Lički krumpir i ogulinski kupus žele EU zaštitu

Europska komisija ovog je tjedna odobrila zaštitu na razini EU jedne vrste crvenog luka koja se uzgaja u Njemačkoj pa je u europskoj bazi podataka o zaštićenim proizvodima uz njegov naziv osvanuo simbol koji željno iščekuju i hrvatski proizvođači autohtonih proizvoda.

U europskoj bazi trenutno je 1.424 proizvoda – neki su već zaštićeni, dok drugi još čekaju “zeleno svjetlo” Komisije. Među njima je zasad i šest hrvatskih proizvoda, no do 1. srpnja ove godine u europsku bazu moralo bi biti upisano još njih najmanje sedam.

Hrvatski autohtoni proizvodi, koji su zaštićeni na domaćem tržištu do ulaska u EU, moraju najkasnije do tog datuma predati zahtjev za zaštitu i na europskoj razini.

Ako to ne učine, izgubit će i nacionalnu zaštitu pa će cijeli postupak morati ponovno prolaziti. Zato se užurbano radi na pripremi dokumentacije. Za dio proizvoda posao je već obavljen: krajem veljače upućeni su Europskoj komisiji zahtjevi za registraciju četiri oznake.

Riječ je o krčkom i dalmatinskom pršutu, baranjskom kulenu te ekstra djevičanskom maslinovom ulju Cres. Tako se broj hrvatskih proizvoda u europskoj bazi popeo na šest, jer su varaždinsko zelje i istarski pršut već otprije “prijavljeni”.

No, Hrvatska do kraja lipnja treba poslati zahtjev za još sedam proizvoda, koji su na nacionalnoj razini zaštićeni prije 1. srpnja 2013. godine. To su dalmatinska maraska, ogulinski kiseli kupus, virovitička paprika, drniški pršut, lički krumpir, meso zagorskog purana i poljički soparnik.

U Ministarstvu poljoprivrede uvjereni su da će posao i za te proizvode biti odrađen na vrijeme jer ni oni niti udruge proizvođača ne žele da im se dogodi nemili scenarij gubitka zaštite.

S obzirom da bi pojedini autohtoni proizvodi ipak mogli imati poteškoća na putu do europske registracije, neslužbeno se doznaje da hrvatska strana razmišlja o tome kako pomoći domaćim proizvođačima, u slučaju da ne uspiju dobiti europsku zaštitu.

Procedura zaštite na nacionalnoj i europskoj razini nije jeftina, pa bi bilo šteta da sav trud, financijski i vremenski, propadne ako nekom proizvodu bude odbijena registracija na nivou EU-a. Zato se, prema neslužbenim informacijama, razmatra mogućnost uvođenja još jedne kategorije zaštite (uz zaštitu izvornosti, zemljopisnog porijekla i tradicionalnog ugleda, što su tri “europske” kategorije). Taj novi model omogućio bi proizvodima da ostanu prepoznatljivi barem na hrvatskom tržištu.

I proizvođači tvrde da su potrebnu dokumentaciju prikupili, pa s rokovima neće imati problema. Primjerice, u udrugama proizvođača ogulinskog kiselog kupusa te ličkog krumpira ističu da bi zahtjev za EU zaštitu mogao biti spreman do kraja ožujka.

“Odradili smo već većinu stvari, pa s rokovima neće biti problema”, uvjeren je Marinko Sabljak koji predstavlja proizvođače ogulinskog kupusa.

Za razliku od istarskog pršuta, čiju registraciju na razini EU-a osporavaju Slovenci, ogulinski kupus i lički krumpir, smatraju proizvođači, ne trebaju se bojati sličnog problema.

“Lički krumpir neće imati takvih poteškoća jer ga nitko izvan Hrvatske ne proizvodi”, kaže Nikola Vidaković, direktor tvrtke AgroVelebit u koju su okupljeni proizvođači. Sabljak također ističe da je ogulinski kiseli kupus “jedinstven” proizvod. (Novi list)

Ministarstvo poljoprivrede uputilo EK zahtjeve za registraciju četiri oznake

Ministarstvo poljoprivrede je Europskoj komisiji uputilo četiri zahtjeva za registraciju i zaštitu oznake poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i to za oznaku izvornosti za Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres te za oznake zemljopisnog podrijetla za Krčki pršut, Dalmatinski pršut i Baranjski kulen.

