Hrvati smiju koristi brend Kranjske kobasice još 15 godina

HGK je uspjela izboriti pravo hrvatskim proizvođačima da koriste ime Kranjska kobasica sljedećih 15 godina, nakon što je Slovenija još 2010. krenula u zaštitu oznake zemljopisnog porijekla

Iako je Slovenija još 2010. krenula u zaštitu oznake zemljopisnog porijekla “Kranjska klobasa”, Hrvatska gospodarska komora je uspjela izboriti pravo hrvatskim proizvođačima da koriste ime Kranjska kobasica sljedećih 15 godina, priopćeno je iz HGK. To je ujedno i najduži prijelazni period koji je moguće dobiti.

Osnova po kojoj se nacrtom Uredbe Republici Hrvatskoj omogućava korištenje naziva Kranjska kobasica u razdoblju od 15 godina od dana stupanja na snagu navedene Uredbe je da je u postupku prigovora EK dokazano korištenje naziva Kranjska kobasica kroz duži niz godina u RH, odnosno da je naziv proizvoda korišten u razdoblju od najmanje 25 godina prije podnošenja slovenskog zahtjeva za registraciju.

“U Hrvatskoj se Kranjske kobasice proizvode još od početka 20. stoljeća. Nacrtom Uredbe predložena registracija imena Kranjske klobase zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla, omogućit će hrvatskim proizvođačima Kranjske kobasice nesmetanu proizvodnju i prodaju daljnjih 15 godina, prilagodbu novim tržišnim uvjetima i informiranju potrošača o nastalim promjenama. Vrijednost proizvodnje Kranjske kobasice u Hrvatskoj procjenjuje se na 80 milijuna kuna”, kazala je Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu prehrambenu industriju i šumarstvo HGK.

Podsjećamo kako su na slovenski zahtjev prigovor uložile Austrija, Njemačka te Republika Hrvatska i to zahvaljujući prije svega interesu hrvatskih proizvođača Kranjske kobasice organiziranih kroz Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK koja je prigovor formalno sastavila i uputila u proceduru prema nadležnom ministarstvu.

Ministarstvo poljoprivrede RH je službeno uložilo prigovor Europskoj komisiji 14. kolovoza 2012. godine i time dodatno pridonijelo jačanju pozicije hrvatske strane u ovom postupku.

Kako slovenska strana, u postupku dogovora koji je uslijedio, nije prihvatila hrvatski prijedlog o zadržavanju imena Kranjska kobasica za hrvatsko tržište, a na tragu rješenja koje je postignuto s Austrijom i Njemačkom, već je inzistirala na trenutnoj zabrani korištenja naziva, hrvatska strana ustrajala je u namjeri pobijanja slovenskog zahtjeva i to po svim raspoloživim osnovama koje su bile propisane važećom uredbom.

O konačnom usvajanju slovenskog prijedloga, prema najavama iz EK, raspravljat će se na sastanku Odbora za politike kvalitete EK 2. prosinca 2014.g.

Hrvatski prigovor, između ostalog, temeljio se i na osporavanju registracije po osnovi generičkog naziva. S obzirom da je po tada važećim europskim uredbama ova mogućnost dana samo zemljama članicama EU (što RH u trenutku podnošenja prigovora nije bila), hrvatska argumentacija nije usvojena, za razliku od austrijske i njemačke kojim će biti omogućeno korištenje postojećih naziva “Kreiner”, “Kasekrainer”, te “Schweinskreiner”. (Banka.hr)

Slovenci nezadovoljni kompromisom o kranjskoj kobasici

Slovenija je pristala na kompromis s Hrvatskom o kranjskoj kobasici po kojemu će tradicionalni hrvatski proizvođači ove delicije svoju “kranjsku” pod tim imenom moći prodavati još 15 godina, no u javnosti je prisutno uvjerenje da je ministar poljoprivrede Dejan Židan u tom slučaju doživio “poraz” u odnosu na svog hrvatskog kolegu Tihomira Jakovinu.

