Potrošački trendovi: Žene i kupnja

Odluku o kupnji žene ponajprije donose na temelju izgleda, ponašanja, stava, ljubaznosti i ukupne razine komuniciranja trgovca

Konkurencija može kopirati vaše proizvode, cijene, pozicioniranje proizvoda, ali ne može kopirati odnos poduzeća i djelatnika prema kupcima ili, preciznije rečeno, prema ženama koje su tema ove kolumne. Naime, upravo žene odlučuju o potrošnji 80% prosječnog obiteljskog budžeta.

Žene i muškarci nisu dva različita svijeta već su, prema renomiranom američkom piscu poslovne filozofije Tomu Petersu, to dvije potpuno udaljene i dramatično drukčije – galaksije! Žene nisu ni ravnopravne s muškarcima jer izvršavaju 2/3 poslova u svijetu, zarađuju tek 10% ukupnih prihoda, a posjeduju samo 1% ukupnih nekretnina.

ŽENE SU GLAVNE
Pitanje je kako će muškarci, koji s jedne strane uvjerljivo dominiraju u menadžmentu, donositi takve odluke o ponudi koju će, s druge strane, dominantno razmatrati žene kao “glavne” za troškove u trgovini. Kupnja jest i uvijek će biti namijenjena većinom ženama.

Stoga nije čudno što žene mogu izazvati tektonske poremećaje u svijetu kupnje, dok se muškarci, kada kupuju, upuštaju u nešto što je urođeno ženama.

One su u stanju, kako piše psiholog Paco Underhill u knjizi “Zašto kupujemo”, cijelu grupu prodavača, trgovina ili proizvoda strpati u Darwinov koš za smeće ako ne udovoljavaju njihovim potrebama i željama. Ovo je tim važnije kada se uzmu u obzir emocije i dojam kao čimbenici utjecaja na odluku u kupnji (posebice žena koje su “nježnije” i senzibilnije od muškaraca).

Naime, o poznavanju proizvoda i prodaje ovisi samo 7% uspjeha trgovca, u što ubrajamo značajke, glavne argumente prodaje, funkcionalnost i ugled poduzeća.

S druge strane, ritam govora, boja glasa i način izražavanja imaju 38% udjela u utjecaju na kupca te donose jednostavnost, stvaranje simpatije i uvjerljivost u nastupu, dok na način kako je prodavač odjeven, kako se drži i komunicira, kako se rukuje, gdje gleda i koliko sluša, otpada čak 55% utjecaja na kupnju.

Može se, dakle, zaključiti da žene odluke ponajprije donose na temelju izgleda, ponašanja, stava, ljubaznosti i ukupne razine komuniciranja trgovca. Koliko žena koje uđu u prodavaonicu zaista nešto i kupi?

Marketing, oglašavanje, promocija i lokacija mogu ih privući, ali zadaća zaposlenika prodavaonice jest da ih pretvori u kupce (eto, u hrvatskom jeziku nema ni ženskog roda za tako čestu imenicu). U korist prodavačima ide i činjenica da se 70% svih odluka o kupnji donese impulsno, na licu mjesta.

DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENA
Osim osobnih i marketinških, postoje i neke sociološke odrednice koje su žene učinile iznimno važnima za način života, proizvodnju i trgovinu. Kada su sredinom 1970-ih ulogu “domaćice” žene zamijenile radom izvan kuće, promijenila se i dinamika života obitelji, što je pak dovelo do početka kraha nekad popularnih robnih kuća u centrima velikih gradova.

Dok su bile kod kuće šivale su kompletnu garderobu sebi i ukućanima pa su 1950-ih u SAD tri od četiri domaćinstva posjedovala šivaći stroj. Danas šivaći stroj u toj zemlji ima samo 5% domaćinstava.

Kataloška prodaja, TV prodaja i on-line kupnja procvali su većinom zahvaljujući promjenama ženskih dužnosti i oskudici raspoloživog vremena.

Kada je riječ o “susretnoj” prodaji između trgovca i kupca (u prodavaonici), žene vole prostornost, sigurnost i mir, te velike i kontrastne natpise.

Infuzija ženske energije utječe na način na koji prodavaonica izlaže svoje proizvode. Prije nego kupe proizvod za zdravlje i ljepotu vole ga proučiti i pročitati etiketu, osobito ako je riječ o novitetu na tržištu.