Ministarstvo je zahtjeve, kako su danas izvijestili, uputilo 28. veljače, a Komisija će ih razmatrati u roku od najduže šest mjeseci kako bi provjerila opravdanost i ispunjavanje uvjeta propisane u važećim EU uredbama.

Nakon završenog postupka razmatranja, Komisija će objaviti Jedinstveni dokument predmetnih oznaka u Službenom listu EU i tada počinje teći rok za prigovor koji iznosi tri mjeseca i u kojem svaka fizička ili pravna osoba, izvan područja Republike Hrvatske, može podnijeti prigovor na objavljeni zahtjev za registraciju.

Ukoliko ne bude podnesenih prigovora ili EK odbije prigovor ili ukoliko stranke postignu sporazum, oznaka se registrira i upisuje u registar EU-DOOR bazu podataka.

Kada se oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalni specijalitet registrira na razini EU-a to znači da je proizvod zaštićen na području cijele EU i ta je zaštita vremenski neograničena, ističu iz resornog ministarstva. Na taj način registriran naziv proizvoda je zaštićen od svakog izravnog i neizravnog korištenja te svake zloupotrebe koja bi mogla dovesti potrošača u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda te narušavanja ugleda proizvodu.

Napominju i kako proizvod sa zaštićenom oznakom jamči potrošaču kvalitetu i specifičnost tog proizvoda, a također je to i značajan doprinos ruralnom razvoju u smislu prepoznatljivosti kako samog proizvoda tako i područja u kojem se proizvodi. (HRT)

EK potvrdila primitak slovenske pritužbe na pokušaj registracije istarskog pršuta

Europska komisija potvrdila je u utorak da je zaprimila prigovor Slovenije na registraciju istarskog pršuta kao proizvoda sa zaštićenim geografskim podrijetlom, objavila je Slovenska tiskovna agencija STA.

Slovenski prigovor u Bruxellesu još proučavaju, a bude li prihvaćen obje će se strane najprije pozvati na konzultacije koje mogu potrajati do šest mjeseci. Ako to savjetovanje dviju strana ne donese rezultat, o zaštiti spornog pršuta odluku će morati donijeti Europska komisija, prenosi agencija.

Slovensko ministarstvo poljoprivrede u petak je za Hinu potvrdilo da je uložilo prigovor na registraciju hrvatskog istarskog pršuta i 29. listopada prošle godine Bruxellesu dostavilo argumentaciju zašto se na to odlučila.

U Ljubljani tvrde da hrvatska prijava za registraciju istarskog pršuta nije u skladu s uvjetima za određivanje zaštićenog podrijetla i da bi zaštita hrvatskog istarskog pršuta u EU “ugrozila postojeće priznate proizvode koji su zakonito na tržištu već najmanje pet godina”. Riječ je o pršutima sličnog naziva koje je Slovenija već uspjela registrirati i zaštićeni su u EU, tzv. “istrskom pršutu” i “kraškom pršutu” koje proizvode slovenski proizvođači.

U svojoj pritužbi Europskoj komisiji Slovenija tvrdi da europska uredba o shemama kvalitete poljoprivrednih proizvoda te propisi o imenima biljnih sorti i životinjskih pasmina, o homonimima i robnim markama, ne dopuštaju uvođenje hrvatskog istarskog pršuta u registar jer se on u praksi ne razlikuje mnogo od već registriranog slovenskog pršuta. (Business.hr/Hina)

Istarski pršut: Slovenija prigovara zbog imena pršut

Slovenija se u svom prigovoru na hrvatski zahtjev za registracijom istarskog pršuta pozvala na nekoliko članaka iz Uredbe o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, između ostaloga i na članak koji govori o homonimnim nazivima, doznaje se u Europskoj komisiji.

Komisija je u svom odgovoru na pitanje u čemu se sastoji slovenski prigovor da se istarski pršut zaštiti oznakom izvornosti i zemljopisnog podrijetla, a na koji je trebalo čekati nekoliko dana, navela da se Slovenija pozvala na članak 6 (3) Uredbe, koji govori o homonimnim nazivima.

Taj članak kaže da predloženo ime za neki proizvod ne može biti registrirano ako je u potpunosti ili djelomično homonimno s imenom koje se već nalazi u registru zaštićenih proizvoda, osim pod određenim uvjetima.

Međutim, u registru zaštićenih proizvoda Slovenija je registrirala samo Kraški pršut pa se može zaključiti da žele zaštiti naziv pršut.

Slovenija je također prigovorila da bi naziv Istarski pršut bio u suprotnosti s dijelom Uredbe koja govori o renomiranim trgovačkim markama.