Rješenje od 15 godina odgode za zaštitu kranjske kobasice u Hrvatskoj, kao izvornog slovenskog proizvoda zaštićenog u EU-u, za Sloveniju je loše i predstavlja “poraz” za slovenskog ministra Židana, ocjenjuje u utorak ljubljansko “Delo”.

Etnolog Janez Bogataj, koji je jedan od inicijatora i autora zaštite kranjske kobasice kao slovenskog proizvoda s geografskim podrijetlom, kaže da je kompromisni prijedlog Europske komisije o kranjskoj kobasici, s kojom su se složile obje strane u sporu, “ludost bez presedana” i da je 15 godina kao razdoblje u kojemu će hrvatski kobasičari i dalje moći prodavati svoju “kranjsku” apsolutno predugo.

“Bez obzira što ministar Židan govori da je takvo rješenje za Sloveniju prihvatljivo, ono za njega znači poraz”, navodi vodeći slovenski list te dodaje da je takvom rezultatu kumovala i “naivnost” slovenskog kobasičarskog klastera “Kranjska klobasa” čiji su predstavnici hrvatskim kolegama pokazali cjelokupnu dokumentaciju o zaštiti kranjske kobasice, još prije nego što su dokumente poslali u Bruxelles, što je bio i temelj za hrvatsku pritužbu koja je dovela do europskog kompromisa.

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina u nedjelju je nakon susreta sa slovenskim kolegom Židanom rekao da će hrvatska prehrambena industrija u prijelaznom 15-godišnjem razdoblju moći proizvoditi i prodavati kranjsku kobasicu, što je razdoblje u kojemu bi se morala prilagoditi i naći drugo ime brenda.

“Hrvatska je uložila prigovor, a Europska komisija je donijela odluku. Neću reći da možemo biti zadovoljni, ali moramo prihvatiti kompromisno rješenje”, kazao je Jakovina.

Židan je pak istaknuo da obje države imaju i dobar zajednički projekt za zaštitu istarskog pršuta, nakon što je europskoj registraciji hrvatskog istarskog pršuta Slovenija jedno vrijeme oponirala. (SEEbiz / Hina)

Zaštititi zagorskog purana i ogulinsko zelje

Ministarstvo poljoprivrede uputilo je Europskoj komisiji zahtjev za registraciju oznake izvornosti ogulinskog kiselog kupusa i zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla mesa zagorskog purana.

Zaprimljenu dokumentaciju Europska komisija će razmotriti i provjeriti opravdanost i ispunjavanje uvjeta odgovarajućeg sustava u roku od šest mjeseci, a nakon toga će objaviti jedinstveni dokument predmetne oznake u Službenom listu EK.

U roku od tri mjeseca svaka fizička ili pravna osoba izvan Hrvatske može podnijeti prigovor na registraciju oznake, no konačnu odluku donosi EK.

Kada se oznaka registrira, upisuje se u registar Europske unije – DOOR bazu – što će značiti da je proizvod zaštićen na području cijele Unije, a navedena zaštita je vremenski neograničena.

Registrirana oznaka proizvoda jamčila bi kvalitetu proizvoda potrošaču, a proizvođaču povećala dohodak. (HRT)

Registracija za poljički soparnik, dalmatinsku marašku i neretvansku mandarinu

Ministarstvo poljoprivrede uputilo je Europskoj komisiji (EK) još tri zahtjeva za registraciju oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla – za poljički soparnik/poljički zeljarnik za zemljopisno podrijetlo te oznake izvornosti za dalmatinsku marasku/dalmatinsku marašku i neretvansku mandarinu, priopćeno je iz Ministarstva.

Krajem veljače Ministarstvo je uputilo četiri zahtjeva za registraciju i zaštitu oznake poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i to za oznaku izvornosti za ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres te za oznake zemljopisnog podrijetla za krčki pršut, dalmatinski pršut i baranjski kulen, sredinom ožujka zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla za drniški pršut i slavonski kulen/slavonski kulin te za virovitičku papriku.