Ako usporedimo suvremene DIY (uradi sam) centre kao npr. Bricostore, Bauhaus, Home Depot (djelomice i Pevec), bit će nam jasnije zašto ćemo nerijetko tamo naići na žene kao kupce, dok je tako nešto nezamislivo očekivati u tradicionalnim željezarijama.

Ovi trgovci su uređenjem interijera, space managementom i komunikacijom prodavača otklonili mistiku s alata, vijaka i matica i učinili ih bezopasnim i pristupačnim čak i onim najneiskusnijim kupcima, uključujući dakako i žene. Američki lanac Home Depot ima barem jednu TV reklamu u kojoj se pojavljuju samo žene.

ŽENSKI I MUŠKI KUPCI
Muškarci uglavnom kupuju planski, brzo se kreću, ne vole pitati ni čekati, u čak 72% slučajeva vole gledati cijene proizvoda, otvoreniji su prema sugestijama i 75% njih kupi artikle koje su isprobali.

Za razliku od njih, žene su ovisnice o kupnji, vole razgledavati, proučavati i propitkivati prodavače, kupuju impulsno, 86% ih gleda cijene, znaju što žele i tek u 25% slučajeva se odluče za isprobanu odjeću, obuću i sl.

U prodavaonicama računala posjetitelji su najčešće muškarci, ali stopa proračuna, tj. postotak kupaca koji je nešto kupio, najviše se odnosio na žene. One nisu došle da maštaju o novom hard disku, programu ili skeneru, već s konkretnom namjerom da kupe nešto određeno.

U svijetu hardvera i softvera spolovi su zamijenili uloge: muškarci vole švrljati i razgledati, dok su žene odlučnije i konkretnije u potrazi za onim što trebaju.

Da se promjene među ova dva spola događaju doslovce na svim područjima, pokazuju sve više i trgovci automobilima, bolje reći oni koji shvaćaju da je upravo žena ona koja nagovara muškarca na kupnju novog automobila i da su njeni prohtjevi oni kojima on mora udovoljiti. Žena je u ovakvim situacijama tiha voda koja brege dere.

Trgovci vozilima sve češće i zapošljavaju žene kao prodavače jer ženskim kupcima ulijevaju veće povjerenje. Očito, žene mogu proniknuti u metafiziku kupnje, one nas prosvjetljuju o načinu na koji se krećemo kroz život tražeći, proučavajući, ispitujući, te na kraju uzimajući i koristeći najbolje od onoga što nam se nudi.

Strateško planiranje: Scenariji budućnosti maloprodaje

Pametni telefoni, društvene mreže, bezgotovinsko plaćanje mobitelom, online prodaja, automatizacija trgovinskih procesa i novi kanali za informiranje kupaca, zauvijek će promijeniti trgovinski sektor

U hiperdinamičnom okruženju nove ekonomije, jedna od najvažnijih aktivnosti strateškog menadžmenta trgovinske organizacije je projiciranje budućnosti jer će, prema inovatoru Charlesu Ketteringu, “tamo provesti ostatak života“.

No, kako navodi Future Work, zajednica različitih organizacija i pojedinaca za proučavanje trendova na radnom mjestu, viši menadžeri tijekom prosječnog radnog dana samo 3 posto vremena (tj. oko 14 minuta) posvećuju promišljanju o mogućim scenarijima budućnosti.

Planiranje scenarija (engl. scenario planning) ili jednostavno scenarij, metoda je strateške analize koja se koristi za stvaranje fleksibilnih dugoročnih planova i pripremu za neizvjesne buduće događaje, odnosno za pravodobnu i učinkovitu prilagodbu novim trendovima.

Ova analiza za trgovce-stratege ima više vrijednosti; prisiljava ih na promišljanje i adekvatnu pripremu za blisko buduće vrijeme, mogu se otkriti unutarnja poslovna područja kojima nedostaje bolja kontrola i pomaže im u objedinjavanju i koordiniranju poslovnih planova.

U tom kontekstu, te imajući na umu kreativnost u cilju jačanja konkurentnosti, nove tehnologije i promjene u očekivanjima potrošača, pogledajmo sličice mogućih scenarija bliske budućnosti maloprodaje u svijetu i zemlji.

1. Novi prodajni formati
Zahvaljujući povećanju prodaje putem interneta, porastu cijena goriva i nedostatku vremena potrebnog za odlazak do velikih trgovina, smanjivat će se broj kupaca u klasičnim prodavaonicama. Zato je britanski Tesco najavio odustajanje od daljnje ekspanzije s hipermarketima.

