brendova sa BiH potencijalom pa čak i šire.

Fabrika duhana Sarajevo (FDS) vodeća je kompanija u duhanskoj industriji na području BiH. Njen imidž počiva na tradiciji dugoj 130 godina te kvaliteti osnovne sirovine – duhana. FDS je dobro predvidjela trendove u duhanskoj industriji i uspješno lansirala svoje brendove, kao što je Aura u premium segmentu te Code u segmentu za mlade, a najjači njezin brend i dalje ostaje Drina – jedina.

Jami je proizvođač širokog asortiman hrane koja se priprema po tradicionalnoj recepturi domaće kuhinje, uz kvalitetu koja prvenstveno zadovoljava okus gurmanskih potrošača. Jami prati trend “ready-to-eat” prehrane s diferencijacijom “gurmanstva”. Ovo je koncept koji bi čak mogao imati veće potencijale izvan bh. tržišta.

Kompanija Kap je tijekom 2010. godine započela proces preuzimanja kompanije Ilidžanski dijamant, osnovane prije deset godina te krenula u razvoj vlastitog brenda pod novim imenom – Kap, s predznakom ne-lokalnosti, modernosti i inovativnosti čime postavlja temelje autentičnog brenda na tržištu Bosne i Hercegovine.

Postoje još neki manje poznati, ali “slavni” brendovi vode npr. Oaza, voda koja se pila u Bijeloj kući za vrijeme predsjednika Billa Clintona, i Princess – voda stogodišnjaka.

Made in Bosnia BiH (”Bosnia” konkretno) destinacija je s visokom međunarodnom prepoznatljivošću. Postoje barem tri jaka geografska brenda – Sarajevo, Mostar i Međugorje koji omogućavaju lakšu internacionalizaciju “made in” proizvoda s naglaskom na porijeklu. Takvo je sigurno Sarajevsko pivo i voda, koje se sve češće primjećuje i izvan matične zemlje. Brend koji se sa strateškim vlasnikom dobro proširio u regiji je i Sarajevski kiseljak te Sky cola, a sličnu priliku imaju i brendovi FDS-a i pekarne Klas sa svojim tradicionalno slatkim programom. U posljednje vrijeme vidi se veliki napredak u razvoju i brendiranju hercegovačkih vinarija. Uz vrlo promjenjiva dešavanja na tržištu i zahtjevnog potrošača, recesijska kriza je prilika za prevladavanje barijera etnocentrizma i ulazak na tržište BiH – ovo bi mogla biti godina za “rethink”! Oni koji će pametno nastupiti i iskoristiti znanje o potrošaču imat će idealnu priliku za kreiranje prave vrijednosti

Edina Šećović
Predstavništvo BiH

Maloprodajno tržište BiH: Od tradicionalnog do modernog

Jak rast maloprodaje u BiH proteklog je desetljeća bio potaknut promjenom od tradicionalnog tržišta malih trgovina prema modernijem tržištu karakterističnom po supermarketima i hipermarketima

Razdoblje između 2008. i 2010. godine u Bosni i Hercegovini bilo je prilično nestabilno, počevši s inflacijom 2008. nakon koje su uslijedile financijska kriza i recesija u dvije naredne godine. Međutim, maloprodaja se u BiH tijekom 2010. godine oporavila, premda je gospodarstvo nastavilo stagnirati.

Prošlo je dovoljno vremena od početka krize i kupci su prilagodili svoje potrošačke navike i obrasce: smanjili su putovanja, odlaske u restorane i ulaganja u kućanstvo te racionalizirali potrošnju živežnih namirnica i mješovite robe.

Trgovci na malo također su prilagodili svoju ponudu te naglasak stavili na cijenu umjesto na dizajn, imidž i druge značajke dodatne vrijednosti.

Važno je naglasiti kako je jak rast maloprodaje u BiH proteklog desetljeća bio potaknut promjenom od tradicionalnog tržišta malih trgovina prema modernijem tržištu karakterističnom po supermarketima i hipermarketima.

U razdoblju između 2011. i 2015., pak, maloprodaju u BiH očekuju razvoj i rast s niske početne pozicije, s obzirom da se u 2010. Bosna i Hercegovina našla na začelju tržišta istočne Europe.

Trendovi
Promjene u sektoru neprehrambenih proizvoda tek sad postaju vidljive, a za očekivati je da s povećanjem potrošačke moći kupaca prodaja neprehrambenih proizvoda prestigne onu prehrambenih. U posljednje dvije godine tome u prilog ide i sve očitiji trend koji se ogleda u pojavi sve većeg broja trgovačkih centara u gradskim središtima, kao što su BBI, Importanne i Alta. Većina ih se koncentrira prvenstveno na neprehrambene proizvode, ali obavezno uključuju i jednu prodavaonicu mješovite robe kako bi kupnju učinili što pristupačnijom.

Vodeći trgovci na malo neprehrambenim proizvodima natječu se kako bi unajmili prostore u novim, trendovskim trgovačkim centrima.