Slovenci su naveli da bi registracija imena Istarski pršut mogla ugroziti postojanje naziva, trgovačkih marki ili proizvoda koji su legalno na tržištu najmanje pet godina prije datuma kada je objavljen zahtjev za registraciju.

U prigovoru se također kaže da je predloženi naziv u suprotnosti s definicijom zaštićenih oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla, u pogledu zahtjeva za specifikacijom proizvoda.

Komisija sada analizira osnovanost slovenskog prigovora i ako prigovor bude ocijenjen kao neosnovan postupak registracije zaštićenog imena se nastavlja. Ako se prigovor pokaže opravdanim, Komisija će zatražiti konzultacije svih uključenih strana, koje mogu trajati tri mjeseca, s mogućnošću da se to produlji na dodatna tri mjeseca.

Daljnji tijek događaja ovisit će o ishodu konzultacija, a u nedostatku dogovora, Komisija treba donijeti konačnu odluku. (SEEbiz/Hina)

Slovenci u EU-u zaštitili 19 delicija, a mi niti jednu

U Europskoj uniji godišnje se na zaštićenim prehrambenim i poljoprivrednim proizvodima okrene oko 15 milijardi eura. Certificirani proizvodi donose veću zaradu, pa nije čudno stoga što mnoge zemlje članice EU-a pokušavaju na sve načine osporiti autohtone proizvode drugih zemalja i progurati svoje, a naši susjedi Slovenci među najagilnijima su u toj proceduri, piše Slobodna Dalmacija

Za razliku od Hrvatske koja je tek dva svoja nacionalno zaštićena proizvoda, istarski pršut i varaždinsko zelje, uputila u proceduru dobivanja EU putovnice, Slovenija ima već 19 zaštićenih proizvoda, a registraciju čeka još njih sedam. Našim susjedima za rukom je pošlo da kao svoj autohtoni proizvod registriraju štajersko bučino ulje, unatoč prigovoru Austrije koja već 15 godina ima na europskoj razini istu zaštitu za svoje Steirisches Kürbiskernöl.

Stalni prigovori
Najnoviji prigovor uputili su upravo na zaštitu našeg istarskog pršuta. Ako Komisija ocijeni da slovenski prigovor nije osnovan, procedura zaštite istarskog pršuta ide dalje, a ako nađe osnove u njemu – čeka nas postupak dogovora sa Slovencima. Na slovenski prigovor reagirali su europarlamentarci Tonino Picula (SDP) i Ruža Tomašić (HSP AS) koji upozoravaju da se kao i u slučaju prošeka koji osporava Italija radi o pokušaju eliminacije konkurencije preko europskih institucija.

“To nikako ne bismo smjeli dopustiti. Planira li Komisija poduzeti mjere kojima bi se spriječilo ponovno dovođenje Hrvatske u neravnopravan položaj?”, rekla je Tomašić objašnjavajući da je istarski pršut registriran i zaštićen na nacionalnoj razini od 2011. i da je način njegove proizvodnje strogo propisan pravilima jedinstvenima u svijetu.

Dug i skup postupak
I Tonino Picula do detalja je razložio kako je istarski pršut prvi autohtoni poljoprivredno-prehrambeni proizvod uopće u Hrvatskoj zaštićen oznakom izvornosti prema standardima EU-a te je u dugotrajan postupak zaštite utrošeno 1,8 milijuna kuna.

“Da bi dobio status istarskog pršuta, svaki proizvod mora dobiti tri pečata: da je meso uzgojeno u Istri, osušeno u Istri te da je spravljeno prema tradicionalnoj recepturi. Proizvodnja pršuta ne ovisi o državi već teritoriju na kojem je proizveden, zbog čega je istarski pršut apsolutno autohtoni proizvod i nigdje u svijetu ne proizvodi se na način kako se to radi u Istri”, navodi Picula koji je već prije od Europske komisije zatražio pojašnjenje situacije oko prošeka i terana.

Od Europske komisije u pristupnim pregovorima dobili smo jednogodišnji rok u kojemu moramo sve proizvode zaštićene nacionalnom oznakom registrirati i prema pravilima Unije. Taj rok istječe 1. srpnja ove godine, a proizvođač koji do tada ne uhvati vlak za Bruxelles, morat će iznova proći cijeli mukotrpan postupak dokazivanja izvornosti koji traje godinama. (Slobodna Dalmacija)

Next Page »