Američki gigant Walmart je počeo s otvaranjem prodavaonica od samo 600 m², a Morrisons u Engleskoj od samo 500 m². Point centar će za ciljanih 60.000 stanovnika u Vrbanima i sa svega 40.000 m² površine, biti prvi “kvartovski centar“ u Zagrebu. Trgovina opet dolazi u susjedstvo, no s manje prodavača i na manjem prostoru, ali s više tehnoloških noviteta.

Virtualne prodavaonice i trgovački centri su oblici modernog poslovanja koji se nakon 1995. godine u razvijenom svijetu brzo šire. Na postajama podzemne željeznice u Seoulu je Tesco instalirao lanac Home Plus sa 115 novooblikovanih virtualnih prodavaonica.

Na zidovima postaja metroa stoje fotografije s policama na kojima su prehrambeni proizvodi. Kupac ima dojam da se kreće u trgovini, odabire što želi te skenira QR kôd svojim pametnim telefonom. Kada je kupnja završena, kupac još samo navede željeno vrijeme dostave namirnica na kućnu adresu.

Takvim inovativnim pristupom prodaja Tesca u Koreji je porasla 130 posto. Vodeća B2C trgovinska kompanija Yihaodian je takve maloprodajne jedinice razvila diljem Kine, dok Walmart i Amazon.com istražuju kako isti princip pokrenuti u SAD.

2. Automatizacija i tehnologija
Novi oblici prodavaonica i formati razvijaju se u pravcu automatizacije naplate prodanih dobara, njezina evidentiranja, upravljanja zalihama, samoga naručivanja i sl. Iako još nije prošlo ni sto godina, otkako je 1916. Clarence Saunders u Memphisu otvorio prvo samoposluživanje (selfservice), blagajne će sve više biti bez – blagajnica.

Kod nas su Mercator (tik-tak blagajne) i Konzum (Express usluga) već uveli samonaplatne sustave. Za pet godina se može očekivati da će na 50% elektroničkih registarskih blagajni-terminala, kupci sami očitavati i koristeći POS – banking, plaćati odabrane proizvode. Poput samonaplate na inovativnom K-benz formatu za opskrbu gorivom.

Nadalje, tzv. “inteligentne” prodavaonice koriste bežične mreže, multimedijske kioske, internet i druge tehnologije za komuniciranje unutar prodavaonice. One mijenjaju brzinu prijenosa i tip informacija koje se interno razmjenjuju te mogu povezati svakog zaposlenika sa svakim potrošačem.

Novije “pametne” tehnologije su:
• PSA (Personal Shopping Assistant) – snažno prijenosno računalo s bežičnom komunikacijom;
• info terminali – računala značajnog kapaciteta s grafičkim prikazima (Touch Screen) i bežičnom dvosmjernom komunikacijom;
• inteligentna vaga – digitalna kamera za prepoznavanje proizvoda;
• elektroničke etikete – LCD pokazivači i bežična komunikacija za promjene cijena na policama;
• RFID (Radio Frequency Identification) – sustav za cjelokupnu potporu načinu prodaje te navođenje kupca prema traženom proizvodu s ucrtanom rutom određene police na zaslonu (slično GPS sustavu). Identifikacija se temelji na radio-frekvenciji i inteligentnim policama koje registriraju kretanje robe sa sustavom gospodarenja zalihama. Radiofrekvencijski čipovi su ugrađeni u proizvode pa omogućavaju da ih se automatski prati bežičnim putem. Umjesto beskonačnog skeniranja barkodova svakog pojedinog proizvoda, pomoću RFID čipova sve se događa automatski: bilježenje podataka o proizvodu u bazu podataka skladišta, brisanje nekog proizvoda s te liste jednom kad se proda i sl. pa ova novina predstavlja ostvarenje snova velikih trgovaca.

3. Online prodaja
Do 2030. polovica kupnje u svjetskoj maloprodaji obavljat će se online. Udio internetskog poslovanja u ekonomijama zemalja sve je značajniji. Npr. do 2014. godine se predviđa kako će u Velikoj Britaniji udio online trgovine porasti na iznad 12%, u Južnoj Koreji na 8%, u Kini na gotovo 7%, a u EU iznad 5% BDP-a.