Prema zaprimljenoj dokumentaciji EK u roku od šest mjeseci razmatra zaprimljeni zahtjev kako bi provjerila opravdanost i ispunjavanje uvjeta odgovarajućeg sustava. (HRT)

Lički krumpir i ogulinski kupus žele EU zaštitu

Europska komisija ovog je tjedna odobrila zaštitu na razini EU jedne vrste crvenog luka koja se uzgaja u Njemačkoj pa je u europskoj bazi podataka o zaštićenim proizvodima uz njegov naziv osvanuo simbol koji željno iščekuju i hrvatski proizvođači autohtonih proizvoda.

U europskoj bazi trenutno je 1.424 proizvoda – neki su već zaštićeni, dok drugi još čekaju “zeleno svjetlo” Komisije. Među njima je zasad i šest hrvatskih proizvoda, no do 1. srpnja ove godine u europsku bazu moralo bi biti upisano još njih najmanje sedam.

Hrvatski autohtoni proizvodi, koji su zaštićeni na domaćem tržištu do ulaska u EU, moraju najkasnije do tog datuma predati zahtjev za zaštitu i na europskoj razini.

Ako to ne učine, izgubit će i nacionalnu zaštitu pa će cijeli postupak morati ponovno prolaziti. Zato se užurbano radi na pripremi dokumentacije. Za dio proizvoda posao je već obavljen: krajem veljače upućeni su Europskoj komisiji zahtjevi za registraciju četiri oznake.

Riječ je o krčkom i dalmatinskom pršutu, baranjskom kulenu te ekstra djevičanskom maslinovom ulju Cres. Tako se broj hrvatskih proizvoda u europskoj bazi popeo na šest, jer su varaždinsko zelje i istarski pršut već otprije “prijavljeni”.

No, Hrvatska do kraja lipnja treba poslati zahtjev za još sedam proizvoda, koji su na nacionalnoj razini zaštićeni prije 1. srpnja 2013. godine. To su dalmatinska maraska, ogulinski kiseli kupus, virovitička paprika, drniški pršut, lički krumpir, meso zagorskog purana i poljički soparnik.

U Ministarstvu poljoprivrede uvjereni su da će posao i za te proizvode biti odrađen na vrijeme jer ni oni niti udruge proizvođača ne žele da im se dogodi nemili scenarij gubitka zaštite.

S obzirom da bi pojedini autohtoni proizvodi ipak mogli imati poteškoća na putu do europske registracije, neslužbeno se doznaje da hrvatska strana razmišlja o tome kako pomoći domaćim proizvođačima, u slučaju da ne uspiju dobiti europsku zaštitu.

Procedura zaštite na nacionalnoj i europskoj razini nije jeftina, pa bi bilo šteta da sav trud, financijski i vremenski, propadne ako nekom proizvodu bude odbijena registracija na nivou EU-a. Zato se, prema neslužbenim informacijama, razmatra mogućnost uvođenja još jedne kategorije zaštite (uz zaštitu izvornosti, zemljopisnog porijekla i tradicionalnog ugleda, što su tri “europske” kategorije). Taj novi model omogućio bi proizvodima da ostanu prepoznatljivi barem na hrvatskom tržištu.

I proizvođači tvrde da su potrebnu dokumentaciju prikupili, pa s rokovima neće imati problema. Primjerice, u udrugama proizvođača ogulinskog kiselog kupusa te ličkog krumpira ističu da bi zahtjev za EU zaštitu mogao biti spreman do kraja ožujka.

“Odradili smo već većinu stvari, pa s rokovima neće biti problema”, uvjeren je Marinko Sabljak koji predstavlja proizvođače ogulinskog kupusa.

Za razliku od istarskog pršuta, čiju registraciju na razini EU-a osporavaju Slovenci, ogulinski kupus i lički krumpir, smatraju proizvođači, ne trebaju se bojati sličnog problema.

“Lički krumpir neće imati takvih poteškoća jer ga nitko izvan Hrvatske ne proizvodi”, kaže Nikola Vidaković, direktor tvrtke AgroVelebit u koju su okupljeni proizvođači. Sabljak također ističe da je ogulinski kiseli kupus “jedinstven” proizvod. (Novi list)

Next Page »