Usto, očekuje se kako će u BiH, s povećanjem tehnološke svijesti i s boljom zakonskom regulacijom, maloprodaja izvan prodavaonica nadmašiti onu unutar prodavaonice.

Konsolidacija
Konzum je i dalje vodeći trgovac na malo u BiH. Nitko se ne može mjeriti s njegovom agresivnom strategijom rasta. Za razliku od svojih najvećih konkurenata, kao što su Mercator, Interex, Bingo, Fis, Robot i dr., Konzum ne samo da gradi vlastite poslovnice već unajmljuje i agresivno preuzima druge trgovce na malo.

Tijekom 2009. i 2010. godine nezavisni trgovci na malo suočili su se s mnogim poteškoćama. Operateri nezavisnih supermarketa i hipermarketa našli su se pod sve većim pritiskom za spajanje ili preuzimanje od strane velikih ulančanih igrača.

S druge strane, mali nezavisni trgovci nisu predstavljali mete za preuzimanje tako da su obično morali ili zatvoriti ili pronaći odgovarajuću nišu.

Osim konsolidacije maloprodajnog tržišta, koja je općenit trend zamjetan u cijeloj istočnoj Europi, Euromonitor predviđa da će bosanskohercegovačku maloprodaju tijekom nadolazećeg desetljeća oblikovati i sljedeća tri kretanja: ulazak stranog kapitala, razvoj privatnih robnih marki i suzbijanje trgovine na crno.

Izravna strana ulaganja
Vlada je svjesna da BiH nema dovoljno sredstava za financiranje rasta svog gospodarstva i stoga je njezin stav prema izravnim stranim ulaganjima vrlo liberalan.

Broj i vrijednost tih ulaganja nije znatno zaustavila niti recesija u protekle dvije godine, no još uvijek ima više nego dovoljno prostora za nove ulagače, posebice u gradskim trgovačkim centrima.

U maloprodaji je već prisutan stabilan dotok izravnih stranih ulaganja jer vlada BiH ne pravi razliku između međunarodnih i domaćih trgovaca na malo.

Svi međunarodni trgovci u BiH imaju kćeri-kompanije čiji je status jednak onome domaćih kompanija. Dapače, međunarodne tvrtke zbog svojeg utjecaja na vlast imaju i bolji tretman.

Slobodno se može ustvrditi da će međunarodni trgovac na malo kada uđe na tržište BiH poslovati lakše od neke domaće kompanije. To ne znači da u BiH nema korupcije, već prvenstveno da se izravna strana ulaganja pozdravljaju te im se daje prioritet.

Privatne marke
Posljednje su godine maloprodajnom tržištu u BiH donijele prilično nestabilnosti što je kupce prisililo da više pažnje poklone cijenama. To se poklopilo sa snažnim razvojem maloprodajnih lanaca koji su iskoristili priliku za poticanje prodaje svojih vlastitih robnih marki, što su kupci rado dočekali i doživjeli kao još jednu mogućnost uštede. Tako su mnogi isprobali njihove proizvode, posebno robu široke potrošnje, proizvode za njegu i ljepotu, papirnu konfekciju i higijenske potrepštine te proizvode za čišćenje doma.

Značajan broj kupaca bio je zadovoljan kvalitetom proizvoda, posebno imajući na umu da su ih većinu proizveli dobro poznati regionalni proizvođači. U prodaji privatnih marki u BiH vodeći je Konzum, a slijede ga Mercator s mješovitom robom i DM s neprehrambenim proizvodima.

Trenutačno tek nekolicina velikih trgovaca na malo u BiH u ponudi ima proizvode privatnih marki. Za navedeni period predviđa se da će i manji trgovci ponuditi svoje robne marke, a već sada se vide neki pokušaji domaćih igrača koji nastoje stvoriti bolje šanse za konkuriranje svojim međunarodnim takmacima: npr. Drvopromet d.o.o. i Ilma d.o.o.

Vrlo je vjerojatno kako će takvi pothvati stvoriti privatne marke koje će promicati domaću potrošnju i koje će se sviđati domoljubnim kupcima.

Neformalna maloprodaja
Tijekom ispitanog razdoblja neformalna je maloprodaja u BiH bila u opadanju jer je vlast primjenjivala strože kontrole i sankcije.

Ipak, tijekom 2009. i 2010. godine neznatno je ojačala zbog gospodarske nestabilnosti, ali to se smatra tek kratkoročnim trendom. Najprisutnija je u području luksuzne robe kao što su cigarete i alkoholna pića.

Za najveći udio neformalne trgovine odgovorni su mali, nezavisni trgovci mješovitom robom i prodavaonice specijalizirane za kombinaciju hrane, pića i duhanskih proizvoda.

Posljednjih je nekoliko godina bilo posebno teško za nezavisne trgovce zbog širenja supermarketa i hipermarketa zbog čega je i vlast ponekad zažmirila na aktivnosti neformalne trgovine.

Međutim, za očekivati je kako će se udio neformalne maloprodaje smanjiti kad vlada nametne oštrije mjere za postizanje europskih standarda.

Nikola Košutić – voditelj istraživanja

Next Page »