Zato se već danas smanjuje broj klasičnih trgovaca u prodavaonicama, ali je uloga logističara sve važnija. Konzum bilježi kontinuirani rast prihoda, ali smanjuje broj zaposlenih. Uostalom, u ukupnoj je hrvatskoj maloprodaji broj zaposlenih s 223.000 u 2009. pao na 179.000 u ovoj godini.

Prema istraživanju pod nazivom “Tko su zreli potrošači i što oni žele“, koje je A.T. Kearney proveo u 23 zemlje, zbog pada nataliteta i produljenog životnog vijeka, stariji od 60 godina s jakom kupovnom moći predstavljaju najbrže rastuću skupinu na svijetu. Do 2040. bi mogla dosegnuti 1,3 milijardu ljudi.

Ova zrela tržišna skupina nezadovoljna je nedovoljnom pažnjom trgovaca, smjerovima kretanja kroz supermarkete, visokim policama, neodgovarajućim pakiranjima, malim slovima na etiketama te nedostatkom prostora za sjedenje u dućanima. Istodobno, sve više koriste mobitele i kupuju on-line preko interneta.

Pametni telefoni, društvene mreže, bezgotovinsko plaćanje mobitelom, porast online prodaje, automatizacija trgovinskih procesa i novi kanali za informiranje kupaca, zauvijek će promijeniti trgovinski sektor.

Živimo u uzbudljivim vremenima pa podsjetimo na kinesku poslovicu koja kaže da će osoba koja ne brine o budućnosti, u kratkom vremenu početi brinuti o sadašnjosti.

Dodana vrijednost – mantra moderne trgovine

Vrijednost je ono što se kupuje, a cijena je ono što se plaća. Poput glazbe koja je dobra ako dobro zvuči dodana vrijednost je izvor radosti za kupca i profita za prodavatelja

Razumljivo je, prirodno i poželjno za svako trgovačko poduzeće da bude prepoznatljivo, različito od konkurencije i da na tržištu nastupa na prepoznatljiv, diferencirani, svoj vlastiti način.

Ako samo kopira konkurenciju, onda će figurativno rečeno, poput vozača koji se kreće naprijed – gledati u retrovizor: pratiti što drugi rade, igrati njihovu igru, imitirati ih, mjeriti benchmark, pratiti koliko za njima zaostaje i koliko treba ubrzati da ih sustigne. Takva poduzeća (tzv. followere) kupci sigurno ne percipiraju po inovacijama, promjenama i marketinškoj orijentaciji.

Ispred vremena
Kako bi trgovac pridobio atribut prepoznatljivog lidera, onda prije od drugih mora otkriti što će kupci htjeti, odnosno udovoljiti njihovim zahtjevima znatno bolje i brže od konkurenata. Pritom nije imanentno riječ o veličini!

Prije bih kazao da se menadžment trgovačkog poduzeća nove ekonomije mora kretati gledanjem kroz “prednje” staklo, kontrolirajući retrovizor, učeći i slijedeći vlastiti poduzetnički um, duh i znanje. Ako radimo ono što tržište traži, nužno se sukobljavamo sa svom svjetskom konkurencijom.

Ali, ako smo ispred njih, ispred vremena, u ključnoj smo prednosti i već nudimo novi koncept ili format koji će tržište tek tražiti! Iz tih razloga, u vremenima pred nama marketing će nesumnjivo biti mnogo važniji od proizvodnje, a marketinški stručnjaci cjenjeniji i traženiji od inženjera u proizvodnji.

Za poslovni uspjeh i “sigurnu vožnju” pretpostavka će biti znatno financijsko i kadrovsko investiranje u marketing, posebice u stvaranje dodane vrijednosti. Marketing suvremene trgovine i jeste proces stvaranja i posredovanja u razmjeni vrijednosti trgovinskih organizacija sa svojim kupcima.

Svemogući marketing
Marketing je strategija rasta trgovca i izgled interijera. Marketing u trgovini je i zahtijevanje novih popusta, dodatnih prednosti te niza drugih uvjeta, ako se proizvođači ne diferenciraju brendovima koji u novije vrijeme prerastaju u status voljene marke (Lovemarks).

Riječ je o onim imenima koji kod kupaca pobuđuju najvišu razinu oduševljenja i emocija, zaljubljenosti ili čak – ljubavi! Evo nekih iz te kategorije: Harley Davidson, Disney, Coca Cola, Google, Pepsi, Rolex, Nike, Adidas i dr.

U svojoj knjizi “Strategic Brand Management”, Jean Noel Kapferer kaže da su takve marke temeljni kapital mnogih djelatnosti te da određuju, jamče, tvore i učvršćuju ponudu.

Za NBA košarku, doista fascinantnu, dinamičnu i uzbudljivu igru, igrači i gledatelji oduševljeno uzvikuju “I love this game!”. I to je to.

Čini se da su na današnjem globalnom tržištu, nazivi brandova i voljenih marki jedini stvarni međunarodni jezik.

Učiti, učiti i samo učiti
Marketing u trgovini je i permanentno učenje. U jednom trgovačkom poduzeću je promućurni glavni financijaš na temu ulaganja u edukaciju upitao predsjednika uprave: “Što ako izdvojimo sredstva za razvoj i stjecanje novih znanja naših zaposlenika, a oni poslije napuste tvrtku?” Čelnik poduzeća mu je odgovorio protupitanjem: “A što će se dogoditi ako ne uložimo ništa, a oni ostanu raditi kod nas?”

Mnogi domaći trgovački djelatnici mogu učiti i razmjenjivati iskustva unutar internih akademija kakve primjerice imaju Agrokor, Konzum i Atlantic grupa. Živimo u vremenu u kojemu vrijedi krilatica: ako nešto dobro znaš, onda je to vjerojatno već zastarjelo!

Očito da marketinški pristup pod sloganom: “Kupujte od nas jer vam dajemo veći popust”, donosi mršav profit. Drugi, poput: “Kupujte od nas jer pružamo veću vrijednost”, rezultira zanimanjem kupaca i novim narudžbama.

Tržišna filozofija se sve više usmjerava prema pružanju vrijednosti jer kvaliteta proizvoda ili usluge, sama za sebe, nije više dovoljna za pobjedu. Kvalitetom se ulazi u stadion, ali na igralištu golove daje – dodana vrijednost.

Može se reći da trgovačko poduzeće neće rasti ako vrijednost koju isporučuje kupcu nije veća od troškova. Vrijednost je ono što se kupuje, a cijena je ono što se plaća. Poput glazbe koja je dobra ako dobro zvuči dodana vrijednost je izvor radosti za kupca i profita za prodavatelja.

Moderan marketinški menadžer u trgovini je usredotočen na kupca i konkurentnost, stoga, svakodnevno mora preispitivati svoje aktivnosti i pitati se: Što sam sve danas poduzeo sa svojim timom da bi se kupac “zaljubio” u našu prodavaonicu i usluge, odnosno da bi naše poduzeće stvorilo i na odgovarajući način s kupcima komuniciralo veću dodanu vrijednost od konkurenata?

Jeste li dobar prezenter? Provjerite..

Savjetnička kuća Perkov savjetovanje d.o.o. organizira dvodnevnu seminarsku radionicu “VJEŠTINE VRHUNSKOG PREZENTIRANJA” namijenjenu za sve one menadžere koji samokritično drže da za atribut vrhunskog prezentera još ponešto moraju naučiti, savladati, uvježbati…

Radionica se održava 18. i 19. svibnja u Hotelu Palace u Zagrebu.

Svi zainteresirani za sudjelovanje mogu se prijaviti voditeljici prodaje Jasni Genzić na broj telefona 091/9033494.

Detaljnije informacije i prijave dostupne su na linku.

Kupon za obijanje o glavu

Pri osmišljavanju akcija kojima će privući potrošače u svoje prodavaonice i tako povećati prodaju trgovci ponekad svjesno ili nesvjesno podcjenjuju te iste potrošače i providno se koriste neetičnim modelima nagrađivanja kupaca

Kreativnost i maštovitost trgovaca u privlačenju potrošača ovisi o kriterijima kojima se isti ti potrošači povode pri odabiru prodavaonice u kojoj će ostaviti svoj novac. Nekadašnja mantra “lokacija, lokacija, lokacija“ čini se da više nije presudna već je to – vrijednost (koju čini odnos između kvalitete i cijene). Nedavni rezultati istraživanja diljem svijeta pokazuju snažan pomak potrošača prema trgovcima koji nude robu veće vrijednosti.

Tako je npr. najveći svjetski trgovac Wal-mart svoj etablirani slogan “Always low prices“ promijenio u: “Save money. Live better“ (Štedite novac. Živite bolje!).

S jedne strane, današnji potrošači traže povoljne cijene i vrijednost za novac, a s druge očekuju da se nagradi njihova vjernost. U tom smislu u mnogim zemljama postoje dvije velike skupine kupaca:
a) jedna okuplja potrošače koji kupuju na akcijama, uzajamno se informiraju o najpovoljnijim akcijama u raznim trgovačkim lancima i stvaraju zalihe,
b) druga kupuje uz pomoć kupona.

Kod nas nije sasvim zaživio niti je dominantan ijedan od gore navedenih kriterija za odabir prodavaonice. Istina je, ipak, da niz naših trgovaca ima svoje kartice vjernosti i različite članske iskaznice te da kupce privlače brojnim akcijama i nagradnim kuponima jer u uvjetima krize, kojoj se još ne nazire kraj, hrvatski potrošači sve više paze na svoje kune.

Pri osmišljavanju akcija kojima će privući potrošače u svoje prodavaonice i tako povećati prodaju trgovci ponekad svjesno ili nesvjesno podcjenjuju te iste potrošače i providno se koriste neetičnim modelima nagrađivanja kupaca samo da bi iz njihovih džepova izvukli što više novca koje nisu ni namjeravali potrošiti pa takvi oblici u percepciji kupaca dobivaju kiselkasti okus i atribute obmane. Evo jednog primjera na temelju nedavnog vlastitog iskustva.

Čitajte sitna slova
Sredinom veljače sam u dva navrata kupovao u istoj prodavaonici u Ilici koja posluje u sklopu zagrebačkog lanca parfumerija. Za svaku kupovinu (a nijedna nije bila niža od 400 kuna!) dobio sam nagradni kupon od 70 kn! Zgodno, zar ne?

Kako su kuponi vrijedili do kraja veljače otišao sam iskoristiti ukupni bonus od 140 kn. Naravno, znao sam da svaki kupon od 70 kn podrazumijeva kupnju od minimalno 220 kn i to mi se nije učinilo kao problem. Sva ta pravila su lijepo i doduše, sitnim slovima napisali na kuponu. No, logika promišljanja potrošača i menadžmenta trgovačkog poduzeća često nisu na istoj valnoj duljini.

Ja sam u ovom slučaju smatrao sasvim normalnim da odaberem neki od mirisa zvučnih svjetskih brendova po jediničnoj cijeni većoj od 440 kn, na blagajni priložim dva nagradna kupona, da mi prodavačica vrijednost kupovine umanji za 140 kn te da samo platim razliku od cca. 300 kn. Vi ne biste tako razmišljali?

Ali ne? Zašto bi bilo tako jednostavno? Maštoviti trgovac, naime, nije tako promišljao. Kada sam s odabranim parfemom prišao blagajni, ljubazna prodavačica mi je skrenula pažnju da se kuponi od po 70 kn ne mogu vezati već svaki važi za jednu, pojedinačnu kupovinu (proizvod), po cijeni od 220 kn na više!?

Bilo mi je malo čudno da dva kupona nemaju zajedničku novčanu vrijednost, ali u redu, pomislih. Krenuh prema sjajnim i miomirisnim policama, ali začas utvrdih da u ponudi gotovo nema nijednog proizvoda koji stoji manje od 400 kn.

Na tu činjenicu mi je pažnju diskretno skrenula i sama prodavačica! Drugim riječima, kako bih iskoristio kupone i “uštedio“ 140 kuna, trebao sam prema cjeniku te prodavaonice potrošiti najmanje 850-900 kn! Što je previše, previše je!

Priznajem da mi je u jednom trenutku palo na pamet da ostavim te kupone na blagajni i otiđem ne gubeći više svoje dragocjeno vrijeme i živce.

No, odlučio sam ipak iskoristiti svoje pravo ma koliko je to bila gotovo nemoguća misija s obzirom da nisam namjeravao potrošiti malo bogatstvo samo da bih sebe uvjerio kako sam zapravo uštedio i kako me trgovac nagradio. U konačnici sam silom prilika kupio kozmetičke marke koje inače ne preferiram i za koje sam ipak morao izdvojiti 390 kn razlike. Niže od toga jednostavno nije bilo moguće.

Kazao sam prodavačici na odlasku da me neće više vidjeti kao potrošača i da pozdravi kreatore ovakvog podcjenjivačkog načina nagrađivanja. Meni je ovo iskustvo bilo toliko negativno i neprimjereno vremenu u kojemu živimo da sam prodavaonicu napustio iskreno razočaran. Da ironija bude veća, prodavačica mi je nakon plaćanja računa, radosno dala novi nagradni kupon od 70 kn!

Next Page »